Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Valpovu
Kralja P. Krešimira IV br. 3
31550 Valpovo
Poslovni broj: P-1539/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić u pravnoj stvari tužitelja OŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po pun. Tomislavu Bogdan, odvjetniku iz [adresa]; umješača na strani tužitelja ŽŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po pun. Željku Eror, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Addiko banka d.d., OIB 14036333877, Slavonske Avenije 6, Zagreb zastupanog po pun. Hrvoju Matić, odvjetniku iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 27. veljače 2026., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), objavljene 17. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007 vezano uz Ugovor o poslovnoj suradnji od 1.12.2006. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog dana 23.8.2007. između tužitelja OŽ i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Lidije Perić po br. OV-25358/07 dana 28.8.2007., a koja u:
- čl. 2. glasi: "CHF… u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.";
- čl. 3.toč.2. glasi: "… u kunskoj protuvrijednosti… CHF";
- čl. 3. toč. 4. glasi: "… obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.";
- čl. 3. toč. 5. glasi: "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.";
- čl. 4. glasi: "Ugovorene strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.";
- čl. 13. glasi: "Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita i Sudužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune."
II. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.399,48 € (sedamtisućatristodevedesetdeveteuraičetrdesetosamcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 1.10.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.
III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od
3.232,84 € (tritisućedvjestotridesetdvaeuraiosamdesetčetiricenta) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 17. ožujka 2026. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 562,50 € o d b i j a.
IV. N a l a ž e s e tuženiku da umješaču na strani tužitelja naknadi parnični trošak u iznosu od 1.845,00 € (tisućuosamstočetrdesetpeteura) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 17. ožujka 2026. do isplate, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 23.8.2007. sa Slavonskom bankom d.d. Osijek, pravnim prednikom tuženika, sklopio Ugovor o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007 vezano uz Ugovor o poslovnoj suradnji od 1.12.2006. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, koji je dana 28.8.2007. ovjeren kod javnog bilježnika Lidije Perić pod brojem OV-25358/07, a prema kojem je prednik tuženika kao kreditor njemu kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 66.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 20 godina. Tijekom otplate kredita su se radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram kune početno ugovoreni anuiteti povećavali naspram početnog plana otplate. Pored iznosa glavnice od 66.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, bio je sukladno čl. 3. i čl. 4. navedenog Ugovora dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja nije izrijekom ugovorena kao promjenjiva, no tijekom postojanja obveze po Ugovoru se mijenjala u skladu s Odlukama tuženika, a na dan sklapanja Ugovora iznosila je 4,20 % godišnje.
1.1. Predmetni kredit je 23.1.2016. Aneksom ugovora konvertiran iz valutne kaluzule CHF u valutnu klauzulu EUR pri čemu je tuženik utvrdio preplatu po istome kreditu u iznosu od 21.012,10 kn zaključno s 30.9.2015. , a zaključno s tim datumom potražuje i razliku ostatka preplaćenog iznosa od ukupno uplaćenih 255.350,47kn (33.457,53 € x tečaj od 7,632078 kn na dan 30.9.2015.) naspram iznosa kojeg je bio dužan platiti do tog datuma po prvotnom otplatnom planu – sveukupno 38.752,40 CHF po srednjem tečaju za CHF HNB-a na dan isplate kredita (4.451064 kn) što ukupno iznosi 172.489,41 kn, stoga razlika koju potražuje iznosi 61.848,96 kn.
1.2. Navodi da pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž- 7129/13-4 od 13.06.2014. god. u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, V-tuženik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb (pravni prednik tuženika i pravni slijednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH, broj Revt-249/14-02 od 09.04.2015. god., a i Vrhovni sud RH je dana 20.03.2018. svojom revizijskom odlukom br. Rev-2245/17-2 potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 god. u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014. godine (presuda VTS a donesena 13.06.2014.), kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe (str. 7. do 10.).
1.3. Nadalje navodi da pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br:
Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. god. u točki 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P 1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih V-tuženik Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., pravni prednik tuženika i pravni slijednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te ZOO-a.
1.4. S obzirom da su pravomoćnim presudama VTS-a utvrđene ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003.-31.12.2008. god., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.06.2004. 31.12.2008. god., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11, dalje ZOO), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a.
1.5. Poziva se na članak 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14), te čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09.
1.6. Navodi da kao laik ne raspolaže dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavio točno specificirani tužbeni zahtjev s navođenjem svakog pojedinačnog iznosa razlike preplaćene kamate i tečajne razlike u pojedinom anuitetu na koji potražuje zakonsku zateznu kamatu. Iznos VPS-a je postavio okvirno, a tek nakon pribave dokumentacije o otplati po predmetnom kreditu i provođenja knjigovodstveno- financijskog vještačenja te drugih predloženih dokaza na okolnost visine dugovanja tuženika prema njemu, će specificirati tužbeni zahtjev, sve to sukladno odredbi čl. 186.b st. 2. 1 5. ZPP-a, uvažavajući i poštujući načelo „ravnopravnosti oružja“, odnosno davanja mogućnosti i tuženiku da se očituje na predloženi dokaz vještačenja, radi ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka.
1.7. Pojašnjava da je posljedica utvrđenja ništetnim odredbe ugovora o jednostranom promjenjivoj kamatnoj stopi, kao valutnoj klauzuli vezanoj za CHF de facto anuliranje izmjena anuiteta bilo po osnovi dizanja kamata, bilo po osnovi dizanja tečaja, odnosno kao posljedicu toga se ima uzeti da je početno ugovorene anuitete u kunskoj protuvrijednosti po onome tečaju koji je tuženik primjenjivao na dan isplate kredita nepromjenjiva stavka operativnog plana, odnosno da je početno ugovorene anuitet plaćen po tečaju za CHF na dan korištenja kredita pomnožen s brojem anuiteta zaključno s 30.9.2015. kao datuma obračuna konverzije upravo onaj iznos kojeg je bio dužan platiti banci a razlika koji je platio je preplata i kamatne stope i tečajne razlike te mu je upravo taj iznos banka dužna vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 1.10.2015. kao prvog idućeg dana umanjeno za već izvršeni povrat preplate povodom konverzije.
1.8. Nadalje navodi da je prema čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima (NN br. 28/13, 33/15 i 82/16) propisano kako je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.
1.9. Stoga predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev od 12.6.2019. usvoji u cijelosti.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 25. studenoga 2019. a i najdalje tijekom postupka navodi da nije prijeporno kako je s tužiteljem dana 23.8.2007. zaključio Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine br. 5140030244 do 60010472868/2007. Tužitelj je predmetni ugovor izmijenio u dijelu valute obveze i kamatne stope, sklapanjem aneksa uz ugovor o kreditu. Navodi da je bio obvezan ponuditi tužitelju sklapanje predmetnog Aneksa sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15). Smatra da tužitelj pogrešno smatra kako bi se na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovora o kreditu trebale primijeniti presude u donesenom u kolektivnom sporu. Naime odredba čl. 4. ugovora o kreditu nije istovjetna odredbi koja je utvrđena ništetnom u kolektivnom sporu jer ista glasi "Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu". Navodi da je tužitelj sklapanjem aneksa u cijelosti izmijenio odredbe čl. 4. ugovora o kreditu s člancima 3 Aneksa ugovora o kreditu. Aneks se primjenjuje na pravni odnos stranaka retroaktivno a što proizlazi iz otplatnog plana koji je tužitelj je primio uz Aneks gdje je obračunata konverzija ugovora o kreditu na temelju izmijenjenih odredbi. Tako je visina otplate anuiteta (glavnica i kamata) određena istovrsno kao i u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR valuti i to od 20. veljače 2007. kao dana početka otplate ugovora o kreditu. Smatra da je za cijelo vrijeme trajanja ugovora obveza po promjenjivoj kamatnoj stopi i dalje odrediva ali se ista mijenja u odnosu na promjenu EURIBOR na tržištu a ne u odnosu na valutu. Tužitelj sklapanjem ugovora o konverziji nema pravni interes za vođenje parnice kao i pravni osnov za zahtijevanje bilo kakve isplate. Ističe prigovor zastare te predlaže sudu da tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.
3. Tužitelj se usprotivio navodima tuženika te je nakon obavljenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u podnesku od 27.7.2021. (list spisa 210-211) sukladno provedenom vještačenju izmijenio točku II. tužbenog zahtjeva predlažući da sud tužbu i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.
4. Umješač ŽŽ na strani tužitelja kao sudužnik po navedenom Ugovoru o kreditu se u podnescima od 6. 3.2020. i 16.10.2020. te tijekom postupka pridružio tužitelju navodeći da ima pravni interes da tužitelj uspije u sporu, a sve sukladno čl. 206. ZPP-a. U slučaju usvajanja konačno specificiranog tužbenog zahtjeva predlaže sudu tuženika obvezati na naknadu parničnih troškova umješaču zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.
5. Sud je presudom od 22. prosinca 2021. pod br. P-2430/2019-31 djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a koju je Županijski sud u Šibeniku pod br. Gž- 146/2022-4 od 14. listopada 2025., povodom žalbe tuženika, ukinuo i vratio spis sudu na ponovno odlučivanje.
6. U ponovljenom postupku tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva specificiranog u podnesku od 19. veljače 2026. (toč. II.), opisano kao u izreci presude, predlažući da ga sud usvoji u cijelosti, dok se tuženik i dalje protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.
7. Sud je u dokaznom postupku proveo dokaz saslušanjem tužitelja i vještakinje te izvršio uvid u kompletnu materijalu dokumentaciju priloženu spisu, dok nije provodio dokaz saslušanjem svjedokinje ČŽ jer je tuženik na ročištu održanom 27. veljače 2026. (list spisa 652-653) odustao od njenog saslušanja.
8. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:
- da su parnične stranke i ŽŽ kao sudužnik sklopile 23.08.2007. Ugovor o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007 vezano uz Ugovor o poslovnoj suradnji od 1.12.2006. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, potvrđen 28.8.2007. po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OV-25358/2007;
- da je kredit odobren za kupovinu stana od prodavatelja Saponia d.d. Osijek u iznosu od 66.000 CHF odn. u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita (čl.2. Ugovora);
- da sukladno čl. 3. toč.2. Ugovora na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 66.000,00 CHF, zaračunavaju se kamate od 4,20 % godišnje, dekurzivno;
- da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća, odn. na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća (čl. 3. toč. 4. Ugovora);
- da se u čl. 3. toč. 5. Ugovora između ostalog navodi da se kamate obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja;
- da su ugovorne strane suglasne da je kamata promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ovog ugovora bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom ugovoru (čl. 4. Ugovora);
- da čl. 13. Ugovora korisnik kredita i sudužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune;
- da su stranke zaključile Aneks uz Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine 23.1.2016. kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR;
- da preplata iz postupka konverzije na dan provođenja konverzije 29.1.2016. iznosi 21.566,86 kn.
9. Među strankama je prijeporno i to:
- da li su ništetni dijelovi odredbi čl. 2., čl. 3. toč.2., čl. 3. toč.4., čl. 3.toč.5., čl. 4 i čl. 13. navedenog Ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu;
- da li tužitelj ima pravni interes za pokretanje ovog postupka;
- da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno navedenih ništetnih predmetnih odredbi s obzirom da je između stranaka zaključen dodatak Ugovoru o kreditu;
- da li su osnovani istaknuti tuženikovi prigovori zastare potraživanja i promašene pasivne legitimacije.
10. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, navode iz odgovora na tužbu tuženika, navode umješača na strani tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno kao rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti opisan kao u izreci presude.
