REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: Pn-1428/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja Radionica ideja d.o.o. iz Splita, Sukošanksa 4, OIB: 60557291459, zastupano po punomoćniku Danku Drakuliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika SP iz [adresa], zastupan po punomoćnici Vesni Restović, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu, 17. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari učinjena podneskom od 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku SP iz [adresa], isplatiti tužitelju Radionica ideja d.o.o. iz [adresa], iznos od 20.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. 12. 2022. godine do 31. 12. 2022. godine po kamatnoj stopi u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. 01. 2023. godine, do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila za svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvoga kalendarskog dan tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude."

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.100,00 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj ovom sudu 25. srpnja 2024. tužitelj navodi kako je između njega i tuženika tijekom 2020 godine, postigli usmeni sporazum vezan za razvoj i financiranje poslovnog projekta tuženika – razvoja mobilne aplikacije usmjerene na putovanja pod nazivom TravelSafeWorld (dalje skraćeno TSW), autor i vlasnik koje aplikacije je prema tadašnjim navodima bio tuženik. Obzirom na činjenicu da je tuženik bio nezaposlena osoba, bez redovitih prihoda, te da nije imao novčanih sredstava za razvoj mobilne aplikacije, zatražio je financijsku pomoć tužitelja na način da tužitelj osigura novčana sredstva u iznosu od 40.000,00 EUR, te ista stavi na raspolaganje tuženiku za razvoj mobilne aplikacije. Parnične strane da su postigle dogovor da će radi osiguravanja novčanih sredstava potrebnih za financiranje razvoja mobilne aplikacije TSW u vlasništvu tuženika, tužitelj kao solventna pravna osoba zatražiti financiranje u vidu državne potpore Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (dalje skraćeno Hamag Bicro). Tužitelj da je prema navedenom dogovoru u dobroj vjeri postupio, te mu je dana 06. siječnja 2021. godine, Hamag Bicro odobrio zajam broj 78/22659 u ukupnom iznosu od 290.000,00 HRK (38.489,61 EUR), sa kamatnom stopom od 0,25 % fiksno za vrijeme trajanja zajma, te rokom otplate u trajanju od 60 mjeseci, u koji rok je uračunato vrijeme počeka u trajanju od 12 mjeseci. Temeljni dogovor parničnih strana u svezi povrata navedenog zajma Hamag Bicro – u, da je sadržan u činjenici da je tužitelj od ukupno primljenog iznosa zajma, iznos od 20.000,00 EUR isplatio tuženiku, a tuženik da se obvezao vraćati navedeni iznos na način da podmiruje dospjele obroke Hamag Bicro-a u pripadajućem dijelu ukupne glavnice zaduženja tužitelja. Kako je tuženik u trenutku podnošenja zahtjeva za dodjelu zajma Hamag Bico-a, bio nezaposlen, time i nesolventan i nepodoban za suugovaranje kao zajmoprimac, a ugovoreni poček za povratom zajma je iznosio 12 mjeseci, tužitelj je u dobroj vjeri preuzeo cjelokupnu obvezu povrata zajma prema Hamag Bicro-u, uz obećanje i uvjeravanje tuženika da će u roku od 12 mjeseci postati u dovoljnoj mjeri solventan za vraćanje svoga dijela obveze po odobrenom i isplaćenom zajmu. Tuženik da je nakon primitka novčanog iznosa od 20.000,00 EUR, stupio u radni odnos u tvrtki IBM, te je registrirao i obrt [obrt] – samostalnu djelatnost, kod nadležnog tijela državne uprave, sa kojih naslova je počeo ostvarivati redovite mjesečne prihode, potpuno dovoljne za redovito namirenje obveze povrata zajma, prema Hamag Bicro-u, koja obročna mjesečna obveza je dospjela na plaćanje 01. prosinca 2022. godine. Tuženik da je suprotno dogovorenoj i preuzetoj obvezi, te činjenici da mu je isplaćen iznos od 20.000,00 EUR od primljenog zajma Hamag Bicro- a, odbio participirati tužitelju u isplati dospjelih obveza zajma, neistinito i prijevarno obrazlažući svoje odbijanje činjenicom da se njegova mobilna aplikacija TSW nije uspjela naplatiti na tržištu, nije postala komercijalna kako je to on sam očekivao, te je lažno predstavljao tužitelju nepostojeći dogovor o svojoj navodnoj prodaji 49% suvlasništva mobilne aplikacije TSW tužitelju kao kupcu, za cijenu od 20.000,00 EUR, iako takav ugovor među strankama nikada nije bio zaključen. Takvim postupanjem za tužitelja da je nastupila imovinska šteta u smislu članka 1046. ZOO-a, za koju je tuženik odgovoran po članku 1045. ZOO-a, a koji okvirni iznos tužitelj postavlja u iznosu od 20.000,00 eura te zadržava pravo visinu iste specificirati nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

2. U odgovoru na tužbu od 16. listopada 2024. tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da novčana sredstva koja tužitelj potražuje, tužitelj nikada nije isplatio tuženiku SP, niti se tuženik obvezao vratiti novce koje nije ni primio. U veljači 2021.g., kada je tužitelju isplaćen zajam od strane Hamag

- Bicro, tužitelj da nije bio u poslovnom odnosu s tuženikom osobno, već s obrtom u vlasništvu tuženika, naziva [obrt], obrt za usluge, sa sjedištem u [adresa], koji obrt je tuženik osnovao upravo u veljači 2021.g., te ga primarno registrirao za računalno programiranje i za sve ostale uslužne djelatnosti u vezi sa računalima, opremom za računala, informacijskom tehnologijom, održavanjem sustava i sl., međutim taj poslovni odnos da se nije odvijao na način i s ciljem kako to tužitelj pokušava neosnovano prikazati u tužbi. Poslovni odnos između tužitelja trgovačkog društva Radionica ideja d.o.o., Split i [obrt], obrta za usluge, u vlasništvu tuženika, temeljio se na jednostavnoj poslovnoj suradnji, koja je vrlo uobičajena u poslovnom svijetu, ali koja sa sobom nosi rizik ulaganja, odnosno plasiranja i prodaje proizvoda na tržištu, kao i rizik samog povrata uloženih sredstava i eventualne zarade. Tuženik SP da je po struci računalni inženjer - programer, koji je još 2018.g., znači prije poznanstva s IP, osobno došao na ideju, te aktivno započeo sa programiranjem i razvijanjem mobilne aplikacije, tzv. Fanme App, koja je u sebi sadržavala niz komponenata korisnih za lakše snalaženje turista, posebno za njihovu sigurnost, te jednostavniji i efikasniji kontakt i spašavanje u hitnim slučajevima. Do susreta i poznanstva tuženika sa IP da dolazi u rujnu 2020.g., nakon čega se IP zainteresirao za navedenu ideju i mobilnu aplikaciju, te se putem trgovačkog društva Radionica ideja d.o.o., Split obvezao financirati daljnji razvoj i nadogradnju iste, dok je tuženik zauzvrat tužitelju prepustio 49% svih prava na aplikaciju, a posebno prava na zaradu i dobit iz komercijalizacije, odnosno prodaje mobilne aplikacije. U veljači 2021.g. tužitelju da je isplaćen zajam od strane HAMAG – BICRO, dok je tuženik sukladno dogovoru s S u isto vrijeme osnovao obrt [obrt], obrt za usluge, te se predmetna mobilna aplikacija nastavila razvijati i softverski nadograđivati u okviru osnovanog obrta [obrt], sada pod novim nazivom TSW, odnosno TravelSafeWorld. Nadalje, u veljači i ožujku 2021.g. tužitelj Radionica ideja d.o.o. i [obrt], obrt za usluge da su formalizirali svoj poslovni dogovor iz kojeg u bitnome također proizlazi da se Radionica ideja d.o.o. obvezuje financirati daljnji razvoj aplikacije, dok se sva prava na istu, prvenstveno ciljajući na zaradu i dobit dijele na način da Radionici ideja d.o.o. pripada 49%, a obrtu [obrt] 51% svih prava i zarade. Tužitelj da je sudjelovao u financiranju daljnjeg razvoja mobilne aplikacije i to na način da je plaćao fakture koje mu je izdao obrt [obrt], vl. SP, na ime razvoja softvera i održavanja aplikacije na čemu je radio SP, ali ne u iznosu koji se navodi u tužbi, već u manjem iznosu. IP i PP da su u više navrata predmetnu aplikaciju pojedinačno, ali i zajednički ponudili, te zajedno prezentirali ozbiljnim kompanijama i potencijalnim investitorima, ali unatoč pohvalama istu nisu uspjeli komercijalizirati na tržištu. Prema tome, u konkretnom slučaju da se ne radi ni o kakvom zajmu, niti obvezi bilo koga da vrati uloženi novac, već se radi se o čistom poslovnom odnosu između tužitelja i obrta tuženika, u kojem je tužitelj pristao biti financijer i investitor određenog projekta, a za uzvrat mu je omogućeno da pristupi tom projektu, za koji je sam tvrdio da ima golemi potencijal i vrijednost, a da je pritom imao uvid i kontrolu u cijeli postupak razvoja i plasiranja aplikacije, te i danas polaže sva prava i potencijalnu dobit u omjeru od 49 %. Tuženik naglašava da nikada nije primio novac na koji se tužitelj poziva u tužbi, niti se ikada obvezao vratiti novac koji nije primio.

3. Podneskom od 28. siječnja 2026. tužitelj je izvijestio sud kako je potraživanje koje je predmet ove parnice dana 1. rujna 2025. (nakon pokretanja postupka i davanja odgovora na tužbu) cedirano na IP iz [adresa], kao cesionara. Stoga predlaže da sud donese rješenje kojim se dopušta promjena tužitelja na način da umjesto prvotno označenog tužitelja u parnicu stupi IP.

4. Na ročištu od 29. siječnja 2026. tuženik se protivio subjektivnoj preinaci tužbe, slijedom čega je sud donio rješenje kojim se takva preinaka tužbe odbija.

5. Prema odredbi čl. 192. st 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, umjesto tužitelja može u parnicu stupiti novi tužitelj samo ako tuženik na to pristane. Također, odredbom čl. 288.a st. 5. ZPP-a propisano je da kad je u ovom Zakonu predviđeno da stranka može staviti određeni prigovor ili prijedlog ili poduzeti kakvu drugu parničnu radnju dok se tuženik ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, takav prigovor, odnosno prijedlog stranka može staviti, odnosno poduzeti drugu parničnu radnju sve dok tuženik nije podnio odgovor na tužbu, a ako tužba nije dostavljena tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu, sve dok tuženik na pripremnom ročištu ne iznese svoj odgovor na tužbu, osim ako ovim Zakonom nije drukčije predviđeno.

5.1. Nadalje, odredbama čl. 195. st. 1. i 2. ZPP-a propisano je da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši. Međutim, osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica, može stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika, samo ako na to pristanu obje stranke.

5.2. S obzirom da je, u konkretnom slučaju, izostao tuženikov pristanak za stupanje u parnicu novog tužitelja, to nisu ispunjeni uvjeti za subjektivnu preinaku tužbe.

5.3. Stoga je valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

6. U dokaznom postupku pregledana je sva dokumentacija koja prileži spisu.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Čitanjem ugovora o cesiji (list 123 spisa) sud je utvrdio kako je dana 1. rujna 2025. tužitelj kao cedent ustupio i prenio na IP svoja prava i potraživanja koja ima prema tuženiku a koja proizlaze iz ovog postupka.

9. Kao što je već navedeno prema odredbi članka 195. stavak 1. ZPP-a ako koja od strana otuđi stvari ili pravo u kojem teče parnica, to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši. Međutim, to ne znači da tužitelj koji je cedirao svoju tražbinu može voditi parnicu i u toj parnici uspjeti kao da cesije nije ni bilo.

9.1. Valja napomenuti da se radi o zakonskoj odredbi koja ima samo procesno pravni učinak u smislu da zbog toga što je tužitelj otuđio stvari ili pravo koje je predmet spora, on time nije izgubio položaj parnične stranke, pa shodno tome može dovršiti započetu parnicu.

9.2 Tom procesnom odredbom nije oduzet materijalno-pravni učinak pravnog posla na temelju kojeg je izvršeno otuđenje stvari ili prava tijekom parnice pa se materijalno pravna sukcesija koja se dogodila za trajanja parnice uzima u obzir prilikom meritorne odluke o tužbenom zahtjevu jer je za presuđenje odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

9.3. Dakle, odredba čl. 195. st. 1. ZPP omogućava tužitelju da nastavi parnicu koju je otpočeo, međutim njegov uspjeh u toj parnici zavisi o tome da li će svoje procesno- pravno ponašanje uskladiti sa novonastalom materijalno-pravnom situacijom.

9.4. U konkretnoj procesnoj situaciji kada je tužitelj prestao biti vjerovnik sporne tražbine onda on ne može uspjeti sa tužbenih zahtjevom da tuženik njemu tu tražbinu ispuni jer nema pravni interes za vođenje parnice prema tako postavljenom tužbenom zahtjevu (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: II Rev-118/01-2 od 7. srpnja 2004.)

10. Još je potrebno ukazati na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. rujna 2020. broj Su-IV-2020-7 prema kojem tužitelj koji je u tijeku parnice ustupio svoju novčanu tražbinu trećoj osobi može zadržati svoje materijalno pravno i postupovno pravno ovlaštenje i preinačiti tužbeni zahtjev na način da njime traži da se cedirana tražbina ispuni trećoj osobi, primatelju tražbine, zavisno od sadržaja pravnog posla zaključenog između tužitelja i treće osobe.

10.1. Naime, nakon prijenosa prava tijekom parnice na treću osobu, tužitelj je mogao izmijeniti tužbeni zahtjev prema novoj i nastaloj situaciji, a kada tako nije postupio, tužbeni zahtjev u odnosu na tužitelja nije osnovan, jer isti više nije vlasnik predmetne tražbine i nema pravni interes za vođenje parnice prema postavljenom tužbenom zahtjevu.

11. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki I izreke presude.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a, a prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora, Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

13. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife)

- zastupanje na ročištu od 11. rujna 2025. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife)

- zastupanje na ročištu od 29. siječnja 2026. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife)

- zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife)

- sastav podneska od 18. siječnja 2026. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife)

14. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Splitu, 17. ožujka 2026.

Sudac

Tihana Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis