REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-483/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda mr. sc. Leonu Širić, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Orešković, u pravnoj stvari tužitelja OSENFOR d.o.o., OIB: 36470500923, Osijek, Ivana Gundulića 5, kojeg zastupa punomoćnik Marko Markić, odvjetnik u Zagrebu, Kneza Višeslava 11 , protiv tuženika ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o., OIB: 17491977848, Ivanić-Grad, Etanska cesta 8, radi isplate, bez održavanja ročišta 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I./ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice, Trg kralja Tomislava 7, poslovni broj Ovrv-8078/2024 (UPP/OS-Ovrv-1360/2024) od 31. siječnja 2025., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 21,77 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice, Trg kralja Tomislava 7, poslovni broj Ovrv-8078/2024 (UPP/OS-Ovrv-1360/2024) od 31. siječnja 2025., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju zakonske zatezne kamate koje su na iznos dosuđen pod točkom I. izreke presude tekle na dan 30. lipnja 2024. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 163,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 80,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim tužitelj zahtijeva zakonske zatezne kamate na dio dosuđenih troškova iz točke III. izreke presude u iznosu od 25,00 eura koje su tekle u razdoblju od 31. siječnja 2025. do 16. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6. prosinca 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na osnovu kojeg je javni bilježnik Ivan Maleković, Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 7, donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-8078/2024 (UPP/OS-Ovrv-1360/2024) od 31. siječnja 2025., (dalje: rješenje o ovrsi), radi naplate tražbine tužitelja u iznosu od 21,77 eura te nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 100,00 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio pravodoban prigovor, slijedom čega se Općinski sud u Velikoj Gorici rješenjem, poslovni broj Povrv-65/2025-2 od 2. travnja 2025., oglasio stvarno nenadležnim te je spis po pravomoćnosti ustupljen ovome sudu 6. svibnja 2025.

3. Ovaj sud je potom pravomoćnim rješenjem, poslovni broj Povrv-483/2025-2 od 13. svibnja 2025., stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga. Također, pod točkom III. izreke predmetnog rješenja sud je upozorio stranke na odredbu članka 461.a stavak 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), prema kojoj je tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od petnaest dana od primitka tog rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok je tuženik dužan najkasnije u roku od petnaest dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

4. Tuženik je u svom prigovoru od 25. veljače 2025. osporio osnovu i visinu potraživanja s obrazloženjem da iz pobijanog rješenja nije razvidna pravna osnova međusobnog odnosa, a iz koje bi proizlazila obveza ovršenikovog plaćanja utuženog iznosa. Ujedno je naveo da se pobijano rješenje ne može ispitati u odnosu na eventualni nastanak obveze, dospijeće ni tijek kamate na navodnu obvezu ovršenika prema ovrhovoditelju.

5. Podneskom od 21. svibnja 2025. tužitelj se očitovao na navode iz tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi te naveo da je ugovorom o koncesiji od 20. srpnja 2014., sklopljenim između Grada Osijeka kao davatelja koncesije te društva ELEKTROMODUL d.o.o. kao koncesionara, društvo ELEKTROMODUL d.o.o. ovlašteno obavljati poslove održavanja parkirališta i naplate parkinga za osobna vozila na području Grada Osijeka. Naveo je da je 4. svibnja 2024. u 07,14 sati uočeno vozilo marke Hyundai, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tuženika, i to u tzv. žutoj 2. zoni, [adresa]. u gradu Osijeku, bez kupljene parkirne karte, slijedom čega mu je izdana dnevna parkirna karta koja nije plaćena. Zatim da je 16. svibnja 2024. u 15,41 sati uočeno vozilo marke Hyundai, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tuženika, i to u tzv. žutoj 2. zoni, [adresa]. u gradu Osijeku, bez kupljene parkirne karte, slijedom čega mu je izdana dnevna parkirna karta koja nije plaćena. Te navodi da je 3. svibnja 2024. u 11,05 sati uočeno vozilo marke Hyundai, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tuženika, i to u tzv. sivoj 3. zoni, Tvrđa-Istok u gradu Osijeku, bez kupljene parkirne karte, slijedom čega mu je izdana dnevna parkirna karta koja nije plaćena. Pojasnio je da je koncesionar svoje potraživanje prema tuženiku ustupio ovdje tužitelju sukladno ugovoru o cesiji br. EM-O-5/2024 od 17. listopada 2024., koje do današnjeg dana nije plaćeno, slijedom čega je predložio održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi, uz naknadu troškova parničnog postupka.

6. Nakon ulaganja prigovora protiv rješenja o ovrsi, tuženik je u daljnjem tijeku postupka bio u potpunosti procesno pasivan te nije osporavao činjenice i dokaze koje je tužitelj iznio u gore spomenutom podnesku od 21. svibnja 2025., niti je postupio prema točki III. rješenja ovog suda od 13. svibnja 2025. te iznio sve činjenice i dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica.

7. Odredbom članka 461.a stavci 3. i 4. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, kao i da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

8. U konkretnom predmetu radi se o sporu male vrijednosti radi isplate iznosa od 21,77 eura (članak 502. stavak 1. ZPP-a), pa je sud proveo pisani postupak sukladno odredbama članka 461.a ZPP-a, bez održavanja ročišta.

9. Sud je, radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pročitao izvod otvorenih stavki tužitelja (list 5. spisa), uvjerenje MUP-a o vlasništvu vozila (list 6. spisa), Pravilnik o organizaciji i načinu naplate parkiranja (list 26.-32. spisa), Odluku o davanju prethodne suglasnosti na Odluku o dopuni Općih uvjeta (list 33. spisa), Odluku o dopuni Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta (list 34. spisa), Pravilnik o održavanju, načinu i uvjetima korištenja javnih parkirališta (list 35.- 40. spisa), Odluku o davanju prethodne suglasnosti na Opće uvjete isporuke komunalne usluge nadzora, premještanja, blokiranja i deblokiranja parkiranih i nepropisno zaustavljenih vozila (list 41. spisa), Opće uvjete isporuke komunalne usluge nadzora, premještanja, blokiranja i deblokiranja parkiranih i nepropisno zaustavljenih vozila (list 42.- 46. spisa), dnevna parkirališna karta broj: 1199161 (list 47 spisa), dnevna parkirališna karta broj: 1216257 (list 48 spisa), dnevna parkirališna karta broj: 1214031 (list 49 spisa), specifikacija izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu – račun broj: 24984/EM2/2 (list 50. spisa), Ugovor o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja (list 51.-59. spisa), Dodaci I.-VIII. Ugovoru o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja (list 60.-79. spisa), te Ugovor o ustupanju i otkupu potraživanja sa specifikacijom EM-O-5/2024 (list 81.-83. i 93. spisa), fotografije (list 84.- 92. spisa).

10. Kao što je već izneseno, tuženik je u svom prigovoru osporio osnovanost i visinu utuženog potraživanja, a navedeno osporavanje obrazložio je na način da iz pobijanog rješenja nije razvidna pravna osnova međusobnog odnosa, a iz koje bi proizlazila obveza tuženikovog plaćanja utuženog iznosa. Ujedno je naveo da se pobijano rješenje ne može ispitati u odnosu na eventualni nastanak obveze, dospijeće ni tijek kamate na navodnu obvezu ovršenika ovdje tuženika prema ovrhovoditelju ovdje tužitelju te je na navedenu okolnost predložio saslušanje stranaka. S obzirom da se u konkretnom slučaju odlučne činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva mogu utvrditi na temelju isprava u spisu, a tuženik u svom prigovoru nije određeno iznio činjenice i razloge zbog kojih smatra da nema novčanu obvezu prema ovrhovoditelju, ovdje tužitelju (niti je osporio činjenice i dokaze iz podneska tužitelja od 21. svibnja 2025. kojim se očitovao na njegov prigovor), sud nije proveo navedeni dokazni prijedlog.

11. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata provedenog pisanog postupka sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu tijeka zakonskih zateznih kamata.

12. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 21,77 eura na ime tri dnevne parkirne karte za vozilo u vlasništvu tuženika koje je na dane 3. svibnja 2024., 4. svibnja 2024. i 16. svibnja 2024. bilo parkirano na javnom parkiralištu Grada Osijeka pod naplatom.

13. Između stranaka je sporna osnova i visina duga.

14. Uvidom u račun br. 24984/EM2/2 od 11. lipnja 2025. (list 50. spisa) proizlazi da je vozilo tuženika reg. oznake [registarska oznaka] na dan 3. svibnja 2024. bilo parkirano na parkiralištu Grada Osijeka, [adresa], u trećoj zoni, na dan 4. svibnja 2024. bilo parkirano na parkiralištu Grada Osijeka na adresi [adresa]., u drugoj zoni, te na dan 16. svibnja 2024. bilo parkirano na parkiralištu Grada Osijeka na adresi [adresa]., u drugoj zoni, kao i da mu je društvo ELEKTROMODUL d.o.o., Osijek, Ribarska 4, za navedene usluge ispostavilo račun u iznosu od 21,77 eura.

15. Tuženik nije osporio činjenicu da se predmetno vozilo nalazilo u njegovom vlasništvu, kao niti činjenicu da je predmetnog dana navedeno vozilo bilo parkirano na gore spomenutoj adresi.

16. Uvidom u Ugovor o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja osobnih vozila u Gradu Osijeku od 30. srpnja 2014. te njegove Dodatke (list 51.-79. spisa), utvrđeno je da je Grad Osijek kao davatelj koncesije društvu ELEKTROMODUL d.o.o., Osijek, Ribarska 4, OIB: 28417987221, dodijelio koncesiju za djelatnost održavanja parkirališta i naplatu parkiranja osobnih vozila na području Grada Osijeka na rok od deset godina (članci 1. i 2. predmetnog Ugovora).

17. Iz uvida u Ugovor o ustupanju i otkupu potraživanja (ugovor o cesiji), br. EM- O-5/2024 od 17. listopada 2024. (list 81. -93. spisa), proizlazi da je predmetni ugovor sklopljen između društva ELEKTROMODUL d.o.o., Osijek, Ribarska 4, OIB: 28417987221, kao ustupitelja tražbine i ovdje tužitelja kao primatelja tražbine za novčano potraživanje koje ustupitelj ima prema tuženiku sukladno specifikaciji br. EM- O-5 koja čini dodatak tog ugovora, u sklopu koje se nalazi i ovdje utuženo potraživanje u iznosu od 21,77 eura (list 93. spisa).

18. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23 - koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o cesiji; dalje: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

19. Tražbina iz članka 3. predmetnog ugovora je novčana tražbina po osnovi nenaplaćenih dnevnih parkirnih karata, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa. Stoga, predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen.

20. Pravilnikom Grada Osijeka o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Osijeka br. 19 od 31. prosinca 2013. - list 26.-32. spisa) uređena je organizacija i način naplate parkiranja osobnih vozila na javnim parkiralištima, kao i uvjeti korištenja parkirališta te rezervacija parkirališnih mjesta, s time da je člankom 4. stavak 1. Pravilnika određeno da navedene djelatnosti, među ostalim, obavlja pravna osoba na temelju ugovora o koncesiji.

21. Prema odredbi članka 7. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta od 4. veljače 2019. (dalje: Općih uvjeta), donesenih od strane društva ELEKTROMODUL d.o.o., Osijek, Ribarska 4, OIB: 28417987221, kao koncesionara određeno je da zaustavljanjem i parkiranjem vozila na javnom parkirališnom prostoru pod naplatom vozač odnosno vlasnik vozila zaključuje sa organizatorom parkiranja ugovor o korištenju parkirališta prihvaćajući Opće uvjete.

22. Prema odredbama članaka 17., Općih uvjeta, odgovornom osobom za plaćanje dnevne karte smatra se osoba označena kao vlasnik vozila u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno korisnik vozila naveden u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova za slučaj da je vlasnik vozila leasing kuća, a za vozila koja nisu evidentirana vlasnik vozila utvrđuje se na drugi način.

23. Slijedom navedenog, s obzirom da se vozilo tuženika nalazilo parkirano na javnom parkirališnom prostoru u Gradu Osijeku pod naplatom u drugoj zoni na adresi [adresa]. i trećoj zoni na adresi [adresa], to je tuženik kao vlasnik vozila, sukladno Općim uvjetima, s organizatorom parkiranja zaključio ugovor o korištenju parkirališta. S obzirom da iz stanja spisa proizlazi da tuženik za navedenu uslugu nije kupio kartu, smatra se da je s organizatorom parkiranja sklopio ugovor o parkiranju na osnovi korištenja dnevne karte.

24. Odredbom članka 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 342. stavak 1. ZOO-a određeno da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

25. Tuženik nije dokazao da je u cijelosti ili djelomično podmirio utuženu tražbinu (niti je na navedenu okolnost predložio adekvatan dokazni prijedlog, kao primjerice, financijsko vještačenje), iako je teret dokazivanja te sporne činjenice bio na tuženiku (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, poslovni broj Pž- 6036/2016 od 30. listopada 2018.). Naime, prema odredbi članka 219. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ako u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a. Ta pravila obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

26. S obzirom da je na temelju rezultata provedenog postupka sud zaključio o postojanju tražbine tužitelja, dok tuženik nije dokazao suprotno (niti je u tom smjeru iznosio određene činjenice i adekvatne dokazne prijedloge), sud je zaključio da je tuženik, sukladno odredbama članka 9. i članka 342. stavak 1. ZOO-a, dužan isplatiti tužitelju utuženi iznos.

29. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, dok je visina stope zatezne kamate određena na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose.

30. U skladu s odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, s time da na temelju odredbe članka 300. stavak 1. ZOO-a, rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa, dakle od prvog dana nakon dospijeća računa do isplate. S obzirom da je utuženi račun dospio 30. lipnja 2024., tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate od prvog sljedećeg dana, dakle od 1. srpnja 2024. do isplate, dok mu posljedično ne pripada pravo na isplatu zateznih kamata na dan 30. lipnja 2024.

31. Imajući u vidu sve prethodno izneseno, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi te odlučio kao u točki I. izreke presude, a u dijelu zateznih kamata djelomično ukinuo platni nalog te odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan te odlučio kao u točki II. izreke presude.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1., članka 155., članka 158. stavak 2. te članka 163. i 164. stavak 1. i 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici u odnosu na glavni zahtjev, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23., dalje: Uredba o tarifi).

33. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na javnobilježničku nagradu u iznosu od 20,00 eura, uvećanu za PDV po stopi od 25% (članci 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku - "Narodne novine" broj 9/21., 18/22., 154/22.), koja iznosi ukupno 25,00 eura.

34. S druge strane, tužitelj nema pravo na naknadu troškova ovršnog postupka na ime sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 10,00 eura, uvećano za PDV po stopi od 25%, budući da je vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari manja od 100,00 eura, uslijed čega tužitelj ima pravo na jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u visini propisanoj odredbom Tbr. 7.9. Tarife, kako je obrazloženo pod točkom 36. obrazloženja ove odluke.

35. Tužitelj nema pravo niti na trošak pribave uvjerenja o vlasništvu vozila u iznosu od 50,00 eura, uvećano za PDV po stopi od 25%, jer navedeni trošak nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari budući da je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao parnični (članak 155. stavak 1. ZPP- a).

36. Na ime troškova parničnog postupka tužitelju je priznata jednokratna nagrada za zastupanje tijekom jedinstvenog prvostupanjskog postupka, kako onih nastalih do podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi (do kojeg trenutka se postupak vodio po pravilima ovršnog postupka), tako i onih nastalih nakon podnošenja prigovora od kada se postupak vodi po pravilima parničnog postupka, i to u iznosu od 100,00 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 125,00 eura, sve sukladno Tbr. 7.9. i Tbr. 46. Tarife (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojim odlukama, poslovni broj Pž-1322/2020-3 od 4. prosinca 2020. i poslovni broj Pž-8755/2015-6 od 13. veljače 2018.).

37. Također, tužitelj ima pravo i na trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 eura (članak 1. stavak 1. ZSP-a u vezi s Tar. br. 2. stavkom 1. Uredbe o tarifi).

38. Stoga, tužitelju su priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 163,27 eura (ovršni troškovi u iznosu od 25,00 eura i parnični troškovi u iznosu od 138,27 eura).

39. Na troškove postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koje teku od 17. ožujka 2026., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a).

40. Dodatno, naglašava se da sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga, ovaj sud je o troškovima ovršnog postupka odlučivao zajedno s ostalim troškovima nastalim povodom ove parnice (parničnim troškovima) te tužitelju dosudio zatezne kamate na priznati iznos troškova ovršnog i parničnog postupka od dana donošenja ove presude, dok tužitelj nema pravo na zatezne kamate na priznate troškove ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi, dakle od 31. siječnja 2025. pa do 16. ožujka 2026., kao dana koji je prethodio donošenju ove presude.

41. Slijedom navedenog, o troškovima ovršnog i parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama III.-IV. izreke presude.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

Sudac:

Mr. sc. Leon Širić

Nacrt odluke izradila

sudska savjetnica:

Matea Orešković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske putem ovog suda u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).