11. Tužitelj LŽ, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, iskazao je da je 2007. zaključio s bivšom Slavonskom bankom koju je naslijedila Hypo Alpe Adria Bank, a ovu sadašnja Addiko bank ugovor o stambenom kreditu za kupnju stana od Saponije d.d. u Osijeku i kredit mu je trebao u iznosu od oko 300.000,00 kn. Pregovarao je u poslovnici u Valpovu s djelatnicom banke UŽ koja mu je ponudila kredit u CHF kao najpovoljniji i najsigurniji. Nije ga upozoravala da zbog promjene kamatne stope, tečaja i valute rate mogu biti veće ili manje, ali mu je rekla da je to najpovoljniji kredit na tržištu i on joj je te nije tražio kredit u drugoj valuti. Pribavio je podatke o plaći, popunio zahtjev za kredit i banka je po svojim uvjetima sačinila ugovore. Nije mogao utjecati na bilo koju odredbu iz ugovora. Pročitao je ugovor i najviše ga je zanimao iznos kredita, rok otplate od 20 godina i visina rate. Komentirao je navedeni ugovor s djelatnicom banke, a ona mu je i dalje govorila da je to najpovoljniji ugovor za njega i odnio je ugovore na ovjeru kod javnog bilježnika u Osijeku. Javni bilježnik je izvršio samo ovjeru ugovora i nije mu tumačio pojedine odredbe iz ugovora. Ovjerene ugovore vratio je u poslovnicu u Valpovo i kredit mu je isplaćen izravno u kunama prodavatelju Saponiji d.d. Osijek u dogovorenom iznosu. Stan je isključivo kupio kao fizička osoba i u njemu je živjela njegova kćerka koja je u to vrijeme studirala. Stan nije korišten za tvrtku niti je iznajmljivan. Početna rata kredita iznosila je oko 1.800,00 kn i nakon nekog vremena povisila se na 3.000,00 kn. Ne bi ispunjavao uvjete za kredit da mu je početna rata kredita iznosila 3.000,00 kn niti bi takav kredit podizao. Raspitivao se u banci zašto su se toliko povećale rate kredita i dobio je odgovor da to tako mora biti zbog promjene tečaja, valute i kamatne stope i morao je nastaviti plaćati i tako povećane rate kredita. 2016. sklopio je s Hypo Alpe Adria Bank slijednikom bivše Slavonske banke dodatak ugovoru o kreditu. Ne zna da li su mu priznati nekakvi iznosi preplate. Aneks ugovora je rađen isključivo po uvjetima banke kao i osnovni ugovor i na isti način je aneks ovjerio kod javnog bilježnika i vratio u banku. Rate su mu aneksom bile smanjene i nastavio je plaćati smanjene rate kredita do konačne otplate koja će biti 2027. Rata kredita mu trenutno iznosi oko 300,00 €. Ne bi podizao takav kredit da sam znao da će mi rate kredita biti znatno povećane. Kredit je otplaćivao u mjesečnim anuitetima na šalteru banke. Aneks ugovora je morao potpisati jer rate kredita po osnovnom ugovoru nije više mogao plaćati. Nije dobio potpunu informaciju o posljedicama konverzije i nije se odrekao prava na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu, a iako je sklopio aneks ugovora, banka ga nije u cijelosti obeštetila. Naveo je da ga nitko nije obavijestio od banke da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na euro. Inače se ne razumije u pojam promjenjivih kamatnih stopa, tečaja i valuta jer je po zanimanju grafičar.
12. Iz uvida u zaključak pismenog nalaza i mišljenja vještakinje Lidije Balog, razvidno je da je tužitelj u promatranom periodu sukladno predmetnom ugovoru o kreditu platio više tijekom otplate kredita u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete kredita po osnovi promjene kamatnih stopa 43.685,52 kn a po osnovi tečajne razlike 34.976,32 kn, što ukupno iznosi 78.661,84 kn. Dodatkom ugovoru, tuženik je priznao tužitelju preplatu koja je sukladno obavijesti o provedenoj konverziji utvrđena u iznosu od 21.566,86 kn. Stoga razlika priznate preplate u odnosu na obračun iznosi 57.094,98 kn (78.661,84 – 21.566,86).
13. Tužitelj i umješač su cijelosti prihvatili nalaz i mišljenje vještakinje te sukladno tome tužitelj je postavio tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude.
