Poslovni broj: P-483/2024-37

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu tog suda Branku Hercegu, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupaju punomoćnici LŽR , LŽ , TŽ i ZŽ zaposlenici tužitelja protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici TŽR, mag. iur. te punomoćnici KŽ , Martin Vlašić i Petra Matić , odvjetnici iz Župić & partneri d.o.o. odvjetničko društvo iz Zagreba, Radnička cesta 37 b radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 3. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja ZŽ, zaposlenice tužitelja , a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika dana 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja : Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 da se tuženiku:

Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 nalaže da tužitelju isplati iznos od 4.434,60 EUR s zakonskom zateznom kamatom prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima tekućom od dana 20. srpnja 2022. pa do isplate.

II. Tužitelju: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 se nalaže da tuženiku : Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.127,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima tekućom od dana 17. ožujka 2026. pa do isplate po stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u tužbi tvrdi da je osiguranik tužitelja OŽ, doživio dana 24.listopada 1994. prometnu nesreću koju je skrivio ĆŽ iz [adresa], upravljajući osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb po polici broj [broj police] s time da je rješenjem tužitelja broj 6924 od 29. srpnja 1999. priznato OŽ, osiguraniku tužitelja, pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, koja je nastupila kao posljedica navedene prometne nesreće, a za ranije razdoblje od 1.prosinca 2016. do 31.kolovoza 2018. tuženik je tužitelju namirio štetu temeljem presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj : Pž-4626/2019. dok je za razdoblje od 1. rujna 2018. do 30. lipnja 2020. plaćen dio potraživanja, s time da se za ostatak vodi postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj: P-5895/2020 te tužitelj tvrdi da je u nastavnom razdoblju od 1. srpnja 2020. do 30.travnja 2022. svom osiguraniku OŽ na ime invalidske mirovine isplatio ukupno 8.869,21 EUR / 66.825,04 kuna pa je tužitelj pozvao tuženika na namirenje navedene štete no on je štetu namirio samo djelomično i to u iznosu 4.434,60 EUR/ 33.412,52 kuna dok je ostatak u iznosu 4.434,60 EUR/ 33.412,52 kuna ostao nenamiren i kako tužitelj ima pravo na naknadu štete, koju trpi isplatom mirovine svome osiguraniku OŽ u punom iznosu,a koju potražuje od tuženika temeljem članaka 160-162 Zakon o mirovinskom osiguranju (,,Narodne novine '' br. 102/98) , to tužitelj traži isplatu iznosa od 4.434,60 EUR/ 33.412,52 kuna s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe sudu dana 20. srpnja 2022.

2. Tuženik Croatia osiguranje d.d. Zagreb u odgovoru na tužbu tvrdi da priznaje činjenicu nastanka prometne nesreće od 24.listopada 1994., koju je skrivio osiguranik tuženika, a u kojoj je osiguranik tužitelja zadobio tjelesne ozljede zbog kojih mu je temeljem rješenja tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje priznato pravo na invalidsku mirovinu, ali tuženik osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti te napominje da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženog u odlukama poslovni broj: Rev-x-388/2018-2 od 25.kolovoza 2020. i poslovni broj: Rev- 12/2022-2 od 12.siječnja 2022. za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine pa je tako u čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano da društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenom, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju i da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njihove obitelji te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu pa stoga tuženik smatra da tužitelju isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku za njega nije nastala stvarna šteta u smislu citiranog čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno ista bi se ogledala u razlici između invalidske mirovine, koju je tužitelj isplatio svome osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao po osnovu ozljede na radu, a da je takvo pravno shvaćanje zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske pa tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije i traži naknadu troškova parničnog postupka.

3. Općinski sud u Zlataru , Stalna služba u Zaboku je dana 22. veljače 2023. u ovom predmetu donio presudu , kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 4.434.60 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 20. srpnja 2022. dok je odbio kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 348,85 EUR.

4. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu, a Županijski sud u Dubrovniku je rješenjem poslovni broj: Gž-430/2023-2 od 16. listopada 2024. ¸ukinuo u cijelosti prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik o uviđaju Postaje prometne policije Rijeka od 16. studenog 1994.,uvid službene bilješke Policijske postaje Rijeka ( list 9 i 10 spisa ) , uvid u skicu mjesta nesreće ( list 11 i 12 spisa), uvid u rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K-772/95 od od 30. listopada 2000. ( list 13 i 14 spisa ),uvid u presudu i rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž- 1521/99-3 od 7. veljače 2001 ( list 15 do 20 spisa ) , uvid u presudu i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-5098/95-54 od 22. ožujka 1999. ( list 21 do 29 spisa ) , uvid u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Područni ured u Rijeci od 29. srpnja 1999. ( list 20 do 24 spisa ) , uvid u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinso osiguranje,Područna služba u Rijeci od 11. srpnja 1997 ( list 25 spisa ) , uvid u izračun isplate mirovine Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ( list 27 spisa ) , uvid u rješenje Republičkog fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje radnika Hrvatske , Centralna služba u Zagrebu od 4. prosinca 1996. ( list 55 i 56 spisa ) ,uvid u rješenje Republičkog fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje radnika Hrvatske , Područna služba u Rijeci od 11. srpnja 1997. ( list 57 i 58 spisa ) , uvid u zaključak Republičkog fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje radnika Hrvatske , Područna služba u Rijeci od 2. srpnja 1996. ( list 59 i 60 spisa ) , uvid u rješenje Republičkog fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje radnika Hrvatske , Područna služba u Rijeci od 19. lipnja 1996. uvid u rješenje Republičkog fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje radnika Hrvatske , Područna služba u Rijeci od 21. studenog 1995. , uvid u rješenje Republičkog fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje radnika Hrvatske , Centralna služba u Zagrebu od 29. veljače 1996. , uvid u odštetni zahtjev upućen tuženiku od strane tužitelja od 12. srpnja 2022. ( list 67 spisa ) , izvršen je uvid u nalaz i mišljenje financijskog vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. te je izvršen uvid u dopunsko očitovanje navedenog vještaka.

6. Nesporno je da je osiguranik tužitelja OŽ, doživio dana 24.listopada 1994. prometnu nesreću, koju je skrivio ĆŽ iz [adresa], upravljajući osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka].

7. Nesporno je da je u vrijeme štetnog događaja automobil registarske oznake [registarska oznaka] bio osiguran kod tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb po polici broj [broj police].

8. Nesporno je da je rješenjem tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osoiguranje broj 6924 od 29. srpnja 1999. priznato OŽ, osiguraniku tužitelja, pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, koja je nastupila kao posljedica navedene prometne nesreće.

9. Iz izračuna Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12. svibnja 2022. utvrđeno je da je tužitelj Hrvataki zavod za mirovinsko osiguranje svom osiguraniku na ime invalidske mirovine za razliku od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. isplatio iznos od 2.372,52 EUR/17.875,74 kuna , od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. 2.385,85 EUR /17.976,18 kuna , od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. 2.444,63 EUR/18.419,04 kuna i od 1. siječnja 2022. do 30. travnja 2022.1.666,21 EUR /12.554,08 kuna , dakle ukupno 8.869,21 EUR /66.825,04 kuna.

10. Nesporno je da je tuženik tužitelju od iznosa 8.869,21 EUR /66.825,04 kuna isplatio iznos od 4.434,60 EUR/ 33.412,52 kuna , a da preostali iznos od 4.434,60 EUR/ 33.412,52 kuna nije platio.

11. U ovom predmetu sporno je pravno pitanje da li se u konkretnom slučaju, kako to tuženik tvrdi, primjenjuju odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( ,,Narodne novine'' br.151/05,36/09,75/09,76/13 i 152/14-dalje ZOOP) , kojim je propisano da se šteta sastoji u tome da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu ili se primjenjuje čl. 161. st 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (,,Narodne novine'' br.157/13, 151/14, 33/15, 93/15,120/816, 18/18,62/18,115/18,102/19,84/21 i 19/22 – dalje ZMIO ) kako to tvrdi tužitelj , koji zakon izričito propisuje da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

10. U konkretnom slučaju ovaj sud smatra da se primjenjuje ZOOP.

11. Naime, za odluku u sporu, kojeg pokreće tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravateljeva štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu , koji je bio na snazi u vrijeme nestanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinskom osiguranje, dakle u vrijeme kad je izvršena isplata mirovine i pritom svakako treba uzeti u obzir da se tuženik bavi poslovima osiguranja u koje spadaju poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti prema odredbama ZOOP-a, a u konkretnom slučaju upravo se radi o obveznom osiguranju u prometu i stoga se tuženik (kao osiguravatelj motornog vozila štetnika) ne nalazi u istom pravnom statusu , kao i sam vozač štetnik, a obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi Zakona, koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, dakle po odredbama ZOOP te osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (dakako kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretno vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

12. Prema čl. 8. st. 1. ZOOP, a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju u prometu, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija za osiguranje.

13. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju prema odredbama ZOOP, a kojim odredbama je uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti obračunava i naplaćuje premija osiguranja.

14. Prema tome, u ovoj pravnoj stvari treba odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to članka 27. ZOOP koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja, a to znači da prema citiranom članku ZOOP obveze tuženika, kao društva za osiguranje postoji samo onda ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

15. U vezi spornog pitanja, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj: Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje, prema kojemu: „za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (,,Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14,), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode) i istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama ovoga suda, kao što je odluka poslovni broj: Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020.“.

16. Tako je odredbom čl. 27. ZOOP propisano: ,,1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskoga ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

17. Dakle, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

18. S obzirom na gore navedeno provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. iz Zagreba na okolnost utvrđenja razlike između mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje OŽ i invalidske mirovine, koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

19.

Financijski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da prema raspoloživoj dokumentaciji Iznos isplaćene invalidske mirovine osiguraniku OŽ u razdoblju od 1. srpnja 2020. do 30. travnja 2022. iznosio je 66.825,04 kn, a pod pretpostavkom da bi osiguranik imao pravo na invalidsku mirovinu koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u razdoblju od 1. srpnja 2020. do 30. travnja 2022. bi ukupni procijenjeni iznos tako utvrđene invalidske mirovine iznosio 98.359,96 kn pa razlika između procijenjene invalidske mirovine da je kod osiguranika došlo do povrede na radu u razdoblju od 1. srpnja 2020. do 30. travnja 2022. i mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje osiguraniku OŽ iznosi 31.534,92 kn, odnosno preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije ( 1 kn-7,53450 ) iznosi 4.185,40 EUR.

20.

Tužitelj nije stavio primjedbe na nalaz i mišljenje financijskog vještaka dok je tuženik tražio dopunsko očitovanje financijskog vještaka na okolnost da li postoji šteta ( razlika ) sukladno čl. 27. ZOOP-a ukoliko se mirovina koja se isplaćuje ( umanjenik ) oduzme od pretpostavljene invalidske mirovine za slučaj ozljede na radu ( umanjitelj ) .

21. Financijski vještak Petra Blašković se očitovala podneskom od dana 16. prosinca 2025. na gore navedene navode tuženika te tvrdi da , kako bi se izbjegle nejasnoće, pretpostavljena invalidska mirovina za slučaj ozljede na radu veća je od iznosa isplaćene mirovine pa bi izračun bio negativan, odnosno razlika između iznosa isplaćene invalidske mirovine i invalidske mirovine temeljem ozljede na radu iznosi -31.534,92 kn (66.825,04 kn - 98.359,96 kn = -31.534,92 kn), što primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi - 4.185,40 EUR.

22. Sud ocjenjuje stručnim i nepristranim nalaz i mišljenje financijskog vještaka , jer je nalaz i mišljenje dala temeljem dokumentacije u spisu i izvršila potrebni izračun te sve to prikazala u tablicama i stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka tako da sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje financijskog vještaka.

23.

S obzirom na nalaz i mišljenje financijskog vještaka i njegovog dopunskog očitovanja utvrđeno je kako šteta koja nastaje na strani tužitelja ne postoji, jer je pretpostavljena invalidska mirovina za slučaj ozljede na radu veća od mirovine koja se isplaćuje pa je valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u toč. I izreke presude.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 59/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 i 146/25 – dalje ZPP) , a troškovi parničnog postupka odnose se na zastupanje tuženika po punomoćnicima , koji su odvjetnici u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to : za zastupanje na raspravi dana 24. 1. 2023. po tbr. 9/1 100 bodova, za sastav žalbe po tbr 10/1 od 3. 3. 2023. 125 bodova, za sastav podneska od dana 24. 1. 2025. po tbr 8/1 100 bodova, za zastupanje na raspravi dana 16. 5. 2025. po tbr 9/1 100 bodolva, za sastav podneska od dana 1. 10. 2025. po tbr 8/1 100 bodova, a kako je 1 bod 2,00 EUR , to iznosi 1.050,00 EUR te PDV od 25% u iznosu od 262,50 EUR čemu valja pribrojiti troškove financijskog vještačenja u iznosu od 450,00 EUR i troškove sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 243,00 EUR i troškove sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 121,50 EUR tako da su tuženiku dosuđeni ntroškovi parničnog postupka u iznosu od 2.127,00 EUR na koji iznos teku zakonske zatzene kamate od dana donošenja prvostupansjke presude 17. ožujka 2026.

U Zaboku  17. ožujka 2026.

S u d a c

Branko Herceg

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave presude , pismeno u tri primjerka, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3

2. Župić & Partneri odvjetničko društvo , Radnička cesta 37 b