REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8731/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici VC, dipl. pravnici, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku FC, dipl. pravniku, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.272,79 eura (9.589,86 kuna) sa zateznom kamatom od 26. srpnja 2023., kao dana podnošenja tužbe, do isplate.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak postupka isplatom iznosa od 400,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo, u bitnom, da je osiguranik tužitelja HC teško stradao u prometnoj nesreći 21. travnja 1995., koju je prouzrokovao ZC upravljajući teretnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika pod brojem police osiguranja 014606564458, a za koju je proglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ks-768/95 od 12.9.1996. godine. Rješenjem broj 393689 od 11.2.2013. priznato je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu počevši od 31. listopada 2009., a invalidnost je uzrokovana 100% ozljedom izvan rada. S obzirom da iz medicinske dokumentacije koja prileži mirovinskom spisu proizlazi da je osiguranik osim prometne nesreće od 21. travnja 1995. doživio napad od poznate osobe 25. studenoga 2007. zatraženo je očitovanje ovlaštenog vještaka od 6. lipnja 2011. o udjelu u uzroku invalidnosti iz kojeg proizlazi da u utvrđenoj invalidnosti ozljeda izvan rada od 25. studenoga 2007. sudjeluje sa 70%, a ozljeda izvan rada od 21. travnja 1995. sudjeluje sa 30%. Za ranije razdoblje isplate mirovine zaključno do 30. travnja 2021. tuženik je tužitelju nadoknađivao štetu u mirnom postupku. HZMO je nastavio isplaćivati invalidsku mirovinu svom osiguraniku, te je tako nastala nova šteta isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. svibnja 2021. do 1. rujna 2022. u iznosu od 6.111,99 eura / 46.050,64 kuna, a temeljem kojega tužitelj ima pravo od odgovorne osobe naknaditi štetu u punom iznosu. Budući je u uzroku invalidnosti predmetna ozljeda izvan rada sudjelovala s 30%, to invalidska mirovina s te osnove iznosi 1.833,59 eura / 13.815,19 kuna. Tužitelj je pokušao u mirnom postupku naknaditi štetu, pa je podneskom od 10. srpnja 2023. postavio tuženiku zahtjev za naknadu štete, ali je tuženik isti otklonio pozivajući se na čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

2. Stoga, pozivom na čl. 161. i 162. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj:157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.), tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.272,79 eura (9.589,86 kuna po fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450) sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, osporavajući osnovu i visinu zahtjeva, naveo, u bitnom, da njegova obveza, sukladno odredbama čl. 27. st. 2. i st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, postoji samo ukoliko postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa mirovine koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu i to samo u visini tako utvrđene razlike.

4. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u zapisnik o očevidu od 21.4.1995. (str. 3-6 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: KS-768/95 od 12.9.1996. (str. 7- 13 spisa), presudu Županijskog suda u Gradu Zagrebu poslovni broj: Kž-1246/96-3 od 17.12.1996. (str. 15-17 spisa), rješenje HZMO, Područne službe u Zagrebu KLASA: UP/I 141-02/09-01/OB: 03230283997 URBROJ: 341-25-05/3-09-094558 od 11.2.2010. (str. 19- 21 spisa), nalaz i mišljenje o invalidnosti HZMO, Područne službe u Zagrebu od 21.9.2009. (str. 23-25 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti HZMO, Sektora provedbe, Stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 25.9.2009. (str. 27-28 spisa), nalaz i mišljenje o invalidnosti HZMO, Područne službe u Zagrebu od 30.9.2009. (str. 29-31 spisa), dopis HZMO, Područne službe u Zagrebu od 6.6.2011. Odjelu pravnih i kadrovskih poslova (str. 33 spisa), obračun isplaćene mirovine (str. 35 spisa), odštetni zahtjev od 10.7.2023. (str. 37-38 spisa), banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (str. 133-141 spisa) i spis HZMO broj 393689 (priklopljen spisu), te je izveo dokaz financijskim vještačenjem (str. 184-190 spisa).

5. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Naime, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini od 1.272,79 eura, a koji iznos predstavlja 30% (koliko ozljeda osiguranika tužitelja u predmetnoj prometnoj nesreći od 21. travnja 1995. sudjeluje u njegovoj ukupno utvrđenoj invalidnosti od 100%) invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku u razdoblju od 1. svibnja 2021. do 1. rujna 2022. godine.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljev osiguranik HC ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dogodila 21. travnja 1995., a za koju je odgovoran tuženikov osiguranik ZC, a nije sporno ni da invalidnost uzrokovana tom prometnom nezgodom u ukupno utvrđenoj invalidnosti osiguranika tužitelja od 100% sudjeluje s 30%.

8. Sporno je, u bitnom, da li je tužitelju u predmetnom razdoblju od 1. svibnja 2021. do 1. rujna 2022. uopće nastala bilo kakva šteta isplatom invalidske mirovine, a i visina te možebitne štete, budući da tužitelj tvrdi da stvarnu štetu predstavlja 30% isplaćenog iznosa invalidske mirovine koja je njegovom osiguraniku priznata zbog ozljede izvan rada, a iz tvrdnji tuženika proizlazi da bi tužitelj imao pravo od tuženika zahtijevati naknadu štete samo u slučaju ako bi postojala razlika između isplaćene mirovine i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

9. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a u konkretnom slučaju obveza tuženika proizlazi upravo iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, pa je za odluku o odgovornosti tuženika u ovom predmetu koji je tužitelj HZMO pokrenuo protiv tuženika, kao osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan zakon koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju HZMO-u, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine (tako i VSRH u Rev-68/2019-2 od 1.3.2022.).

10. U razdoblju od 1. svibnja 2021. do 1. rujna 2022., dakle u vrijeme kada su izvršene isplate, bio je na snazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP).

11. Odredbama čl. 27. ZOOP-a propisano je:

"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“.

12. Sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

13. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između isplaćenih iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (tako VSRH u odluci broj: Rev-12/2022-2 od 12.1.2022., ŽS u Zagrebu u odluci poslovni broj: Gž-1654/2022-2 od 15.7.2022. i VSRH u odluci broj: Rev-850/2022-2 od 25.10.2022.).

14. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. jasno proizlazi da je mirovina koju je tužitelj svom osiguraniku isplatio u naprijed navedenom razdoblju od 1. svibnja 2021. do 1. rujna 2022. za 29,92 eura manja od mirovine koja bi bila utvrđena i isplaćena u slučaju povrede na radu.

15. Ovaj sud je ocijenio da je vještak izradio nalaz i mišljenje jasno, stručno i objektivno, pa je njegov nalaz i mišljenje, a imajući u vidu da niti jedna stranka nije iznijela prigovore na izračun vještaka, u cijelosti prihvatio.

16. Pritom valja kazati da je tužitelj u podnesku od 6. ožujka 2025. naveo da osporava nalaz i mišljenje vještaka, jer smatra da se ima primijeniti ZOMO, ali da ovaj sud nije pozivao vještaka na usmeno iznošenje nalaza i mišljenja, budući da tužitelj nije iznio nikakve, pa ni konkretne, prigovore na izračun vještaka izrađen sukladno danom mu zadatku u rješenju suda od 3. rujna 2024. godine.

17. Budući da bi mirovina koja bi bila utvrđena i isplaćena u slučaju povrede radu bila veća od mirovine koju je isplatio tužitelj, to je za zaključiti da tužitelju u predmetnom razdoblju nije nastala šteta koju bi mu, sukladno odredbama čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, bio dužan nadoknaditi tuženik, pa je ovaj sud tužbeni zahtjev, kao neosnovan, odbio.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

19. Tako je tuženiku priznat trošak vještačenja u ukupno plaćenom iznosu od 400,00 eura.

20. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. Tužitelju

II. Tuženiku