14. Tuženik je u podnesku od 31. kolovoza 2021. prigovorio izračunu razlike po osnovi promjenjive kamatne stope i po osnovi valutne klauzule ističući da je vještakinja u izračun uvrstila razlike samo onih anuiteta za koje je utvrđen više plaćeni iznos. Osim toga, osporava metodologiju koju je vještakinja koristila prilikom izračuna budući je isti izvršen na način kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu i kunski kredit. Prigovara zahtjevu za plaćanjem kamatne stope od provedbe konverzije pa do isplate te prigovor promašene pasivne legitimacije.
15. Vještakinja se u podnesku od 15.10.2021. očitovala na prigovore tuženika navodeći da ostaje kod svog nalaza i mišljenja jer je nalaz izradila sukladno definiranom zadatku da su istim tražene preplate a ne i manje plaćeni iznosi. Vezano za prigovor tuženika nadopunjuje svoj nalaz navodeći anuitete s manje plaćenim iznosima nastalim temeljem promjene tečaja za CHF u ukupnom iznosu od -1.343,59 kn, sukladno dopuni tablice 4., navodeći da će o njihovoj primjeni odlučiti sud. Navela je da su sve ostale primjedbe i prigovori tuženika pravne prirode te se na iste ne može očitovati.
15.1. Vještakinja je na ročištu održanom 24.11.2021. iskazala da ostaje kod svog pismenog nalaza i mišljenja te očitovanja od 15.10.2021.
16. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje te iskaz vještakinje jer je dan po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.
17. Tužitelj nije imao primjedbi na pismeni nalaz i mišljenje vještakinje, dok je tuženik ostao kod svojih prigovora na nalaz i mišljenje ne predlažući novo vještačenje.
18. Po ocijeni suda, nije prijeporno da su stranke ugovorile valutu uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, te da je tužitelj dobrovoljno pristao na ugovaranje valutne klauzule, no po stavu suda tuženik prije i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je postupio suprotno odredbama čl. 5. u vezi sa čl.62.st.1. ZZP-a (NN 96/03.).
19. Po stavu ovoga suda ovdje je prijeporno pitanje predvidivosti određenih ekonomskih kretanja za tužitelja, kao potrošača i za tuženika, kao banku odnosno gospodarstvenika-trgovca. O valutnoj klauzuli tužitelj kao obični građanin ne može znati puno, u odnosu na tuženika koji je banka i gospodarstvenik-trgovac. Naime, banke su po definiciji trgovačka društva koja se bave kreditiranjem, pa sve što se tiče valutne klauzule, tečajeva valuta, a u konkretnom slučaju kamatnih stopa banci je poznato u najvišem stupnju, pa stoga nije moguće njeno neznanje o kretanjima tečajeva i kamatnih stopa, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je obični građanin- potrošač.
19.1. Tuženik je znao, odnosno mogao je predvidjeti kretanje tečaja švicarskih franaka, ali i kretanje kamatnih stopa na svjetskim tržištima za tečaj švicarskog franka, pa je za nju kretanje tečajeva valuta i referentnih kamata predvidivo, u odnosu na tužitelja koji je neuk po tom pitanju.
20. Stav je suda da je materija rizika i kamatnih stopa predmet poslovanja banke, a pravni standard Zakona o obveznim odnosima prema kojem se to neznanje i nepredvidivost procjenjuje, nije jednak za građane i za banke, jer je banka kao profesionalac u ovom području dužna postupati uz povećanu pažnju prema pravilima struke i običajima, a što je nepošteno i u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja propisano čl.4. ZOO-a.
20.1. Navedeno isto tako uzrokuje i značajnu neravnotežu, odnosno neravnopravnost u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužitelja kao potrošača, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima propisanom čl.3. ZOO-a.
21. O ugovornoj odredbi vezanoj za rast tečaja švicarskog franka trebalo se posebno pregovarati sa tužiteljem, a kako to nije učinjeno ovo se smatra nepoštenim ponašanjem tuženika i u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja, te ravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja. Dakle, tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao neuka strana nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, a što je tuženik kao bankarska organizacija svakako mogao predvidjeti, budući da je znao da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF, onako kako to čini u odnosu prema EUR, čime je rizik uzimanja kredita u CHF veći, pa je sklapanjem citiranog ugovora tužitelj doveden u izrazito nepovoljan položaj.
21.1. Sud smatra da tužitelj prigodom ponude i ugovaranja kredita nije bio adekvatno informiran o svim uvjetima kredita pa tako niti o rastu tečaja švicarskog franka.
22. Imajući u vidu navedeno, sud prihvaća navode tužitelja da su dijelovi odredbe čl. 2., 3. toč.2., 3. toč.4., 3.toč.5., 4. i 13. Ugovora o kreditu ništetni i primijenjeni protivno članku 3. ZOO-a, načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4. ZOO-a, suprotno načelu zabrane zlouporabe prava iz čl.6. ZOO-a i suprotno načelu jednake vrijednosti činidba iz čl.7. ZOO-a, suprotno načelu uzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta iz čl. 8. ZOO-a, suprotno načelima ponašanja pažnjom dobrog gospodarstvenika u ispunjavanju obveza i ostvarivanja prava iz čl. 10. ZOO-a, čl. 27. ZOO-a vezano za ništetnost odredbi ugovora kojom se predviđa da će na kamate kada dospiju za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene.
23. Osim toga, postupanje tuženika protivno je i odredbi čl.270, čl.295.st.4, čl.296, čl.322. i čl.329. ZOO-a, te čl.5. u svezi čl. 62.st.1. i čl. 74. Zakona o zaštiti potrošača.
24. Naime, tuženik je jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu o kojoj se nije pregovaralo, pa je to jednostrano mijenjanje kamatne stope ništetno u odnosu na ugovorenu kamatu stopu od 5,10 % i učinjeno je isključivo na štetu tužitelja, jer mu se zbog toga znatno povećala rata kredita, a kamatu je tuženik mijenjao bez prethodne obavijesti i pregovaranja sa tužiteljom jednostranim povećavanjem kamatne stope.
25. Odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/17, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
26. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. 04. 1993. , u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.
27. Odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
28. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
29. Prema odredbama čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standarnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
30. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015.g. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
31. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4.07.2013. između ostalog utvrđeno je da su banke u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa su time banke postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. g. do 06.08.2007.g. i to čl. 81., 82. 90., a od 07.08. 2007.g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima.".
32. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. 07. 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. 06. 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. 04. 2015.
33. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. 06. 2018.g. u čl. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/2012, od 04. 07. 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.
34. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. 09. 2019. , odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. 06. 2018. br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
35. Slijedom navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda RH svoje mišljenje da je nerazumljiva odredba vezana uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za sve CHF, faktički dovela do izmjena anuiteta kako po osnovi dizanje kamate, tako je po osnovi dizanja tečaja od strane banke pa su time prijeporne odredbe potpisanog ugovora o kreditu ništetne, a tako i u odnosu na Dodatak ugovoru.
36. Takav stav Vrhovni sud RH zauzima i u odluci Rev 18/2018-2 od 26.05.2020., Rev 809/2021 od 21.12.2022. i Rev 57/2024 od 23.01.2024.
37. Stoga činjenica da je prijeporni ugovor raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora, a što je i već utvrđeno u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04. 07. 2013.
38. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje:
"(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,
5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:
– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,
– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,
Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.
6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,
8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:
– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i
– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.
(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."
39. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu i izračunata sukladno Zakonu te je mišljenja da priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.
40. Citirani Zakon ne provodi Konverziju na način da utvrđuje ništetnom odredbu o promijeni visine kamatne stope. Stoga je sud tražio izračun na način da se kamatna stopa kroz razdoblje otplate ne mijenja, odnosno da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan korištenja kredita. Dakle, provedba konverzije je izračunata na potpuno drugačiji način i sukladno zakonu, a ovaj izračun je po drugoj osnovi. Stoga je i tužitelj, prihvaćajući konverziju, specificirao tužbeni zahtjev da je od ukupno izračunatih razlika anuiteta po oba kredita oduzeo iznose koji su po oba kredita priznati u konverziji,.
41. Osim toga, iako su stranke zaključile Dodatak Ugovoru, sud smatra da se ne radi o novacijonom ugovoru.
42. Naime, čl. 145.st.2. ZOO-a propisuje da sporazum vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom.
43. Sud Europske unije u lipnju 2023. donio je presudu kojom je potvrđeno pravo potrošača na naknadu štete čak i nakon što su krediti konvertirani iz CHF u eure. Sud je utvrdio da sama konverzija ne poništava prava potrošača na povrat preplaćenih iznosa, ako su ugovorni uvjeti prethodno proglašeni nepoštenima (presuda Suda EU C-567/20 kao i odluke Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-599/2024-2 od 30.10.2024., Županijskog suda u Zadru br. Gž-109/2022 od 25.03.2022., Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-375/2022 od 04.10.2022., Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-416/2024-2 od 19.06.2024. kao i Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-94/2022- 4 od 5.11.2024. kao i Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-5132/2024 od 11.11.2025.).
44. Kako je uslijed ništetnosti takvih odredbi tužitelj oštećen, pripada mu pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a pa je sud usvojio preinačeni tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude.
45. Sud je, s obzirom na utvrđeno, odbio prijedlog tuženika na raspravi održanoj 30.9.2021. da izvrši prekid postupka u ovoj pravnoj stvari sukladno čl. 213. st.1. toč. 2. ZPP-a, a čemu su se tužitelj i umješač usprotivili.
46. Iako je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik, Slavonska banka d.d. Osijek je pripojena Hypo Alpe Adria bank temeljem Ugovora o pripajanju (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-09/1533-3 od 27.02.2009.), a društvo Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb upisala je promjenu tvrtke pod nazivom Addiko banka d.d. Zagreb rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-16/22619-2 od 11.07.2016. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria Bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.
46.1. Isto tako i Hrvatska narodna banka 9. prosinca 2008. donijela je rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem Slavonske banke d.d. Osijek banci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb (NN 15/2009 od 4.2.2009).
47. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. 06. 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužiteljici pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 12.06.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14.06.2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225 ZOO-a.
48. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
49. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. st.1. ZPP-a.
50. Tužitelj zahtijeva troškove postupka u iznosu od 3.795,34 €, a priznati su mu troškovi u iznosu od 3.232,84 € koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 138/23 dalje: Tarife), pet iznosa od po 200,00 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 05.03.2020., 18.04.2020., 27.07.2021., 09.09.2021. i 19.02.2026. sve po Tbr. 8/1. Tarife, pet iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 27.01.2021., 22.03.2021., 30.09.2021., 24.11.2021. i 27.02.2026. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 550,00 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 2.200,00 €, iznos od 232,26 € na ime troškova vještačenja, iznosa od 128,48 € na ime plaćene pristojbe na tužbu te iznosa od 122,10 € na ime plaćene pristojbe na presudu, a sve u skladu s važećom Tarifom.
51. Sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova u ukupnom iznosu od 562,50 € koji se sastoji od: pet iznosa od po 62,50 € s uključenih 25 % PDV-a po Tbr. 8/4. Tarife, na ime podneska od 7.11.2019. (obavijest o plaćenoj pristojbi), 3.9.2020. (požurnica sudu), 31.3.2021. (obavijest o uplaćenom predujmu), 12.7.2021. (obavijest o uplaćenoj razlici za predujam) i 23.12.2021. (obavijest o plaćenoj pristojbi) jer ti troškovi nisu nužni i iznosa od 250,00 € s uključenih 25 % PDV-a na ime pristupa punomoćnika na ročište održano 22.12.2021. jer punomoćnik nije pristupio na to ročište, a radi se o ročištu za objavu presude.
52. Umješaču na strani tužitelja priznati su zahtijevani troškovi postupka u iznosu od 1.875,00 € koji se sastoje i to: dva iznosa od po 200,00 € na ime podnesaka od 6.3.2020. i 16.10.2020. po Tbr. 8/1. Tarife, pet iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 27.1.2021., 22.3.2021., 30.9.2021. , 24.11.2021. i 27.02.2026. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 100,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3. Tarife te iznosa od 375,00 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 1.500,00 €, a koji su u skladu s važećom Tarifom.
53. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
U Valpovu 17. ožujka 2026.
Sudac
Zvonimir Rogić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
3. Pun. umješača
