Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-682/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Martini Alagić, odvjetnici iz Vukovara, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 23. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnika Davora Petrovića, u Osijeku uz javnu objavu od 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 528-50-2890390 od dana 14.06.2005. godine, kojeg su sklopili tužitelj ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., kao korisnik kredita i Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535., kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535., da tužitelju ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., isplati novčani iznos od 1.821,791 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 4,77 eura od 31.01.2009. godine pa do isplate,

- 5,23 eura od 28.02.2009. godine pa do isplate,

- 3,95 eura od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- 4,19 eura od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- 2,23 eura od 31.05.2009. godine pa do isplate,

- 0,78 eura od 30.06.2009. godine pa do isplate,

- 1,17 eura od 31.07.2009. godine pa do isplate,

- 1,93 eura od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- 1,87 eura od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- 1,09 eura od 31.10.2009. godine pa do isplate,

- 2,54 eura od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- 3,70 eura od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- 5,35 eura od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- 4,97 eura od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- 7,21 eura od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- 6,78 eura od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- 7,61 eura od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- 14,77 eura od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- 13,30 eura od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- 16,74 eura od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- 15,27 eura od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- 12,92 eura od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- 17,89 eura od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- 24,20 eura od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- 19,73 eura od 31.01.2011. godine pa do isplate,

- 21,30 eura od 28.02.2011. godine pa do isplate,

- 19,30 eura od 31.03.2011. godine pa do isplate,

- 19,67 eura od 30.04.2011. godine pa do isplate,

- 28,13 eura od 31.05.2011. godine pa do isplate,

- 28,97 eura od 30.06.2011. godine pa do isplate,

- 36,03 eura od 31.07.2011. godine pa do isplate,

- 32,40 eura od 31.08.2011. godine pa do isplate,

- 28,42 eura od 30.09.2011. godine pa do isplate,

- 27,99 eura od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- 27,68 eura od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- 29,58 eura od 31.12.2011. godine pa do isplate,

- 31,24 eura od 31.01.2012. godine pa do isplate,

- 30,99 eura od 29.02.2012. godine pa do isplate,

- 29,87 eura od 31.03.2012. godine pa do isplate,

- 30,62 eura od 30.04.2012. godine pa do isplate,

- 31,14 eura od 31.05.2012. godine pa do isplate,

- 30,27 eura od 30.06.2012. godine pa do isplate,

- 30,50 eura od 31.07.2012. godine pa do isplate,

- 29,84 eura od 31.08.2012. godine pa do isplate,

- 28,42 eura od 30.09.2012. godine pa do isplate,

- 29,94 eura od 31.10.2012. godine pa do isplate,

- 30,67 eura od 30.11.2012. godine pa do isplate,

- 30,15 eura od 31.12.2012. godine pa do isplate,

- 27,30 eura od 31.01.2013. godine pa do isplate,

- 29,72 eura od 28.02.2013. godine pa do isplate,

- 29,94 eura od 31.03.2013. godine pa do isplate,

- 28,98 eura od 30.04.2013. godine pa do isplate,

- 26,03 eura od 31.05.2013. godine pa do isplate,

- 25,95 eura od 30.06.2013. godine pa do isplate,

- 26,68 eura od 31.07.2013. godine pa do isplate,

- 27,84 eura od 31.08.2013. godine pa do isplate,

- 29,47 eura od 30.09.2013. godine pa do isplate,

- 28,62 eura od 31.10.2013. godine pa do isplate,

- 29,21 eura od 30.11.2013. godine pa do isplate,

- 29,88 eura od 31.12.2013. godine pa do isplate,

- 27,94 eura od 31.01.2014. godine pa do isplate,

- 28,75 eura od 28.02.2014. godine pa do isplate,

- 28,48 eura od 31.03.2014. godine pa do isplate,

- 27,58 eura od 30.04.2014. godine pa do isplate,

- 27,30 eura od 31.05.2014. godine pa do isplate,

- 27,43 eura od 30.06.2014. godine pa do isplate,

- 28,44 eura od 31.07.2014. godine pa do isplate,

- 29,30 eura od 31.08.2014. godine pa do isplate,

- 29,12 eura od 30.09.2014. godine pa do isplate,

- 29,86 eura od 31.10.2014. godine pa do isplate,

- 30,36 eura od 30.11.2014. godine pa do isplate,

- 30,07 eura od 31.12.2014. godine pa do isplate,

- 30,47 eura od 31.01.2015. godine pa do isplate,

- 30,47 eura od 28.02.2015. godine pa do isplate,

- 30,47 eura od 31.03.2015. godine pa do isplate,

- 30,47 eura od 30.04.2015. godine pa do isplate,

- 30,47 eura od 31.05.2015. godine pa do isplate,

- 30,47 eura od 30.06.2015. godine pa do isplate,

- 30,47 eura od 31.07.2015. godine pa do isplate,

- 30,47 eura od 31.08.2015. godine pa do isplate,

- 30,47 eura od 30.09.2015. godine pa do isplate,

po stopi od 14% godišnje do 30.6.2011. godine; od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine po stopi od 12% godišnje; od 1.8.2015. godine do 31.12.2022 - godine po stopi koja se određuje uvećenjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1.1.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 3.071,86 eura te se tuženikov prigovor radi prebijanja navedene tražbine odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.610,31 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja, odnosno od 17. ožujka 2026., pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 14. lipnja 2005. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 528-50-2890390, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 4,95 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tužitelj navodi da je s tuženikom sklopio i dodatak ugovora o kreditu broj KONV-01/2016 od 2. veljače 2018. godine broj 528-50-2890390 kojim je dodatkom provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR. Tužiteljica predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog joj parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 14. lipnja 2005. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 528-50-2890390 kao i da je s tuženikom sklopio i dodatak ugovora o kreditu broj KONV-01/2016 od 2. veljače 2018. godine broj 2. veljače 2018. godine, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe da su sklopljenim dodatkom ugovora s tužiteljicom od 17. veljače 2016. godine otklonjene sve možebitne nepoštene i ništetne odredbe ranijeg ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF, a zamijenjene su novim i zakonitim odredbama, pa stoga tuženik drži da tužitelj više ne može imati nikakvog potraživanja prema tuženiku. Tuženik ističe i prigovor zastare, prigovor radi prebijanja te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Tomislav Borković, te saslušao tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

5. Saslušanjem tužitelja, ovaj sud utvrđuje da je kod tuženika realizirao stambeni kredit za kupovinu kuće, kuću da je koristio za isključivo osobne potrebe te u istoj nije obavljao gospodarsku djelatnost a u to vrijeme u svome vlasništvu nije imao niti obrt niti OPG niti trgovačku firmu. Tužitelj iskazuje kako mu je u banci ponuđen kredit u valuti CHF u uz obrazloženje da je isti najpovoljniji pa je stoga pristao na takav kredit a ugovor o kreditu da ga je dočekao spreman i o ugovornim odredbama nije bilo nikakvih pregovora s bankom a ugovor o kreditu tužitelj je pročitao te mu je bio jasan no nije očekivao da će doći do tolikog porasta otplatne rate kredita. Tužitelj dalje iskazuje kako od strane banke nije upozoren na nikakve rizike uzimanja kredita u valuti CHF, te navodi kako je otplatna rata znatno porasla pa je pokušao pregovarati s bankom radi pronalaženja rješenja međutim s bankom nije postigao nikakav dogovor. Tužitelj iskazuje kako je konverziju prihvatio iz razloga da mu otplatne rate budu manje no navodi kako se ne smatra namirenim sa svojim potraživanjem prema banci time što je potpisao aneks ugovora s tuženikom a kojim je provedena konverzija. Tužitelj dalje iskazuje kako je pojam valutne klauzule u neku ruku razumio te je bio svjestan kako se rata kredita može mijenjati no nije očekivao da će te promjene biti velike, kredit u drugoj valuti nije niti tražio obzirom da je u banci uvjeravan kako je kredit u valuti CHF najpovoljniji. Tužitelj je razumio što znači riječ konverzija a na istu je pozvan od strane banke.

6. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Tomislav Borković od 14. srpnja 2025. godine, sud utvrđuje

Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme isplate po ugovoru o kreditu u razdoblju otplate kredita 01.01.2009- 30.09.2015. godine utvrđen je u iznosu od 1.821,79 eur. pojedinačno iskazanih iznosa u Tablici 1 nalaza.

Za vrijeme trajanja otplate kredita u razdoblju 01.01.2009- 30.09.2015. godine nisu utvrđene tzv. „negativne tečajne razlike“.

Tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao poslovna banka – kreditor dana 02.02.2018. godine zaključili su Dodatak broj KONV-01/16 Ugovoru o kreditu broj 528-50-4720018 koji je sklopljen radi provođenja postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način propisan Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br, 102/2015).

Prema mišljenju vještaka tužitelj kao korisnik kredita temeljem osnovnog ugovora o kreditu bio je u obvezi otplaćivati kredit uz valutnu klauzulu CHF sve do zaključenja navedenog Dodataka 02.02.2018. godine, odnosno postojala je obveza plaćanja prema odredbama iz čl. 7. osnovnog ugovora o kreditu broj 528-50-4720018 zaključenog dana 14.06.2005. godine sve do zaključenja navedenog Dodatka ugovoru o kreditu.

Razlika anuiteta nastala uslijed povećanja tečaja u razdoblju od 31.10.2015. – 31.01.2018. godine nije obuhvaćena ovim vještačenjem.

Izračunom konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način propisan Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br, 102/2015) na dan 30.09.2015. godine utvrđen je manjak uplata u iznosu od – 116,03 EUR, za koji iznos je uvećana buduća glavnica otplate kredita.

Ovim vještačenjem utvrđena je razlika anuiteta nastala uslijed promjena tečaja i to za razdoblje otplate kredita od 01.01.2009. -30.09.2015., dok razlika anuiteta nastala uslijed promjena kamatnih stopa nije predmetom ovog vještačenja i nije sadržana u ukupnom iznosu preplaćenih anuiteta.

Razlika neotplaćene glavnice prije konverzije i neotplaćene glavnice poslije konverzije izračunom konverzije utvrđena je u iznosu od 3.071,96 EUR, iz čega proizlazi da korisniku kredita prestaje obveza u odnosu na dio glavnice od 3.071,86 EUR (glavnica priznata u konverziji).

Ukupan iznos zakonske zatezne kamate obračunat na više plaćene iznose po osnovu tečajnih razlika od datuma dospijeća svake pojedine preplate do 30.09.2015. utvrđen je u ukupnom iznosu od 558,72 EUR.

Uračunavanjem razlike glavnice priznate u konverziji u preplaćene iznose na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli prema pravilima o uračunavanju iz čl. 172. Zakona o obveznim odnosima utvrđeno je dugovanje korisnika kredita u iznosu od 575,68 EUR(kao razlika preplaćenih iznosa temeljem povećanja tečaja uvećano za zzk na preplaćene iznose i razlike - priznate glavnice utvrđene izračunom konverzije umanjene za manjak uplata za koji je uvećana buduća glavnica otplate kredita).

Razlika glavnice priznata u konverzije veća je od preplaćenih iznosa po osnovu valutne klauzule uvećano za zzk obračunatu na svakomjesečne preplaćene iznose. Sve uplate tužitelja u razdoblju od početka otplate kredita do 30.09.2015. godine uzete su u obzir prilikom izračuna konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sastavni dio kojih su i promjene nominalnih iznosa anuiteta koje su nastale temeljem promjenjive kamatne stope.

Zatezna kamata obračunata na preplaćene iznose po osnovu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nije uzeta u obzir u izračunu konverzije.

Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju kamatna stopa s primjenom od 01.01.2014. utvrđena je u visini od 3,23 % na godišnjem nivou, dok je tečaj CHF s primjenom od 26.01.2015. godine utvrđen u visini od 6,39 kn za 1 CHF.

Navedene zakonske odredbe uzete su u obzir u izračunima iskazanim u ovom vještačenju.

7. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

8. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

10. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

11. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

13. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 4,95 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 770,89 kn.

14. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 770,89 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

15. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

16. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

17. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP -a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetno, jer je isto nerazumljivo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

19. U konkretnom slučaju stranke su sklopile dodatak ugovora o kreditu broj KONV- 01/2016 od 2. veljače 2018. godine broj 528-50-2890390.

20. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje: "(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita, 2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, – ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."

21. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu i izračunata sukladno Zakonu.

22. Citirani Zakon ne provodi Konverziju na način da utvrđuje ništetnom odredbu o promijeni visine kamatne stope. Stoga je sud tražio izračun na način da se kamatna stopa kroz razdoblje otplate ne mijenja, odnosno da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan korištenja kredita.

23. Provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Tomislav Borković utvrđeno je i to da je konverzijom priznata preplata na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 3.071,86 eura.

24. Obzirom na prednje utvrđeno, sud utvrđuje kako priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak Ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.

25. Osim toga, iako su stranke zaključile Dodatak ugovoru, sud smatra da se ne radi o novacijskom ugovoru.

26. Kako je dakle uslijed ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu tužitelj po stavu ovoga suda nedvojbeno oštećen iz prednje obrazloženog, to mu pripada pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi članka 323. stavak 1. u svezi s člankom 1011. ZOO-a, pa je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev opisan kao u izreci ove presude.

27. Glede istaknutog prigovora radi prebijanja ovaj sud zauzima stav da tuženikov prigovor radi prebijanja nije osnovan iz toga razloga što manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike u CHF nisu posljedica skrivljenog ponašanja tužiteljice već se radi o kretanju tečaja CHF a koje odredbe prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužiteljici nisu niti bile jasno predočene i rastumačene, pa tužena ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Osim navedenog, plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila. Konačno, za istaći je i to da tuženu ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača , stoga kao pod točkom III. izreke presude.

28. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli na način da je presudom broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "Franak" glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banaka i o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na Sberbank d.d. pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. godine odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. godine do 15. lipnja 2023. godine. Obzirom na prednje izloženo evidentno je da prigovor zastare u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima nije osnovan.

29. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

30. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav obrazloženih podnesaka od 22. rujna 2023., 17. srpnja 2025. i 16. rujna 2025. svaki po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 30. listopada 2023., 11. lipnja 2025. i 23. veljače 2026. svaki po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastav podneska od 4. srpnja 2025. 50,00 eura (Tbr. 8. t. 3. OT-a), pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25% te trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja od 540,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu od 66,45 eura i presudu od 66,36 eura daje konačni iznos troška od 2.610,31 euro.

Osijek, 17. ožujka 2026.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika