REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Ovr-261/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Mariju Meandžiji u pravnoj stvari ovrhovoditelja FELIKS REGULACIJA društvo s ograničenom odgovornošću za turizam, ugostiteljstvo i regulaciju, OIB 11247301096, Lučka ulica 8, 35000 Slavonski Brod zastupanog po punomoćniku MM; protiv ovršenika PM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku NM, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 17. ožujka 2026.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik PM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 20. veljače 2026. te da dokaz o pokrenutoj parnici dostavi na naprijed označeni broj spisa.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 25. veljače 2026. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. U prijedlogu tvrdi da je 23. veljače 2026. saznao da je osnova za plaćanje predana na naplatu protiv njega. Ovršenik smatra da je tražbina ovrhovoditelja prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon postupka iz kojeg potječe ovršna isprava. Dana 20. veljače 2026. ovrhovoditelj Feliks regulacija d.o.o. je predao zahtjev za izravnu naplatu kojim je zahtijevana naplata troškova parničnog postupka iz presude Trgovačkog suda u Osijeku broj P-271/2024-74 od 29. studenog 2024. iznosa od 121.199,48 EUR, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-346/2025 od 10. srpnja 2025. Ovrhovoditelj nema potraživanje prema ovršeniku jer je ovršenik 1. listopada 2025. putem punomoćnika ovrhovoditelju dostavio izjavu o prijeboju za iznos od 121.020,13 te uplatio 179,17 EUR, kao razliku do punog iznosa iz zahtjeva za izravnu naplatu - odnosno iznosa od 121.199,48 EUR. Naime, s obzirom na veliku visinu troškova postupka, ovršenik se obratio tadašnjem punomoćniku ovrhovoditelja - odvjetniku SM - kako bi se dogovorili o obročnom plaćanju navedenog duga jer je presudom odvjetnički trošak iskazan u iznosu od 121.020,31 EUR. S tadašnjim odvjetnikom ovrhovoditelja postignut je dogovor oko obročne otplate duga te je sklopljen ugovor o prijenosu (cesiji) potraživanja, a koje je tadašnji odvjetnik imao prema ovrhovoditelju s osnove ispostavljenog računa broj 63-1-1 od 22.09.2025. na temelju sudskog određenja u potvrđenoj prvostupanjskoj presudi. Nakon što je ovršenik postao imatelj prenesenog potraživanja po računu broj 63-1-1 od 22.09.2025. prema ovrhovoditelju, dana 01.10.2025. ovršenik je ovrhovoditelju izjavio prijeboj koji je on zaprimio 03.10.2025. Stoga tražbina iz ovršne isprave više ne postoji jer je prestala prijebojem, a isprave na temelju koje je tražbina prestala su ovjerene kod javnog bilježnika i samim time predstavljaju javno ovjerovljene isprave u smislu članka 2. st. 1. t. 13. OZ -a. Samim time, ostvaren je žalbeni razlog propisan člankom 50. st. 1. t. 9. OZ-a jer je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava. Stoga, ovršenik predlaže da naslovljeni sud postupi u skladu s člankom 52. st. 4. OZ-a i obustavi ovrhu te naloži Financijskoj agenciji vraćanje osnove za plaćanje koji je ovrhovoditelj dostavio na izravnu naplatu. S obzirom da je ovršenik dostavio javnu ispravu iz koje proizlazi da je dio tražbine plaćen, kao i javno ovjerovljene isprave - ugovor o ustupu (prijenosu) tražbine i izjavu o prijeboju - o prijedlogu za proglašenjem nedopuštenom ovrhe može se odlučiti bez upućivanja u parnicu ovršenika, imajući na umu odredbu članka 52. stavak 4. i članka 55. stavak 2. OZ-a. Sukladno članku 230. Zakona o parničnom postupku javna isprava je „isprava koju je u propisanom … te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu.“ S obzirom potvrda banke o izvršenom plaćanju, sukladno članku 3. točka 13. Zakona o platnom prometu, predstavlja potvrdu institucije za platni promet u okviru obavljanja javnih ovlaštenja, jer je izdano odobrenje za rad od strane Hrvatske narodne banke, informacije sadržane u potvrdi dokazuju istinitost onoga što se u potvrdi potvrđuje. Nadalje, na Ugovoru o prijenosu (ustupu) tražbine od 22. rujna 2025. je ovjeren potpis ustupitelja i stjecatelja od strane javnog bilježnika, slijedom čega taj dokument sukladno članku 3. st. 13. OZ-a predstavlja javno ovjerovljena ispravu, kao i izjava o prijeboju od 1. listopada 2025. Postupanje ovrhovoditelja predstavlja grubu zlouporabu procesnih ovlaštenja s elementima kaznenog djela prijevare, jer tražbinu za koju zna da ne pripada njemu i koja je prestala prijebojem izjavljenim od ovršenika, pokušava naplatiti putem Financijske agencije. Osim toga, ono što se u pravomoćnoj presudi odnosilo na ovrhovoditelja, ovršenik je uplatio i time dostavio dokaz o prestanku tražbine. Nakon što je ovrhovoditelj zaprimio ovršenikovu izjavu o prijeboju, najavljuje naplatu nepostojećeg duga putem Financijske agencije. Zbog navedenog, ovršenik je u svojstvu tužitelja pred Trgovačkim sudom u Osijeku pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja da je tražbina prestala te radi predaje isprave -priznanice kojom se potvrđuje prestanak tražbine. U tom postupku doneseno je rješenje kojim je izdana privremena mjera zabrane predaje na naplatu presude Trgovačkog suda u Osijeku broj P-271/2024-74 od 29. studenog 2024. u iznosu od 121.199,48 EUR, a koju je Visoki trgovački sud RH ukinuo, s obzirom da ovršeniku stoje na raspolaganju pravna sredstva predviđena Ovršnim zakonom, pa da zbog toga nije moguće donositi privremene mjere u takvim postupcima. No, u točkama 16. i 18. obrazloženja odluke VTS RH broj Pž-4523/2025-3 od 22. prosinca 2025. se naglašava da je vjerojatnost prestanka tražbine dokazana, no s obzirom na daljnje mogućnosti korištenja pravnih sredstava prema odredbama OZ-a, da donošenje privremene mjere nije dopušteno.

2. Ovrhovoditelj smatra da nije osnovan prijedlog ovršenika. U konkretnom slučaju se uopće ne radi o javno ovjerovljenoj ispravi u kontekstu odredbe čl.52.st.4. OZ -a. O javno ovjerovljenoj ispravi u kontekstu odredbe čl.52.st.4. OZ-a se može raditi samo u tri slučaja u kojima ovršni sud može meritorno odlučiti, i to pod: a) da je ovrhovoditelj priznao postojanje razloga; b) da na javno ovjerovljenoj ispravi stoji potpis ovrhovoditelja; i c) da se radi o općepoznatim činjenicama ili zakonskim predmnjevama. U ovoj ovrsi nije ostvaren niti jedan od navedenih kriterija. Između stranaka se vodi parnični postupak glede iste ovršne tražbine pred Trgovačkim sudom u Osijeku br. P-323/2025. Ovrhovoditelj drži da je ništetan Ugovor o ustupu tražbine od dana 22.09.2025.g. s obzirom da je isti suprotan moralu društva i prisilnim propisima iz čl.20. Zakona o odvjetništvu, zatim pravilima br. I.8., I.10., IV.40., IV.56. Kodeksa odvjetničke etike te je prijenos tražbine zabranjen u smislu odredbe čl.80.st.1. ZOO(čl.322.st.1. ZOO). U ovom slučaju je prijašnji punomoćnik ovrhovoditelja odvjetnik SM iz [adresa], protivno gore navedenim pravnim pravilima te sporazumu sa ovrhovoditeljem, stupio u kontakt s protivnom strankom(ovdje ovršenik), mimo znanja vlastite stranke(ovdje ovrhovoditelj), a sve s ciljem da osujeti prava vlastite stranke, na naplatu novčane tražbine(1/2 dijela parničnog troška) iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Osijeku br. P - 271/2024, te je pritom tražbinu koja inače pripada ovrhovoditelju, ustupio ovršeniku, odnosno protustranci ovrhovoditelja u tom okončanom parničnom postupku. Ovršeniku nije moglo ostati nepoznato to da je odvjetnik SM iz [adresa] zastupao ovrhovoditelja u toj parnici kao punomoćnik, te da taj odvjetnik radi protivno interesima vlastite stranke. Imajući u vidu vrstu i narav novčane tražbine(parnični trošak), zatim osobe koje se nalaze u ulozi vjerovnika i dužnika obveze te poseban odnos povjerenja između odvjetnika i stranke, to je očito nezakonit i nemoralan ustup tražbine učinjen prema jednoj parničnoj stranci sa suprotstavljenim interesima. Pritom treba imati u vidu da nije postojao niti jedan opravdani razlog zbog čega odvjetnik SM iz [adresa] nije vlastito potraživanje namirio od svoje stranke – ovdje ovrhovoditelja. Neovisno o prednje navedenim prigovorima, ovrhovoditelj ima pravo sukladno čl.84.st.2. ZOO-a isticati prema ovršeniku sve prigovore koje bi mogao isticati prema ustupitelju tražbine - odvjetniku SM iz [adresa]. Tražbina iz ovosudne presude br. P-271/24(t.II. izreke) nije niti mogla biti ustupljena ovršeniku preko iznosa od 60.599,74 eura s obzirom da je postojao sporazum ovrhovoditelja i ustupitelja tažbine - odvjetnika SM iz [adresa], da će ovaj potonji steći pravo na naplatu parničnog trošak priznatog po pravomoćnoj presudi samo u 1/2 dijela, a što predstavlja iznos od 60.599,74 eura. Ovrhovoditelj je vratio odvjetniku SM iz [adresa] račun br. 63-1-1 od 22.09.2025.g. te ga nije knjižio u svojim poslovnim knjigama upravo iz gore navedenih razloga. Naime, odvjetnik SM iz [adresa] je bio dugogodišnji punomoćnik ovrhovoditelja te ga je zastupao u gotovo svim sudskim postupcima. Odvjetnik SM iz [adresa] je tijekom trajanja parničnog postupka br. P-271/24 ispostavljao račune za obavljanje usluge odvjetničkog zastupanja u toj istoj parnici, te mu je ovrhovoditelj podmirio navedene račune, i to: račun 31/1/1 od 23.04.2021.god (750 kn +pdv); račun 31/1/1 od 02.03.2022.god (500 kn +pdv); račun 48/1/1 od 07.04.2022.god (500 kn +pdv); račun 67/1/1 od 04.05.2022 god (500 kn +pdv); račun 142/1/1 od 30.11.2022.god (500 kn +pdv). Upravo iz tog razloga, te dugogodišnjeg poslovnog odnosa na relaciji odvjetnik – stranka, zatim zastupanja temeljem ugovora o paušalnom zastupanju, te činjenici da je odvjetnik za vrijeme trajanja parnice naplatio od vlastite stranke usluge odvjetničkog zastupanja, predstavlja razlog iz kojeg je odvjetnik u e-mailu od dana 06.11.2024.g. izjavio „da će se samo polovica odvjetničkih troškova za slučaj dobivanja spora naplaćivati na njegov(odvj) račun, a koji sporazum je potvrdio ovrhovoditelj u idućem e-mailu”. Pored navedenog, odvjetnik SM je ustupio tražbinu i prije njezine dospjelosti. Ovrhovoditelj stoga predlaže da nadležni sud donese zaključak kojim će uputiti ovršenik u opozicijsku parnicu radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom.

3. Prema odredbi članka 52. stavak 4 Ovršnog zakona (dalje: OZ), iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

4. Iz činjenica iznesenih u ovom predmetu proizlazi da su se odvjetnik SM i ovrhovoditelj emailom od 6.11.2024. dogovorili o podjeli predmetnog troška prema omjeru 50% : 50%; da je presuda o trošku postala ovršna 16.9.2025.; da je odvjetnik ovrhovoditelju izdao račun 22.9.2025. s dospijećem tražbine isti dan, da je ustup tražbine odvjetnik s ovršenikom izvršio 22.9.2025.; da je odvjetnik otkaz punomoći ovrhovoditelju izjavio 29.9.2025.; da je ovršenik obavijest o prijeboju ovrhovoditelju izjavio 1.10.2025., koju je ovrhovoditelj zaprimio 3.10.2025., i na istu odgovorio ovršeniku 14.10.2025., te da je uplata razlike do punog iznosa izvršena 23.10.2025.

5. Iako je ugovor o ustupu tražbine javno ovjerovljena isprava, ovrhovoditelj ju je osporio emailom od 6.11.2024. o dogovoru o podjeli predmetnog troška prema omjeru 50% : 50%, koji nije javna ni javno ovjerovljena isprava da bi sud u ovom postupku na temelju navedene odredbe zakona mogao odlučiti o osnovanosti žalbe odnosno prijedloga ovršenika. Osim toga, odvjetnik je s ovršenikom zaključio predmetni ugovor za vrijeme trajanja punomoći ovrhovoditelja pa je u odsutnosti stranke ili bez njezina pristanka, dok traje zastupanje, u vezi sa spornim predmetom došao u dodir s protivnom strankom, u vrijeme kada trošak još nije naplaćen u smislu članka 95. stavak 1 točka 2 i 3 Zakona o parničnom postupku, a ovrhovoditelj ističe ništetnost takvog ugovora pozivom na članak 322. stavak 1 Zakona o obveznim odnosima.

6. Stoga unatoč postojanju javno ovjerovljene isprave, ovrhovoditelj osnovanost svog prijedloga iz navedenih razloga nije dokazao istom, niti su činjenice na kojima se temelji njegov prijedlog općepoznate, niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama. Kako navodi prijedloga upućuju na žalbeni razlog iz članka 50. st. 1. toč. 9 OZ, temeljem odredbe čl. 52. st. 3. OZ, odlučeno je kao u izreci.

7. O troškovima ovog postupka biti će odlučeno u parnici na koju je ovršenik , upućen sukladno uspjehu u parničnom postupku, a u ovom postupku ako parnicu ne pokrene.

U Slavonskom Brodu, 17. ožujka 2026.

Sudac

Mario Meandžija

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog zaključka žalba nije dopuštena.

DNA:

1. FELIKS REGULACIJA društvo s ograničenom odgovornošću za turizam, ugostiteljstvo i regulaciju, Lučka ulica 8, [adresa] Slavonski Brod zastupanog po punomoćniku JM;

2. PM, [adresa] zastupanog po punomoćniku

NM