REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10000 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-507/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP – TOPLINARSTVO d.o.o. iz Zagreba, Miševečka 15a, OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zorana Živković, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne javne rasprave 8. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maje Peris iz Zagreba, kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovrv-1202/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-119/2023 od 6. ožujka 2023., u dijelu kojim je tuženoj naloženo platiti iznos od ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, Miševečka 15/a, Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 33671030252, namiri tražbinu u iznosu od 821,13 EUR (slovima: osamstodvadesetjedaneuroitrinaestcenti) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na

iznos

od

266,57

EUR

(slovima: dvjestošezdesetšesteuraipedesetsedamcenti) od 24.02.2022.,

- na iznos od 208,29 EUR (slovima: dvjestoosameuraidvadesetdevetcenti) od 24.03.2022.,

- na iznos od 206,25 EUR (slovima: dvjestošesteuraidvadesetpetcenti) od 26.04.2022.,

- na iznos od 140,02 EUR (slovima: stočetrdeseteuraidvacenta) od 27.05.2022., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate, sve po stopi do 31.12.2022. koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maje Peris iz Zagreba, kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovrv-1202/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-119/2023 od 6. ožujka 2023., u dijelu koji se odnosi na nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 119,46 EUR s pripadajućim kamatama.

III. Nalaže se tuženoj ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, Miševečka 15/a, Zagreb, plati trošak postupka u iznosu od 1.143,65 EUR (slovima: tisućustočetrdesettrieuraišezdesetpetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 363,17 EUR (slovima: tristošezdesettrieuraisedamnaestcenti) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je javnom bilježniku protiv tuženika, ranije ovršenika, prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, a radi naplate novčane tražbine koja se odnosi na isporučene usluge u iznosu od 821,13 EUR, sve s pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

2. Javni bilježnik je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi Ovrv- 1202/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-119/2023 od 6. ožujka 2023., protiv kojeg je tuženik u roku uložio prigovor. U prigovoru je naveo da osporava osnov i visinu utužene tražbine jer da nije u poslovnom odnosu s tužiteljem, ne koristi njegove usluge te se izdvojio iz sustava grijanja. Ne stavlja konkretan prijedlog glede pobijanog rješenja, ali se iz sadržaja razabire da isto predlaže ukinuti.

3. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Povrv-507/2023- 2 od dana 15. rujna 2023., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom i čitanjem u izvatka iz poslovnih knjiga (list 9 spisa), dopis (list 42 spisa), zahtjev (list 43 spisa), projekt (list 44-78 spisa), ugovor (list 90-97 spisa), obavijest (list 98 spisa), z.k. izvadak (list 99- 100 spisa), prijepis računa (list 101-110 spisa), dopis (list 111-119 spisa), proveo je očevid na licu mjesta uz vještaka (list 142-145 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 148-173 spisa), saslušao svjedoka ĆVB (list 185-186 spisa).

5. Ocjenom svih provedenih dokaza sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispr., 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dospjelih, a neplaćenih tražbina s osnova troškova isporučene toplinske energije i naknade za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i djelatnost kupca toplinske energije za obračunsko mjerno mjesto u [adresa], šifra krajnjeg kupca: 33671030252 za razdoblje od siječnja 2022 do travnja 2022., na kojem je kao korisnik usluge tužitelja evidentirana tužena, kao krajnji kupac.

7. Tužitelj u podnesku od 11. listopada 2023. navodi da je u svojstvu kupca toplinske energije sa vlasnicima samostalnih uporabnih cjelina, te zajedničkih dijelova na adresi [adresa] i 72-80 u [adresa] kao krajnjim kupcima, sklopio po ovlaštenom predstavniku suvlasnika JV dana 13. listopada 2016. Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 267015201401, sukladno kojem ugovoru tužitelj obavlja ugovorenu djelatnost u sklopu koje proizvodi toplinsku energiju, isporučuje i obračunava te raspoređuje troškove toplinske energije na krajnje kupce kojima ispostavlja račune.

8. Tužitelj ne osporava da se tužena obratila tužitelju sa zahtjevom za isključenjem iz toplinskog sustava u više navrata. Navodi da joj je tužitelj dao jasne i detaljne upute kako postupiti u tom slučaju, pozivajući se na Zakon o tržištu toplinske energije i to čl. 45. i 50. koji propisuju sve uvjete koje bi tužena trebao ispuniti da bi se izdvojio iz sustava. Kako tužena nikada nije postupila po uputama tužitelja poštujući zakonsku proceduru, to ju tužitelj nikada nije niti isključio iz toplinskog sustava, pa je dužna platiti račune za utuženo razdoblje za pruženu uslugu tužitelja. Uz navedeni podnesak tužitelj je dostavio predmetni ugovor i račune na kojima temelji svoju tražbinu u ovoj pravnoj stvari.

9. Predmetni podnesak dostavljen je tuženiku dana 23. studenog 2023. te tuženik nije osporio valjanost dostavljenog ugovora niti je osporavao račune.

10. Tužena ne osporava da je ona vlasnica stambene zgrade [adresa] u [adresa]. Kao takva je tuženica i evidentirana kod tužitelja kao krajnji kupac i korisnica tužiteljevih usluga. Navedeno tužena ne osporava već tvrdi da ona još od 2017. ne koristi usluge tužitelja, jer da nema radijatore i da se isključila iz sustava isporuke i opskrbe toplinske energije koji pruža tužitelj za predmetnu stambenu zgradu.

11. Odredbom čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije je propisano da krajnji kupac može zatražiti izdvajanje iz toplinskog sustava, pri čemu mora ispuniti uvjete iz čl. 45 i 50 istog Zakona (pisanu suglasnost za izdvajanje suvlasnika sa većinom suvlasničkih dijelova, ishoditi projekt za radove izdvajanja, odobrenje tužitelja za provođenje preinaka na instalacijama na zajedničkom mjerilu toplinske energije, izraditi izvješće o izvedenim radovima i potvrdu glavnog inženjera da su radovi izvedeni sukladno projektu, nakon čega tužitelj vrši izdvajanje i promjenu obračuna), s tim da je krajnji kupac koji se izdvoji dužan plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

12. Isto tako je čl. 30. Općih uvjeta propisano da tarifni kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije ne može se izdvojiti iz toplinskog sustava bez suglasnosti svih tarifnih kupaca na zajedničkom mjerilu toplinske energije, distributera toplinske energije i opskrbljivača toplinskom energijom (st. 1.). Stavkom 2. je propisano da tarifni kupac kojem je odobreno izdvajanje iz toplinskog sustava, dužan je plaćati sve troškove osim troškova energije i fiksne mjesečne naknade. Stavkom 3. je propisano da tarifni kupac kojem nije dana suglasnost distributera toplinske energije i opskrbljivača toplinskom energijom za izdvajanje iz toplinskog sustava, može u roku 15 dana od dana primitka odluke o uskrati suglasnosti izjaviti žalbu Agenciji, čije rješenje je konačno.

13. Sud je proveo očevid s vještakom strojarske struke na licu mjesta (list 142-144 spisa) te je na očevidu utvrđeno da pregledom nekretnine na navedenoj adresi, sud ne zatiče radijatore, već se od grijaćih tijela zatiču infracrvene grijalice u vidu slika, ogledala i stropnih svjetiljki. Sud pregledom nekretnine nije našao cijev kojom bi tužitelj dovodio toplu vodu u navedeni prostor, a tužena osobno navodi da je ista prerezana, zatvorena, zaplombirana i zabetonirana u zidu. U prizemlju se zatiče, u pomoćnoj prostoriji, kotao za toplu vodu, a tužena navodi da se tom toplom vodom opskrbljuju apartmani u kući jer se kuća sastoji od tri odvojena apartmana.

14. Iz nalaza i mišljenja strojarskog vještaka (list 148-151 spisa) proizlazi da detaljnim pregledom spisa i očevida na lokaciji [adresa] u [adresa], vještak donosi slijedeći zaključak:

15. U predmetnoj obiteljskoj kući nisu postavljene instalacije za podno ili radijatorsko grijanje. Nema montiranih radijatorskih tijela. Sve tri etaže zagrijavaju se infracrvenim grijalicama, a topla sanitarna voda za sve tri etaže dobiva se zagrijavanjem u BUFERU proizvođača TERMA.

16. Vještak je mišljenja, da iz svega prethodno navedenog, u obiteljskoj kući na adresi [adresa], ne koristi se toplinska energija HEP TOPLINARSTVA d.o.o. za zagrijavanje predmetne obiteljske kuće, kao i za zagrijavanje sanitarne vode.

17. Pored predmetne obiteljske kuće, na kućnom broju 76 nalazi se toplinska stanica (fotografija br. 19, 20, 21 u prilogu) iz koje dolazi toplinska energija do obiteljske kuće na adresi [adresa], a na udaljenosti cca 300 m od predmetne obiteljske kuće nalazi se toplana (fotografija br. 22 u prilogu).

18. Sama procedura odvajanja obiteljske kuće sa zajedničkog mjerila utrošene toplinske energije, prema zahtjevu HEP TOPLINARSTVA d.o.o. opisna je u podnesku tužitelja od 11.10.2023. (str. spisa 85-89). i u Ugovoru o potrošnji toplinske energije br. 267015201401, Članak 20. (str. spisa 90-97). Vještak nema zadatak da daje mišljenje o Zakonu o tržištu toplinske energije (NN 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18, 86/19) već će svoj sud o odvajanju iz zajedničkog sustava predmetne obiteljske kuće dati Općinski sud u Novom Zagrebu.

19. Sud prihvaća nalaz i vještaka jer je logičan i uvjerljiv a stranke nisu stavljale prigovore na isti.

20. Iz dokumentacije u spisu proizlazi:

- da je nekretnina tuženice spojena na zajedničko mjerilo toplinske energije oznake VG175 zajedno sa ostalim samostalnim uporabnim cjelinama na adresi dr. [adresa] u [adresa], koje mjeri potrošnju toplinskom energijom za grijanje prostora i zagrijavanje potrošene tople vode;

- da je predstavnik suvlasnika stambene zgrade Ć. [adresa] J, JV u ime i za račun suvlasnika kao krajnjih kupaca (jedna od kojih je i tuženica), sklopio sa tužiteljem Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 267015201401, dana 13.10.2016. godine i to temeljem odredbe čl. 11 Zakona o tržištu toplinske energije (NN 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18, 86/19), iz koje proizlazi da ovlašteni predstavnik suvlasnika sklapa ugovor o potrošnji toplinske energije s pravnom ili fizičkom osobom iz st. 1. (kupac, odnosno fizička ili pravna osoba koja za račun vlasnika ili suvlasnika zgrade kupuje energent za proizvodnju toplinske energije, odnosno toplinsku energiju), a koji se smatra sklopljenim i sa svim ostalim krajnjim kupcima.

21. Prema tome, potpuno su neosnovani navodi tužene da ona nikada nije sklopila ugovor sa tužiteljem.

22. Nadalje iz korespondencije tužene i tužitelja proizlazi slijedeće:

- da je dopisom tuženica od tužitelja zahtijevala izdvajanje iz sustava HEP Toplinarstva, navodeći da nikoga nema u kući, te da su radijatori isključeni, a voda zatvorena;

- da je dana 31.1.2019. tužitelj dopisom odgovorio na njen zahtjev u kojem detaljno objašnjava način na koji tužiteljica može postupiti kako bi se izdvojila iz sustava i proceduru koju treba zadovoljiti i dokumentaciju koju mora ishoditi kako bi se njenom zahtjevu udovoljilo pri tome se poziva na čl. 45. i 50. Zakona o tržištu toplinske energije;

- da je dopisom od 26.2.2019. tužitelj obavijestio tuženicu da ne pruža uslugu izrade projektne dokumentacije, već da se obrati ovlaštenom inženjeru, a da se za nacrte instalacija zajedničkog mjernog mjesta obrati investitoru zgrade, jer da tužitelj nije u posjedu istih;

- da je tužiteljica dopisima prigovarala ispostavljenim računima ponavljajući da u kući nema potrošnje te da je isključena topla voda na glavnom ventilu u 5/19, te da ima suglasnost tužitelja za izdvajanje iz sustava;

- da tužitelj dopisima od 28.10.2019. i 2.11.2019. odgovara tuženici da njegovi radnici nisu isključili toplinsku energiju za pripremu tople vode za njenu nekretninu, a isto tako da s obzirom nije dostavila svu potrebnu dokumentaciju na koju ju je tužitelj uputio u dopisu od 31.1.2019. tužitelj nije dao niti svoju suglasnost za isključenje, već isporučuje račune za toplinsku energiju prema površini samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo (model 2EG); bez obzirna je li kuća prazna ili nije, odnosno koliko osoba istu koristi i to sve dok predstavnik suvlasnika ne dostavi podatke o broju članova za svaku samostalnu uporabnu cjelinu (model 2EV), pa bi se onda po tom modelu vršio obračun, odnosno za njenu nekretninu se neće obračunavati energija za pripremu tople vode;

