Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj:Pr-28/2025-42

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Juraju Blažičku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Opća županijska bolnica Požega, Požega, Osječka 107, OIB:40589450667, zastupana po punomoćniku Damiru Švecu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti Aneksa ugovora o radu, 10.veljače 2026. nakon održane glavne javne rasprave u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice odvjetnice Monike Trkulja iz Zagreba i punomoćnika tuženika, 17.ožujka 2026.

p r e s u d i o j e

I Tužiteljica ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti se odbija se s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je Aneks Ugovora o radu br. 01-2-3/69, Ur. broj: 02-02-1/15- 2024 od 11. ožujka 2024. godine sklopljen između tuženika Opće županijske bolnice Požega, Požega, Osječka 107, OIB: 40589450667 kao poslodavca i tužiteljice ŽF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnika, u cijelosti ništetan.

2. Nalaže se tuženiku Općoj županijskoj bolnici Požega, Požega, Osječka 107, OIB: 40589450667, nadoknaditi tužiteljici ŽF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II Tužiteljica ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti se odbija se s kumuliranim tužbenim zahtjevom koji glasi:

„1. Poništava se Aneks Ugovora o radu br. 01-2-3/69, Ur. broj: 02-02-1/15- 2024 od 11. ožujka 2024. godine sklopljen između tuženika Opće županijske bolnice Požega, Požega, Osječka 107, OIB: 40589450667 kao poslodavca i tužiteljice ŽF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnika.

III Nalaže se tužiteljici ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici Opća županijska bolnica Požega, Požega, Osječka 107, OIB:40589450667 na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana 17.ožujka 2026. do isplate i to prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica ŽF podnijela je tužbu protiv tužene Opće županijske bolnice Požega radi utvrđena ništetnosti Aneksa ugovora o radu. U tužbi navodi da je dana 24. rujna 2015. zasnovala radni odnos s tuženikom na temelju Ugovora o radu Ur. broj:

01-2-3/69-2015 (dalje u tekstu: „Ugovor o radu˝) za radno mjesto: magistar/ra sestrinstva – Služba za internu medicinu, internistička poliklinika, a koji je Ugovor o radu prvotno mijenjan Aneksom Ugovora o radu, Ur. broj: 02-02- 1/48-2019 od 1. travnja 2019. godine. Nadalje, dana 11. ožujka 2024. tužiteljica i tuženik su sklopili Aneks Ugovora o radu, Ur. broj: 02-02-1/14-2024 (dalje u tekstu: „Aneks 14-2024˝), a kojim aneksom se utvrđuje da je tužiteljica radila na radnom mjestu magistar/ra sestrinstva – Internistička poliklinika, koje se u skladu s Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 22/24) prevodi u radno mjesto pod nazivom: magistra sestrinstva, Služba za internu medicinu, Internistička poliklinika. Također, mijenja se i odredba koja regulira plaću i materijalna prava tužiteljice na način da tužiteljica ima pravo na plaću prema koeficijentu 2,45. Prilikom potpisivanja Aneksa 14-2024 tužiteljici je istovremeno nametnuto potpisivanje na krajnje nemoralan način te bez bilo kakve zakonske osnove i Aneksa Ugovora o radu Ur. broj: 02-02-1/15-2024 (dalje u tekstu: „Aneks 15-2024˝), kojim aneksom je tužiteljica odjednom degradirana na radno mjesto Prvostupnice sestrinstva, Jedinica intenzivnog liječenja, Odjel za anesteziju s jedinicom intenzivnog liječenja s plaćom prema koeficijentu 1,95, što je značajno smanjenje u odnosu na prethodni aneks. Aneks 15-2024 je u potpunosti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, odnosno podredno pobojan.

1.1. Navodi da je do potpisivanja predmetnog Aneksa 15-2024 Ugovora o radu, odnosno do promjene radnog mjesta i smanjenja plaće došlo je isključivo na inicijativu tuženika kao poslodavca, a čime je tuženik kao poslodavac diskriminatorno postupao prema tužiteljici. U prilog diskriminaciji govori i činjenica da neke druge radnice nisu degradirane na opisani način.

1.2. Tužiteljica smatra da ju je tuženik odlučio degradirati na niže radno mjesto s manjim koeficijentom plaće i iz razloga osvete prema tužiteljici zbog toga što je tužiteljica 1. ožujka 2024. godine zajedno s medicinskim sestrama GF, CF i BF podnijela zahtjev upućen tuženiku kao poslodavcu radi zaštite dostojanstva zbog neprikladnog ponašanja s elementima mobinga od strane liječnice TF prema medicinskim sestrama. Potpisivanju Aneksa 15-2024 neposredno je prethodilo podnošenje zahtjeva tuženiku za zaštitu dostojanstva tužiteljice, a u kojem postupku su medicinske sestre, odnosno tužiteljica, ustrajale na podnesenoj prijavi i zaštiti svojih prava te su višestruko upućivale tuženika na nedostatke i nepravilnosti u samom postupku ispitivanja njihove prijave. Međutim, tuženik kao poslodavac nije nepristrano ispitao nastalu situaciju, izbjegavajući poštivati zakonske procedure i pravila ispitivanja, što je posljedično dovelo do dodatnog narušavanja dostojanstva tužiteljice te stvaranja neprijateljskog i diskriminatornog radnog okruženja prema tužiteljici, što je sve kod tužiteljice stvorilo strah i izazvalo kroničan stres. U navedenim okolnostima tužiteljica je doživjela akutnu reakciju na stres, odnosno intenzivnu, neugodnu i disfunkcionalnu reakciju koja je nastala kao posljedica nezakonitog postupanja tuženika prema tužiteljici uslijed podnošenja prijave za zaštitu njezinog dostojanstva. Zbog nezakonitog postupanja tuženika kao poslodavca u postupku ispitivanja zahtjeva za zaštitu dostojanstva tužiteljice, odnosno neispitivanja predmetne prijave na pravilan, zakonit i nepristran način, tužiteljica je zbog posljedica u načinu postupanja i izrazito velike količine stresa završila na bolovanju. S bolovanja se vratila tek u lipnju 2024. godine.

1.3.Tužiteljica ističe kako je 11. ožujka 2024. istovremeno zaprimila Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa, odnosno opomenu pred otkaz te dva aneksa, Aneks 14- 2024 i Aneks 15-2024, a kojima aneksima se istovremeno povećava i smanjuje koeficijent plaće, odnosno Aneksom 1 5-2024 je se degradira na niže radno mjesto, radno mjesto prvostupnice, dok je Aneksom 14-2024 njeno radno mjesto Magistrice gdje se samo naziv i koeficijent radnog mjesta uskladio sa Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama ("Narodne novine", broj 155/23) i Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 22/24).

1.4. Tužiteljica osobito ističe kako je prema Ugovoru o radu i Aneksu 14-2024 bila raspoređena na radnom mjestu magistrice te da tuženik nema nikakve pravne osnove da tužiteljicu raspodijeli na niže radno mjesto, odnosno radno mjesto prvostupnice, a kako je to tuženik protivno zakonskim odredbama učinio Aneksom 15-2024. Sve navedeno tuženik je učinio jedino i samo iz razloga kako bi se osvetio tužiteljici zbog ranije spomenute prijave protiv liječnice, a u prilog tome govori i činjenica kako se predmetna prijava uopće nije niti ispitivala niti su se utvrđivale relevantne činjenice sa svrhom rješavanja prijave tužiteljice, već je isključivo postupano samo po prijavi doktorice. Naime, doktorica TF je odmah nakon što su tužiteljica i ostale medicinske sestre podnijele prijavu protiv nje, podnijela protuprijavu protiv tužiteljice i ostalih medicinskih sestara navedenih na predmetnoj prijavi protiv doktorice. Na ovaj način je doktorica nastavila sa šikaniranjem i ponižavanjem tužiteljice i njezinih kolegica, a tuženik kao poslodavac nije poduzeo nikakve mjere zaštite niti je uopće utvrđivao relevantne činjenice u povodu same prijave. Dakle, tuženik je i na ovaj način protivno Pravilniku o radu diskriminirao tužiteljicu te, umjesto da se odluči o njezinom prigovoru, istoj prijevarno dao na potpisivanje Aneks 15- 2024 kojim ju degradira na niže radno mjesto s nižom plaćom. Prilikom potpisivanja Aneksa 15-2024 tuženik je kod tužiteljice izazvao zabludu u namjeri da je time navede na sklapanje predmetnog aneksa, a svojim položajem hijerarhijske nadređenosti i istovremenom prijetnjom otkazom, a koja prijetnja je ujedno bila popraćena i istovremenim uručivanjem opomene pred otkaz tužiteljici, nedvojbeno prisilno i prijevarno ishodio potpisivanje aneksa kojim tužiteljicu degradira na niže radno mjesto s puno nižim koeficijentom plaće u odnosu na Aneks 14-2024, a koji aneksi su potpisani na isti dan. Uslijed uznemirenosti i stresa kojem je tužiteljica bila danima izložena zbog nezakonitog i nemoralnog postupanja tuženika, tužiteljica nije razumjela što točno potpisuje, odnosno ista je bila dovedena u zabludu. U strahu od otkaza kojim joj je prijetio poslodavac te stresa kojem je izložena, tužiteljica je potpisala Aneks 15-2024 ne znajući da potpisuje aneks kojim bi bila raspoređena na niže radno mjesto i niži koeficijent plaće. U negativnom okruženju koje je stvorio tuženik kao poslodavac, tužiteljica nije mogla rasuđivati kao prosječna razumna osoba, niti je mogla razumjeti što točno potpisuje, s obzirom na činjenicu da joj je poslodavac istodobno na potpis predočio dva potpuno kontradiktorna aneksa te ujedno i uručio opomenu pred otkaz.

1.5. Tužiteljica smatra da iz navedenog očigledno proizlazi kako je tužiteljica bila u zabludi u svezi sadržaja pojedinog aneksa, kao i u svezi posljedica jednog, odnosno drugog aneksa. Aneks 15-2024 u odnosu na Aneks 14-2024 u potpuno drugačijoj formi, manjkav, odnosno paušalno napisan što upućuje i na brzopletnost tuženika kao poslodavca da što prije isti predoči na potpisivanje tužiteljici i na taj način od nje iznudi potpis. Takvo postupanje tuženika kao poslodavca u potpunosti je zakonski neutemeljeno te je evidentno protivno moralu društva. Okolnosti u kojima je potpisan Aneks 15-2024 su uvjeti u kojima niti jedan radnik ne bi mogao razumno procijeniti bitna svojstva ugovora i njegovih posljedica. Tužiteljica nije bila u stanju shvatiti sadržaj samog Aneksa 15-2024, a pogotovo ne njegove posljedice, s obzirom da joj je isti predočen u zlonamjerno konstruiranim okolnostima od strane poslodavca, ovdje tuženika, koje okolnosti nisu u skladu s dobrom praksom i običajima poslovanja te su protivne moralu društva i rada. Također, treba osobito uputiti i na psihičko stanje tužiteljice u kojemu se nalazila prilikom potpisivanja aneksa, a što je Tuženik također zloupotrijebio.

1.6. Uzimajući u obzir sve navedeno tužiteljica smatra da se radi o krajnje nezakonitoj degradaciji na niže radno mjesto s nižim koeficijentom plaće, a osobito uzimajući u obzir okolnosti u kojima je došlo do potpisivanja Aneksa 15-2024, što predmetni aneks čini u potpunosti ništetnim. Nedvojbeno proizlazi kako je do potpisivanja Aneksa 15- 2024 došlo iz razloga što je tužiteljica podnijela prijavu protiv liječnice TF, a u prilog činjenici da je takvo osvećivanje tužiteljici zbog predmetne prijave u potpunosti zabranjeno, govori i članak 37. Pravilnika o radu Opće županijske bolnice Požega od dana 19. lipnja 2023. godine (dalje u tekstu: „Pravilnik o radu˝) koji zabranjuje da se prijavitelja bilo kakvih nepravilnosti stavlja u nepovoljan položaj, odnosno poslodavac se ne smije osvećivati, pokušavati osvećivati ili prijetiti osvetom prijavitelju nepravilnosti, zbog prijavljivanja nepravilnosti. Osvetom se osobito, između ostaloga, smatraju postupci degradiranja ili uskraćivanja mogućnosti za napredovanje, prijenosa dužnosti, promjene mjesta rada, smanjenja plaće, promjene radnog vremena, prisile, zastrašivanja, uznemiravanja ili izoliranja, diskriminacije, stavljanja u nepovoljniji položaj ili nepravednog tretmana. Predmetne radnje tuženika u svojoj ukupnosti predstavljaju nedopuštene radnje te su takve radnje u smislu odredbe članka 271. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: „ZOO˝) nedopuštene, odnosno protivne Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva. Proizlazi kako je predmetni Aneks 15-2024, odnosno promjena radnog mjesta i snižavanje plaće nedopuštena radnja (činidba) u smislu odredbe članka 271. ZOO-a zbog čega takav Aneks treba ocijeniti kao ništetan. Nije životno logično da bi netko pristao na manju plaću i degradaciju, nakon što je isti dan već potpisao aneks za veći koeficijent plaće. Ne samo da je na taj način ugrožena egzistencija tužiteljice, već i sav njezin dosadašnji trud i edukacije, na temelju kojih je stekla titulu magistre sestrinstva. Aneks 15-2024 evidentno nije potpisan slobodnom voljom tužiteljice, već je na isto prisiljena od tuženika kao poslodavca, što Aneks 15-2024 čini nedvojbeno ništetnim, te je uz sve navedeno tuženik obvezan vratiti tužiteljicu na njezino ranije radno mjesto s istim pravima i obvezama iz radnog odnosa, što se osobito odnosi na plaću i druga materijalna prava.

1.7. Tužiteljica ističe kako ona pripada u posebno osjetljivu skupinu radnika jer ista radi s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta. Ono što je posebno neprihvatljivo jest činjenica da je tužiteljica degradirana na niže radno mjesto i to na radno mjesta za koje nema odgovarajuće iskustvo (jedinica intenzivnog liječenja) na kojem ista mora savladavati radne zadatke od samog početka, a nakon što je godinama radila u kardiološkoj ambulanti gdje je stekla sva potrebna znanja i iskustva. Uz to, ista se dodatno školovala i stekla diplomu za analizu holtera, a nakon njezinog premještaja dotadašnji posao tužiteljice preuzele su kolegice bez potrebnog iskustva u tom dijelu posla.

1.8. U slučaju da sud ne bi ocijenio osnovanim da se u ovom konkretnom slučaju radi o ništetnosti Aneksa 15-2024, tužiteljica napominje da je isti u svakom slučaju pobojan u skladu s odredbom članka 330. ZOO-a. Uzimajući u obzir gore da su u trenutku potpisivanja Aneksa 15-2024 na strani tužiteljice nedvojbeno su postojale mane volje, odnosno isti je potpisan u okolnostima prijetnje, zablude i prijevare, protivno slobodnoj volji tužiteljice.

1.9. Zbog navedenoga predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je Aneks Ugovora o radu br. 01-2-3/69, Ur. broj: 02-02-1/15-2024 od 11. ožujka 2024. godine sklopljen između tuženika kao poslodavca i tužiteljice kao radnika, u cijelosti ništetan te naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka.

1.10. U slučaju da sud glavni tužbeni zahtjev ocijeni neosnovanim, tužiteljica ističe i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev te predlaže da sud u tom slučaju donese presudu kojom će poništiti se Aneks Ugovora o radu br. 01-2-3/69, Ur. broj: 02-02- 1/15-2024 od 11. ožujka 2024. godine sklopljen između kao poslodavca i tužiteljice kao radnika te naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka.

2. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te osporava njezinu pravnu osnovu. Ne osporava da je tužiteljica u radnom odnosu s tuženikom od 24.09.2015. na osnovi Ugovora o radu zaključenog na neodređeno vrijeme niti da je tuženik u zakonskom roku od 15 dana, postupajući sukladno Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama ("Narodne novine" broj 155/23), radi usklađenja Ugovora o radu s navedenim Zakonom i Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 22/24, u nastavku teksta: Uredba), s tužiteljicom dana 11.03.2024. zaključio Aneks Ugovora o radu br. 02-02- 1/14-2024. Tužiteljica je isti potpisala svojevoljno, pri punoj svijesti i bez prisile, a nakon konzultacija, koje je tražila i obavila sa svojim pravnim zastupnikom. Točno je da je tužiteljica dana 01.03.2024. podnijela tuženiku Zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika na radnom mjestu Magistra sestrinstva, Služba za internu medicinu, Internistička poliklinika. Budući da je drugi Zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika podnesen s iste poliklinike od dr. med. TF, vođen je jedinstveni postupak. U provedenom postupku zaštite dostojanstva radnika utvrđena je povreda radne obaveze tužiteljice i nadređene joj liječnice, tako da nastavak rada, na način kako je bio organiziran u Internističkoj poliklinici, zbog narušenih odnosa obje prijaviteljice više nije bio moguć. Budući da je dr. med. TF spec. kardiologije i da osim na predmetnom odjelu tuženika nigdje drugdje na klinici ne može obavljati poslove svoje specijalizacije, onda je sukladno rezultatima postupka, a sukladno Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, tužiteljica premještena na drugo radno mjesto. Kako tuženik sukladno navedenom Pravilniku prema sistematizaciji nije tužiteljicu mogao rasporediti na radno mjesto “magistra sestrinstva”, na kojem je tužiteljica do tada radila, istoj je predložen premještaj na Odjel za anesteziju s jedinicom intenzivnog liječenja, radno mjesto prvostupnica sestrinstva, koji raspored je ista prihvatila. Sukladno prethodno navedenom tuženik je sa tužiteljicom zaključio Aneks Ugovora o radu br. 02-02-1/15-2024.

2.1. Tuženik ističe da su neosnovani navodi tužiteljice da bi zaključenje Aneksa ugovora o radu br. 02-02-1/15-2024. njoj bilo nametnuto, protivno prisilnim propisima ili rezultat osvete tuženika. Navodi da tužiteljica svjesno prešućuje odlučnu činjenicu da je u provedenom postupku zaštite dostojanstva radnika utvrđena i povreda radne obaveze prijavljene liječnice TF, koja je bila nadređena tužiteljici. Stoga su potpuno neosnovani, životno nelogični i neistiniti navodi tužiteljice da bi do potpisivanja spornog Anexa ugovoru o radu došlo iz razloga što je tužiteljica podnijela prijavu protiv liječnice TF, te da bi to bio razlog „osvećivanje“ tuženika prema tužiteljici. Budući da se po zahtjevu tužiteljice, vodio postupak za zaštitu dostojanstva radnika, u isto vrijeme kada je poslodavcu tekao zakonski rok za usklađenje Ugovora o radu sa Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama i Uredbom, onda je kao rezultat okončanja postupka za zaštitu dostojanstva radnika, dana 11.03.2024. tužiteljica sa tuženikom zaključila Aneks Ugovora o radu br. 02-02-1/15-2024. Tužiteljica je isti potpisala svojevoljno, pri punoj svijesti i bez prisile, a nakon konzultacija, koje je tražila i obavila sa svojim pravnim zastupnikom. Stoga je tužiteljica točno znala i razumjela što potpisuje, jer je tekst Anexa Ugovora o radu broj: 02-02- 1/15-2024 vrlo kratak i jasno napisan, time da je najvažniji dio uočljivo napisan podebljanim tipom slova.

2.2. Nisu osnovani navodi da bi tužiteljica u vrijeme potpisivanja prethodno citiranih Anexa Ugovora o radu radila „s polovicom punog radnog vremena“ radi njege djeteta, jer joj je to pravo priznato Rješenjem HZZO tek od 13. lipnja 2024. u trajanju do 30.travnja 2027.

2.3. Zbog svega navedenog tuženik predlaže da sud tužbu odbaci, podredno, odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužiteljicu na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. U podnesku od 9.listopada 2024. tužiteljica osporava navod tuženika kako ista nije mogla biti raspoređena na radno mjesto magistre sestrinstva jer doktorica TF koja je specijalist kardiologije nigdje drugdje na klinici ne može obavljati poslove svoje specijalizacije. Predmetni navod je u potpunosti neutemeljen i netočan, a sve to iz razloga jer je rad na dotadašnjem radnom mjestu tužiteljice bio organiziran na sljedeći način. Naime, liječnici i medicinske sestre su podijeljeni u timove koji se sastoje od jednog liječnika i jedne medicinske sestre. Tužiteljica je bila dio tima s doktorom KF, a ne s doktoricom TF iz čega proizlazi kako joj ista nije nadređena te da nema apsolutno nikakve osnove da tužiteljica ne bi da tužiteljica nije vezana uz radni tim doktorice TF, nego uz doktora KF, te da navodi tuženika o nemogućnosti rasporeda tužiteljice na radno mjesto magistre sestrinstva nemaju nikakvu činjeničnu osnovu. Stoga, tvrdnja tuženika o premještaju tužiteljice na niže radno mjesto pod izgovorom organizacijskih razloga, ne samo da je nezakonit, već je i potpuno neopravdan, jer ne odražava stvarnu organizaciju rada. Tužiteljica također ističe kako je Aneks 15-2024 u suprotnosti i sa odredbom članka 39. Zakona, koji štiti pravo službenika i namještenika na zadržavanje povoljnijeg koeficijenta za obračun plaće na radnom mjestu na kojem su zatečeni. Prema predmetnoj odredbi, službenici koji su zatečeni na radnim mjestima na kojima je uredbama utvrđen niži koeficijent za obračun plaće imaju pravo zadržati dotadašnji koeficijent i to najkasnije do 31. prosinca 2027. Upravo je to u ovom konkretnom slučaju izostalo jer je tužiteljica potpisala Aneks 14-2024 s koeficijentom 2,45, a onda je degradirana na koeficijent 1,95. Dakle, u konkretnom slučaju tužiteljica je zatečena na radnom mjestu magistre sestrinstva s koeficijentom 2,45 koji je bio povoljniji u odnosu na onaj iz Aneksa 15-2024, kojim je tuženik, bez pravne osnove, nametnuo niži koeficijent i degradirao tužiteljicu na niže radno mjesto. Takav postupak je izravno suprotan navedenom članku Zakona, jer Tužiteljica prema Zakonu ima pravo na zadržavanje povoljnijeg koeficijenta. Dakle, Aneks 15-2024 ne samo da je sklopljen pod nezakonitim okolnostima, već je i u suprotnosti s važećim zakonskim odredbama koje štite pravo radnika na zadržavanje povoljnijih uvjeta rada što uključuje i koeficijent plaće.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 22.rujna 2025., Aneks ugovora o radu broj 01-2-3/69-2015 od 11.ožujka 2024. Ur.br.02-02-1/14-2024, Aneks ugovora o radu broj 01-2-3/69-2015 od 11.ožujka 2024., ur.broj 02-02-1/15-2024, prigovor zbog neprikladnog ponašanja i mobinga liječnice TF bez datuma, Upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 11.ožujka 2024., saslušao je svjedoke BF, TF, KF, PF, GF, IF, saslušao je zakonskog zastupnika tuženika i tužiteljicu u svrhu dokazivanja, u isplatne liste za tužiteljicu, u rješenje Županijskog suda u Bjelovaru broj GžR-60/2025-4 od 21.kolovoza 2025. te je izvršio uvid u sve priloge i podneske u spisu.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev neosnovani.

6. Uvidom u Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 02-1/54-2009 od 22.rujna 2015., koji je tužiteljica priložila uz tužbu, utvrđeno da su navedenim ugovorom sporazumno izmijenjene odredbe ranijeg ugovora broj:02-1/54-2009.Prema navedenom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 22.rujna 2015. tužiteljica je kod tuženika zasnovala radni odnos za poslove radnog mjesta prvostupnik/ca sestrinstva, Služba za internu medicinu, Internistička poliklinika. Navedeni ugovor je, prema navodima tužiteljice mijenjan Aneksom Ugovora o radu, Ur.broj:02-02-1/48-2019 od 1.travnja 2019., koji tužiteljica nije dostavila u spis, iako se na njega pozvala u tužbi, niti nakon poziva suda, a nije ga dostavio niti tuženik kada je to sud od njega zatražio jer se tužiteljica očitovala da joj isti nije uručen iako ga je više puta tražila od tuženika.

7. Nesporno je da je tuženik tužiteljici dana 11.ožujka 2024. dao na potpis Aneks ugovora o radu br. 01-2-3/69-2015, Ur.broj:02-02-1/14-2024 i Aneks ugovora o radu br. 01-2-3/69-2015, Ur.broj:02-02-1/15-2024, oba od 11.ožujka 2024. te Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu u slučaju nastavka kršenja radnih obveza od istoga datuma. Također je nesporno da je tužiteljica potpisala sva tri dokumenta.

8. Sporne su okolnosti potpisivanja navedenih dokumenata odnosno je li tužiteljica Aneks Ugovora o radu br. 01-2-3/69, Ur. broj: 02-02-1/15-2024 od 11. ožujka 2024. godine potpisala pod prijetnjom, prijevarom ili zbog bitnih zabluda.

9. Provedenim postupkom je nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica 1.ožujka 2024. podnijela tuženiku prigovor zbog neprikladnog ponašanja i mobinga od strane liječnice TF te da je TF u isto vrijeme takvu prijavu podnijela protiv tužiteljice.

10. Svjedok KF dr. med., voditelj internističke poliklinike, iskazao je da je tužiteljica bila zaposlena kao sestra na kardiološkom odjelu poliklinike i sestra vezana za njegovu ambulantnu. TF dr. med. je zaposlenica internog odjela na odjelu kardiologije. Na internističkoj poliklinici se obavljaju ultrazvuci. Dakle tužiteljica nije direktno radila s dr. TF osim u iznimnim situacijama bolovanja, godišnjih i sl. Dr. TF mu se požalila da joj sestre nisu pozvale pacijente za doktorat, a kada je pitao sestre što se događa, a one su bile u šoku i odgovorila da je dr. TF vikala na njih i vršila na njih pritisak te im je rekao da se obrate glavnoj sestri radi zaštite svojih radničkih prava. Pokušao je izmiriti sestre i dr. TF, održao je sastanak radi dogovora i mirnog rješenja spora. Sestre su bile za to da se spor mirno riješi međutim dr. TF nije bila za to i napustila je sastanak te on i dalje ne zna što se događalo i to je preuzela uprava bolnice. Kasnije je bio pozvan u Upravu da da iskaz. Nakon toga Uprava, odnosno ravnateljstvo bolnice, pozvalo je dr. Ž šefa interne službe, dr. JF predsjednika upravnog vijeća, glavnu sestru bolnice, glavnu sestru poliklinike i njega te su im rekli da postoje dvije mogućnosti rješenja sukoba da se sestrama da otkaz kao teža stegovna mjera ili da ih se premjesti kao lakša stegovna mjera, a da se dr. TF izda upozorenje i da ju se pošalje na tečaj komunikacije ili suzbijanja bijesa. Svi su bili za to da se sestrama izrekne blaža mjera i da ih se premjesti. Tužiteljica je premještena u intenzivnu jedinicu, ne zna je li njezino sadašnje radno mjesto odgovara stručnoj spremi. Ništa mu nije poznato o potpisivanju Aneksa ugovora o radu. Na sastanku nije bilo govora o snižavanju koeficijenata sestrama. Sastanak na koji ih je pozvala uprava održan je oko tjedan dana nakon sukoba sestara i doktorice i tjedan dana nakon sastanka koji je on održao. Tužiteljica je nakon sukoba oko pacijenata radila s dr. TF i nije bilo problema. O sukobu dr. TF i sestara saznao je od dr. TF, a nije bio prisutan sukobu. Izjavu o sukobu dao je na traženje Uprave za potrebe postupka vezano za sukob između dr. TF i sestara. Svatko iz internističke poliklinike može sestri naložiti da obavi neki posao vezan za tu ambulantnu u kojoj toga dana radi. Razgovarao je s dr. TF prvenstveno da bi se spor riješio mirnim putem i pitao ju je u čemu je problem te mu je rekla da ju sestre ne poštuju i ne pozdravljaju i nisu pozvale pacijente koji su joj bili potrebni za rad na njenom doktoratu. On nije primijetio da se itko na poliklinici ne ponaša uviđavno prema pacijentima i drugim zaposlenicima pa tako ni tužiteljica. Svaki put kada je trebalo nešto odraditi s dr. TF nije se nitko bunio. Vidio je da tužiteljica i dr. TF normalno komuniciraju i nije vidio nikakav sukob između njih.

11. Svjedokinja BF iskazala je da je radila s dr. JF te svaki od kardiologa ima sestru s kojom radi s tim da u slučaju bolovanja, godišnjeg i sl. rade s drugim liječnicima. S dr. TF radila je CF kada je njezina sestra AF bila na bolovanju. U to vrijeme njih 4 sestre su radile s 5 liječnika i bila je gužva, došle je dr. TF i izderala se na sve njih zašto nisu pozvale pacijente za njezino istraživanje. Nije im bilo jasno što ona priča jer su pozvale pacijente, ali oni vjerojatno nisu došli. Osim toga to pozivanje pacijenata za njezino istraživanje njihova je dobra volja. Dr. TF je tražila od nje da ispiše holtere za taj tjedan i ona je to učinila. Smatram da nije bilo razloga za takav njezin nastup prema njih 4 sestre, a nju je osobno taj nastup pogodio, srce joj se uzlupalo. Prijavile su takav nastup dr.Levicki. Prije toga nisu imale nikakav sukob, a nisu se niti susretale jedino ako je došla u ambulantu ili ako bi s njom radila jer je njezina sestra na bolovanju. Nakon ovog događaja ona i sestra PF su bile na bolovanju i pozvane su da dođu u bolnicu radi sastanka koji je sazvao dr. KF radi mirenja te su i došle. Bila je i doktorica TF koja nije prihvatila mirenje. Nakon tog pokušaja mirenja odradili su s njom ambulantu i nije bilo problema, pola je ona odradila, a pola tužiteljica. Postupanje dr. TF su prijavile ravnateljstvu, a oni nisu ništa poduzeli dok dr. TF nije prijavila njih. Ne zna za što ih je ona prijavila. Dva puta je zvala ravnateljstvo i dva puta je sve objasnila i nije nigdje zapisano u zapisniku. Ravnateljstvo je odlučilo da ih se premjesti ili da im se da otkaz. Dana 11. ožujka 2024. s kolegicom PF je pozvana kod pravnice IF. Tamo su ih čekala 3 dokumenta, jedno upozorenje i dva aneksa. Prvo je pročitala upozorenje i šokirala se jer je tamo pisala teška povreda na radu zbog šikaniranja dr. TF, onda je vidjela Aneks koji je bio za povećanje koeficijenta po Uredbi, a drugi Aneks kojim je se premješta na drugo mjesto i to radno mjesto stručne spreme koja je niža od njene i s plaćom 500 eura manjom. Pitala je što je to i pravnica im je rekla da mora potpisati do 12 sati jer inače ide teža odluka ravnatelja i to otkaz. Rekla je da je ništa ne zanima, ništa ne zna, da je bila na godišnjem, da je ona to dobila i da to mora potpisati. Tada je potpisala upozorenje i aneks o uredbi, a drugi nije htjela odmah popisati. Nakon nje je ušla tužiteljica, postupila je kao i ona i otišle su zajedno kod ravnatelja. Rekle su mu da su došle kod pravnice jer su mislile da će to biti postupka mirenja i da su se šokirale jer im je uručeno upozorenje zbog šikaniranja koje nisu učinile. Osim toga smatrala je da profesionalno radi svoj posao, a da je se premješta na drugo radno mjesto i to na radno mjesto prvostupnice sestrinstva iako je magistra sestrinstva kao i tužiteljica. Ravnatelj je tražio od pravnice da u upozorenju izbriše šikaniranje te im je rekao da moraju potpisati taj drugi aneks jer će dobiti otkaz ugovora o radu. Unatoč tome što je ona u to vrijeme bila trudna. Budući su osjetile strašnu prisilu, a ravnatelj je tada lupio i šakom od stol, aneks su potpisale unatoč tome što su više puta tražile da im se da više vremena jer su vidjele da po zakonu imaju rok od 8 dana za potpisati aneks. Nikada nije bila u sukobu s dr. TF, a nije bila ni tužiteljica. Nisu odbile odraditi bilo kakav posao za nju, a nisu ni odbile pozvati pacijente za njezino istraživanje. Dr. TF u bolnici u [adresa] radi 2 ili 3 godine, a s njom je radila par puta. Bolnica ih je slala na dodatnu edukaciju za samostalnu analizu holtera te su dobile diplome čime su uvelike olakšale posao liječnicima. Iskazala je da su ona i tužiteljica ravnateljstvu prijavile mobing i neprikladno ponašanje dr. TF prema njih 4 sestre iz kardiološke ambulante. Po njihovoj prijavi nije postupano. Dva puta su bile u ravnateljstvu saslušavane. Na saslušanje su pozvane vezano za prijavu dr. TF prema njima i njihovu prema doktorici, a sva pitanja su postavljana vezano uz njezinu prijavu prema njima. Kada su pozvane u ravnateljstvo rečeno im je samo da dođu, ali ne zbog kojeg razloga. Kada su došle u ravnateljstvo tamo nije bila dr. TF, ali su i dalje mislile da su došle zbog mirenja. Oba aneksa su dobile tek nakon što su drugi aneks potpisale kod ravnatelja. Ne sjeća se koliko je teksta bilo u drugom aneksu i vidjela je samo da je se premješta na drugi odjel kao prvostupnicu sestrinstva i to je ono što ju je smetalo.

12. Svjedokinja TF je iskazala da od kada se vratila sa specijalizacije i počela raditi kao spec. kardiolog tužiteljica se prema njoj nije ponašala s poštovanjem i nije poštivala autoritet. Sestra koja je s njom radila, često je bila na bolovanju i tada su tužiteljica i BF tražile pomoć s drugih odjela jer nisu htjele doći na zamjenu u njenu ambulantu. Primijetila je da njih dvije pregledavaju koje pacijente je pregledala, na koje preglede ih je naručila, koje dijagnoze je donijela i to su komentirale između sebe i govorile što bi one napravile s tim pacijentima da su liječnice. Isto tako je primijetila da tužiteljica u BIS informatičkom sustavu zaključavaju unaprijed predviđene ambulante od HZZO- a tako da dr. KF i dr. JF smanjuje broj pacijenata koje su trebali pregledati, a ako ne bi bile u ambulanti zaključale bi termin te taj dan liječnik ne bi mogao naručiti pacijente u redovnu ambulantnu iako je on taj dan na poslu. Zna da je to napravila tužiteljica jer je ona imala te ovlasti od medicinskih sestara. Budući su ostali liječnici naručivali manje pacijenata, nisu bili skloni odraditi hitne stvari pa bi ona imala svaki dan više pacijenata nego što je trebala imati uključujući konzilijarne preglede. To je prijavljivala dr. KF, dr. JF i dr. Ž i ravnateljstvu i svi su rekli da ne žele nikakve sukobe pogotovo s dr. KF jer je bio agresivan. Već mjesec, dva od njenog povratka sa specijalizacije tužiteljica je odbijala neke njene zadatke, poslove, okretala je glavu od nje, tražila je kada je bila potrebna zamjena, da se dovede druga zamjena s drugog odjela. To je već tada počela prijavljivati, ali samo usmeno, a prvu pismenu prijavu predala je početkom ožujka 2024. jer više nije mogla doći raditi u polikliniku od mobinga i tražila je od bolnice da je zaštiti. Tužiteljica i BF nisu pacijente, za koje im je rekla da joj ih pošalju jer su joj potrebni za njeno istraživanje, uputile do njene ambulante nego su ih poslale kući te im je stoga došla reći da joj svakako dva pacijenta koja su za taj dan predviđena zadrže dok im se ona ne dođe obratiti. To je rekla autoritativnim tonom, nije vikala, bila su otvorena vrata i bili su vani pacijenti. Ništa drugo nije tražila od njih međutim tužiteljica je nije niti pogledala, držala je okrenutu glavu, a doktorici VF je rekla: "To se doktorice ne odnosi na vas, za vas ću sve učiniti.". Dva pacijenta koje je tražila bili su redovno naručeni, a budući da su se javili za njeno istraživanje bili su ranije naručeni. Bilo je 20 ljudi koje je tužiteljica odbila, a htjeli su sudjelovati jer bi došli na pregled u roku mjesec dana, a ne za godinu dana. Niti jedna sestra ne može odbiti naredbu liječnika interne poliklinike međutim tužiteljica je odbila raditi ambulantu s njom i tražila je da se pošalje kolegica iz endokrinološke ambulante. Već od specijalizacije njena komunikacija s tužiteljicom nije bila nikakva jer je primijetila da izvrće njene izjave i trudila se s njom što manje razgovarati. Tužiteljica nije smjela izvoditi niti jednu invazivnu specijalnu terapijsku dijagnostičku pretragu. Nije dobila obvezu pohađanja tečaja kontrole bijesa.

13. Svjedokinja GF iskazala je da je zaposlena u internističkoj poliklinici u zadnjih 5 godina. Nije joj poznato ništa o okolnostima potpisivanja aneksa ugovora o radu tužiteljici niti o nesuglasicama između tužiteljice i dr.Levicki. 1.ožujka 2024. je prisustvovala kada je nakon svakodnevnog sastanka liječnika odnosno sestara dr.TF došla u prostoriju u kojoj su bile sestra BF, tužiteljica, sestra CF i rekla da ako ne zaustave pacijente koje je ona označila, a to su pacijenti koji su naručeni na holter, da će same zvati te pacijente i da će im same vaditi krv. Ona joj je samo rekla: "Dobro doktorice" jer je to i do tada radila. Nije joj bilo poznato da neka od sestara možda to nije radila. Nije nikada prisustvovala nikakvom sukobu između tužiteljice i dr.TF niti je ikada vidjela da je dr.TF bila neugodna prema tužiteljici niti tužiteljica prema dr.Levicki. Tužiteljica je završila edukaciju za postavljanje holtera. Tu edukaciju je završila i sestra AF te ona sada to i radi. Nije joj poznato da li sestre mogu samostalno izdavati nalaze holtera. Kada pacijent dođe po očitani nalaz holtera mogu ga izdati, a nalaz očitava liječnik. Sa sestrom PF nije kontaktirala u zadnjih godinu dana tako da nema nikakvih saznanja o nekim njezinim eventualnim sukobima s dr.Levicki. S dr.TF kontaktira i dalje kao što je i prije kontaktirala i kada nema sestre s kojom ona radi uskače. Uglavnom radi s dr.Ž i dr.G. Nikada nije svjedočila nikakvoj neugodnosti ili sukobu dr.Levicki s bilo kime. Istaknula je da je u zadnjih godinu dana pod stresom i to od 1.ožujka 2024. kada ju je sestra PF pozvala van, dok je radila ultrazvuke srca i dala joj da potpiše jedna papir na kojemu su već bile potpisane sestra PF, sestra BF i sestra CF i ona je to samo letimično pogledala jer je doktora zamolila da je pričeka dok se vrati. Međutim, kada je ona stavila papir u kovertu pitala ju je zašto ne pričeka da se porazgovara s glavnom sestrom međutim sestra PF je rekla da je to gotovo i da šalje ravnateljstvu. Ona zapravo ne zna što je pisalo na tom papiru, spominjao se neki mobilnog dr.TF i zna da su te tri osobe bile potpisane i to je sve što zna. 5.ožujka 2024. je pozvana u ravnateljstvo i tamo je povukla svoj potpis te je rekla da prema njoj nitko nikada za sve vrijeme rada nije vršio mobing.

14. Svjedokinja IF, zamjenice ravnatelja tuženika, iskazala je da je nakon provedenog postupka po prijavama tužiteljice zbog neprikladnog ponašanja i mobinga od strane dr.TF te prijave dr.TF zbog zaštite dostojanstva radnika podnesenog protiv tužiteljice i misli sestre BF pozvala tužiteljicu te joj je uručila prvo aneks ugovora o radu kojim je sukladno Zakonu o plaćama u državnim i javnim službama izvršeno usklađivanje odnosno prevođenje koeficijenata i naziva radnog mjesta sukladno uredbi o nazivima radnih mjesta uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaća u javnim službama. Također joj je tada uručila upozorenje o obvezama iz radnog odnosa te sukladno zaključnom mišljenju osoba zaduženih za postupak zaštite dostojanstva, aneks ugovora o radu kojim se tužiteljica premješta na drugo radno mjesto. Navela je da je prvi aneks ugovora ponuđen iz razloga što su u skladu sa Zakonom o plaćama bili dužni postojeće ugovore do 15.ožujka 2024. uskladiti sa Uredbom, a onda su po zaključnom mišljenju iz postupka zaštite dostojanstva ponudili ovaj novi aneks ugovora. Tim novima aneksom tužiteljica nije degradirana jer raniji ugovor o radu iz 2019. nije bio zaključen u skladu sa zakonskom osnovom. Naime, radno mjesto magistra sestrinstva odnosi se na poslove koji obuhvaćaju invazivne i terapijsko dijagnostičke postupke koji medicinska sestra obavlja isključivo samostalno. Posao koji je tužiteljica obavljala na kardiologiji nije takav posao te stoga s njom nije niti mogao biti zaključen takav ugovor o radu. U bolnici imaju dvadesetak magistri sestrinstva kojima nikada nije priznato što su magistre sestrinstva pa samim time niti taj koeficijent, a imaju i 7 sestara koje su kao i tužiteljica imale zaključen ugovor o radu za radno mjesto magistra sestrinstva s tim koeficijentom i kojima su također ponuđeni aneksi ugovora u ožujku 2024. i objašnjeno im je iz kojega razloga ne udovoljavaju kompetencijama za to radno mjesto te da će zbog toga imati manji koeficijent i sve su prihvatile ponuđene anekse. To su, između ostalih, LF, SF i MF. Kada je tužiteljici uručila ova dva aneksa i upozorenje tužiteljica je potpisala prvi aneks, potpisala je upozorenje međutim nakon toga je pročitala ovaj drugi aneks i rekla je da ga ne želi potpisati, da će se savjetovati. Otišla je tada iz ureda i nakon nekog vremena pozvana je u ravnateljstvo i tamo su sjedile tužiteljica i sestra BF. Ponovno su im pojašnjeni razlozi iz kojih im se daje ovi novi aneks. One su tada izišle van iz ureda i ubrzo su se vratile i rekle su da imaju primjedbi na upozorenje koje su već ranije potpisale kod nje. Radilo se o jednoj rečenici u upozorenju i ne sjeća se o čemu se radilo i ravnatelj je rekao da to ispravi i budući nije utjecalo na meritum ona je to ispravila. Tada je tužiteljica potpisala upozorenje i aneks. Nije tražila nikakav rok, odnosno ne sjeća se da je tražila kakav rok da bi se konzultirala. Pretpostavlja da se konzultirala kada je prvi puta izišla iz ureda. Istaknula je da nije bilo nikakvih prijetnji i nije bilo govora o tome što će biti ako ne prihvati potpisivanje toga aneksa. Ne zna što je bilo nakon potpisivanja aneksa jer tužiteljica nije u njenom odjelu i nije pratila tu situaciju. Uredba o izmjenama i dopunama uredbe o nazivima radnih mjesta stupila je na snagu u srpnju 2022. Nisu ranije reagirali na činjenicu da je s tužiteljicom zaključen ugovor o radu za mjestu magistre sestrinstva iako ona ne udovoljava kompetencijama za to radno mjesto jer su znali da će doći do promjene osnivača. Naime ranije je osnivač bila Županija požeško-slavonska, a sada je RH tako da nisu išli na mijenjanje internih akata jer za interne akte trebalo suglasnost osnivača. Ne zna točno kada su interni akti usklađeni s Uredbom. Ne zna koja je razlika u iznosima između koeficijenata 2,45 i 1,95. Ne zna je li tužiteljica slana na edukaciju analize holtera niti da li je tom edukacijom mogla steći kompetencije za obavljanje poslove radnog mjesta magistre sestrinstva.Tužiteljica je premještena iz odjela internističke poliklinike zbog toga što više nije bio moguć nastavak radnog odnosa zbog sukoba nje i dr.TF, a dr.TF nije bilo moguće nigdje premjestiti jer je ona specijalist kardiolog te može jedino raditi na odjelu kardiologije te je iz toga razloga tužiteljica premještena na drugi odjel. Smanjenje koeficijenta s time nema nikakve veze nego bi tužiteljici i da je ostala raditi na ranijem radnom mjestu bio ponuđen aneks ugovora s manjim koeficijentom. Rok za usklađenje s Uredbom o nazivima radnih mjesta bio je 15.ožujak 2024. i radi se o velikom broju djelatnika bolnice koji su potpisivali anekse. S ostalim radnicima koji nisu imali kompetencije za radna mjesta za koje su imali zaključene ugovore o radu ne zna točno kada su potpisani aneksi ugovora o radu, ali zna da jesu te je nakon ovoga slučaja s tužiteljicom provjeravano koliko još ima osoba s takvim ugovorima te su i oni pozvani na potpisivanje tih aneksa. Ne zna je li postojao rok za potpisivanje takvih aneksa. Prilikom sastanka u ravnateljstvu nije bio nitko drugi osim tužiteljice, gđe BF, ravnatelja i svjedokinje. Nitko u to vrijeme nije ulazio u ravnateljstvo, nitko nije povisivao ton niti ravnatelj niti ona, nitko nije lupao rukom o stol niti je vikao i prijetio. Tekst toga drugog aneksa je kratak i razumljiv i takav je i za ove druge osobe koje su ga potpisale. Nije vidjela niti na tužiteljici niti na gđi BF prisutnost bilo kakvog stresa zbog potpisivanja toga aneksa i one su čak nakon toga potpisivanja nazdravile alkoholom.

15. Tužiteljica ŽF iskazala je u svrhu dokazivanje da je s kolegicom BF podnijela prijavu za neprikladno ponašanje i mobing protiv dr.Levicki. Nekoliko dana nakon toga ona je podnijela prijavu protiv njih. Komisija koja je vodila postupak po tim prijavama, odnosno pravnik C joj je rekao da je zapravo njihovo mišljenje dano na temelju prijave dr.TF te da se nije postupalo po njihovoj prijavi nego samo po njenoj. Pozvane su kod pravnice IF i prvo im je dala upozorenje na obveze iz radnog odnosa i tada im je rekla da će im to upozorenje uručiti tek kada potpišu ova druga dva aneksa. Potpisala je prvi aneks i onda je pročitala drugi aneks u kojemu je vidjela da je degradirana i s manjim koeficijentom te je rekla da to ne želi potpisati jer profesionalno obavlja svoj posao, nije ništa učinila te da se u upozorenju navodi da je učinila tešku povredu na radu i šikaniranje. Pravnica joj je rekla da to mora potpisati jer ako ne potpiše da će dobiti izvanredni otkaz. Nije to potpisala. Tada su kolegica i ona izišle iz ureda i otišle kod ravnatelja, a došla je i gospođa IF. Ravnatelju su rekle da to nisu zaslužile. Ona je majka koja radi na pola ranog vremena, kolegica BF je bila u 6.mjesecu trudnoće i rekle su da ih nitko nije ništa pitao u svezi s dr.TF na što je ravnatelj rekao da to njega ništa ne zanima i da mu se od toga povraća. Kolegica BF se na to rasplakala te ju je izvela van da se malo smiri, a kada su se vratile ravnatelj je vikao da to moraju potpisati i one su tada bile jako uznemirene i tražile su da se u upozorenju izbriše dio u kojemu se navodi da su šikanirale dr.Levicki i napravile tešku povredu ugovora o radu. U jednom dijelu je to izbrisano, ali je u drugom ostalo napisano. Ravnatelj je poderao i bacio upozorenje u kojem je pisala teška povreda. Tražile su da im se da neki rok kako bi se savjetovale s nekim međutim ravnatelj je vikao da moraju potpisati i ako to ne potpišu da će dobiti otkaze. Bile su u velikom strahu te su potpisale anekse. Nakon razgovora kod pravnika C zbog stresa su otišle na hitnu te su bile na bolovanju, ali su ih zvali dr.KF i dr.JF da dođu i da sve to mirno riješe i da razgovaraju. Kada su došle dr.TF je rekla da na to ne pristaje. Dr. KF je kasnije zvao ravnateljstvo pitati pravnika C što je s mirenjem međutim on je rekao da od toga nema ništa i da su već pripremili papire za njih. Kolegica MF joj je rekla da su i nju tražili da potpiše za smanjenje koeficijenta međutim ona je rekla da radi u ORL ambulanti nekakav specifičan dio gdje ona sve obavi i liječnik na osnovu toga napravi nalaz. I njoj su rekli da ako to ne potpiše da će dobiti otkaz te da je ona nakon toga i potpisala. Za ostale ne zna. Razlika u plaći između koeficijenta 1,95 i 2,45 je oko 500,00 eura. Kada je išla na edukaciju za holter ravnatelj je bio dr.ŠF, a dr.Ž im je rekao da je to da im ostane koeficijent. Na pola radnog vremena radi od kada se vratila jer prije toga za to nije od bolnice dobila potrebne papir. U razgovoru kod pravnika C on ju je pitao da li zna da je protiv nje podnesena prijava za povredu dostojanstva i o tome ju je ispitivao, a nikakvo pitanje nije bilo uz njenu prijavu protiv dr.TF te joj nije rekao da je to bio objedinjeni postupak po obje prijave. Nakon potpisivanja aneksa u ravnateljstvu kolegica i ona su odatle izašle u šoku, izvan sebe, uznemirene, uplašene. Niti kolegica niti ona nisu predlagale da ih se premjesti na odjel hemodijalize. Nije joj poznato da bi na tome odjelu zadržala koeficijent. Naime, željela je ostali na radnom mjestu na kojemu je radila do tada i nije željela prelaziti nigdje drugdje niti mijenjati posao za koji se školovala.

