Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-718/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja ČŠ, iz [adresa], Č [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o., iz Rijeke, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društvo Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 26. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, te objavljene 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 9010870278 od 30. studenog 2005. god., u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja je označena u dijelu toč. 1. i 7. označenog Ugovora.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 6.935,48 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za razdoblje od 01.siječnja 2008.g. do 31.srpnja 2015.g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do a od 01. kolovoza 2015.g.pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do 31.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , sukladno čl.29. st.2 Zakona o obveznim odnosima, NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 115/22, 156/22 i 155/23, a koja teče:

- na iznos od 5,93 EUR od 12.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,75 EUR od 12.02.2009.. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,92 EUR od 12.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,09 EUR od 12.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,61 EUR od 12.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,97 EUR od 12.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,35 EUR od 12.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,19 EURod 12.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,54 EUR od 12.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,64 EUR od 12.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 12.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,86 EUR od 12.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,51 EUR od 12.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,42 EUR od 12.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,72 EUR od 12.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,53 EUR od 12.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,10 EUR od 12.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 46,07 EUR od 12.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 37,63 EUR od 12.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,08 EUR od 12.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,60 EUR od 12.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,18 EUR od 12.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 47,53 EUR od 12.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 54,58 EUR od 12.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 45,91 EUR od 12.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 59,62 EUR od 12.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,21 EUR od 12.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,31 EUR od 12.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,98 EUR od 12.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,16 EUR od 12.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,57 EUR od 12.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,46 EUR od 12.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,04 EUR od 12.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,06 EUR od 12.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,11 EUR od 12.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 82,87 EUR od 12.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,41 EUR od 12.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,88 EUR od 12.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,87 EUR od 12.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,21 EUR od 12.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,15 EUR od 12.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,40 EUR od 12.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 79,92 EUR od 12.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,93 EUR od 12.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 4.829,15 EUR od 06.12.2012. godine pa do isplate.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 9010870278 od 30. studenog 2005. god., u dijelu u kojem je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita, a koja je označena u članku 10. označenog Ugovora, te odredba članka 5. Dodatka ugovora o kreditu broj 9010870278 od 29.05.2008.

IV. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 359,59 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kamatom po stopi koja se za razdoblje od 11.kolovoza 2006.g.pa do 31.prosinca 2007.g. određuje prema Uredbi o visini stopa zatezne kamate, a od 01.siječnja 2008.g. do 31.srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do a od 01. kolovoza 2015.g.pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do 31.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , sukladno čl.29. st.2 Zakona o obveznim odnosima, NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 115/22, 156/22 i 155/23, a koja teče:

- na iznos od 145,33 EUR od 28.05.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 214,26 EUR od 06.12.2012. godine pa do isplate.

V. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.487,76 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 26. svibnja 2022. navodi da je s tuženikom 30. studenoga 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj 9010870278, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 61.878,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema središnjem tečaju banke važećem na dan korištenja kredita, radi kupnje nekretnine, a dana 29. svibnja 2008. zaključili su i Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010870278 kojim je izmijenjen članak 7.1. osnovnog Ugovora i prvi stavak točke 7.2. na način da je rok otplate 125 mjeseci i kredit u iznosu od 40.812,95 CHF, dok je u svemu drugom ostalo nepromijenjeno.

Predmetne Ugovore da je Privredna banka Zagreb d.d. sklapala kao "trgovac" u smislu odredbe članka 3. stavak 1. točka 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) s tužiteljem kao "potrošačem" u smislu odredbe članka 3. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), pa su isti po svojoj naravi potrošački ugovori. Radi se o standardnim ugovorima o kreditu unaprijed sastavljenim od banke o čijim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj.

Odredbom članka 1. i 7. Ugovora o kreditu ugovoreno je da je švicarski franak valuta uz koju je vezana glavnica odnosno predmetnim ugovorom tuženik je odobrio tužitelju kredit u iznosu od 61.878,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke ne dan korištenja kredita, dok je odredbom članka 7. regulirana otplata kredita.

Nepoštene su i ništetne odredbe Ugovora o kreditu prema kojoj je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula u CHF). Naime, kao što je već i presuđeno u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem P- 3749/2019 kod naslovnog suda između stranaka, a za ništetnost odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi, predmetni ugovor je standardan i unaprijed formuliran od strane tuženika na što tužitelj nije imao nikakvog utjecaja. Banka nije informirala tužitelja o svim potrebnim parametrima koji su bitni za donošenje odluke u svezi valutne klauzule točnije nije uopće informirala tužitelja o značaju valutne klauzule i rizicima koji su povezani s valutnom klauzulom što joj je onemogućilo ocjenu svih troškova kredita, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama stranaka.

Članak 323. stavak 1. Zakona o obveznim (NN 35/05) odnosima propisuje da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

Tuženik je stoga dužan vratiti tužitelju sve što je stekao s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz švicarski franak. To znači da je tuženik dužan tužitelju vratiti temeljem predmetnog kredita sve što je tužitelj isplatio više od onoga što bi bio dužan platiti sukladno valjanim ugovornim odredbama točnije dužan je vratiti pretplaćenu razliku koja je nastala kao rezultat preplate obveze zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, a sukladno članku 111. ZOO jer je u tom dijelu došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženika.

Tužitelj je kredit vraćao u mjesečnim anuitetima. Po tom osnovu više je uplaćeno temeljem predmetnog kredita ukupno 55.049,60 kuna. Prema ugovoru, kredit se otplaćuje u 240 mjesečnih anuiteta u visini od 383,17 CHF, a sve prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja time da anuiteti dopijevaju na naplatu 12. dana u mjesecu.

Tužitelj je dana 28.05.2008. napravio prijevremenu djelomičnu otplatu kredita uplativši iznos od73.655,18 HRK, od čega je na dio glavnice za umanjenje nedospjele obveze 73.000,02 HRK, a što je tuženik knjižio kao16.280,01 CHF (po tečaju 4,484028 HRK ) te 655,16 HRK na ime kamate (146,11 CHF po tečaju 4,484028HRK za 1 CHF). Dodatkom Ugovoru o kreditu rok otplate skraćen je za 86 mjeseci.

Tužitelj je 06.12.2012. napravio prijevremenu konačnu otplatu kredita uplativši iznos od 161.990,87 HRK, od čega je na dio glavnice za umanjenje nedospjele obveze 161.436,61 HRK, a to je tuženik knjižio kao 26.076,90 CHF (po tečaju 6,190790 HRK za 1 CHF).Tako je tužitelj preplatio iznos od 37.195,33 kuna 06.12.2012. godine.

Člankom 10. Ugovora o kreditu i člankom 5. Dodatka Ugovor o kreditu broj 9010870278 ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita. Takva odredba također je suprotna članku 1024. Zakona o obveznim odnosima. Isto tako sudska praksa je zauzela stava da banka nema pravo ugovarati naknadu za prijevremenu otplatu kredita u skladu s Općim uvjetima banke, te postoji već niz pravomoćnih presuda u kojima je utvrđeno da banka ni u kojem slučaju ne smije ugovarati izlaznu naknadu odnosno nekakvu taksu ili unaprijed utvrđenu štetu koja nastaje zbog prijevremene otplate kredita.

Tužitelj ističe da je predmetne ugovore prethodno pripremio tuženik, odnosno radi se o tipskom ugovoru te je očito da se o tome nije pojedinačno pregovaralo, a niti je to tužitelj mogao utjecati na iste. Stoga je prouzročena značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača-tužitelja, dakle radi se o nepoštenim odredbama koje su sukladno članku 87. stavak 1 ZZP i 270 ZOO ništetne.

Tužitelj je po provedenom financijskom vještačenju podneskom od 27. studenoga 2025. postavio konačni tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare tražbine tužitelja, te u bitnom ističe da među strankama ne bi trebalo biti sporno kako valutna klauzula predstavlja odredbu o predmetu Ugovora o kreditu, te da odredbe koje sadrže valutnu klauzulu su uočljive i jasno navedene u Ugovoru o kreditu, da su jasne i razumljive, te da je tuženik putem svog kreditnog referenta prije sklapanja Ugovora o kredita detaljno upoznao tužitelja s potencijalnim rizicima promjene tečaja kao i da je općenito provodio i sustavno informiranje i educiranje istih o rizicima valutne klauzule vezane uz CHF. Zaključno valutna klauzula da ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, te da ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača.

Otplatom kredita u cijelosti Ugovor o kreditu da je prestao postojati, pa tuženik smatra da ne postoji više dužničko-vjerovnički odnos između stranaka, niti postoji sporna odredbe o valutnoj klauzuli, te da se ista ne može više utvrditi ništetnom niti se na temeljem istih može više tražiti bilo kakvo plaćanje od strane tuženika.

Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu mu prouzročenog parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, saslušan je tužitelj te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću.

4. Ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP) ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

5. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je 2005. preko agencije Dogma kupio stan i oni da su mu rekli da surađuju s PBZ te ga uputili da tamo podigne stambeni kredit. Službenica u banci da mu je preporučila ovaj kredit iz dva razloga zbog najpovoljnije kamatne stope i stabilnosti CHF kao valute. Banka da je sastavila ugovor, on ga je pročitao i ovjerio kod javnog bilježnika. Službenica da mu nije ništa tumačila u vezi rizika i valutne klauzule tako da nije imao mogućnost pregovarati o ugovornim odredbama. Početna rata kredita da je iznosila cca 1.700,00 kn, a nakon nekog vremena da se povisila na čak 3.300,00 kn. Nakon dvije godine odlučio je skratiti rok otplate kredita i uložio novac, a na kraju da je platio neku naknadu te kasnije ponovo dobio uplatnicu te je konačno prijevremeno zatvorio kredit 2012.

U vezi naknada kod prijevremene djelomične otplate kredita i kod konačne prijevremene otplate kredita da mu nisu objašnjavali na što se naknada odnosi, već mu je samo dostavljena uplatnica za tu naknadu.

Budući da je ekonomist po struci, termin valutne klauzule da mu je poznat, ali da se od početka radnog vijeka zaposlio u carini.

6. U svom nalazu i mišljenju od dana 10. studenoga 2025., stalni sudski vještak

Tomislav Prpić, dipl. oec. zaključuje:

- pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 6.935,48 €

- tužitelju je na dan prijevremene djelomične otplate kredita, 28.05.2008., naplaćena naknada u visini 145,33 € , a na dan prijevremene konačne otplate kredita, 06.12.2012., naplaćena naknada u visini 214,26 € prema fiksnom tečaju konverzije.

7. Tužitelj prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti.

8. Tuženik osporava predmetni nalaz i mišljenje navodeći da je isti baziran na pogrešnoj premisi da je između stranaka fiksiran tečaj CHF, što niti je bila ugovorna volja stranaka, niti to proizlazi iz samog sadržaja predmetnog ugovora o kreditu te na pogrešnoj premisi da tuženik nema pravo naplatiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Tuženik posebno ukazuje na to da je naknada za prijevremenu otplatu kredita naknada za uslugu tuženika, na koju isti ima pravo sukladno svojim internim propisima, sastavljenima sukladno Zakonu o kreditnim institucijama i Zakonu o potrošačkom kreditiranju. Dakle naknada za prijevremenu otplatu kredita da je dovoljno jasno određena da se temeljem iste može utvrditi njena visina, a koju se tužitelj u konačnici prihvatom ponude i obvezao platiti.

9. Sporno je među strankama jesu li odredbe predmetnog Ugovora, kojima je ugovorena valutna klauzula i naknada za prijevremenu otplatu kredita nepoštene i stoga ništetne. Sporan je zahtjev za isplatu s osnova navedenih nepoštenih i ništetnih odredbi i zastara predmetne novčane tražbine.

10. Analizom i ocjenom prethodno provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) sud nalazi da je tužbeni zahtjev kako je isti konačno preciziran nakon provedenog financijskog vještačenja, osnovan u cijelosti i to iz razloga koji će se iznijeti u nastavku.

11. Prvenstveno je potrebno navesti da je vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa koji je okončan presudom VS RH Rev-249/14 od 09. travnja 2015., a u kojem postupku je utvrđeno da su tuženici (među kojima i ovdje tuženik) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, pri čemu prije zaključenja takvog ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao potrošač, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna, a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, te što ima za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatne stope. Na taj je način tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje ZZP/03) i to čl. 81., 82. i 90. istog, odnosno suprotno odredbama ZZP iz 2007. (NN 79/07 sa daljnjim izmjenama, dalje: ZZP/07) i to odredbi čl. 96. i 97. istog. Uz navedeno, isto je protivno i odredbama ZOO-a.

12. Također, VS RH je u svojoj odluci Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. utvrdio da su tužene banke (među kojima i ovdje tuženik) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu u kojima su korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je ugovorena valuta vezana uz CHF pri čemu prije, a i u vrijeme sklapanja takvih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke koja se temelji na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su tuženici (banke) postupili protivno odredbama ZZP kako je to prethodno opisano.

13. Odredbom čl. 502.a st. 1. ZPP-a propisano je da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, a prema st. 2. interesi iz st. 1. mogu između ostalog biti i potrošački.

Odredba čl. 502.b ZPP-a propisuje što se može tražiti tužbom iz čl. 502.a, dok odredba čl. 502.c propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

Slijedom navedenog, tužitelj ostvaruje pravo na zaštitu svog potrošačkog interesa sukladno prethodno navedenim odredbama ZZP-a pa stoga prigovor tuženika u tom dijelu nije osnovan.

14. Konkretni Ugovor o kreditu zaključen je 30. studenoga 2005. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

15. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03).

Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81. st.4. ZZP/03).

16. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

17. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive te je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

18. Iz provedenog dokaznog postupka sud nalazi nesporno utvrđenim da odredbe o valutnoj klauzuli i prijevremenoj otplati kredita predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, prednje iz razloga što sud u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja kao životan, logičan i uvjerljiv, odnosno istome nije moglo biti poznato na koji će način i temeljem kojih parametara doći do promjene tečaja kao i da će zbog enormnog povišenja anuiteta biti u obvezi prijevremeno zatvoriti kredit i platiti naknadu.

Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju na dan prijevremene djelomične otplate kredita, 28.05.2008., naplaćena naknada u visini 1,50 % glavnice koja se prijevremeno otplaćuje 16.280,01 CHF, odnosno 244,20 CHF. Navedeni iznos prema tečaju na dan otplate 4,484028 kn za CHF iznosio je 1.095,00 kn, odnosno 145,33 € prema fiksnom tečaju konverzije, a na dan prijevremene konačne otplate kredita, 06.12.2012., naplaćena naknada u visini 1,00 % glavnice koja se prijevremeno otplaćuje 26.076,90 CHF, odnosno 260,77 CHF. Navedeni iznos prema tečaju na dan otplate 6,190790 kn za CHF iznosio je 1.614,37 kn, odnosno 214,26 € prema fiksnom tečaju konverzije.

Tuženik u ovoj pravnoj stvari nije dokazao da se o spornoj ugovornoj odredbi sadržanoj u Ugovoru o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.

Iako bi iz Ugovora proizlazilo da je lako uočljivo da je otplata kredita vezana uz valutu CHF, tužitelju kao prosječnom potrošaču bez obzira na njegovu struku u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora nije moglo biti poznato postojanje rizika odnosno činjenica da ne postoji zaštita tečaja kao u slučaju kredita vezanog za valutu EUR koju štiti HNB, a prednje znači da tuženik nije na transparentan način upoznao tužitelja na neusporedivo veći rizik.

19. Završno je potrebno navesti da u pogledu ovog zahtjeva postoji vezanost ovog suda sukladno navedenoj odredbi čl. 502.c ZPP-a, a sve u skladu s odlukom VS RH Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

20. Prigovor zastare nije osnovan. Pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dovodi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, koja ponovno teče od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku po kolektivnoj tužbi, sukladno pravnom stajalištu iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/2017. U odnosu na prigovor zastare još je potrebno ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/2022-2) prema kojem, kad je ništetnost pojedinih ugovornih odredaba utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamati postala pravomoćna je dana 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli dana 14. lipnja 2018. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 26. svibnja 2022., pa s obzirom da se radi o tražbini s osnove stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina, to do dana podnošenja tužbe u ovom sporu nije protekao opći zastarni rok od pet godina sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO), koji se odnosi na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli.

21. Pored navedenog, valja istaknuti da je cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1. ZOO- a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužitelja u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega pa zahtjev za povrat onog što je dano na temelju ugovora koji je utvrđen ništetnim ne podliježe zastari, jer bi ograničenje restitucije zastarom obezvrijedilo institut ništetnosti koji je bezvremenski.

22. U članku 1111. stavak 1. ZOO propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je u članku 1115. ZOO propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten kao u konkretnom slučaju tuženik od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Slijedom svega navedenog valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u toč. I.-IV. izreke ove presude.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, za sastav podnesaka od 3. srpnja 2024., 7. veljače 2025. i od 27. studenog 2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR, pristup ročištima 12. veljače 2025. i 26. veljače 2026. svaki u iznosu od 200,00 EUR, sve uz pripadajući PDV od 25 % u iznosu od 300,00 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, te sudska pristojba na tužbu u iznosu od 59,76 EUR tj. ukupan parnični trošak u iznosu od 2.487,76 EUR.

U Rijeci, 17. ožujka 2026.

Sudac

Andreja Žigante

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika