REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Đ 5

Poslovni broj: Us I-12/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužiteljice ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Tomislav Sadrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Batarelo Vuchetich Sadrić, Zagreb, Ulica kralja Držislava 8, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi povrata sredstava, 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, KLASA: UP/II-034-08/25-01/684, URBROJ: 525-14/101-25-4 od 2. prosinca 2025., kao i radi poništenja Odluke Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 440-12/21- 05-02-01/0223, URBROJ: 343-2100-25-022 od 7. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, KLASA: UP/II-034-08/25-01/684, URBROJ: 525-14/101-25-4 od 2. prosinca 2025. odbijena je žalba tužiteljice, izjavljena protiv Odluke Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 440-12/21-05-02-01/0223, URBROJ: 343-2100-25-022 od 7. listopada 2025. o odbijanju zahtjeva za isplatu, o jamstvu i o povratu sredstava za ovdje tužiteljicu (u nastavku teksta Odluka) kao korisnicu na temelju članka 15., 144. i 190. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“, broj 118/2018, 42/2020, 127/2020, 52/2021, 152/2022, u nastavku teksta Zakon), te sukladno članku 44. stavku 2. točki c, članku 47. i članku 58. te Priloga III. Pravilnika o provedbi mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014- 2020 („Narodne novine“ broj 91/2019, 37/2020, 31/2021, 134/2021, 10/2023, 40/2025, u nastavku teksta Pravilnik), u svezi s natječajem za provedbu Podmjere 5.2., „Potpora za ulaganje u obnovu poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala narušenog elementarnim nepogodama, nepovoljnim klimatskim prilikama i katastrofalnim događajima“ - provedba tipa operacije 5.2.1. „Obnova poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala“ objavljenog 13. srpnja 2021. na mrežnim stranicama Agencije za plaćanje.

2. Naime, Odlukom prvostupanjskog tijela, Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 440-12/21-05-02-01/0223, URBROJ: 343-2100- 25-022 od 7. listopada 2025., u točki I. izreke odbijen je zahtjev za isplatu korisnici, ovdje tužiteljici, pod ID brojem 2265434, podnesen 17. rujna 2025., u točki II. izreke Odluke utvrđeno je, da je tužiteljici, kojoj je isplaćena potpora u obliku predujma na temelju Odluke o isplati predujma, KLASA: 440-12/21-05-02-01/0223, URBROJ: 343- 1602/01-22-008 od 28. listopada 2022., obvezna do 28. listopada 2025. vratiti iznos od 28.775,20 EUR (slovima: dvadeset osam tisuća sedamsto sedamdeset pet eura i dvadeset centi), u točki III. izreke Odluke utvrđeno je, da je tužiteljica, kojoj je isplaćena potpora na temelju Odluke o isplati prve rate (KLASA: 440-12/21-05-02- 01/0223, URBROJ: 343-1602/01-23-018) od 24. studenog 2023., obvezna do 28. listopada 2025. vratiti iznos od 29.564,28 EUR (slovima: dvadeset devet tisuća petsto šezdeset četiri eura i dvadeset osam centi), u točki IV. izreke citirane Odluke istaknuto je, da je iznos iz točke II. I III. te Odluke, odnosno iznos od 58.339,48 EUR (slovima: pedeset osam tisuća tristo trideset devet eura i četrdeset osam centi) tužiteljica obvezna u roku do 28. listopada 2025. uplatiti na račun Agencije za plaćanje, dok je u točki V. izreke Odluke navedeno, da žalba podnesena protiv Odluke ne odgađa rok za povrat sredstava, a u točki IV. izreke Odluke navedeno je, da žalba podnesena protiv te Odluke ne odgađa mogućnost za podnošenje zahtjeva za plaćanje duga na rate tijekom žalbenoga postupka.

3. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, KLASA: UP/II-034-08/25-01/684, URBROJ: 525-14/101-25-4 od 2. prosinca 2025., a posljedično tome i prvostupanjske Odluke od 7. listopada 2025., tužiteljica je pravovremeno podnijela tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 2. siječnja 2026. pod gore navedenim poslovnim brojem.

4. Tužiteljica je u tužbi u bitnome navela, da je osporavano rješenje tuženika nezakonito, jer Ugovor o financiranju s pripadajućim Općim i Posebnim uvjetima Ugovora o financiranju kojeg su tužiteljica i prvostupanjsko tijelo sklopili 5. svibnja 2022. nije raskinut niti su ispunjene pretpostavke za raskid ugovora.

5. U svezi s tim tužiteljica je istaknula da su tuženik i prvostupanjsko tijelo donijeli osporavane akte zahtijevajući povrat potpore, zato što tužiteljici stavljaju na teret zakašnjenje sa podnošenjem zahtjeva za isplatu konačne rate i prema tuženiku je taj zahtjev trebao biti podnesen najkasnije do 30. lipnja 2025.

6. Tužiteljica smatra da posljedica zakašnjenja podnošenja zahtjeva za isplatu konačne rate ne može biti raskid ugovora, niti odbijanje zahtjeva za isplatu, pa ni povrat potpore, budući iz sadržaja Ugovora o financiranju nedvojbeno proizlazi, da rok za podnošenje konačnog zahtjeva za isplatu nije ugovoren kao bitan sastojak Ugovora, a niti Ugovor, kao ni Natječaj za provedbu tipa operacije 5.2.1 „Obnova poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala“ ne sadrže raskidnu klauzulu kojom bi bilo propisano da se Ugovor raskida po samom zakonu u slučaju neispunjenja obveza u ugovornom roku, zbog čega po mišljenju tužiteljice Ugovor usprkos zakašnjenju ostaje na snazi i dužnik koji je u zakašnjenju ima pravo naknadno ispuniti svoju obvezu,a što je tužiteljica i učinila 17. rujna 2025. kada je podnijela prvostupanjskom tijelu Zahtjev za isplatu konačne rate, čime je u cijelosti ispunila sve svoje ugovorne obveze, pa prema tome tužiteljica da je sa zakašnjenjem, ali valjano ispunila svoju obvezu, zbog čega joj se dodijeljena potpora ne može uskratiti, a kako Ugovor u konkretnom slučaju nije raskinut, ne postoji niti ugovorna osnova za povrat sredstava.

7. Tvrdi da tuženik nikako ne može zahtijevati povrat sredstava bez raskida Ugovora, a Ugovor do dan danas nije raskinut, zbog čega da su osporavana prvostupanjska Odluka, kao i osporavano rješenje tuženika nezakoniti, jer su doneseni bez postojanja zakonskih i ugovornih pretpostavki za raskid ugovora i povrat sredstava, odnosno uz očitu povredu odredaba Zakona o obveznim odnosima i samog Ugovora.

8. Nastavno, tužiteljica je istaknula, da je prvostupanjsko tijelo odobrilo tužiteljici naknadni rok za ispunjenje obveze, što proizlazi iz korespondencije tužiteljice i prvostupanjskog tijela od 4. srpnja 2025. i iz iste da je razvidno, da je tužiteljici produžen rok za podnošenje zahtjeva za isplatu konačne rate do 1. rujna 2025., bez obzira što im e-mailom poslanim od strane prvostupanjskog tijela 7. srpnja 2025. tužiteljica obaviještena da joj je na poruku od 4. srpnja 2025. omaškom pogrešno odgovoreno, zbog nenamjerne ljudske pogreške, čime je tužiteljica izgubila naknadni rok za podnošenje zahtjeva za isplatu, odnosno za izvršenje svoje konačne obveze.

9. Po mišljenju tužiteljice naknadno povlačenje odobrenja produljenja roka, uz obrazloženje da je prethodni odgovor dan omaškom zbog nenamjerne ljudske pogreška, ne može proizvoditi pravne učinke na štetu tužiteljice, pa tužiteljica smatra da je u konkretnom slučaju relevantni rok za podnošenja zahtjeva za isplatu konačne rate bio 1. rujna 2025., a tužiteljica je svoju obvezu ispunila 17. rujna 2025., odnosno sa zakašnjenjem, a koje po svojoj naravi i trajanju ne može imati za posljedicu odbijanje zahtjeva za isplatu niti povrat cjelokupne potpore.

10. Istaknula je, da je i u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo razmjernosti, budući da oduzimanje cjelokupnog iznosa potpore predstavlja krajnje nerazmjerno mjeru koja nije utemeljena na važećim propisima, a niti na ustaljenoj praksi Suda Europske unije, a također da je i osporena Odluka nezakonita, jer je donesena bez važeće zakonske osnove koja bi u relevantnom trenutku dopuštala povrat potpore, navodeći da u vrijeme sklapanja Ugovora 2022., članak 144. Zakona, taksativno je i iscrpno propisivao razloge zbog kojih se može zahtijevati povrat sredstava, a navedena zakonska odredba nije predviđala mogućnost povrata sredstava isključivo zbog propuštanja roka za podnošenje zahtjeva za isplatu, niti zbog samog nepridržavanja ugovornih obveza.

11. U konačnici, tužiteljica je navela da su u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu povrijeđene odredbe upravnog postupka, pa je u tužbenom zahtjevu predložila da se poništi osporavano rješenje tuženika od 2. prosinca 2025., kao i prvostupanjska odluka od 7. listopada 2025., sve uz nadoknadu troškova upravnog spora.

12. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 10. veljače 2026. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja pa je odgovarajući na tužbene navode tužiteljice, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo, predložio, da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

13. Kako su pravno odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tužiteljica osporava primjenu materijalnog prava, a stranke nisu izrekom zahtijevale održavanje rasprave, to je Sud bez održavanja rasprave, nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te nakon uvida u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka koju je tuženik dostavio ovome Sudu uz odgovor na tužbu, donio presudu na temelju članka 98. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) utvrdivši, da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

14. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da su tužiteljica i prvostupanjsko tijelo sklopili 5. svibnja 2022. Ugovor o financiranju s pripadajućim Općim i Posebnim uvjetima, a na dan donošenja prvostupanjske Odluke i osporavanog rješenja tuženika, Ugovor o financiranju je bio na snazi.

15. Nije sporno da je prvostupanjsko tijelo tužiteljici kao korisnici na temelju Odluke o isplati predujma od 28. listopada 2022., isplatilo potporu u obliku predujma u iznosu od 28.775,20 EUR (slovima: dvadeset osam tisuća sedamsto sedamdeset pet eura i dvadeset centi), kao i da joj je na temelju Odluke o isplati prve rate od 24. studenog 2023. isplaćena potpora u iznosu od 29.564,28 EUR (slovima: dvadeset devet tisuća petsto šezdeset četiri eura i dvadeset osam centi) te da je tužiteljica Zahtjev za isplatu konačne rate podnijela prvostupanjskom tijelu 17. rujna 2025.

16. Uvidom u mrežne stranice Agencije za plaćanje https://www.apprr.hr/wp- content/uploads/2023/UPUTE-O-POSTUPANJU-UVEZI-S-ROKOVIMA-I-

MOGUCNOSTIMA-PRODUOLJENJA-ROKOVA-ZA-KORISNIKE-NE-IAKS-MJERA- PROGRAMA-RURALNOG-RAZVOJA-REPUBLIKE-HRVATSKE-ZA-RAZDOBLJE- 2014-2020 utvrđeno je, da je 19. lipnja 2023. izdana Uputa Ministarstva o postupanju u vezi s rokovima i mogućnostima produljenja rokova za korisnike Ne-IAKS mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2020., u kojoj je navedeno, da je korisnicima kojima je izdana Odluka o dodjeli sredstva zaključno 12. svibnja 2023., rok za podnošenje konačnog zahtjeva za isplatu i dalje bezuvjetno produljen za 90 kalendarskih dana, ali je rok za podnošenje konačnog zahtjeva za isplatu najkasnije 30. lipnja 2025.

17. Imajući u vidu navedeno, krajnji rok od 5. svibnja 2025. (kao datum kada je sklopljen Ugovor o financiranju između tužiteljice i prvostupanjskog tijela), u skladu sa uputom Ministarstva bio je produžen do 30. lipnja 2025., iz čega proizlazi, da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za isplatu konačne rate bio 30 lipnja 2025., a tužiteljica je zahtjev za isplatu konačne rate podnijela 17. rujna 2025., dakle nakon isteka roka za podnošenje zahtjeva za isplatu konačne rate.

18. Naime, odredbom članka 5. stavka 4. Ugovora o financiranju, propisano je, da je krajnji rok za podnošenje Zahtjeva za isplatu propisan podtočkom 3.3 Natječaja, dok je stavkom 5. propisano, da se u slučaju kašnjenja dostavljanja potvrde o podnošenju zahtjeva za isplatu više od 30 dana izdaje Odluka o odbijanju zahtjeva za isplatu i raskida se Ugovor o financiranju.

19. Podtočkom 3.3. Natječaja za provedbu Podmjere 5.2. „Potpora za ulaganja u obnovu poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala narušenog elementarnim nepogodama, nepovoljnim klimatskim prilikama i katastrofalnim događajima“ - provedba tipa operacije 5.2.1. „Obnova poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala“ objavljenog 13. srpnja 2021. na mrežnim stranicama Agencije za plaćanje (u daljnjem tekstu: Natječaj) propisano je, da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za isplatu konačne/jednokratne rate 36 mjeseci od dana sklapanja ugovora o financiranju (5. svibnja 2022.), a taj rok kod tužitelja je bio do 5. svibanj 2025. računajući 36 mjeseci od dana sklapanja Ugovora o financiranju, te je isti u skladu s Uputom tuženika o postupanju u vezi s rokovima i mogućnostima produljenja rokova za korisnike Ne-IAKS mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. - 2020, KLASA: 320-22/23-01/4, URBROJ: 525- 07/304- 23-1, produžen do 30. lipnja 2025., a kako je to tuženik obrazložio u osporavanom rješenju. Također, istom podtočkom Natječaja propisano je, da se u slučaju kašnjenja dostavljanja potvrde o podnošenju zahtjeva za isplatu više od 30 dana izdaje odluka o odbijanju zahtjeva za isplatu i raskida ugovor o financiranju.

20. Uzimajući u obzir da je tužiteljici krajnji rok za podnošenje zahtjeva za isplatu konačne rate bio do 30. lipnja 2025., a da je ista Zahtjev za isplatu konačne rate nesporno podnijela tek 17. rujna 2025., dakle sa kašnjenjem više od 30 dana, suprotno navodima tužiteljice iz tužbe, ista nije ispunila sve svoje ugovorne obveze te je prekršila odredbe Natječaja, a sve imajući u vidu da je odredbama Natječaja jasno propisana posljedica kršenja obveze pravodobnog podnošenja zahtjeva za isplatu u smislu izdavanja odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu, slijedom čega je, pravilno donesena prvostupanjska Odluka.

21. Na navode tužiteljice iz tužbe kojima ističe da u konkretnom slučaju posljedica zakašnjenja podnošenja Zahtjeva za isplatu konačne rate ne može biti ni raskid ugovora, ni odbijanje zahtjeva za isplatu, ni povrat potpore, tvrdeći da niti Ugovor o financiranju niti Natječaj ne sadrže raskidnu klauzulu kojom bi bilo propisano da se Ugovor raskida po samom zakonu u slučaju neispunjenja obveze u ugovorenom roku, pa da Ugovor usprkos zakašnjenju ostaje na snazi te dužnik koji je u zakašnjenju ima pravo i naknadno ispuniti svoju obvezu, a što je tužiteljica učinila kada je 17. rujna 2025. podnijela Agenciji za plaćanja Zahtjev za isplatu konačne rate, ukazuje se tužiteljici, da prema uvjetima Natječaja, Pravilnika o provedbi mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014 - 2020. „(Narodne novine“ br. 91/2019, 37/2020, 31/2021, 134/2021, 10/2023, 40/2025, u daljnjem tekstu: Pravilnik) i samog Ugovora o financiranju, raskid Ugovora o financiranju nije uvjet koji se mora ispuniti da bi Agencija za plaćanja donijela Odluku o odbijanja zahtjeva za isplatu, o jamstvu ili o povratu sredstava.

22. Naime, člankom 49. stavkom 3. Pravilnika propisano je, da u slučaju da je korisnik prekršio propisane rokove iz stavka 2. toga članka, izdat će se odluka o odbijanju, dok je stavkom 4. propisano da će, iznimno od stavka 3. citiranog članka Pravilnika, Agencija za plaćanja primijeniti odgovarajuće financijske korekcije na iznos potpore u skladu s Prilogom III. Pravilnika, za postupke koji se provode nakon sklapanja ugovora o financiranju i/ili izdavanja odluke o dodjeli sredstava. Prilogom III propisano je, da će se korisniku umanjiti prihvatljiv iznos potpore za kašnjenje u podnošenju zahtjeva za potporu/zahtjeva za isplatu/zahtjeva za isplatu predujma i dostavljanja dokumentacije temeljem zaprimljenog zahtjeva za dopunu i/ili obrazloženje do najviše 30 dana kašnjenja u određenom postotku.

a) do 5 dana kašnjenja - 1 %

b) od 6 do 15 dana kašnjenja - 2 %

c) od 16 do 30 dana kašnjenja - 5 %

d) više od 30 dana kašnjenja - 100 % - izdaje se Odluka o odbijanju i raskida se Ugovor o financiranju, a isto je propisano i gore citiranom odredbom podtočke 3.3. Natječaja.

23. Osim navedenog, točkom 5. podtočkom 8. stavkom d) Natječaja, kao razlog za pokretanje postupka povrata sredstva, propisano je, izmjena/raskid ugovora i/ili nepridržavanja obveza propisanih ugovorom o financiranju, a isto je propisano člankom 21. stavkom 5.točkom d. Ugovora o financiranju.

24. Stoga, nepridržavanje obveza propisanih Ugovorom o financiranju dovoljno je, i svakako neovisno o raskidu ugovora, za donošenje Odluke o odbijanja zahtjeva za isplatu i o povratu sredstava, jer se tužiteljica nije pridržavala obveze podnošenja zahtjeva za isplatu u ugovornom roku.

25. Na navode tužiteljice iz tužbe kojima ističe da je 4. srpnja 2025. Agencija za plaćanja odgovorila na zamolbu tužitelje za produženje roka za podnošenje Zahtjeva za isplatu konačne rate te je istoj odobreno produženje konačnog roka do 01. rujna 2025., ali da je nakon toga, tužiteljica 7. srpnja 2025. obaviještena da je na poruku od 4. srpnja 2025. omaškom pogrešno odgovoreno zbog nenamjerne ljudske pogreške te da je tužiteljica izgubila naknadni rok za podnošenje Zahtjeva za isplatu, ističući da naknadno povlačenje odobrenja produljenja ne može proizvoditi pravne učinke na štetu tužiteljice, jer javnopravna tijela ne mogu vlastite pogreške ispravljati na način da retroaktivno pogoršavaju pravni položaj stranke koja je postupala u dobroj vjeri, ukazuje se tužiteljici da je prvostupanjsko tijelo na vrijeme ispravila pogrešku, odnosno svega tri dana od kad je tužiteljici (koja je već bila u zakašnjenju s podnošenjem Zahtjeva za konačnu isplatu), odobrila produljenje roka, obavijestivši ju da temeljem članka 50. Pravilnika zahtjev za produženje roka korisnik mora podnijeti Agenciji za plaćanja prije isteka roka za koji se traži produženje i da se rok može produžiti isključivo u slučaju više sile i izvanrednih okolnosti, pa s obzirom da je navedeni rok prošao, Agencija za plaćanja je navela da više nije u mogućnosti odobriti produljenje rokova te je dužna postupiti prema odredbama Natječaja i Pravilnika.

26. U svezi navoda tužiteljice iz tužbe da osporena Odluka nije zakonita s aspekta načela razmjernosti, budući da oduzimanje cjelokupnog iznosa potpore predstavlja krajnju i nerazmjernu mjeru koja nije utemeljena ni na važećim propisima, a ni na ustaljenoj praksi Suda Europske unije, ukazuje se tužiteljici, da su gore citiranim odredbama Pravilnika i Natječaja propisane financijske korekcije u slučaju kašnjenja u podnošenju zahtjeva za isplatu konačne rate do najviše 30 dana, pa već same odredbe Pravilnika i Natječaja sadrže razmjernost u sankcioniranju korisnika u slučaju kašnjenja do najviše 30 dana.

27. Na navode tužiteljice iz tužbe kojima ističe da mjerodavni Zakon o poljoprivredi ne predviđa izmjene/raskid ugovora i/ili nepridržavanje obveza kao zakonsku osnovu za povrat sredstava te da je tuženik retroaktivno primijenio kasniju verziju Zakona, s izmjenama i dopunama zaključno s 2024. godinom, ukazuje se tužiteljici da je tuženik pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno Zakon o poljoprivredi te isti nije retroaktivno primijenjen.

28. Naime, u osporavanom rješenju tuženika, iako se u uvodu obrazloženja nabrajaju sve izmjene i dopune Zakona o poljoprivredi, uključujući one iz 2024. („Narodne novine“ br. 118/2018, 42/2020, 127/2020 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 52/2021, 152/2022 i 152/2024), u dijelu navođenja pravne osnove i relevantnih odredbi Zakona o poljoprivredi koje propisuju povrat sredstava tuženik je naveo odredbe članka 144. stavka 2. Zakona o poljoprivredi koje su bile na snazi u trenutku sklapanja Ugovora o financiranju 2022. („Narodne novine“ br. 118/2018, 42/2020, 127/2020 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 52/2021), a kojima je propisano da Agencija za plaćanja donosi odluku o povratu sredstava kojom od korisnika zahtijeva povrat isplaćenih sredstava, između ostalog, u slučaju kada je korisnik ostvario sredstva protivno uvjetima i odredbama toga Zakona i propisa donesenih na temelju njega. Nesporno je, da je Pravilnik propis donesen na temelju Zakona o poljoprivredi, na temelju kojeg Pravilnika je i raspisan Natječaj, te da je tužiteljica kao korisnica mjere ostvarila sredstva protivno citiranom Pravilniku i Natječaju, a kako je to i navedeno u odgovoru na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja s kojim je u cijelosti suglasan i ovaj Sud pa se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje tužiteljica na isto.

29. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 17. ožujka 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- Opunomoćeniku tužiteljice Tomislavu Sadriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Batarelo Vuchetich Sadrić, Zagreb, Ulica kralja Držislava 8

- Tuženom Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zagreb Ulica grada Vukovara 78