16. Zakonski zastupnik tuženika dr.sc.ŠF, dr.med., ravnatelj tuženika, iskazao je u svrhu dokazivanja da je 1.ožujka 2024. u obilasku bolnice susreo tužiteljicu i sestru BF koje su uz smiješak prošle pokraj njega i pozdravile ga. Toga istoga dana, nakon što se vratio u ured, tajnica mu je rekla da su one podnijele pritužbu za zaštitu dostojanstva radnika protiv dr.TF. Pritužbu je proslijedio povjereniku za zaštitu dostojanstva radnika i nakon toga tjedan dana nije radio jer je koristio dopust radi rođenja trećeg djeteta. Kasnije je saznao da je u međuvremenu pritužbu podnijela i dr.TF protiv tužiteljice i sestre BF te da su povjerenici za zaštitu dostojanstva proveli postupak, obavili razgovor s ŽF, BF, TF, KF, GF, VF i RF te su donijeli zaključno mišljenje da je došlo do neodgovarajućeg ponašanja tužiteljice prema dr.TF i dr.TF prema tužiteljici i sestri BF, te da sestre nisu izvršavale obveze iz ugovora o radu. Budući je pravnik C radio prevođenje ugovora o radu po Uredbi i vodio je postupak kao povjerenik za zaštitu dostojanstva pravnici IF je dao zadatak da tužiteljici i sestri BF uruči upozorenje na obveze iz radnog odnosa te anekse ugovora o radu, anekse kojim se prevode koeficijenti i anekse ugovora o radu usklađene s Uredbom. Pravnica ga je obavijestila da je pozvala tužiteljicu i sestru BF radi uručenja istoga i rekla je da su one potpisale upozorenje i aneks prevođenja, ali da nisu htjele potpisati aneks ugovora usklađenja koeficijenta s uredbom i premještaja na drugo radno mjesto jer se žele s nekim savjetovati. To je bilo ujutro, a tužiteljica i sestra BF su istoga dana, ali kasnije, tražile sastanak s njim te su došle k njemu u ured. Pozvao je pravnicu IF. Tada je objasnio iz kojega razloga je potrebno zaključiti ovaj aneks i da oni nisu ništa krivi što su one imale ugovoreno nešto što im po zakonu ne pripada te su pokušali to riješiti mirnim putem. One su ponudile da ih zajedno prebaci na hemodijalizu međutim to nisu mogli učiniti jer tamo imaju educirane osobe. Mogao ih je premjestiti samo na slobodna mjesta, tužiteljicu na intenzivno liječenje, a sestru BF na kiruršku polikliniku. One su pristale na to i čak su u jednom trenutku rekle da im je žao zbog toga te da prihvaćaju situaciju pa su zaključili da će kroz godinu dana otići neki djelatnici u mirovinu pa da će biti slobodnih mjesta za koja su po uredbi priznati magisteriji s čime su se one suglasile. Istaknuo je da nije bilo nikakvog vikanja, udaranja šakom o stol, prijetnji i sl. Nakon toga su se rukovali te su ponuđene pićem. Iako je uredba stupila na snagu 23.srpnja 2022. nisu mogli postupiti po njoj jer je bilo nekoliko dodatnih tumačenja Uredbe te je osim toga došlo do promjene osnivača bolnice tako da nisu ranije mogli mijenjati akte. Istaknuo je da je sestra ŽF do uredbe 2022. u sustavu bolnice vođena kao logoped. Ne zna iz kojega razloga pa tako i ne zna iz kojega razloga joj je priznat magisterij iako se u COPU vodi kao logoped te isto tako iz kojega razloga je nekim magistrima sestrinstva priznat magisterij, a nekima nije jer je to zapravo sve bilo prije nego što je postao ravnatelj 2021.godine. U slučaju da je tužiteljica ostala na radnom mjestu na kojemu je radila i ranije, na mjestu medicinska sestra u internističkoj poliklinici, imala bi isti koeficijent koji ima sada, odnosno koeficijent bi bio smanjen odnosno usklađen s Uredbom. Nije bio u nikakvom osobnom odnosu s tužiteljicom, odnosno ponekad su radili zajedno, on kao liječnik gastroenterolog u internističkoj ambulanti, a ona kao sestra tako da nema razloga za nikakvu osvetu prema njoj. S njom je uvijek bilo ugodno raditi i ugodna radna atmosfera i ne može reći ništa loše. Isto tako nije bilo nikakvih službenih pritužbi na tužiteljicu. Siguran je da se njegova zamjenica IF nije odnosila prema tužiteljici na način kako je to iskazala tužiteljica jer je ona vrlo razumna, uviđavna osoba i dobar pravnik.

17. Iz svega navedenoga nedvojbeno je utvrđeno da je došlo do sukoba između dr. TF, specijalistice kardiologije i tužiteljice koja je radila u internističkoj poliklinici, kao sestra na kardiološkom odjelu poliklinike s doktorom KF te su jedna drugu prijavile radi zaštite dostojanstva. Nakon provedenog postupka uprava tuženika je, kako u buduće ne bi dolazilo do sukoba, a doktorica TF je specijalistica kardiologije te može raditi samo na kardiološkom odjelu, odlučila premjestiti tužiteljicu u drugi odjel, odnosno u jedinicu intenzivnog liječenja. Pri tome je tuženik tužiteljici dao na potpis Aneks ugovora o radu br. 01-2-3/69-2015 od 11.ožujka 2024. kojim se mijenja članka 6.stavak 1. Ugovora o radu br. 01-2-3/69-2015 tako da isti glasi: "Radnik će obavljati poslove radnog mjesta: prvostupnica sestrinstva (jedinica intenzivnog liječenja), Odjel za anesteziju s jedinicom intenzivnog liječenja" , te članak 7.točka 3. prema koeficijentu 1,95 , za razliku od ranijeg radnog mjesta na kojem je koeficijent bio 2,45 prema Aneksu ugovora o radu koji je potpisala istoga dana.

18. Nesporno je da je tužiteljica prihvatila oba ponuđena Aneksa ugovora o radu jer je iste potpisala, međutim sada ističe da je Aneks 15-2024 potpisala u zabludi, pod prisilom uz prijetnju otkazom.

19. Aneksom ugovora o radu 14-2024 (list spisa 11-3) izvršeno je usklađivanje sa Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama ("Narodne novine" broj 155/2023), izvršeno je prevođenje koeficijenata i naziva radnog mjesta sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima rasporeda i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" br. 22/24) te je navedenim aneksom izmijenjen članak 6. tako da se ŽF koja je radila na radnom mjestu magistar sestrinstva u internističkoj poliklinici, koje se prevodi sukladno Uredbi u radno mjesto Magistar sestrinstva, Služba za internu medicinu, Internistička poliklinika. Člankom 2.Aneksa utvrđeno da ima pravo na plaću prema koeficijentu 2,45.

20. Aneksom ugovora 15-2024 mijenja se članak 6. tako da će prema istome ŽF obavljati poslove radnog mjesta Prvostupnica sestrinstva (jedinica intenzivnog liječenja), Odjel za anesteziju s jedinicom intenzivnog liječenja, te se člankom 2. Aneksa mijenja članak 7. tako da ima pravo na koeficijent 1,95.

21. Prema odredbi članka 39. Zakona o plaćama u državnoj i javnim službama("Narodne novine " broj 155/23, dalje ZPUDJS), službenici i namještenici zatečeni na radnim mjestima za koja se uredbama iz članka 14.stavka 3. i 4. toga Zakona utvrdi niži koeficijent za obračun plaće od dotadašnjeg koeficijenta složenosti poslova uvećanog za stalne dodatke na plaću vezane uz radno mjesto u skladu s dotadašnjim propisima imaju pravo na zadržavanje dotadašnjeg koeficijenta složenosti poslova uvećanog za navedene stalne dodatke na plaću dok rade na radnom mjestu na kojemu su zatečeni, a najduže do 31. prosinca 2027. Međutim, to se ne odnosi na situaciju kada prelaze na drugo, niže radno mjesto, odnosno radno mjesto s manjim koeficijentom.

22. Zbog navedenoga je tužena donijela Aneks 14-2024 kojim je Ugovor o radu izmijenila u točki 6. i 7. tako da se prema aneksu ŽF koja je radila na radnom mjestu magistar sestrinstva u internističkoj poliklinici, koje se prevodi sukladno Uredbi u radno mjesto Magistar sestrinstva, Služba za internu medicinu, Internistička poliklinika te joj je člankom 2. toga Aneksa utvrđeno da ima pravo na plaću prema koeficijentu 2,45.

22.1.Međutim, obzirom na provedeni postupak radi zaštite dostojanstva radnika u kojemu je donesena odluka da tužiteljica više ne radi u Internističkoj poliklinici, točnije u jedinici kardiologije, kako više ne bi dolazilo do sukoba između nje i dr. TF donesen je Aneks 15-2024 kojim se navedeni Ugovor o radu mijenja tako da će ŽF obavljati poslove radnog mjesta Prvostupnica sestrinstva (jedinica intenzivnog liječenja), Odjel za anesteziju s jedinicom intenzivnog liječenja., te članak 7. tako da ima pravo na koeficijent 1,95.

22.2. Kako od potpisivanja toga Aneksa tužiteljica ne ostaje raditi na zatečenom radnom mjestu Magistre sestrinstva, Služba za internu medicinu, Internistička poliklinika nego je ista premještena na radno mjesto nižeg stupnja stručne spreme, jer u bolnici nema slobodnog drugog radnog mjesta magistre sestrinstva i ona je potpisala takav aneks, po mišljenju suda ona nema pravo na temelju članka 39. ZPUDJS, na zadržavanje dotadašnjeg koeficijenta složenosti poslova uvećanog za navedene stalne dodatke na plaću, a najduže do 31. prosinca 2027.

23. Svaki ugovor o radu može se izmijeniti sporazumno (aneksom), staviti izvan snage potpisivanjem novog ugovora o radu s izmijenjenim odredbama (sporazumno) ili otkazom s ponudom izmijenjenog ugovora o radu.

24. Budući da je ugovor o radu dvostrano obvezni ugovor po kojem svaka od ugovornih strana ima obveze prema drugoj, on se ne može promijeniti jednostranim postupanjem poslodavca. Dakle, poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika izmijeniti bilo koji bitni sastojak ugovora o radu, stoga u slučaju kada bi to želio učiniti, poslodavac mora radniku ponuditi dodatak (aneks) ugovora o radu ili novi ugovor o radu koji radnik može, ali i ne mora prihvatiti.

24.1. Naime, radnik je potpuno samostalan i slobodan u donošenju odluke o tome želi li potpisati dodatak (aneks) ugovora o radu ili novi ugovor o radu i ako su se poslodavac i radnik sporazumjeli o tome da se neki elementi radnog odnosa izmijene, to se može učiniti na način da se potpiše novi ugovor o radu ili da se sklopi dodatak (aneks) postojećem ugovoru.

24.2. Budući je tuženik ponudio tužiteljici na potpis aneks ugovora o radu kojim će obavljati druge, manje plaćene poslove, odnosno izmjene koje ne idu u njenu korist ista je mogla traži primjereni rok za proučavanje izmjena da utvrdi koja bi bila u tom slučaju njena prava i obveze tijekom rada.

24.3. Ponuda za izmjenu ugovora o radu nije otkaz ugovora o radu, već prijedlog za izmjenu. Ukoliko je radnik suglasan s izmjenom, aneks ugovora o radu mora potpisati, čime daje do znanja da je dobrovoljno, odnosno sporazumno pristao na izmjenu ugovora o radu. Samim time je svjestan da će takav ugovor (aneks) vrlo teško moći naknadno osporavati.

24.4. S druge strane, ukoliko radnik nije zadovoljan izmjenama koje poslodavac predlaže nije dužan potpisati aneks ugovora o radu. U tom slučaju radnik ne potpisuje izmijenjeni ugovor nego nastavlja raditi prema ugovoru po kojem je radio i do tada. U radnikovom pravnom položaju nema promjena, odnosno radni odnos se nastavlja prema pravima i obvezama iz postojećeg ugovoru o radu, koji i dalje obvezuje i poslodavca i radnika. Radnik nastavlja raditi iste poslove, na istom mjestu rada i za istu plaću koji su propisani u postojećem ugovoru.

24.5. Da je tužiteljica odbila sklopiti aneks ugovora o radu kojeg je predložio poslodavac, tada bi poslodavcu na raspolaganju stajala mogućnost korištenja instituta otkazivanja ugovora o radu s istovremenom ponudom sklapanja novog ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora) te se stoga, po mišljenju suda, navođenje tužiteljice da joj je ravnatelj prijetio otkazom ako ne potpiše aneks ne može smatrati prijetnjom, nego redovnim pravnim putem u slučaju, ako ona ne prihvati ponuđeni aneks.

25. Aneks ugovora se može osporavati zbog mana volje (prijetnja, prijevara, bitna zabluda). Poslodavac je tužiteljici odjednom ponudio dva aneks ugovora o radu te uz to i Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa, ali tužiteljica ne osporava valjanost Aneksa ugovora o radu14-2025 niti Upozorenja na obveze iz radnog odnosa, radi nepropisnog i nekorektnog odnosa prema TF te odbijanja i neizvršavanja obveze uz ugovora o radu, nego samo Aneksa 15-2015 kojim se premješta na drugo radno mjesto s nižim koeficijentom plaće što znači da je tužiteljica bila svjesna sadržaja pismena koja su joj dana na potpis i u slučaju da ga nije potpisala u njenom pravnom položaju ne bi bilo promjena, odnosno radni odnos bi se nastavio prema pravima i obvezama iz postojećeg ugovoru o radu, koji bi i dalje obvezivao i tuženika i tužiteljicu.

26. Dakle tužiteljica je potpisala ponuđeni aneks ugovora o radu, koji aneks je vrlo kratak i jasan te nije tužiteljicu mogao dovesti u nikakvu zabludu, a potpisivanjem istoga tužiteljica je potvrdila da je dobrovoljno, odnosno sporazumno pristala na izmjenu ugovora o radu. Budući sud nije utvrdio da je tužiteljica Aneks 15-2015i potpisala zbog mana volje, pogotovo stoga što je tužbu podnijela tek četiri mjeseca nakon potpisivanja istoga, sud nije utvrdio da je sklopljeni aneks ništetan pa je stoga odbio tužiteljicu kako s tužbenim zahtjevom tako i s eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom.

27. Budući je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom, na temelju odredbe članka 154.stavak.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14.-OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP), dužna je tuženici naknaditi troškove parničnog postupka na temelju Tbr 7.stavak1. točka 2.Odvjetničke tarife u iznosu od 1.000,00 EUR, koji iznos se odnosi na jednokratnu nagradu od 250 bodova koja obuhvaća četiri radnje (odgovor na tužbu, ročišta 26.11.24., 28.1.25.,12.3.2025.) te za svaku daljnju radnju po 50 bodova (podnesci od 31.3.2025, 18.4.25., 31.12.25., 7.1.26. i ročište 19.2.2026). Tuženica nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 18.studenog 2024. u iznosu od 125,00 EUR jer sud navedeni podnesak smatra nepotrebnim jer je istim dostavljeno Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa koje je tužiteljica već dostavila uz tužbu, niti trošak pristupa na ročište za objavu presude jer na isto nije pristupio odvjetnik koji zastupa tuženu.

28. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 17.ožujka 2026.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Juraj Blažičko, odvjetnik, Zagreb

2. Damir Švec, odvjetnik, Zagreb

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte