REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
P-48/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Bjelovaru po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu , u parničnom predmetu tužitelja HEP Elektra d.o.o. OIB:43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, zastupanog po punomoćniku Vjeranu Blažeku, odvjetniku u Osijeku, Lorenza Jagera 14, protiv tužene LŽE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, dana 17. ožujka 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj CŽE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da u roku od 15 dana, podmiriti tužitelju HEP Elektra d.o.o. OIB:43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, dospjeli dug u ukupnom iznosu od 534,84 Eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje u smislu čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i to:
- na iznos od 116,77 Eura, od dana 07. kolovoza 2024. godine, pa do isplate,
- na iznos od 113,36 Eura, od dana 06. rujna 2024. godine, pa do isplate,
- na iznos od 304,71 Eura, od dana 17. listopada 2024. godine, pa do isplate.
II. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana, nadoknadi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 164,81 Eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 17. ožujka 2026. godine, pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje u smislu čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u vezi naknade parničnih troškova preko dosuđenog iznosa od 164,81 Eura, do zatraženog iznosa od 418,68 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 253,87 Eura, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tužene, podnio tužbu podneskom od 16. siječnja 2026. godine, radi isplate iznosa od 1.262,55 Eura u vezi neplaćenih računa za potrošenu električnu energiju, navevši da je tužena bila dužna, bez odgađanja tužitelju pisanim putem, prijaviti promjenu vlasništva nad stambeno-poslovnim prostorom na adresi u [adresa], kako bi tužitelj mogao ispostavljati račune za potrošenu električnu energiju na ime nove vlasnice, tužene, no da to tužena nije nikada učinila.
2. Tužitelj je naveo i da je zbog navedenog propusta tužene, nastavio račune za isporučenu električnu energiju izdavati na ime ranije vlasnice, LŽ iz [adresa], te da se tužena neosnovano obogatila, propustivši postupiti po zakonskoj obvezi i prijaviti promjenu vlasnika nekretnine tužitelju, upravo za iznose mjesečnih računa za isporučenu električnu energiju, odnosno za ukupan iznos od 1.262,55 Eura, pa je stoga predložio da se tuženu obveže da mu isplati taj iznos sa zateznom kamatom na svaki neplaćeni iznos, kako je to bilo navedeno u tužbi i tužbenom zahtjevu.
3. Iako je tužena pozvana da dostavi odgovor na tužbu, tužena nije dostavila pisani odgovor na tužbu u dodijeljenom roku od 30 dana, unatoč tome što je u tom pozivu za davanje odgovora na tužbu, bila ujedno upozorena, da će se u tom slučaju donijeti presuda zbog ogluhe.
4. Međutim, tužitelj je podneskom od 22. siječnja 2026. godine, ispravio i činjenične navode svoje tužbe i visinu utuženog duga, odnosno novčane tražbine, navevši da je omaškom uz podnesenu tužbu dostavio pogrešan izvod iz poslovnih knjiga. Naime, tužitelj je navedenim podneskom istakao da je podmiren dio glavnice duga u iznosu od 727,71 Eura, te da je preostalo nepodmireno dugovanje u iznosu od 534,84 Eura, koju svotu potražuje da mu tužena isplati zajedno sa zateznom kamatom (odvjetnik tužitelja sasvim nepotrebno u tužbenom zahtjevu i suprotno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koristi termin „zakonska“ kada potražuje isplatu zapravo zatezne kamate) , na iznose od 116,77 Eura, 113,36 Eura i 304,71 Eura.
5. Iako je i navedeni podnesak tužitelja dostavljen tuženoj radi znanja i očitovanja u roku od 8 dana, tužena se nije očitovala u dodijeljenom roku niti o tom drugom podnesku tužitelja, kao što se nije očitovala u roku od 30 dana, niti o tužbi tužitel ja.
6. Shodno tome, kako je u ovom slučaju bio ispunjen zakonski uvjet za donošenje presude zbog ogluhe iz čl. 331.b Zakona o parničnom postupku, valjalo je odlučiti kao u izreci i udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja uvezi isplate konačno utuženog iznosa od 534,64 Eura, sa zateznom kamatom na zatražene iznose, pri čemu je riječ „zakonska“ (koju je upotrijebio tužitelj posredstvom punomoćnika u osobi odvjetnika u tužbenom zahtjevu, sasvim suprotno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koji članak se uostalom i primjenjuje kod dosude te sporedne tražbine u vezi „zatezne kamate“) izostavljena iz usvojenog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja, kao potpuno nepotrebna i suvišna jer je sud dužan koristiti zakonske termine kada se radi o odlučivanju o sporednom zahtjevu tužitelja u vezi zatezne kamate, a ne termine koji su se koristili prije više od 20-tak godina. Naime, osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz bitnih činjenica navedenih u podnescima tužitelja od 16. siječnja 2026. godine, te 22. siječnja 2026. godine, a imajući u vidu da je tužba upućena tuženoj, kao i podnesak tužitelja od 22. siječnja 2026. godine, sa pozivom za davanje odgovora na tužbu, uredno bila dostavljena tuženoj, te obzirom da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti sa dokazima na koje se tužitelj pozvao u tužbi, ali i u podnesku od 22. siječnja 2026. godine, a ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženu spriječili neki opravdani razlozi da podnese pisani odgovor na tužbu, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude zbog ogluhe.
7. Odluka o parničnom trošku je donesena u smislu čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku jer je tužena izgubila ovu parnicu i stoga je dužna tužitelju nadoknaditi cjelokupan opravdani parnični trošak, sa zatraženom zateznom kamatom, time da je sud u bitnom dijelu korigirao djelomično neosnovan zahtjev punomoćnika tužitelja, za naknadu troška.
8. Naime, opravdan parnični trošak tužitelja se sastoji od troška za sastav tužbe u iznosu od 100,00 Eura s obzirom da vrijednost predmeta spora u vidu konačno istaknutog tužbenog zahtjeva iznosi 534,84 Eura, pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost na taj trošak u iznosu od 25,00 Eura i troškova u vezi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 Eura i presudu zbog ogluhe u iznosu od 13,27 Eura, odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva tužitelja, a visina naknade i nagrade je tužitelju odmjerena prema troškovniku odvjetnika tužitelja, istaknutom u tužbi, primjenom važeće Odvjetničke tarife, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora koja je ekvivalentna konačno istaknutom novčanom zahtjevu tužitelja.
9. Obzirom da je tužitelj uz tužbu dostavio samo neslužbenu kopiju povijesnog izvatka iz zemljišne knjige, dakle ne neki službeni dokument Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižnog odjela, koji bi bio službeno ovjeren potpisom ovlaštene osobe suda i potvrđen sudskim štambiljem, a kakve neslužbene kopije izvadaka iz zemljišne knjige su javno dostupne baš svakoj osobi, posredstvom Interneta, šaljivu ideju odvjetnika tužitelja da se tužitelju zbog toga kao opravdani parnični troškovi priznaju i troškovi „Pribave zk. izvatka za predmetne nekretnine OTbr. 36“ u iznosu od 62,50 Eura sa uključenim potraživanjem po osnovi PDV, sud nije usvojio već ju je odbio kao neosnovanu.
10. Na isti način je odbijen kao neosnovan zahtjev odvjetnika tužitelja da se tužitelju prizna kao opravdan trošak na ime „Uvida u katastar radi saznavanja podataka za pribavu zk. izvatka za predmetne nekretnine tuženika OTbr. 36“ jer niti je tih nekretnina bilo više da se u množini potražuje naknada, niti je tužitelj posredstvom svog odvjetnika dostavio u prilogu tužbe bilo kakav materijalni dokaz da je uopće izvršio uvid kod nadležnog katastra, pa tako nedokumentirani zahtjev sud nije mogao prihvatit i, kao osnovan.
U Bjelovaru, 17. ožujka 2026. godine.
S u d a c
Sanjin Milošević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Presuda u sporu male vrijednosti o kakvom se u ovom slučaju radi može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povrede iz čl. 354. st 2. t. 3. Zakona o parničnom postupku.
U Bjelovaru, dana 17.03.2026.g.
Sudac:
Sanjin Milošević
