REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-317/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Ivane Barišić Šutić, odvjetnice i punomoćnika tuženika PA, Su-357/15, dana 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e:

I/ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužiteljici AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 10.764,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.600,00 EUR od 15. lipnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 6.542,87 EUR od 28. ožujka 2024. pa do isplate,

- na iznos od 2.621,13 EUR od 15. siječnja 2026. pa do isplate,

za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 16,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. listopada 2021., kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni dio glavnice u iznosu od 1.600,00 EUR za razdoblje od 22. listopada 2021. do 14. lipnja 2022., na dosuđeni dio glavnice u iznosu od 6.542,87 EUR za razdoblje od 22. listopada 2021. do 27. ožujka 2024. te na dosuđeni dio glavnice u iznosu od 2.621,13 EUR za razdoblje od 22. listopada 2021. do 14. siječnja 2026.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.824,93 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. ožujka 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 2.824,93 EUR

Obrazloženje:

1.1.Tužiteljica u tužbi od 7. veljače 2023. (dopunjenoj na pripremnom ročištu od 8. prosinca 2023.) navodi da je dana 4. kolovoza 2021. u [adresa], na križanju Mirnovečke ceste i Ulice Ivana Perkovca stradala u prometnoj nezgodi kao vozač bicikla, za koju je nezgodu odgovorna OA, koja je upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka] oduzela prednost prolaska tužiteljici na biciklu. Navedeno vozilo u vrijeme prometne nezgode bilo je osigurano kod tuženika po polici br. [broj police]. U predmetnoj prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede opisane u priloženoj dokumentaciji (zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KBC "Sestre Milosrdnice" u Zagrebu) uslijed kojih joj je nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha te duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti) te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Smatra da joj pripada pravo na naknadu neimovinske štete i (nenovčane) imovinske štete za potrebnu tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 3.930,00 EUR. Navodi da se u mirnom postupku dana 21. listopada 2021. obratila tuženiku odštetnim zahtjevom, temeljem čega joj je tuženik isplatio nesporni iznos naknade štete (po obje osnove) od 2.330,00 EUR te uzimajući u obzir navedenu isplatu, tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi potražuje isplatu daljnjeg iznosa naknade od 1.600,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. listopada 2021. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

1.2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, u podnesku od 28. ožujka 2024. (listovi 103-106 spisa), s obzirom na rezultate provedenog vještačenja te promjene vrijednosti valute uzrokovane inflacijom, smatra da joj s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševne zdravlje pripada pravo na novčanu naknadu u iznosu od 8.792,87 EUR te s osnove (nenovčane) imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.680,00 EUR, odnosno sveukupno u iznosu od 10.472,87 EUR, umanjeno za nesporni iznos naknade koji joj je tuženik isplatio prethodno pokretanju predmetne parnice u iznosu od 2.330,00 EUR, slijedom čega u istom podnesku povećava tužbeni zahtjev, na način da s osnove naknade neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege potražuje isplatu daljnjeg iznosa naknade od ukupno 8.142,87 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. listopada 2022. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

