Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Povrv-118/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu ,u pravnoj stvari tužitelja BRUNATA d.o.o. , Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića-Gavrana 13, OIB:32286915975, kojeg zastupa punomoćnik Robert Hršak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika FŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],bez održavanja rasprave, radi naplate, 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog iz Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Sunčice Žužić Kovačić, posl.br. Ovrv-11358/2024, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 48,58 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 16,19 EUR od 05.07.2021. godine, pa do isplate

- na iznos od 16,19 EUR od 16.07.2022. godine, pa do isplate

- na iznos od 16,20 EUR od 14.07.2023. godine, pa do isplate

po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023.

do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 62,50 EUR (sa PDV-om) prema Tbr. 7/9 OT za cijeli prvostupanjski postupak, trošak pristojbe na presudu u iznosu od 6,63 EUR, kao i trošak ovrhe u iznosu od 6,25 EUR (sa PDV-om), sve sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja, tj. 17. ožujka 2026. pa do isplate, a odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zatraženog parničnog i ovršnog troška do ukupnog iznosa od 200,77 Eur.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 48,57 Eur i ukida se platni nalog iz Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Sunčice Žužić Kovačić, posl.br. Ovrv- 11358/2024, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 48,57 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 16,19 EUR od 29.06.2018. godine, pa do isplate

- na iznos od 16,19 EUR od 04.07.2019. godine, pa do isplate

- na iznos od 16,19 EUR od 09.07.2020. godine, pa do isplate

po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023.do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prvotno kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu temeljem kojeg je javni bilježnik Sunčica Žužić Kovačević, iz Rijeke izdala rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-11358/24, UPP/OS-Ovrv-407/2024 od 19. rujna 2024. Protiv rješenja je tužena kao ovršenik izjavila prigovor. Sud je donio rješenje kojim je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavio van snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U rješenju su stranke upozorene na odredbe čl. 93 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19).

2. Tužitelj, prije ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu od 25. svibnja 2024. navodi da ima novčano dospjelo potraživanje spram ovršenika u iznosu od 97,15 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Uz prijedlog je dostavljen ispis otvorenih stavki od dana 6. svibnja 2024. Potražuje i nadoknadu troška.

3. Tuženik, prije ovršenik u prigovoru od 4. studenog 2024. odnosno, sada u odgovoru na tužbu navodi da je protekao rok po kojem se po zakonu može tražiti ovrha, ovrhovoditelj da je pogrešno utvrdio dužnika. Potraživanja da su dospjela 29.6.2018. 4.7.2019., 9.7.2020., 4.7.2021. dok da je rješenje o ovrsi doneseno 19.9.2024. a dostavljeno 29.10.2024. U skladu s čl. 225 i 226 st.1. Zakona o obveznim odnosima zastara da je počela teći 30.6.2021., 5.7.2022., 10.7.2023., 5.7.2024. U izvodu iz poslovnih knjiga na koje se ovrhovoditelj poziva jasno da je vidljivo da su potraživanja zatražena od FŠO iz [adresa] na temelju izdanih računa za usluge očitanja i mjerenja utrošene toplinske energije u stanu na adresi [adresa]. FŠO da je 30.3.2017. prodala stan u [adresa] čemu da je pismeno obavijestila ovrhovoditelja, te mu u prilogu dostavila kopiju Ugovora o kupoprodaji stana, uz obavijest da je novi vlasnik sada FŠ, iz [adresa]. Isti da je 12.4.2017. u zemljišne knjige predao tabularnu izjavu kako bi se upisao u zemljišne knjige kao vlasnik stana. Kako da su mjerni uređaji pričvršćeni na grijaća tijela (radijatori na toplu vodu) centralnog grijanja cijele zgrade, koji da su time neodvojivo povezani sa suvlasničkim dijelom nekretnine, nesporno da je da su mjerni uređaji ostali u stanu na adresi [adresa]. Time da su sve obveze za usluge očitanja prešle na novog vlasnika stana. Ovrhovoditelj da je previdio činjenicu da je stan porodan i da račune treba izdavati na ime novog vlasnika. Čl. 79.st. 2 Zakona o porezu na dodanu vrijednost da kaže da račun mora sadržavati ime i prezime, adresu OIB, poreznog obveznika kojemu su isporučena dobra ili obavljene usluge. U izvodu iz poslovnih knjiga-ispis iz otvorenih stavki IOS Brunata d.o.o. navedena da je energija u stanu na adresi [adresa]. Kako da je u ovom slučaju razvidno iz ugovora o kupoprodaji i izvatka iz zemljišne knjige da usluga nije obavljena ovršeniku već vlasniku stana, FŠ nepobitno da je račun za izvršene usluge naslovljen na pogrešnu osobu. Time da ovrhovoditelj tereti osobu za uslugu koju prema njemu nije niti izvršio. U skladu s odredbama čl. 241, a u svezi s čl. 244 da nije nastupio prekid zastare. Predlaže odbijanje zahtjeva tužitelja i potražuje naknadu troška za sudsku pristojbu.

4. Tužitelj, nakon što je primio 26. svibnja 2025. rješenje suda kojim je ukinut platni nalog, te prigovor protiv platnog naloga, podnosi podnesak 9. lipnja 2025. te navodi da u spis dostavlja dokaz o osnovanosti tužbenog zahtjeva, i to: Ugovor o isporuci, ugradnji i očitanju sustava razdiobe utroška topline i očitanja potrošnje topline broj 111229 od 15.11.2012. godine, potpisan od strane tuženika. Tuženik da duguje tužitelju utuženi iznos s osnove pružene usluge očitanja potrošnje topline. Tužitelj uslugu pruža na mjesečnoj osnovi, a račune ispostavlja jednom godišnje. Plaćanje navedenih troškova obveza je tuženika iz članka 3. gore navedenog ugovora. U pogledu istaknutog prigovora zastare na koju se tuženik poziva, za tražbinu koja se odnosi na godišnju uslugu očitanja potrošnje topline propisan da je zastarni rok od 3 godine jer se radi o tražbini povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima (članak 226. ZOO). Prijedlog za ovrhu tužitelj da je podnio 25.05.2024. godine, čime je prekinut tijek zastare. Tuženik da je u pravu kada se poziva na zastaru u odnosu na godišnje račune očitanja potrošnje topline iz 2018., 2019. i 2020. godine, te tužitelj za račune u zastari umanjuje svoj tužbeni zahtjev. Prigovor nedostatka pasivne legitimacije zbog kasnijeg otuđenja nekretnine, tužitelj smatra neosnovanim. Iako tuženik u svom prigovoru tvrdi da je zatražio promjenu korisnika, takav zahtjev nikada nije zaprimljen kod tužitelja, niti je analogno tome, tužitelj tuženiku povratno uputio potvrdu o provedenoj promjeni korisnika, kao što to u takvim situacijama inače čini. Tuženikova obveza prema tužitelju da proizlazi iz obvezno - pravnog odnosa pa samo vlasništvo nad stanom nema nikakav utjecaj na ovaj spor. Prijenos ugovora zaključenog između tužitelja i tuženika i svih obveza koje iz njega proizlaze može da se, sukladno članku 127. Zakona o obveznim odnosima, izvršiti isključivo uz pristanak tužitelja, a on nije zatražen, pa je obveznik plaćanja predmetne obveze po zakonu upravo tuženik sve tako dugo dok se obveza ne prenese na treću osobu. Tužitelj da je ovim podneskom predočio sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i dostavio sve dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica i smatra da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja usmene rasprave. Tužitelj za račune u zastari (tri najstarija računa iz Ispisa otvorenih stavaka – IOS) djelomično povlači tužbu

i tužbeni zahtjev, odnosno isti specificira.

5. Tužena je podnesak primila dana 11. veljače 2026., na njega je dostavila odgovor. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer da s tužiteljem nije ni u kakvom ugovornom odnosu. Predlaže da se tužbu odbaci. Tuženik da tvrdi da nije imao ugovor o isporuci, ugradnji i očitanju sustava razdiobe utroška topline i očitanja potrošnje topline broj 111229 od 15.12.2012., te da je za njega doznao tek nakon dostave podneska tužitelja. Već letimičnom provjerom vidi da se, da ne samo da potpis nije tuženikov, već u potpisu nije niti tuženikovo prezime ili ime. Tuženik da je nakon prodaje nekretnine dostavio tužitelju kopiju Ugovora o kupoprodaji, te zahtjev za promjenom korisnika. S obzirom na to da tuženik nije posjedovao ugovor, u svom zahtjevu da nije mogao navesti relevantne podatke kao broj ugovora , datum sklapanja i ostale potrebne podatke, pa da vjerojatno zbog toga nije mogao biti uvažen. Obzirom da nije u bilo kakvom ugovornom odnosu s tužiteljem to predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. Sud je proveo dokaze čitanjem Ispisa otvorenih stavki od 6.5.2024. (list 29 spisa), Ugovora o isporuci i ugradnji sustava razdiobe utroška topline i očitanja potrošnje topline broj 111229 od dana 15. studenog 2012. (list 61 spisa).

7. Iz ispisa otvorenih stavki-IOS od dana 6. svibnja 2024. razvidno je da tužitelj ima tražbinu spram tužene u ukupnom iznosu od 97,15 Eur koja se sastoji od pojedinačnih iznosa od po 16,19 Eur, odnosno 16,20 Eur koji su dospijevali 26.06.2018., 04.7.2019., 09.7.2020., 04.7.2021.,15.7.2022.,13.07.2023.

8. Iz ugovora o isporuci i ugradnji sustava razdiobe utroška topline i očitanja potrošnje topline broj 111229 od dana 15. studenog 2012. utvrđeno je da je sklopljen između tužitelja i tužene kao korisnika. Ugovor se odnosi na isporuku i ugradnju sustava razdiobe utroška topline za stambeni objekt u vlasništvu Korisnika, a koji da je dio distribucijske mreže pripadajućeg distributera toplinske energije, te očitanja utroška topline u stambenom objektu pomoću razdjelnika. U čl. 3 korisnik se obavezao na plaćanje ovdje tužitelju za uslugu očitanja utroška toplinske energije, koja usluga da će biti fakturirana jednom godišnje. Ugovor je potpisan po strankama. Tužena osporava svoj potpis na ugovoru, ali ne predlaže provođenje bilo kojeg dokaza za utvrđenje ove činjenice, pa je neosnovan njen prigovor promašene pasivne legitimacije.

9. Odredbom čl. 127 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO-a) propisano je da svaka ugovorna strana može prenijeti ugovor na neku treću osobu koja time postaje nositelj svih njezinih prava i obveza iz toga ugovora. Tužena nije niti dostavila dokaz da je obavijestila tužitelja o prodaji stana, odnosno promjeni korisnika usluge tužitelja, pa stoga sud utvrđuje da je tužitelj, koji je dostavio ugovor zaključen između stranaka dokazao osnovanost svoje tražbine.

10. Tužena je djelomično uspjela sa prigovorom zastare. Ona nije osporavala visinu iznosa koju na ime pružanja usluga tijekom godina je potraživao tužitelj, tj, godišnji iznos od 16,19 Eur, tj. 16,20 Eur. Tužitelj je i sam priznao dijelom navode iz prigovora zastare pa je povukao svoj zahtjev za iznos od 48,57 Eur. Na tražbinu tužitelja odnosi se zastarni rok iz čl. 226 ZOO-a, tj. trogodišnji zastarni rok. Dakle, u zastari su sve njegove tražbine prije 25.5.2021. U konkretnom slučaju radi se o ugovoru o djelu iz čl. 590 ZOO i za isti se primjenjuje zastarni rok dulji od jedne godine. (isti pravni stav i u odluci Gž-2526/2025-2 Županijski sud u Splitu).

10.1.Odluka o visini zakonske zatezne kamate sukladna je odredbi čl. 29 ZOO -a, a kamata teče od slijedećeg dana od dana dospijeća za svaki pojedini neplaćeni iznos.

10.2.Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u točki I izreke presude i rješenjem odlučiti o djelomičnom povlačenju.

11. Tužitelj je uspio djelomično u sporu (povukao djelomično tužbu zbog prigovora zastare-čl. 158 ZPP-a), pa je temeljem čl. 154 st. 2 ZPP-a od postotka uspjeha u sporu tužitelja valjalo oduzeti postotak uspjeha u sporu tuženika. Tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 100,00 % sa osnovom, a 50,00% sa visinom, kada se od ukupnog uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika od 50% sa visinom, dobije se postotak od 50,00 %(150,00/2=75, 50/2=25, 75-25=50) po kojem mu tužena duguje trošak.

12. Trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, sukladan je Tarifi HOK-a. Trošak odvjetnika sastoji jednokratne nagrade od 100,00 Eur (Tbr. 7 toč. 9) uvećan za PDV od 25,00 Eur, dakle ukupno 125,00 Eur, ima tužitelj trošak sudske pristojbe u visini od 13,27 Eur, te trošak ovršnog postupka koji se odnosi na predujam naknade javnog bilježnika u visini od 12,50 Eur (zajedno sa PDV-om)-list 12 spisa. Trošak za sastav prijedloga za ovrhu obuhvaćen je u jednokratnoj nagradi, pa mu ne pripada kao zasebna nagrada. Ukupan trošak tužitelja iznosi 150,77 Eur, a stavljen u omjer sa 50% proizlazi da je njegov osnovan trošak 75,38 Eur, a isti se odbija sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška kao neosnovano visoko zatraženim. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 151 st. 3 ZPP-a.

13. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

U Opatiji 17. ožujka 2026.

S u d a c

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ovog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354 st. 2 toč. 3 ovog Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370 ovog Zakona.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 476.a ZPP-a).

Dna:

Pun. tužitelja, uz rješenje o pristojbi na presudu i rješenje u iznosu od 13,27 EUR Tužena