- da je tek 5.5.2020. tuženica predala tužitelju tehničku dokumentaciju izrađenu od ovlaštenog izvođača koja je potrebna za izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava, te da je istu tužitelj zaprimio i izdao suglasnost na istu, ali ju isto tako obavještava dopisom od 15. lipnja 2020., da dostavi pisanu suglasnost ovjerenu od predstavnika suvlasnika iz koje će biti razvidno da su zadovoljeni svi uvjeti za izdvajanje krajnjeg kupca iz sustava grijanja na zajedničkom mjerilu koji su propisani Zakonom o tržištu toplinske energije.

23. Dakle, iz naprijed navedene korespondencije između tužitelja i tužene proizlazi da je tužena zatražila od tužitelja izdvajanje iz sustava zajedničke toplinske instalacije i prigovarala obračunu toplinske energije (da ne koristi usluge tužitelja), te da joj je tužitelj višekratno odgovarao na prigovore u vezi plaćanja računa i uputio tuženu na postupak izdvajanja te da u konačnici još mora dobiti suglasnost suvlasnika, a s obzirom se radi o zajedničkim instalacijama u zgradi, dok tuženica ne osporava da navedeno nije učinila – naime tijekom postupka tužena nije dokazala da je pribavila traženu suglasnost.

24. Dakle, tužiteljica nije dokazala da je ispunila svu propisanu proceduru iz Zakona o tržištu toplinskom energijom kako bi tužitelj proveo izdvajanje i promijenio način obračuna.

25. Navedeni stav potvrđen je odlukom Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću posl. broj Gž-397/2023 te presudom Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž-466/2025 od 18. ožujka 2025. (sve između istih stranaka) te u istovrsnoj pravnoj stvari rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-41/2022-2 od 19. travnja 2023.

26. Sud nije cijenio iskaz svjedoka JVB budući jer nije od utjecaja na ovu pravnu stvar.

27. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

28. Čl. 221a. ZPP-a određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

29. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. To ne znači da je tužitelj dužan dokazati svoje navode sa stupnjem potpune izvjesnosti već s stupnje dovoljne životne uvjerljivosti, što tužitelj nije učinio.

30. Imajući u vidu naprijed navedeno s obzirom da je tužitelj dokazao da je tužena u obveznom odnosu sa njim, tužena je bila dužna dokazati suprotno, odnosno da je poduzele sve potrebne radnje kako bi se izdvojila iz zajedničkog toplinskog sustava uz propisanu proceduru (u kojem bi slučaju i dalje morala plaćati sve troškove osim one koja se odnosi na toplinsku energiju), pa da nije u obvezi podmiriti utužene račune. Međutim, navedeno tuženica nije dokazala.

31. Isto tako je tužitelj je izvodom iz poslovnih knjiga i priloženim računima koji sadrže detaljnu specifikaciju tražbina dokazao i visinu i dospijeće plaćanja, a nesporno je da tužena utuženi iznos nije podmirila.

32. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

33. Temeljem iznesenog valjalo je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP odlučiti kao pod točkom I izreke ove presude i djelomično održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika ovrsi javnog bilježnika Maje Peris iz Zagreba, kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 1202/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-119/2023 od 6. ožujka 2023., u dijelu kojim je tuženoj naloženo platiti iznos od ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, Miševečka 15/a, 10000 Zagreb, na temelju, namiri tražbinu u iznosu od 821,13 EUR.

34. Kako je tužena u zakašnjenju sa plaćanjem, dužna je platiti i zatezne kamate i to od dana dospijeća do plaćanja, a kako je to detaljno navedeno u izreci (toč. I.) Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO, a o primjeni kamatnih stopa na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO a iste teku od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate.

35. U toč. II izreke presude ovaj sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maje Peris iz Zagreba, kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovrv-1202/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS- Ovrv-119/2023 od 6. ožujka 2023., u dijelu koji se odnosi na nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 119,46 EUR s pripadajućim kamatama.

36. Naime, odredbom članka 164. stavak 4. ZPP, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

37. Zbog navedenog odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Tužitelju su dosuđeni troškovi koji su bili potrebni za vođenje ove parnice i to trošak sastava podneska od 11. listopada 2023. u iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, sastava podneska od 2. travnja 2025. u iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, pristupa na ročište 8. travnja 2024. u iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, pristupa na ročište 10. listopada 2025. u iznosu od 37,50 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife, trošak pristupa na ročište 20. siječnja 2025. u iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife te trošak pristupa na ročište 8. prosinca 2025. u iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife odnosno ukupno 787,50 EUR što uvećano za PDV u visini od 25% (196,88 EUR) i trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 99,54 EUR sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife, trošak javnobilježničke naknade u iznosu od 19,91 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 EUR ukupno iznosi 1.143,65 EUR, stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

38. Na trošak parničnog postupka tužitelju je dosuđena i pripadajuća zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezna kamata na parnični trošak može stranci odrediti i u parničnom postupku temeljem supsidijarne primjene odredbe čl. 153. st. 3. ZPP.

39. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 75,00 EUR jer isti nije bio potreban za vođenje parnice sukladno čl. 155. st. 1. ZPP. Naime, ukazuje se da ročište za objavu nije niti nastalo u trenutku sastavljanja ove presude. Osobito se ukazuje da trošak pristupa na ročište za objavu, bez obzira što je ista radnja predviđena u Tbr. 9. toč. 3. Tarife, takav trošak ne može biti potreban radi vođenja parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a što je prvi kriterij za dosudu takvog troška. Naime, ročište za objavu ispunjava u prvom redu načelo javnosti odnosno interes javnosti biti upoznata sa rezultatom suđenja te predstavlja pravo stranaka i javnosti, a nikako obvezu. Isto ročište ne zahtjeva nikakve pripreme, traje minimalno te nema obveznog sadržaja za stranke zbog propuštanja kojega bi mogle nastupiti bilo kakve negativne posljedice. Naime, stranka koja ne pristupi, a uredno je obaviještena, odluku sa obrazloženjem može skinuti sa internetske stranice e-oglasna ploča suda ukoliko takva postoji (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a). Ukoliko takva e-oglasna ploča ne postoji, odluka će stranci biti dostavljena poštom (čl. 98. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a, Narodne novine, broj 25/13). Stranci koja nije bila obaviještena, sud će odluku dostaviti poštom (čl. 335. st. 11. ZPP-a). U takvoj situaciji, dosuda troškova bi predstavljala neopravdano poskupljenje postupka što je protivno i čl. 10. st. 1. ZPP-a. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište 10. listopada 2024. u zatraženom iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, već je za navedeno tužitelju odmjeren trošak sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife budući da je navedeno ročište odgođeno prije početka raspravljanja. Nadalje, tužitelju nisu priznati troškovi prijevoza [adresa] – [adresa] – [adresa] za dan 10. listopada 2024. u iznosu od 14,40 EUR sukladno Tbr. 50. Tarife te troškovi prijevoza [adresa] – [adresa] – [adresa] za dan 20. siječnja 2025. u iznosu od 14,40 EUR sukladno Tbr. 50. Tarife budući da navedeni trošak nije ni sa čime dokazan. Također, tužitelju nisu priznati troškovi izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja na dan 10. listopada 2024. u trajanju od jednog sata u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 39. Tarife jer mu je za navedeno već priznat trošak pristupa na ročište sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife te troškovi izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja na dan 20. siječnja 2025. u trajanju od jednog sata u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 39. Tarife jer mu je za navedeno već priznat trošak pristupa na ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife.

40. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužitelja sa zahtjevom za preostali iznos troška od 363,17 EUR s pripadajućim kamatama pa je odlučeno kao u toč. IV. izreke presude.

41. Obzirom da je tuženi zahtjev već iz gore obrazloženog razloga valjalo prihvatiti sud se, vođen načelom ekonomičnosti i koncentracije postupka, proklamiranim čl. 10. ZPP nije upuštao u daljnju ocjenu navoda stranaka, jer ne bi doveli do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari.

42. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

Sudac

Berislav Zaninović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Pun. tužitelja uz sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 39,82 eur

2. Pun. tužene