1.3. Naknadno tijekom postupka, na ročištu od 15. siječnja 2026. (listovi 131-132 spisa), tužiteljica je pozivajući se na u međuvremenu nakon podnošenja podneska od 28. ožujka 2024. nastale okolnosti- porast stope inflacije, porast troškova života te porast prosječne isplaćene neto plaće u RH, povećala tužbeni zahtjev s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševne zdravlje na način da s navedene osnove potražuje isplatu iznosa od 11.430,00 EUR odnosno (uz prethodno zatraženi iznos naknade za imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege od 1.680,00 EUR) sveukupno potražuje naknadu štete u iznosu od 13.110,00 EUR, umanjeno za nesporni iznos naknade koji joj je tuženik isplatio prethodno pokretanju predmetne parnice u iznosu od 2.330,00 EUR, slijedom čega potražuje isplatu daljnjeg iznosa naknade (po obje utužene osnove) od ukupno 10.780,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. listopada 2022. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, štetni događaj i odgovornost svoje osiguranice za nastanak štetnog događaja. Osporava visinu tužbenog zahtjeva, kao i tijek zatraženih zateznih kamata. Navodi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje lijevog ramena, natučenje lijevog kuka i natučenje lijeve strane prsnog koša; da RTG obradom nisu nađene frakture, a da su nalazom UZV od 28. listopada 2021. nađene osteoartrotske promjene AC zgloba te ruptura tetive musculus supraspinatus. Na temelju takov stanja i na temelju odštetnog zahtjeva u mirnom postupku tužiteljici je isplatio nesporni iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete za potrebnu tuđu pomoć u ukupnom iznosu od 2.330,00 EUR te sadržajno smatra da je navedenom isplatom tužiteljica u cijelosti obeštećena za predmetnu štetu. Osporava tužiteljici pravo potraživati zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, sadržajno ističući da u to vrijeme liječenje tužiteljice nije bilo dovršeno, a u tom pravcu poziva se na okolnost da je uz tužbu priložena medicinska dokumentacija koja datira iz svibnja 2022. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2.2. Tijekom postupka (listovi 107-108 spisa) protivi se preinaci tužbe koja je učinjena povećanjem tužbenog zahtjeva (po obje osnove) u podnesku tužiteljice od 28. ožujka 2024., u bitnom ističući da okolnosti na koje se tužiteljica poziva u navedenom podnesku ne predstavljaju nove okolnosti koje bi tužiteljicu ovlastile na preinaku tužbe, iz razloga jer je tužiteljici njezino zdravstveno stanje bilo poznato u vrijeme podnošenja tužbe te da je imala na raspolaganju i sve metode kojima bi bilo moguće utvrditi visinu tužbenog zahtjeva i prije pokretanja predmetne parnice. Navodi da iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je liječenje tužiteljice završeno dana 14. lipnja 2022., pa stoga ističe da tužiteljici ne pripada pravo potraživati zateznu kamatu prije navedenog datuma (u odnosu na iznos tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi), pri čemu ističe da ukoliko sud dopusti preinaku u odnosu na "preinačeni iznos tužbenog zahtjeva" odnosno povećani iznos tužbenog zahtjeva zatezna kamata može početi teći tek od preinake tužbe odnosno povećanja tužbenog zahtjeva.

2.3. Na ročištu od 15. siječnja 2026. (list 132 spisa) protivi se preinaci tužbe koju je tužiteljica učinila na istom ročištu povećanjem tužbenog zahtjeva (s osnove naknade neimovinske štete), ističući da za navedenu preinaku ne postoje niti objektivni niti subjektivni razlozi, a podredno ukoliko sud istu preinaku dopusti, ističe da u odnosu preinačeni dio zahtjeva zatezne kamate teku od dana podnošenja takovog zahtjeva. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3.1. Sud je rješenjem donesenim na ročištu od 13. svibnja 2025. dopustio preinaku tužbe koja je učinjena u podnesku tužiteljice od 28. ožujka 2024., budući je tužiteljica navedenim podneskom povećala tužbeni zahtjev nakon primitka nalaza i mišljenja liječnika vještaka. Dakle, radi se o okolnosti koja je nastala nakon podnošenja tužbe, a koja je odlučna i pravno relevantna, kako za postavljanje tužbenog zahtjeva po pojedinim utuženim osnovama, tako i za donošenje sudske odluke u pogledu visine štete, pa se takvoj preinaci tužbe tuženik ne može osnovano protiviti, imajući u vidu odredbe čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 dalje: ZPP).

3.2. Također, sud je rješenjem donesenim na ročištu od 15. siječnja 2026. dopustio preinaku tužbe koja je učinjena na istom ročištu, povećanjem tužbenog zahtjeva s osnove naknade neimovinske štete, imajući u vidu da je u razdoblju od 28. ožujka 2024. do 15. siječnja 2026., prema javno dostupnim podatcima, odnosno kalkulatoru inflacije Državnog zavoda za statistiku na internetskoj stranici https.//web.dzs.hr/calcinfl.htm, prosječna godišnja stopa inflacije iznosila 6,4%, a što predstavlja odlučnu činjenicu za određivanje visine konačno postavljenog tužbenog zahtjeva s osnove naknade neimovinske štete, pa se stoga prema ocjeni ovog suda niti navedenoj preinaci tuženik ne može osnovano protiviti, u smislu odredbi čl. 191.st.2. ZPP-a.

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Potvrdu MUP-a, PU Zagrebačke, Policijske postaje Samobor od 18. kolovoza 2021. (listovi 5-6 spisa), medicinsku dokumentaciju (listovi 7-24 spisa), Odštetni zahtjev od 21. listopada 2021. (listovi 25-26 spisa), presliku-ispis osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice (listovi 47-89 spisa) te je provedeno medicinsko vještačenje po liječniku vještaku specijalistu ortopedije- traumatologije dr. Mladenu Frketiću (listovi 95-96 i 124-126 spisa).

5.Tužbeni zahtjev je u pretežnom dijelu osnovan.

6.1. Među strankama nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja- prometne nezgode od 4. kolovoza 2021., za koju je odgovorna OA, vozač vozila registarske oznake reg. oznake [registarska oznaka], u to vrijeme osiguranog kod tuženika, kao i da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede u svezi kojih joj je nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinska šteta zbog potrebe za tuđom pomoći (za koju nije sporno da su tužiteljici pružali ukućani besplatno).

6.2. Nadalje, među strankama nije sporno da je u mirnom postupku, povodom tužiteljičinog odštetnog zahtjeva od 21. listopada 2021. (listovi 25-26 spisa), tuženik prethodno pokretanju predmetne parnice tužiteljici isplatio nesporni iznos naknade po obje utužene osnove u ukupnom iznosu od 2.330,00 EUR.

7.1. Budući je među strankama tijekom postupka bilo sporno pripada li tužiteljici pored isplaćene nesporne naknade pravo na isplatu daljnjeg iznosa naknade s osnove pretrpljene neimovinske štete i imovinske štete na ime troškova potrebne tuđe pomoći, to je radi utvrđivanja odlučnih činjenica u svezi osnove i visine tužbenih zahtjeva tijekom postupka provedeno medicinsko vještačenje po liječniku vještaku specijalistu ortopedije i traumatologije dr. Mladenu Frketiću, iz čijeg pisanog nalaza i mišljenja (listovi 95-96 spisa) u bitnom proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju od 4. kolovoza 2021. zadobila natučenje lijevog ramena, natučenje lijevog kuka, natučenje lijeve strane prsišta i sindrom rotatorne manšete lijevog ramena. U pisanom nalazu i mišljenju opisuje se sljedeći tijek liječenja: Prilikom pregleda u Hitnoj kirurškoj službi KBC "Sestre Milosrdnice" istog dana, klinički i rtg obradom nije utvrđen prijelom niti iščašenje te je kirurg isključio hitno kirurško zbivanje uz uputu nastavka liječenja analgeticima po potrebi. Nadalje, prilikom pregleda 26. kolovoza 2021. kirurgu nalazi bolan veliki tuberkul lijevog ramena, abdukciju u istom izvedivu do 70° te se određuje mirovanje, pošteda od rada, postavlja se trokutastu maramu na lijevo rame uz preporuku obrade ramena UZV-om i pregled ortopeda. Fizijatru se javlja 10. rujna 2021., koji nalazi difuznu bolnost na opip, kretnje ograničene u svim smjerovima te propisuje provođenje fizikalne terapije. UZV lijevog ramena od 28. listopada 2021. ukazuje na potpun razdor tetive m. supraspinatusa. Višekratne kontrole fizijatra tijekom provođenja fizikalne terapije. Ortoped 20. siječnja 2022. nalazi klinički i na UZV potpunu rupturu tetive suprasinatnog mišića lijevog ramena, planira operacijsku, artroskopsku rekonstrukciju rotatora ramena. Do operacijskog zahvata preporuča nastavak provođenja fizikalne terapije po uputama. Ortoped 10. veljače 2022. traži MR obradu ramena te indicira operativni zahvat. MR lijevog ramena od 28. ožujka 2022. ukazuje na totalnu rupturu tetive supraspinatusa, koja je retrahirana za 4cm uz četvrti (najgori) stupanj atrofijemišića, sa više masti nego mišićnih vlakana unutar ostatnog dijela mišića, a također je infraspinatus atrofirao u istom stupnju. Degenerativne promjene, te blaža djelomična ruptura tetive subskapularisa. Kranijalizacija glave humerusa uslijed masivne rupture tetiva rotatorne manšete. Ortoped 31. ožujka 2022. citira A, navodi da će tužiteljica biti pozvana na operaciju. Fizijatar 04. svibnja 2022. ponovno propisuje provođenje fizikalne terapije. Prema podatcima iz priloženog zdravstvenog kartona, vidljivo je da tužiteljica prije niti nakon predmetnog štetnog događaja nije imala slične ozljede. Temeljem uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, podatke iz osobnog zdravstvenog kartona i kliničkog pregleda tužiteljice, vještak nalazi da su kod tužiteljice u svezi zadobivene ozljede lijevog ramena, unatoč provedenom liječenu sukladno preporukama nadležnih liječnika koje je završeno 14. lipnja 2022. (zadnjim danom provedene fizikalne terapije, kada je i zdravstveno stanje stabilizirano), zaostale trajne posljedice koje se sastoje u kontrakturi lijevog ramena s umanjenim kretnjama u srednje-teškom stupnju, zbog čega tužiteljica ne može samostalno obavljati poslove koji iziskuju dizanje odnosno nošenje predmeta težih od jednog kilograma, niti radnje u razini ramena i iznad istog, a koje zaostale trajne posljedice prema mišljenju vještaka smanjuju životnu aktivnost tužiteljice trajno za 20%. Nadalje, vještak je mišljenja da je tužiteljica pretrpjela fizičke boli jačeg intenziteta 8 dana, srednjeg intenziteta 12 dana te manjeg intenziteta sljedećih 6 mjeseci. Tužiteljica je pretrpjela tzv. primarni strah u trenutku ozljeđivanja jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 5 dana i srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana te potom tzv. kasni strah daljnjih 2 mjeseca vezano za ishod liječenja i zaostale trajne posljedice. Tužiteljici je tuđa pomoć bila potrebna kroz razdoblje od 2 mjeseca po 6 sati dnevno te potom u daljnjem razdoblju od 4 tjedna u opsegu od po 2 sata dnevno, pri obavljanju osobne higijene, oblačenju te obavljanju nužnih kućanskih poslova.

7.2. Očitujući se na prigovore tuženika iz podneska od 20. ožujka 2024. (listovi 99- spisa), vještak dr. Mladen Frketić prilikom saslušanja na ročištu za glavnu raspravu od 13. svibnja 2025. (listovi 124-126 spisa) navodi da je netočna tvrdnja tuženika da je prema pisanom nalazu i mišljenju utvrđena samo ruptura tetive supraspinatnog mišića (musculus supraspinatus) te navodi da je kod tužiteljice utvrdio tešku rupturu više mišića rotatorne manšete lijevog ramena, pri čemu pojašnjava da se radi o razdoru tri mišića od sveukupno četiri koji postoje u ramenu, a što predstavlja tešku ozljedu. Primjereno tome i kretnje u ramenu su umanjene kako je naveo u srednje do teškom stupnju, a što je utvrdio prilikom pregleda tužiteljice. Nadalje, navodi da je tužiteljica predbilježena za operacijski zahvat na lijevom ramenu, obavljanje kojeg još uvijek čeka, pa stoga ističe da nisu točne tvrdnje tuženika da tužiteljica nije prihvatila ordinirani joj artroskopski operativni zahvat na ramenu. Stoga smatra ocjenu od 20% opsega smanjenja životne aktivnosti primjerenom i objektivnom, a s obzirom na zaostale trajne posljedice koje se očituju u vidu ograničenja vršenja kretnji u lijevom ramenu, osobito iznad horizontale jer tužiteljica ne može adekvatno vršiti dizanje predmeta iznad horizontale, nošenje težih predmeta od 1 kg, niti ostale relativno zahtjevnije kućanske poslove. Može se smatrati da je liječenje tužiteljice u smislu stabilizacije njezinog zdravstvenog stanja završeno 14. lipnja 2022., po završetku fizikalne terapije, iako se tužiteljica i dalje liječi odnosno očekuje operativni zahvat po pozivu na bolničko liječenje, prema listi čekanja. Pojašnjava da je svrha operativnog zahvata koji je tužiteljici ordiniran na lijevom ramenu, spajanje/šivanje tetiva rotatorne manšete koje su pukle u konkretnom slučaju, a sve kako bi se povratila funkcija ramena. Međutim, ističe da takav zahvat ima učinak samo u slučaju ukoliko je učinjen u skorije vrijeme nakon samog ozljeđivanja, jer se u tom slučaju može povratiti funkcija, odnosno adekvatno se mogu spojiti tetive. U suprotnom, dolazi do atrofije i smanjenja tetiva te se u slučaju kada se operativni zahvat obavlja nakon više od godinu dana po ozljeđivanju, može reći da isti više nema učinka niti smisla. S obzirom da navedeni operativni zahvat tužiteljici još uvijek nije učinjen, a s obzirom na opće poznatu okolnost dugih lista čekanja na isti zahvat ako se isti provodi putem sustava HZZO-a, smatra da se u konkretnom slučaju može zaključiti da su zaostale trajne posljedice opisane u nalazu i mišljenju definitivne te da se niti naknadno učinjenim operativnim zahvatom ne mogu umanjiti, pa stoga smatra da je ocjena opsega trajnih posljedica od 20% realna i primjerena. U cijelosti ostaje i kod ocjene trajanja i intenziteta fizičkih bolova, jer je tužiteljica liječena sveukupno preko 9 mjeseci, pri čemu pojašnjava da je ocjena trajanja bolova, pa tako i slabijeg intenziteta, dana u kumulativnom opsegu. Što se tiče navoda tuženika da se u priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužiteljici nigdje ne ordiniraju analgetici, ukazuje da suprotno proizlazi iz nalaza kirurga od 04.08.2021. (list 7 spisa), nalaza kirurga od 26.08.2021. (list 11 spisa) i nalaza fizijatra od 10.09.2021. (list 12 spisa). Nakon rujna 2021. tužiteljica je provodila ordiniranu joj fizikalnu terapiju, a procedure koje imaju također svrhu i učinak umanjenja fizičkih bolova. U odnosu na pitanje kako imobilizacija ramena (u koju je svrhu tužiteljica koristila trokutastu maramu u razdoblju od 04.08.2021. pa nadalje, a sigurno 3 tjedna) utječe na bolove navodi da isto ima privremeni učinak smanjenja intenziteta bolova. Smatra da je tužiteljica kroz cjelokupno razdoblje liječenja trpjela fizičke bolove, a kako je prethodno naveo u kumulativnom opsegu, pri čemu ističe da tužiteljica i nadalje svakodnevno trpi bolove slabijeg intenziteta prilikom obavljanja kretnji lijevim ramenom, a što je uzeto u obzir kod ocjena opsega trajnih posljedica. Smatra da je primjerena i ocjena trajanja straha slabijeg intenziteta od 60 dana, jer je ista dana u skladu sa težinom zadobivene ozljede i neizvjesnošću ishoda planiranog operacijskog liječenja, pri čemu ponovljeno ističe da tužiteljica nije odbila ordinirani joj operativni zahvat, kako to navodi tuženik. Također, ostaje i kod ocjene opsega i trajanja potrebe za tuđom pomoći koju je dao u pisanom nalazu i mišljenju, jer smatra da je ista primjerena posljedicama zadobivene ozljede. Pri tome ukazuje da je potrebu za tuđom pomoći ocijenio u trajanju od 3 mjeseca odnosno 90 dana, a ne kako to tuženik navodi 180 dana, pri čemu ističe da tužiteljica nije bolnički liječena. U odnosu na ocjenu da je tužiteljici prvotno tuđa pomoć bila potrebna u razdoblju od 60 dana (2 mjeseca) u opsegu od po 6 sati dnevno, pojašnjava da je navedena ocjena primjerena s obzirom na sve okolnosti predmetnog slučaja, jer je tužiteljica u štetnom događaju osim ozljede ramena zadobila i druge brojne ozljede pobliže opisane u pisanom nalazu i mišljenju, zbog čega je u navedenom razdoblju od 60 dana nakon ozljeđivanja bila teško pokretna odnosno praktično nepokretna. Tuđa pomoć je tužiteljici u razdoblju navedenom u pisanom nalazu i mišljenju bila potrebna za obavljanje svakodnevnih kućanskih poslova te svakodnevnih životnih aktivnosti, a koje uključuju podizanje ruke iznad horizontale, kao i pri oblačenju, svlačenju, odnosno osobnoj njezi, a što uključuje uporabu obje ruke.

7.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka specijalista ortopedije i traumatologije dr. Mladena Frketića, kao i usmeno obrazloženje vještaka prilikom saslušanja na glavnoj raspravi, budući da je vještvo dano na temelju cjelokupne u spisu priložene medicinske dokumentacije, podataka u osobnom zdravstvenom kartonu i pregleda tužiteljice, jasno i u skladu s pravilima struke. Valja istaknuti da je prema ocjeni ovog suda vještak na ročištu za glavnu raspravu od 13. svibnja 2025. odgovorio na sva postavljena pitanja i otklonio sve eventualne nejasnoće u pisanom nalazu i mišljenju, kao i argumentirano otklonio primjedbe koje je tuženik isticao glede pravilnosti njegovog nalaza i mišljenja u podnesku od 20. ožujka 2024. Pri tome valja dodati da sud ne nalazi razloga sumnjati u pravilnost mišljenja vještaka specijalista ortopedije i traumatologije da su kod tužiteljice u svezi zadobivene ozljede lijevog ramena zaostale trajne posljedice koje smanjuju njezinu životnu aktivnost u opsegu od 20% te da se navedeno stanje ima smatrati definitivnim jer se iste trajne posljedice ne mogu umanjiti niti nakon što tužiteljici naknadno bude učinjen artroskopski operativni zahvat na ramenu (budući se nakon obavljanja takvog zahvata nakon više od godinu dana po ozljeđivanju ne mogu više adekvatno spojiti tetive odnosno povratiti funkcija ramena, pri čemu se razlozi zbog kojih takav operativni zahvat nije obavljen unutar navedenog razdoblja ne mogu pripisati tužiteljici), kao niti razloga sumnjati u pravilnost mišljenja vještaka u pogledu ocjena fizičkih bolova i straha te potrebe za tuđom pomoći. Navedeno, imajući u vidu da se radi o vještaku kliničaru s dugogodišnjim iskustvom, kako u radu s pacijentima u okviru svojih specijalizacija, tako i u vještačenju u sličnim predmetima, a koji je vještak za svoje mišljenje u konkretnom slučaju dao jasne i argumentirane razloge. Slijedom navedenog, neosnovano tuženik i nakon usmenog očitovanja vještaka na glavnoj raspravi smatra da je mišljenje liječnika vještaka dr. Mladena Frketića nepravilno (osobito u pogledu ocjene fizičkih bolova i potrebe za tuđom pomoći) te takva tuženikova subjektivna ocjena njegovog vještva ne predstavlja razlog za obnovu vještačenja, u smislu odredbi čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a. Stoga je sud na ročištu od 15. siječnja 2026. odbio prijedlog tuženika za obnovu medicinskog vještačenja po drugom liječniku vještaku iste specijalizacije.

8.1. Na temelju rezultata provedenog medicinskog vještačenja te na temelju rezultata provedenog postupka ovaj sud nalazi pouzdano utvrđenim da je tužiteljica u svezi ozljeđivanja u predmetnog štetnom događaju pretrpjela fizičke bolove i strah te da je zadobivena ozljeda ramena kod tužiteljice ostavila trajne posljedice koje smanjuju njezinu životnu aktivnost u omjeru od 20%, pa da je time povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime je tužitelju nastala neimovinska šteta (čl. 19 st. 2 u svezi čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23), a prema ocjeni ovog suda utvrđena težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade tužiteljici za nastalu neimovinsku štetu.

8.2.Cijeneći, u okviru i na način predviđen odredbom čl. 1100. st. 2 ZOO-a, prirodu i brojnost zadobivenih ozljeda, intenzitet i trajanje fizičkih bolova te imajući u vidu tijek i dugotrajnost liječenja te popratne neugodnosti kojima je tužiteljica bila izložena tijekom liječenja (brojne pretrage, imobilizacija, provođenje fizikalne terapije itd.), vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu istog, kao i prirodu prethodno opisanih trajnih posljedica koje su kod tužiteljice zaostale zbog ozljeđivanja u štetnom događaju i opseg smanjenja životne aktivnosti od 20% , životnu dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja (64 godine) i njezino zanimanje (umirovljenica), primjenom čl. 1100. st. 2 ZOO-a, sud je tužiteljici kao pravičnu i primjerenu novčanu naknadu s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje utvrdio iznos od 11.430,00 EUR.

9. Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć kroz razdoblje (nakon ozljeđivanja u štetnom događaju od 4. kolovoza 2021.) od 2 mjeseca-60 dana po 6 sati dnevno te potom u daljnjem razdoblju od 4 tjedna u opsegu od po 2 sata dnevno (ukupno 416 sati). Među strankama nije sporno da su tužiteljici potrebnu tuđu pomoć pružali ukućani (članovi njezine obitelji) besplatno, a visinu naknade, uzimajući u obzir mjesne prilike u kojima tužiteljica živi po cijeni jednog sata tuđe pomoći od 4,00 EUR, sud je utvrdio primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a. Navedeno, imajući u vidu da tužiteljica prebiva na području Grada Samobora, kao i okolnost da je u vrijeme kada je tuđa pomoć tužiteljici pružana prosječna neto cijena sata nestručne osobe za navedenu uslugu na navedenom području izvjesno iznosila minimalno prethodno navedeni iznos koji potražuje tužiteljica, slijedom čega je sud tužiteljici za potrebnih 416 sati tuđe pomoći utvrdio novčanu naknadu u iznosu od 1.664,00 EUR (čl. 1095. st. 1 ZOO-a).

10. Slijedom navedenog utvrđena je pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 11.430,00 EUR i naknada (nenovčane) imovinske štete za potrebnu tuđu pomoć u iznosu od 1.664,00 EUR, odnosno ukupno naknada u iznosu od 13.094,00 EUR.

11. Budući nije sporno da je tuženik prethodno pokretanju predmetne parnice tužiteljici s navedenih osnova isplatio nesporni iznos naknade od ukupno 2.330,00 EUR (ne precizirajući tijekom postupka navedenu isplatu po pojedinim osnovama), to je tužiteljici dosuđen daljnji iznos naknade od ukupno 10.764,00 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 16,00 EUR odbijen kao neosnovan.

12. Obveza pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju odredbi čl. 1103. ZOO-a i čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09 i 96/13 dalje: ZOOP), dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Jednako tako i kamate na (nenovčanu) imovinsku štetu na ime tuđe pomoći dospijevaju u isto vrijeme kada i neimovinska šteta (navedeno stajalište zauzeto i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1606/2015 od 15. listopada 2019. i Rev- 2295/15 od 28. rujna 2022.).

12.1. S obzirom da iz prihvaćenog nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je liječenje tužiteljice završeno 14. lipnja 2022., odnosno nakon završene fizikalne terapije (s kojim datumom se može smatrati da je zdravstveno stanje tužiteljice stabilizirano), dakle nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku u mirnom postupku (od 21. listopada 2021.), kao i da joj je i potreba za tuđom pomoći okončana u razdoblju nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku u mirnom postupku, to su tužiteljici primjenom odredbe čl. 1103. ZOO-a, na dio dosuđene naknade za neimovinsku štetu i imovinsku štetu za tuđu pomoć u visini glavnice od 1.600,00 EUR (koji je ukupni iznos naknade po obje utužene osnove zatražen u tužbi, pri čemu bi proizlazilo da je u odštetnom zahtjevu po obje osnove zatražena naknada u ukupnom iznosu od 3.930,00 EUR) zakonske zatezne kamate dosuđene počevši od 15. lipnja 2022. do isplate (sljedećeg dana nakon datuma koji se prema prihvaćenom nalazu i mišljenju liječnika vještaka uzima kao datum završetka liječenja), jer na navedeni iznos naknade tužiteljici ne pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. U odnosu na preostali dio dosuđene naknade neimovinske štete i imovinske štete na ime potrebe za tuđom pomoći u ukupnom iznosu od 9.164,00 EUR tužiteljici ne pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata niti od dana podnošenja odštetnog zahtjeva niti od završetka liječenja, budući se radi o dijelu navedene naknade koji joj je dosuđen prema tijekom postupka ( u podnesku od 28. ožujka 2024. i na ročištu od 15. siječnja 2026.) povećanom zahtjevu u visini navedenog ukupnog iznosa (9.164,00 EUR), slijedom tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen povećani dio tužbenog zahtjeva, već je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na povećani tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen (odluka VSRH Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021.). Imajući u vidu da je tužiteljica tužbeni zahtjev u podnesku od 28. ožujka 2024. (u odnosu na zahtjev iz tužbe) povećala za iznos od 6.542,87 EUR te potom na ročištu od 15. siječnja 2026. povećala za daljnji iznos od 2.637,13 EUR , to su tužiteljici na dio dosuđene naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 6.542,87 EUR zakonske zatezne kamate priznate i dosuđene od dana 28. ožujka 2024. te na preostali iznos od 2.621,13 EUR od 15. siječnja 2026. (dana postavljanja povećanog zahtjeva za iznos od 2.637,13 EUR) pa do isplate. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na prethodno navedene iznose, za razdoblje od dana 22. listopada 2021. (dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva) do dana postavljanja zahtjeva za isplatu istih (povećanih) iznosa, odbijen je kao neosnovan.

12.3. Odluka o stopama dosuđenih zakonskih zateznih kamata na pojedine iznose dosuđenih naknada, za razdoblje do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

13. Slijedom svih prethodno navedenih razloga presuđeno je kao pod točkama I/ i II/ izreke ove presude.

14. Odluka o parničnom trošku donesena je temeljem odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, budući tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

14.1. Tužiteljici su, u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom važeće Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, prema Tbr. 28-100 bodova, za sastav tužbe, prema Tbr. 7/1 - 100 bodova, za sastav 4 obrazložena podneska (od 19. svibnja 2023. , 28. ožujka 2024., 24. svibnja 2024. i 21. svibnja 2025.), prema Tbr 8/1-po 100 bodova, za sastav 2 podneska (od 3. svibnja 2023. i 14.prosinca 2023.), prema Tbr 8/4-po 25 bodova, za pristup na ročište od 24. siječnja 2025., prema Tbr. 9/5- 25 bodova te za zastupanje na 3 ročišta (od 8. prosinca 2023., 13. svibnja 2025. i 15. siječnja 2026. .) prema Tbr 9/1-po 100 bodova, odnosno ukupno 975 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 2.437,50 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 33,18 EUR i zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 154,25 EUR (Tbr 1. toč. 1. i Tbr. 2. toč. 1. Tarife sudskih pristojbi), kao i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, tako da ukupno dosuđeni parnični trošak tužiteljici iznosi 2.824,93 EUR (toč. III/ izreke).

14.2. Odluka o tijeku i stopi zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška, temelji se na odredbama članka 151.st. 3. ZPP-a i čl. 29 st 2. ZOO-a

14.3. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sastava 3 podneska (od 30. kolovoza 2023, 19. siječnja 2024. i 25. srpnja 2024.), kojima tužiteljica požuruje postupanje suda, jer isti nisu bili potrebni za vođenje predmetne parnice. Isto tako tužiteljici nije priznat niti zatraženi trošak sastava podneska od 14. svibnja 2025., kojim se dostavlja zamjenička punomoć (izdana odvjetnici koja je zamjenjivala punomoćnika tužiteljice na ročištu od 13. svibnja 2025.), jer se niti navedeni ne može smatrati potrebnim u smislu čl. 155. st.1. ZPP, niti trošak istog tužiteljica može osnovano potraživati od tuženika. Također, tužiteljici nije priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude. Navedeni trošak nije od nikakvog značaja za vođenje parnice, jer o toj radnji ne ovisi odluka suda te pristup ovom ročištu nije obavezan i nije od nikakvog utjecaja na pravo stranke budući postoji mogućnost isticanja presude na internetskoj stranici e- Oglasna ploča sudova odnosno dostave prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st. 10. i 11. ZPP-a), pri čemu se posebno se napominje da okolnost što je odredbom Tbr.9/3 Tarife propisano pravo na nagradu za ročište na kojem se presuda objavljuje ne otklanja primjenu čl.155.st.1. ZPP-a. Konačno, tužiteljici trošak zastupanja na ročištu od 24. siječnja 2025. nije priznat u punom zatraženom iznosu (100 bodova, prema Tbr.9/1 Tarife), imajući u vidu da je navedeno ročište odgođeno prije početka raspravljanja. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa od 2.824,93 EUR odbijen je kao neosnovan (toč. IV/ izreke).

U Zagrebu, 17. ožujka 2026.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana objave presude.

DNA:

1. pun. tužiteljice uz rješenje o pristojbi za presudu (154,25 EUR)

2. tuženiku