Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-828/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru, protiv tuženika Grada Biograda na Moru, OIB: 95603491861, Trg kralja Tomislava 5, Biograd na Moru, zastupanog po punomoćniku Anti Galešiću, odvjetniku u Zadru, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 13. veljače 2026. u nazočnosti tužiteljice, zamjenice punomoćnika tužiteljice IE, odvjetničke vježbenice kod Ante Bogdanića, odvjetnika u Biogradu na Moru i punomoćnika tuženika, te nakon objave presude, dana 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan osnovni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je pogrešan upis uknjižbe vlasništva u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prema kojem upisu je tuženik uknjižen kao vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] „Kosa”, put površine 90 m2, za cijelo.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, stalna služba u Biogradu na Moru, da po pravomoćnosti ove presude izvrši ispravak upisa prava vlasništva na nekretnini iz toč. I. ove presude upisane u korist tuženika, uz istovremeni upis prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice, za cijelo, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekla pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] „Kosa”, put površine 90 m2 položena u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude izvrši uknjižbu svog prava vlasništva na opisanoj nekretnini u svoju korist i u svoje ime, za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tužene, za cijelo, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak od 600,00 EUR u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi parnični trošak preko iznosa od 600,00 EUR iz točke III. izreke, a do zatraženog parničnog troška od 1.000,00 EUR, tj. za iznos od 400,00 EUR.

Obrazloženje

1.1. U ovoj pravnoj stvari je dana 16. travnja 2024. zaprimljena tužba u kojoj tužiteljica navodi da je istog dana zaprimila rješenje Z-25832/2022 Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu kojim je odbijen je prijedlog tamo predlagateljice ovdje tužiteljice za ispravak zemljišnoknjižnog na nekretnini č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je istim rješenjem usvojen je prigovor Grada Biograda, a protiv kojeg rješenja nije dopuštena žalba, već se može pokrenuti tužba radi ispravka. Tužiteljica tvrdi da je vlasnica i posjednica č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je kao „vlasnik” upisan tuženik koji sa predmetnom nekretninom nema nikakve veze. Navedena nekretnina , po tužiteljici, u stvarnosti nije put, a što je utvrđeno na očevidu dana 8. prosinca 2023. u predmetu Z-25832/22, odnosno predmetna nekretnina u naravi predstavlja dio dvorišta stambene zgrade na kbr. 37, te je s jedne strane omeđena betonskim zidom, s tim da predmetna nekretnina zajedno sa nepredmetnom nekretninom č. zem. [katastarska čestica] (kao vlasnik upisana je tužiteljica) k. o. [katastarska općina] na terenu čine jedinstvenu cjelinu. Tužiteljica pojašnjava da je dana **.**.2006. umro je TEO (Ante) Knez rođ. 1927., a dana 30. kolovoza 2006. javni bilježnik Dušan Kvartuč iz Biograda na Moru je donio rješenje o nasljeđivanju iza pok. RE poslovni broj O-87/06, UPP/OS- 126/06 iz kojeg proizlazi da su č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] naslijedili tužiteljica i njezin brat EE. Tužiteljica navodi da je u posjedovnom listu 310 k. o. [katastarska općina] kao posjednik upisan RE, otac od tužiteljice , koji je upisan i u ABC registru 366 u pogledu matične nekretnine, s tim da uvidom u rješenje od 21. svibnja 1996. proizlazi da je u pogledu predmetne nekretnine kao posjednik upisan prednik tužiteljice pok. Knez SE pok. IE. Tužiteljica ističe da je dana **.**.2019. umro njen brat EE koji nije bio oženjen i nije imao djece , a njega je naslijedila tužiteljica. Tužiteljica potom navodi da posjed i vlasništvo njoj i njezinim prednicima nitko nikada nije osporavao niti svojatao, niti je iste uznemiravao.

1.2. Tužiteljica je u podnesku zaprimljenom 22. prosinca 2025. između ostalog isticala da se kraj predmetne nekretnine nalazi nekretnina č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je vlasništvo od njezina sina LE, (navedenu nekretninu tužiteljica je darovala svom sinu), nadalje kraj predmetne nekretnine nalazi se nekretnina č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je vlasništvo od tužiteljice i na kojoj se nalazi obiteljska kuća tužiteljice, dakle, predmetna i nepredmetne nekretnine na terenu tvore jedinstvenu cjelinu.

1.3. Tužiteljica je u podnesku zaprimljenom 5. veljače 2026. u bitnome isticala da nisu osnovi navodi tuženika, a posebno da predmetna nekretnina oduvijek predstavlja put i da ga je tužiteljica neosnovano zauzela.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženika koji je zaprimljen u spis 6. svibnja 2024. u cijelosti se osporavaju tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan i, s tim da tuženik prigovara i suviše nisko naznačenoj vrijednosti predmeta spora te predlaže da istu odredi sud. Tuženik ističe da tužiteljica dokazima priloženim uz tužbu nije dokazala osnovanost svoga tužbenog zahtjeva, pa tako nije jasno na temelju čega ista smatra da joj pripada pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Tuženik ukazuje da su tužiteljica, a prije njezin prednik, već pred Zadarskom županijom, komisijom za uzurpacije vodili postupak u odnosu na ovu nekretninu gdje je tražila da joj se prizna pravo vlasništva samovlasnom uzurpacijom, a takav zahtjev je pravomoćno odbijen. Nadalje, po tuženiku, u postupku obnove zemljišnih knjiga sudjelovao je prednik tužiteljice EE i to osobno i kao punomoćnik ovdje tužiteljice te je njihov zahtjev za upis prava vlasništva odbijen, a određen je upis na ime tuženika , s tim da protiv upisa na ime Grada Biograda na Moru tužiteljica nije podnijela prigovor radi ispravka pogrešnog upisa prava vlasništva u za to predviđenom roku pa tako ni tužbu za ispravak. Dakle, po tuženiku, nesporno je da tužiteljica nije iskoristila raspoloživa pravna sredstva kojima se mogla služiti radi eventualnog upisa prava vlasništva za koje smatra da joj pripada, s tim da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u svom Zaključku od dana 17. rujna 2015. pod poslovnim brojem Su-IV- 246/2015 zauzeo stav glede prava stranaka koje su sudjelovale u postupku obnove i prema kojem zaključku rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravka u smislu čl. 197. ZZK, pa u prethodno navedenoj situaciji kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan. Predmetna tužba je, po tuženiku, upravo primjer u kojem su ispunjene sve pretpostavke da bi se tužbeni zahtjev odbio jer tužiteljica nije izjavila prigovor ili podnijela tužbu za ispravak protiv rješenja donesenog u postupku obnove, s tim da tužiteljica ističe istu osnovu kao i u postupku obnove . Tuženik tvrdi da je predmetna nekretnina predstavljala put te je kao takva i bila vlasništva tuženika, odnosno prednika istog, a pravo vlasništva će biti razvidno iz povijesti zk upisa.

2.2. Tuženik je u podnesku od 28. svibnja 2024. u bitnome isticao da je tužiteljica, u postupku koji je pokrenuo njezin prednik, pravomoćno odbijena sa zahtjevom da joj se prizna pravo vlasništva na predmetnoj čestici temeljem uzurpacije, a što proizlazi iz dostavljenog rješenje komisije za uzurpacije od dana 4. listopada 2022. kao i rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave od 15. studenoga 2023. kojim je odbijena žalba na prvostupanjsko rješenje komisije , a iz kojih odluka jasno proizlazi da tužiteljica i njezini prednici nisu mogli dosjelošću steći pravo vlasništva ove nekretnine. Naime, po tuženiku, isto proizlazi iz same naravi postupka za uzurpaciju, odnosno prednik tužiteljice je znao da predmetna nekretnina nije njegova te je istu samovlasno zauzeo, a upravo iz razloga što je znao da se ne radi o njegovoj nekretnini je i pokrenuo postupak pred komisijom za uzurpacije, s tim da navedeno upućuje na zaključak da prednik tužiteljice nije bio pošten i posjednik ove čestice, a poštenje je jedan od uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Nadalje, po tuženiku, u spomenutom rješenju se navodi i odluka Županijskog suda u Zadru gdje je tužiteljica odbijena sa zahtjevom na utvrđenje vlasništva u odnosu na čestice 604/4 i 605/1 k. o. [katastarska općina] koje su kao i predmetna nastale od čestice stare izmjere 1401/2 u odnosu na koju je od revizije katastra 1955. godine kao posjednik bila upisana šumarija, a ne prednici tužiteljice. Iz navedenoga, po tuženiku, proizlazi da ova čestica nikada nije bila u samostalnom posjedu tužiteljice i njezinih prednika već ista predstavlja put te je kao takva vlasništvo tuženika, a da je ista put u svojim izjavama potvrđuje i sama tužiteljica.

2.3. Tuženik je u podnesku datiranom sa 4. veljače 2026. u bitnome isticao da je u predmetu priložen zapisnik iz obnove zemljišnih knjiga iz kojega je razvidno da je predmetna čestica 605/2 k. o. [katastarska općina] u ranijoj izmjeri odgovarala čestici 1401/25 koja je nastala od matične 1401/2, a koja čestica je i ranije bila evidentirana kao put, dok se u pribavljenom spisu P-2480/14 nalazi uvjerenje o povijesti posjeda u kojem je jasno navedeno kako je revizijom posjeda 1955/56 za k. o. [katastarska općina] čest. zem. [katastarska čestica] upisana kao posjed Šumarije Biograd, a samo iz toga slijedi da tužiteljica, a ni njezini prednici nisu mogli steći pravo vlasništva ove nekretnine dosjelošću jer za isto nisu bili ispunjeni uvjeti.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj Z-25832/2022 (Rz-454/2022) od 15. ožujka 2024. (ls 6-8), zapisnik sastavljen kod Općinskog suda u Zadru na licu mjesta u Biogradu na Moru poslovni broj Z-25832/2022, Rz-454/2022 od 8. prosinca 2023. (ls 9-11), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru, donesenog po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču iz Biograda na Moru poslovni broj O-87/06, UPP/OS- 126/06 od 30. kolovoza 2006. (ls 12-13), rješenje Ureda za katastar-geodetske poslove Zadra, Ispostave Biograd na Moru broj KLASA: UP/I-936-02/96-01/84, URBROJ: 2198-06/I-96-7 od 21. svibnja 1996. (ls 14), izvršio uvid u izvod iz katastarskog plana k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ls 15), pročitano je pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, doneseno po vršiteljici dužnosti javnog bilježnika Zoran i Brčić iz Biograda na Moru poslovni broj O-1154/19, UPP/OS-115/19 od 5. prosinca 2019. (ls 16-17), posjedovni broj 310 k. o. [katastarska općina] (ls 18-20), izvršio je uvid u izvod iz katastarskog plana k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ls 21), pročitao je neslužbene kopije izvadaka iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška], oba k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 16. travnja 2024. (ls 22-25), popis domaćinstava broj 366 na ime Knez SE (ls 26-27), izvod iz posjedovnog lista broj 5550 od 4. travnja 2023. (ls 30), rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo broj KLASA: UP/II-941-03/22-01/10, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23/02 od 15. studenog 2023. (ls 45-48), rješenje Zadarske županije, Komisije za uzurpaciju broj KLASA: UP/II-941-04/22-01/09, URBROJ: 2198-17-03-01/5-22-17 od 4. listopada 2022. (ls 49-56), zapisnik Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, Zemljišnoknjižni odjel poslovni broj Z-784/2007/3690 od 16. prosinca 2010. (ls 57-58), neslužbenu kopiju izvadaka iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 22. prosinca 2025. (ls 65-66), neslužbenu kopiju izvod iz katastarskog plana k. č. br. [katastarska čestica], oba k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 22. prosinca 2025. (ls 67-68), povijesni prikaz izvatka iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 23. prosinca 2025. (ls 74-150), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆE (ls 156), OE (ls 157), stranačkim saslušanjem tužiteljice TE (ls 158), te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovn i broj P- 2480/2014.

4. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 115/23 - dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221. a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužiteljica ona koja je ovome sudu na nedvojben način morala dokazati osnovanost njenih navoda koji se tiču njenog osnovnog, a podredno eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva.

5. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona .

6. Prema odredbi čl. 120. st. 1. ZV proizlazi da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

7. Prema odredbi čl. 128. st. 1. ZV nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.

8. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz st. 4. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga i stavaka 2 . i 3. ovoga članka.

9. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2. te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5 te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

10. Obzirom se u predmetnoj pravnoj stvari radi o postupku pokrenutom tužbom za ispravak, a prethodno je proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] sud će također ukazati i na odgovarajuće odredbe zemljišnoknjižnog prava primjenjive na konkretni slučaj, s tim da sud obzirom na čl. 241. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19 i dr., koji je stupio na snagu 28. lipnja 2019., dalje ZZK/19) smatra da na konkretnu situaciju treba primijeniti odredbe "starog" Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96 i dr., dalje ZZK/96) i to iz razloga jer je predmetni postupak obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] započeo prije stupanja na snagu ZZK/19.

11. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZZK/96 proizlazi da zemljišne knjige i izvadci uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

12. Prema odredbi čl. 195. st. 5. ZZK/96 proizlazi da će zemljišnoknjižni sud uputiti osobe čije prijave ili prigovore (misli se u postupku preoblikovanja zemljišne knjige) nije usvojio u cijelosti ili djelomično, da svoje navodno pravo ostvaruju u parnici tužbom za ispravak.

13. Prema odredbi čl. 197. st. 1. ZZK/96 proizlazi da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo, između ostalih, osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku, dok iz stavka 3. te odredbe proizlazi da se na tužbu za ispravak na odgovarajući način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.

14. Ne bi se trebale ukazivati spornim među strankama slijedeće činjenice i to:

14.1. Da je od strane Općinskog suda u Zadru proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku općinu [katastarska općina],

14.2. Da na ls 12-13 u preslici prileži rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O- 87/06 od 30. kolovoza 2006. doneseno po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču iz Biogradu na Moru iza pok. TEO, rođenog **.**.1927., a umrlog **.**.2006., kojeg na njegovoj ostavinskoj imovini, koju između ostalog kao izvanknjižno vlasništvo prema posjedovnom listu 310 Ureda za katastar Biograd na Moru čini i čest. zem. [katastarska čestica] zv. Kosa u naravi put površine 95 m2, nasljeđuju kćer TE i sin EE, svaki u ½ dijela,

14.3. Da su se u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kao posjednici na parceli nove izmjere čest. zem. [katastarska čestica], Kosa, put površine 95 m2, prijavili kao suposjednici EE i TE, povodom čije prijave je kod ovog suda održano ročište 16. prosinca 2010. na koje je pristupio EE osobno i kao punomoćnik TE i povodom kojeg je sastavljen zapisnik poslovni broj Z-784/2007/3690 u kojem je najprije konstatirano da parcela nove izmjere čest. zem. [katastarska čestica] odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] površine 95 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog vlasništva u korist Općenarodne imovine - organ upravljanja MNO Biograd, i na koji sudski zapisnik je konstatirano da je nazočni suposjednik EE naveo da su on i njegova sestra pravo suvlasništva stekli nasljeđivanjem iza smrti njihova oca IEO temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-87/06 od 30. kolovoza 2006. te je nadalje naveo da predmetna nekretnina u naravi čini put koji se nalazi pored parcele 604/2 koja je u vlasništvu njegove sestre TE, a na koji zapisnik je doneseno rješenje temeljem kojeg je određeno da će se čestica nove oznake 605/2 upisati u novi zk. ul. [broj ZK uloška] preoblikovane zemljišne knjige u kojem se u B vlasničkom listu kao nositelj prava vlasništva uknjižuje Grad Biograd na Moru za cijelo,

14.4. Da iz stanja spisa ne proizlazi da su EE ili TE podnosili prigovor ili tužbu za ispravak protiv rješenja suda od 16. prosinca 2010. navedenog pod točkom 14.3. obrazloženja,

14.5. Da na ls 16-17 u preslici prileži rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O O-1154/19 od 5. prosinca 2019 doneseno po vršiteljici dužnosti javnog bilježnika Zorani Brčić iz Biograda na Moru iza pok. EE sina SE, rođenog **.**.1948., a umrlog **.**.2019., kojeg na njegovoj ostavinskoj imovini, među kojom nije navedena ovdje predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nasljeđuje njegova sestra TE za cijelo,

14.6. Da je kod Komisije za uzurpacije Zadarske županije vođen upravni postupak u predmetu priznanja prava vlasništva samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u društvenom vlasništvu pokrenutom po zahtjevu RE pok. IE, sada po nasljednici TE, i u kojem postupku je:

- dana 4. listopada 2022. doneseno rješenje kojim se odbija zahtjev za priznanje prava vlasništva samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u društvenom vlasništvu u odnosu na zemljište oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s tim da bi iz obrazloženja te odluke proizlazilo da je predmetni zahtjev RE glede čestice koja je matična ovdje predmetnoj, odnosno čest. 605 nove izmjere k. o. [katastarska općina], podnio dana 20. studenog 1980., da je RE preminuo tijekom postupka i da su njegovi nasljednici supruga ŠE, sin EE i kći TE te da je tijekom postupka preminuo i EE čijim je nasljednikom utvrđena sestra TE koja se podneskom od 12. svibnja 2022. izjasnila za nastavak postupka,

- dana 15. studenog 2023. od strane Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo doneseno rješenje kojim se odbija žalba TE, izjavljena protiv rješenja Komisije za uzurpacije Zadarske županije od 4. listopada 2022., kao neosnovana,

14.7. Da se po prijedlogu TE kod ovog suda vodio pojedinačni ispravni zemljišnoknjižni postupak pod poslovnim brojem Z-25832/2022 (Rz- 454/2022) i u kojem postupku je dana 15. ožujka 2024. doneseno rješenje kojim se odbija prijedlog TE za ispravak zemljišnoknjižnog upisa na kat. čest. [katastarska čestica], u naravi put površine 90 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te istim rješenjem usvojen prigovor Grada Biograda na Moru zaprimljen pod poslovnim brojem Z-3550/2022.

15. Obzirom na navode tužiteljice u povjesnici njezine tužbe u dijelu gdje ista navodi da na predmetu spora njoj i njenim prednicima nitko nikada nije osporavao niti svojatao posjed ili vlasništvo, unatoč tome što predmetni-osnovni tužbeni zahtjev po svojoj formi predstavlja tužbu za ispravak, a ne klasičnu tužbu za utvrđenje prava vlasništva, ovaj sud također želi ukazati i na shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u predmetu broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. koje glasi: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona.

Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“ 16. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, posebice činjenice na koje je ukazano ranije u obrazloženju ove presude, ovaj sud zaključuje da tužiteljica nije uspjela dokazati osnovanost njenog osnovnog tužbenog zahtjeva u smislu da bi bio pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva u korist tuženika na predmetnoj nekretnini, a sud tako smatra iz razloga na koje će se ukazati u daljnjem tijeku obrazloženja ove presude. Naime, iako tužiteljica u povjesnici njene tužbe izrijekom na navodi koji bi bio pravni temelj njenog stjecanja vlasništva na predmetnoj nekretnini, dade se zaključiti da bi se radilo o dosjelosti, odnosno nasljeđivanju. Sud ukazuje na prije navedeno jer i dosjelost i nasljeđivanje kao načini stjecanja vlasništva neke nekretnine, u smislu posjedovanja te konkretne nekretnine polaze od pretpostavke da bi posjed stjecatelja, odnosno njegovog pravnog prednika po svojoj kakvoći minimalno trebao biti pošten na način kako poštenje posjeda definira odredba čl. 18. st. 3. ZV, s tim da sukladno čl. 17. st. 1. ZV ostaviteljev posjed stvari i prava prelaze na njegova nasljednika u času ostaviteljeve smrti, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja. Povezujući sa potonje navedenim stanje predmetnog spisa, ovaj sud smatra da se tužiteljica ne može pozivati niti na institut dosjelosti niti na nasljeđivanje kao pravni temelj stjecanja vlasništva utužene čestice, a to iz razloga jer ovaj sud smatra da na strani tužitelj ice, kao niti na strani njenog izravnog pravnog prednika, oca TEO (SE) Kneza (umrlog 2006.), nedostaje element poštenja na način kako je isti definiran u zakonskoj odredbi iz čl. 18. st. 3. ZV i koja odredba je reproducirana pod točkom 9. obrazloženja ove presude. U potkrjepu svog prethodnog stajališta sud prvenstveno ukazuje na točku 14.6. obrazloženja iz koje u bitnome proizlazi da su i tužiteljica i njen pokojni otac sudjelovali u upravnom postupku u kojem je odbijen njihov zahtjev za priznanje prava vlasništva samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) uključujući i u odnosu na ovdje predmetnu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji upravni postupak je, ponavlja se, pokrenut po zahtjevu tužiteljičina oca dana 20. studenog 1980. Sud ukazuje na sadržaj spomenute točke 14.6. obrazloženja jer posljedično istoj drži da je na strani tužiteljice poštenje posjeda na način kako ga definira čl. 18. st. 3. ZV na predmetu spora prestalo u najmanju ruku s danom 12. svibnja 2022. kada se ista kao stranka prije navedenog upravnog postupka izjasnila za njegov nastavak, odnosno da je poštenje posjeda njenog prednika, oca TEO (Ante) Kneza prestalo s danom 20. studenog 1980. kada je isti podnio zahtjev temeljem kojeg je pokrenut prije navedeni upravni postupak. Potonje je od značaja jer primjenom ranije citirane odredbe iz čl. 18. st. 3. ZV dovodi do zaključka da zbog nedostatka elementa poštenja kako je isti definiran u toj zakonskoj odredbi posljedično dovodi do toga da je isključena mogućnost da se u konkretnoj pravnoj stvari tužiteljica poziva na institut dosjelosti, ali i na nasljeđivanje, kao pravni temelj stjecanja vlasništva, obzirom je upravo taj element poštenja minimalan uvjet za stjecanje prava vlasništva na nekoj stvari, uključujući i nekretnini, prema odredbi čl. 159. ZV.

17. Dakle, zaključujući da tužiteljica u odnosu na predmet postupka nije dokazala da su ispunjeni svi zakonski uvjeti nužni da bi se stjecatelj koji je ujedno i samostalni posjednik mogao pozivati na institut dosjelosti i na nasljeđivanje kao pravni osnov stjecanja vlasništva na nekretnini, prvenstveno jer sud iz svega prethodno elaboriranog pod točkom 16. obrazloženja ove presude zaključuje da na strani tužiteljice, ali i na strani njenog izravnog pravnog prednika oca TEO (SE) Kneza, ne egzistira element poštenja na način kako je on zakonski određen u čl. 18. st. 3. ZV, kako kroz vremenski period od četrdeset godina koji prethodi datumu 17. studenog 1999. kada je Ustavni sud RH ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV , ponavlja se iz razloga jer za taj period, u najmanju ruku od **.**.1980., kod TEO (Ante) Kneza egzistira spoznaja da se ovdje radi o uzurpiranom zemljištu , tako niti u trenutku kada tužiteljica podnosi ovdje predmetnu tužbu za ispravak dana 16. travnja 2024., ovdje iz razloga jer je tužiteljica očito upoznata sa činjenicom uzurpacije zemljišta u najmanju ruku od 12. svibnja 2022. kada je ista kao stranka stupila u onaj upravni postupak na koji se sud osvrnuo pod točkom 14.6. obrazloženja i u kojem postupku je ona pravomoćno podlegla, što je sve doprinijelo tome da ovaj sud, neovisno o provedenim personalnim dokazima, izvede zaključak da se kraj takvog stanja stvari ne može ocijeniti osnovanim predmetni-osnovni tužbeni zahtjev tužiteljice, radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. Obzirom je sud ocijenio neosnovanim osnovni tužbeni zahtjev tužiteljice, njegova je sljedeća zadaća, i to sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP, odrediti se glede osnovanosti tužiteljičina eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva koji je usmjeren na utvrđenje da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, kako se po mišljenju ovog suda razlozi odbijanja osnovnog tuženog zahtjeva tužiteljice, i koje je razloge sud elaborirao pod točkama 16. i 17. obrazloženja, u cijelosti protežu i na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, a to obzirom sud i u ovome dijelu zaključuje da bi pravni temelj tužiteljičina stjecanja vlasništva trebali biti dosjelost i/ili nasljeđivanje, posljedično tome je ovaj sud smatrao da se ne može donijeti usvajajuća odluka niti glede eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

19.1. Međutim, neovisno o razlozima temeljem kojih je sud ocijenio neosnovanim kako osnovni tako i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, ovaj sud smatra da obzirom na stanje predmetnog spisa egzistira još jedan razlog koji je sam po sebi dovoljan da se odbiju tužbeni zahtjevi tužiteljice, a na koji razlog je ukazano još u odgovoru na tužbu tuženika i koji je proizašao iz postupka preoblikovanja zemljišne knjige u kojem je kao stranka sudjelovao tužitelj koji kasnije u odnosu na odbijajući upis svoga prava vlasništva nije podnosio prigovor niti tužbu za ispravak. Naime, za ukazati je od strane ovog suda, a vezano za postupke sličnima ovdje predmetnom, odnosno kada je stranka ustala klasičnom tužbom na utvrđenje ili tužbom nazvanom tužba za ispravak, a ista stranka je prethodno sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige, da su zauzeta pravna shvaćanja od strane viših sudova, pa je tako npr.:

- zauzeto pravno shvaćanje Županijskog suda u Zadru na sjednici Građanskog odjela 14. veljače 2013. broj 1 Su-86/2013-2, prema kojem rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile žalbu odnosno ponijele tužbu za ispravak u smislu odredbe čl. 197. ZZK,

- u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 919/2018-2 od 1. veljače 2023. recentno je izraženo stajalište koje je u biti identično prethodno citiranom pravnom shvaćanju Županijskog suda u Zadru, s tim što se u revizijskoj odluci još pojašnjava da kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju koje je tužitelj isticao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, da tada tužbeni zahtjev valja odbiti,

- donesen Zaključak broj 3. na sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015., a na koji zaključak je tuženik upirao u njegovom odgovoru na tužbu i koji je u bitnim crtama reproduciran pod točkom 2. obrazloženja.

19.2. U odnosu na netom iznijeta pravna shvaćanja valja istaknuti od strane ovog prvostupanjskog suda da on zbog snage njihove uvjerljivosti prihvaća kako pravno shvaćanje Županijskog suda u Zadru tako i pravno shvaćanje izraženo od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u njegovoj prethodno spomenutoj odluci kao i na sjednici od 17. rujna 2015.

20. Ukazuje se potom od strane suda da iz stanja ovog spisa proizlazi da je tužiteljica sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige u odnosu na parcelu nove izmjere čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a to obzirom na sadržaj zapisnika na koji se sud osvrnuo pod točkom 14.3. obrazloženja i kada se tužiteljica, preko svog punomoćnika, brata EE, obzirom na sadržaj zapisnika broj Z- 784/2007/3690 od 16. prosinca 2010., u biti pozivala na nasljeđivanje iza smrti njihova oca TEO VE temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O- 87/06 od 30. kolovoza 2006. te se potom ukazuje da se tužiteljica u povjesnici njene tužbe također pozivala na nasljeđivanje oca temeljem istog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-87/06. Primjenjujući potom na takva svoja utvrđenja pravna shvaćanja i sadržaj odluke Županijskog suda u Zadru i Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koja je ukazano pod točkom 19.1. obrazloženja, ovaj sud je smatrao da mu kraj takvog stanja stvari, neovisno o ranije elaboriranim razlozima odbijanja tužbenih zahtjeva tužiteljice, ne preostaje ništa drugo nego i iz ovdje istaknutog razloga odbiti, kako osnovni tako i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP po kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Stoga je sud tuženiku prema njegovom troškovniku sa ls 161, pri tome imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora od stane suda na pripremnom ročištu od 22. prosinca 2025. određena u iznosu od 1.328,00 EUR, priznao 100 bodova za sastav odgovora na tužbu i to sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023, dalje Tarifa) te je istome sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife priznato daljnjih 100 bodova za svako od dva ročišta održana 22. prosinca 2025. i 13. veljače 2026. Sud tuženiku, a smatrajući da se tu ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice, nije kao parnični trošak priznao 100 bodova za sastav podneska od 28. svibnja 2024. jer sve ono što je tuženik naveo u tome podnesku isti je mogao navesti u njegovom odgovoru na tužbu od 6. svibnja 2024., kao što tuženiku nije priznato 100 bodova za sastav podneska od 4. veljače 2026. jer sud drži da je sve ono što je tuženik naveo u tome podnesku isti mogao istaknuti na ročištu za glavnu raspravu koje je održano samo koji dan kasnije, tj. 13. veljače 2026. Zbrajajući sve stavke priznate tuženiku dođe se do ukupno 300 bodova, a obzirom vrijednost jednog boda skladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 600,00 EUR koji sud priznaje tuženiku kao parnični trošak koji će mu morati podmiriti tužiteljica, radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 17. ožujka 2026.

S U D A C

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru,

2. Tuženiku po punomoćniku Anti Galešiću, odvjetniku u Zadru.