Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-302/2021-62

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Peruško, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Institut za poljoprivredu i turizam, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicama Lenki Banjanin i dr., odvjetnicama u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 16. prosinca 2025. u prisutnosti tužitelja, z.z. tuženika RE i punomoćnika stranaka, **.**.2026.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, zk. odjel Poreč, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u površini od 1106 m2, koji je u Skici izmjere izrađenoj od Geoplana d.o.o. .Poreč, po ovlaštenom inženjeru geodezije SE od dana 04.06.2016.g., označen slovom B, a koja Skica izmjere je sastavni dio presude te je dužan tuženik Institut za poljoprivredu i turizam iz Poreča, Karla Huguesa 8, OIB: [osobni identifikacijski broj], priznati to pravo vlasništva tužitelju UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i trpjeti da se izvrši cijepanje te nekretnine na način da se ovaj dio nekretnine izdvoji i pripoji nekretnini u vlasništvu tužitelja upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, zk. odjel Poreč, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] te da se po provedenom cijepanju tužitelj upiše kao vlasnik temeljem ove presude.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u roku od 15 dana od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena." II Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana nakon provedbe parcelacijskog elaborata u katastru i zemljišnim knjigama s tužitelj sklopiti Ugovor o kupoprodaji dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, zk. odjel Poreč, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], površine 1106 m2, koji dio je odcijepljen i pripojen tužiteljevoj nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, zk. odjel Poreč, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], radi utvrđenja građevne čestice, kojeg će u protivnom zamijeniti ova presuda, sljedećeg sadržaja:

Članak 1.

Prodavatelj Institut za poljoprivredu i turizam iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prodaje a kupac FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kupuje dio nekretnine koji je odcijepljen od nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, zk. odjel Poreč, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], površine 1106 m2, i pripojen nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, zk. odjel Poreč, u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi utvrđenja građevne čestice, za iznos kupoprodajne cijene od 110.600,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.

Članak 2.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u roku od 15 dana od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena." III Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 1.150,00 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) u roku 15 dana, dok se u dijelu iznad dosuđenog zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška odbija., i

r i j e š i o j e

U odnosu na dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva koji glasi: "1. Utvrđuje se da građevnu čestice postojeće nekretnine, stambene i pomoćne namjene, nalazeće na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čine cijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 526 m2, i dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1106 m2, ukupne površine 1632 m2, prema situaciji – Skici izmjene izrađenoj od Geoplana d.o.o., Poreč, po ovlaštenom inženjeru geodezije SE od dana 04.06.2016.g., na kojoj su naznačene kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti i dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1106 m2 koja je označena slovom B, a što je tuženik dužan trpjeti.

2. Nalaže se tuženiku Institutu za poljoprivredu i turizam iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da trpi izradu parcelacijskog elaborata ovjerenog od tijela nadležnog za izmjeru i katastar nekretnina te ishođenje potvrde Grada Poreča o usklađenosti parcelacijskog elaborata sa utvrđenjem građevne čestice kao i provedbu istog u katastru nekretnina i nadležnim zemljišnim knjigama i svim drugim javnim upisnicima te je dužan potpisati parcelacijski elaborat kao i drugu potrebnu dokumentaciju potrebnu radi parcelacije koju će u suprotnom zamijeniti ova presuda, a sve u roku od 15 dana."

ukidaju se sve provedene radnje u postupku i tužba se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi (koja tužba je zaprimljena kao protutužba u predmetu koji se kod ovog suda vodi pod posl. br. P-195/2020) tvrdi da ne posjeduje nekretninu koja je predmetom parničnog postupka posl. br. P-195/2020 (i sada ovog postupka – op.a.) (k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) u površini 1106,00 m2, iz kojeg razloga da ju u toj površini niti ne može predati tuženiku kako to ovaj traži u parničnom postupku posl. br. P- 195/2020, već da je u posjedu predmetne nekretnine u površini 800 m2, a u preostalom dijelu do 1106 m2 nekretnina da nije u njegovom posjedu. Ističe da je pošteni posjednik jer u vrijeme kada je stekao posjed nije znao niti s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Pravo na posjed tužitelj da je stekao temeljem Ugovora o zakupu. Za poštenog posjednika da vrijedi načelo da on za faktična raspolaganja nikom ne odgovara. To da znači da pošten posjednik mora vratiti stvar vlasniku u onakvom stanju u kakvom se nalazi u času tužbe. Tvrdi da je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine i to stoga što je u posjedu predmetnog dijela nekretnine u površini od 400 m2 putem svojih pravnih predaka od 1986. Svoju nekretninu da je kupio na način na koji ju posjeduje i danas, a kao sastavni dio nekretnine (dvorišta) da je i dio nekretnine koja je predmet ovog postupka u površini od 800 m2. Na taj način da je kupio 2007. od svojih pravnih prednika te da mu je predana u posjed nekretnina s dvorištem koje obuhvaća i dio nekretnine koja je predmet ovog postupka. Prvi vlasnik nekretnine da je posjedovao ovu nekretninu još od 1985. pa da su rokovi za izvanrednu dosjelost davno nastupili. Dakle, rokovi za izvanrednu dosjelost da su nastupili puno prije nego je i sam tužitelj nekretninu stekao pravnim poslom kada mu je u posjed predana kao dio dvorišta. Tuženik da nije imao saznanja da predmetna nekretnina nije sastavni dio njegove nekretnine u trenutku kada je nekretninu kupio. Sukladno čl. 157. Zakona o prostornom uređenju da je propisano da ako za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine, kada je obveza utvrđivanja tog zemljišta, odnosno čestice propisana posebnim zakonom ili kada vlasnik građevine želi promijeniti oblik i veličinu građevne čestice na kojoj je postojeća zgrada u skladu s prostornim planom, parcelacija građevinskog zemljišta da se provodi u skladu s rješenjem o utvrđivanju građevne čestice. Dalje, da se smatra da za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine:

- ako su na istoj katastarskoj čestici izgrađene dvije ili više građevina koje građevinski, funkcionalno ili tehničko-tehnološki nisu cjelina;

- ako je građevina izgrađena na dvije ili više katastarskih čestica;

- ako je građevina izgrađena na katastarskoj čestici čija je površina manja ili veća od površine propisane prostornim planom;

- ako je postojeća katastarska čestica, na kojoj je izgrađena građevina, takva da se ne može smatrati zemljištem nužnim za redovitu uporabu te građevine;

- ako se radi o zgradi ozakonjenoj sukladno posebnom zakonu. Tužitelj da je podnio Gradu Poreču zahtjev za utvrđivanje građevinske čestice kojim je zatražio donošenje rješenja o utvrđivanju građevne čestice za nekretninu u njegovu vlasništvu upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu (ranije [adresa]), zk. odjel [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Naglašava da je u zakonitom posjedu dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kako osobno tako i putem pravnih prednika, čije pripajanje predlaže preko 30 godina, kao i da bi se predloženom promjenom gabarita čestice formalno uspostavile granice koje u naravi postoje posljednjih 30 godina, dakako, uz obvezu tužitelja da naknadi tržišnu cijenu zemljišta stvarnom vlasniku. Prema čl. 157. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“ broj: 153/13, 65/17, u daljnjem tekstu ZPU), mogućnost parcelacije zemljišta donošenjem rješenja o utvrđivanju građevne čestice da je predviđena za slučaj kada vlasnik građevine želi promijeniti oblik i veličinu građevne čestice na kojoj je postojeća zgrada u skladu s prostornim planom ili kada za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica. Prema čl. 157. st. 2. ZPU-a da se smatra da za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, između ostalog, ako se radi o zgradi ozakonjenoj posebnim zakonom, ili ako se radi o građevini izgrađenoj na dvije ili više katastarskih čestica, ili ako je postojeća katastarska čestica, na kojoj je izgrađena građevina, takva da se ne može smatrati zemljištem nužnim za redovitu uporabu te građevine, što da je upravo slučaj s nekretninom tužitelja. Odlukom o donošenju Generalnog urbanističkog plana Grada [adresa] - pročišćeni tekst (Službeni glasnik Grada Poreča br. 9/10), i to u čl. 73. st. 2. da je određeno kako se prilikom gradnje građevine stambene namjene na vlastitoj građevnoj čestici mora osigurati najmanje 1 parkirališno mjesto po 1 funkcionalnoj jedinici. Parkirališna mjesta za građevine stambene namjene, osim više stambenih građevina, moraju se smjestiti u pojasu između građevnog i regulacijskog pravca, odnosno sukladno odredbama prostornog plana užeg područja. Iznimno, parkirališna mjesta mogu se smjestiti i na drugom mjestu unutar građevne čestice, ukoliko za to postoje opravdani razlozi (oblik i veličina građevne čestice, konfiguracija terena, kolni prilaz građevnoj čestici i si.), u skladu sa posebnim propisima i standardima. Stavkom 4. istog članka da je propisano da su parkirališna mjesta minimalnih dimenzija 5x2,5 m. Posebno naglašava činjenicu da je čl. 159. st. 1. Zakona o prostorno uređenju („Narodne novine“ broj: 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 - dalje u tekstu ZPU) propisano da se građevna čestica određuje se u skladu s prostornim planom, a ako to nije moguće tada u skladu s pravilima struke, vodeći računa da se građevna čestica utvrdi tako da oblikom i veličinom omogućava redovitu uporabu građevine. Tvrdi da je jasno da nekretnina izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] nije izgrađena u skladu s prostornim planom, kao i da se rješenje o utvrđivanju građevne čestice ne može donijeti u potpunosti u skladu s prostornim planom, pa stoga, predlaže da se građevinska čestica utvrdi u skladu s pravilima struke, imajući u vidu konfiguraciju terena, činjenicu da je nekretnina sa svim pratećim sadržajima legalizirana, te potrebu za prostorom (zemljištem) koji bi oblikom i veličinom omogućio redovno korištenje zgrade (legaliziranih osam funkcionalnih jedinica s time da prema važećem prostornom planu svaka od tih jedinica mora imati najmanje jedno parkirališno mjesto). Stoga, imajući u vidu sve navedeno, da je razvidno da predmetna nekretnina, njezin dio koji je predmet ovog postupka, u odnosu na nekretninu tužitelja predstavlja građevnu česticu nužnu za redovitu uporabu nekretnine u vlasništvu tužitelja. Kako je ranije navedeno tužitelj da je pred Gradom Porečom pokrenuo postupak radi utvrđenja građevne čestice. Imajući u vidu da odluka u ovoj pravnoj stvari zavisi od odluke donesene u upravnom postupku radi utvrđenja građevne čestice koji se vodi pred Gradom Poreč to predlaže prekid ovog sudskog postupka do pravomoćnog okončanja tog upravnog postupka. Nadalje, obzirom da se tužbenim zahtjev traži i sklapanje ugovora o kupoprodaji dijela predmetne nekretnine tvrdi da je sudski vještak Suad Kadrić procijenio vrijednost iste na iznos 98,10 Eur/m2, a ranije da je slično procijenio i građevinski vještak DE, kojeg je angažirao tuženik. Također, predmetni vještak da je utvrdio što predstavlja okućnicu nužnu za redovitu uporabu tužiteljeve nekretnine uz prisustvo tuženika. Stoga, tržišna vrijednost dijela predmetne nekretnine da iznosi 100,00 Eura/m2. Tuženik da u predmetu koji se kod ovog suda vodi pod posl. br. P-195/2020 potražuje isplatu zakupnine za period od 30. svibnja 2019. do 30. svibnja 2020., ali iz činjeničnog supstrata tužbe u tom parničnom postupku da proizlazi da je ugovor o zakupu otkazan 01. srpnja 2019. tako da isti više ne proizvodi pravne učinke među strankama pa tuženik da nije ovlašten potraživati iznos ugovorene zakupnine. Slijedom svega navedenog, predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tuženika u parničnom postupku koji se kod ovog suda vodi pod posl. br. P-195/2020, a u ovom postupku tužitelj da ima pravni interes da sud utvrdi da je isti stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini te stoga predlaže donošenje presude slijedećeg sadržaja: "1. Utvrđuje se da je tužitelj FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, zk. odjel [adresa], u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u površini od 800 m2, koji dio će se detaljnije specificirati nakon provedenog vještačenja koje će biti sastavni dio presude te je dužan tuženik Institut za poljoprivredu i turizam iz Poreča, Karla F 8, OIB: [osobni identifikacijski broj], priznati to pravo vlasništva tužitelju UE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i trpjeti da se izvrši cijepanje te nekretnine na način da se ovaj dio nekretnine izdvoji i pripoji nekretnini u vlasništvu tužitelja upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, zk. odjel [adresa], u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], te da se po provedenom cijepanju tužitelj upiše kao vlasnik temeljem ove presude; 2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u roku od 15 dana od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dimije od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koj e prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena." Za slučaj da sud ranije postavljeni tužbeni zahtjev ocjeni neosnovanim podredno, eventualno postavlja slijedeći tužbeni zahtjev te predlaže sudu da donese presudu: "Utvrđuje se da građevnu čestice postojeće nekretnine, stambene i pomoćne namjene, nalazeće na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čine cijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 526 m2, i dio k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 800 m2, ukupne površine 1326 m2, prema situaciji (prijedlogu parcelacije) koje će se specificirati nakon provedenog vještačenja i koje će biti sastavni dio presude, a što je tuženik dužan trpjeti; 2. Nalaže se tuženiku Institutu za poljoprivredu i turizam iz [adresa], R [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da trpi izradu parcelacijskog elaborata ovjerenog od tijela nadležnog za izmjeru i katastar nekretnina te ishođenje potvrde Grada Poreča o usklađenosti parcelacijskog elaborata sa utvrđenjem građevne čestice kao i provedbu istog u katastru nekretnina i nadležnim zemljišnim knjigama i svim drugim javnim upisnicima te je dužan tuženik potpisati parcelacijski elaborat kao i drugu potrebnu dokumentaciju potrebnu radi parcelacije koju će u suprotnom zamijeniti ova presuda, a sve u roku od 15 dana; 3. Dužan je tuženik u roku 15 dana nakon provedbe parcelacijskog elaborata u katastru i zemljišnim knjigama s tužiteljem sklopiti Ugovor o kupoprodaji dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, zk. odjel [adresa], u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], površine 800 m2, koji dio je odcijepljen i pripojen tužiteljevoj nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, zk. odjel [adresa], u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], radi utvrđenja građevne čestice, kojeg će u protivnom zamijeniti ova presuda, sljedećeg sadržaja:

Članak 1.

Prodavatelj Institut za poljoprivredu i turizam iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prodaje a kupac FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kupuje dio nekretnine koji je odcijepljen od nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, zk. odjel [adresa], u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], površine 800 m2, i pripojen nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, zk. odjel [adresa], u zk. ul. [broj ZK uloška] k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi utvrđenja građevne čestice, za iznos kupoprodajne cijene od 80.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.

Članak 2.

Prodavatelj ovlašćuje kupca da temeljem dokaza o uplati kupoprodaje cijene i ove presude, bez ikakvog njegovog daljnjeg odobrenja ili suglasnosti, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva u nadležnim zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima na nekretnini koja je opisana u čl. 1., na svoje ime za cijelo uz istodobno brisanje istog prava sa imena prodavatelja kao dosadašnjeg vlasnika.; 2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u roku od 15 dana od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

1.1. Podneskom od 01. lipnja 2021. (str. 158-159), a nakon što je ovosudnim rješenjem posl. br. 30 P-302/2021-6 od 24. svibnja 2021. tužitelj pozvan da tužbu dopuni na način da u istoj navede određeni dio nekretnine za koji traži utvrđenje prava vlasništva, tužitelj je dopunio svoj tužbeni zahtjev te je zatražio donošenje presude sadržaja citiranog u toč. I izreke ove presude te je postavio i evenutalno kumulirane tužbene zahtjeve kako je citirano u toč. II. 3. i 4. izreke presude te kako je citirano u izreci rješenja.

2. U svom odgovoru na tužbu ističe da ovakvo postavljenim tužbenim zahtjevima kako to čini tužitelj u ovom postupku nedostaje prethodno utvrđenje prava vlasništva, a u odnosu na tužbeni zahtjev u kojem tužitelj traži zaključenje kupoprodajnog ugovora na način kako je to navedeno u petitu tužbe isti da je neosnovan jer ne postoji zakonska obveza na strani tuženika da zaključi takav ugovor. Pogotovo ne ugovor sadržaja kojeg predlaže tužitelj u tužbenom zahtjevu. Također vezano za dio tužiteljevog zahtjeva za “trpljenje izrade parcelacijskog elaborata….” ističe da tužitelj nije označio vrijednost predmeta spora, pa predlaže da sud pozove tuženika, odnosno da sud, sukladno odredbama ZPP-a, odredi vrijednost predmeta spora. Iz dostavljene dokumentacije, a poglavito iz podneska od 15. ožujka 2021. i činjenica na koje se poziva tužitelj da se može zaključiti da pravni osnov na kojem tužitelj temelji stjecanje prava vlasništva na predmetnom dijelu nekretnine je dosjelost. Ukoliko tužitelj smatra da je predmetnu nekretninu stekao dosjelošću, tada da ukazuje da se za redovnu dosjelost traži kvalificirani posjed, a to da je zakonit, pošten i istinit posjed. Posjed tužitelja da nema sva tri navedena svojstva iz razloga jer tužitelj nije pošten posjednik, a to da posebice nije bio u trenutku podnošenja tužbe, nije zakonit posjednik jer je Ugovor o zakupu otkazan, a i istekao je i rok na koji je taj ugovor zaključen (01. lipnja 2020.). Dakle tužitelj da nema pravni temelj posjedovanja. Pored gore navedenog ističe da nije ispunjeno niti vrijeme potrebno za dosjelost propisano čl. 160. ZVDSP. Tužitelj da tvrdi da je pošteni posjednik koji je posjed stekao temeljem ugovora o zakupu. Dakle, stranke da su vrlo jasno i precizno ugovorom o zakupu uredile svoje odnose vezano za korištenje predmetnog zemljišta, kao i posljedice neispunjavanja ugovornih obveza. Stoga odredbe toga ugovora kao izraz volje ugovornih strana da se imaju primjenjivati na njihove odnose vezane za predmetno zemljište, pa da nema mjesta primjeni ili pozivanju na zakonske odredbe, kako to pogrešno tumači tužitelj. Pacta sunt servanda da je osnovno načelo ugovornog prava po kojem je zaključeni ugovor zakon za ugovorne strane, koje su dužne ispuniti svoje obveze na način određen ugovorom i odgovorne su za ispunjenje tih obveza. Činjenica da je da tužitelj nije ispunio ugovorom preuzete obveze, stoga da je ugovor o zakupu otkazan 01. srpnja 2019. pa da je tužitelj prestao biti pošteni posjednik jer je otpala pravna osnova temeljem koje je držao predmetnu nekretninu u posjedu. Dakle, kako i sam tužitelj tvrdi da je stupio u posjed predmetne nekretnine temeljem pravnog posla (ugovora o zakupu), smatrajući da je time bio pošteni posjednik, to da je po otkazu ugovora o zakupu s danom 01. srpnja 2019. prestao biti pošten posjednik, jer je tog dana saznao da mu taj posjed više ne pripada. Uostalom, predmetni Ugovor da je bio zaključen na određeno vrijeme na rok od 3 godine koji rok je istekao 01. lipnja 2020. pa da je tim danom tužitelj saznao da mu taj posjed ne pripada. Tužitelj da je potpisujući Ugovor o zakupu preuzeo u zakup zemljište u površini od 1106 m2 sukladno priloženoj skici koja je sastavni dio tog Ugovora. Predmetno zemljište da je u vlasništvu tuženika i tužitelj da je temeljem Ugovora stupio u posjed, preuzimajući prava i obveze iz Ugovora na koje potpisivanje ga nitko nije “prisiljavao”. Netočna da je tvrdnja tužitelja da je u posjed dijela nekretnine u površini od 400 m2 došao putem svojih pravnih prednika iz 1986. na način da je tu nekretninu kupio i da mu je tom prilikom predana u posjed i nekretnina koja obuhvaća dio nekretnine koja je predmetom ovog postupka. Da je takva tvrdnja tužitelja, ne samo netočna, već i nelogična da proizlazi iz činjenice da je tužitelj 2017. sklopio Ugovor o zakupu s tuženikom sa skicom izmjere koja je sastavni dio Ugovora iz koje da se jasno vidi oblik i površina nekretnine koja je predmetom zakupa, dakle tužitelj da je znao koju nekretninu uzima u zakup i tko je vlasnik te nekretnine. Da je tuženik smatrao da je dio nekretnine koja je predmetom ovog postupka, kupio odnosno ušao u posjed iste 2007. kada je kupovao svoju nekretninu, da ne bi imao razloga sklopiti Ugovor o zakupu s tuženikom za istu tu nekretninu, na način i pod uvjetima kako je to u Ugovoru navedeno. U tom dijelu tuženik drži da je svako provođenje dokaza na okolnosti kupnje nekretnine iz 2007. i dokazivanje posjeda dijela nekretnine koja je predmetom ovog postupka od strane pravnih prednika tužitelja potpuno irelevantno za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja na utvrđenje prava vlasništva i isključivo usmjereno na odugovlačenje postupka, što je jedino u interesu tužitelja, obzirom na postupke koji se vode pred ovim sudom. Tim više što su kao svjedoci predložene osobe koje vode protiv tuženika identične postupke na utvrđenje prava vlasništva pred naslovnim sudom, pa da je već samim time vjerodostojnost njihovih iskaza upitna. U odnosu na navode tužitelja vezane za formiranje građevinske čestice, tužiteljev zaključak da odluka u ovom postupku ovisi o donošenju odluke u upravnom postupku te prijedlogu za prekidom ovosudnog postupka do pravomoćnog okončanja upravnog postupka - ističe da je pravo vlasništva jedno od temeljnih i najviših vrednota zaštićenih Ustavom RH, koji u čl. 48. st.1. jamči pravo vlasništva. Tužitelj ukazuje na Odluku Ustavnog suda U-III-5095/2017 u kojoj Ustavni sud “napominje da sva državna i druga tijela javne ovlasti u svom djelovanju dužna su paziti da ne dovedu u pitanje najviše vrednote ustavnog poretka RH propisane čl.3. Ustava, od kojih je u konkretnom slučaju mjerodavna nepovredivost vlasništva, čiji se sadržaj opseg i doseg se detaljnije razrađuju čl. 16. čl.48 st.1. i 2. i člankom 50. Ustava”. Primjenjujući navedena načela na konkretan slučaj da je razvidno da tužitelj koristeći procesna ovlaštenja nastoji što je moguće više zakomplicirati i odugovlačiti s provođenjem postupka po vlasničkoj tužbi na predaju nekretnine koja se vodi pred naslovnim sudom pod brojem P- 195/2020. u kojem je utvrđen prekid postupka, da bi i u ovom postupku iznoseći pogrešna pravna stajališta predložio prekid istog, s ciljem odugovlačenja postupka nadajući se da će tužitelj ipak pristati prodati predmetni dio nekretnine koja je vlasništvo tužitelja. Nastavno na navedeno tuženik se protivi prijedlogu za prekidom ovog postupka dok se ne okonča upravni postupak na koji ukazuje tužitelj, jer da za to ne postoji zakonska osnova. Upravo obrnuto, polazeći od temeljnog načela nepovredivosti i jamstva vlasništva, a obzirom na sve navode i zahtjeve tužitelja, o kojima se ne može raspravljati u ovom postupku sve dok se ne utvrdi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za utvrđenje vlasništva, tuženik drži da je utvrđenje prava vlasništva prethodno pitanje, te predlaže da sud međupresudom utvrdi da li je tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva osnovan ili ne, a sve temeljem načela ekonomičnosti i žurnog postupanja u ovom, kao i u postupku koji je prekinut radi rješavanja ovog pitanja. Slijedom navedenog predlaže da sud odbije tužbu i tužbene zahtjeve kao neosnovane, uz obvezu tužitelja da tuženiku naknade troškove ovog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama.

3. Na pripremnom ročištu koje je održano 27. travnja 2023. tužitelj je izjavio da je Gradu Poreču podnijet zahtjev radi utvrđenja građevne čestice, a koji postupak je u tijeku pa kako je odluka o utvrđenju građevne čestice važna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari i u odnosu na nju predstavlja prethodno pitanje, predlaže prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja tog upravnog postupka.

3.1. Na istom je ročištu tuženik izjavio prigovor prenisko naznačene vrijednosti predmeta spora po tužitelja u iznosu 1.500,00 eura jer da je tužbom postavljen i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi na zaključenje kupoprodajnog ugovora u kojem je navedena cijena 110.000,00 eura radi čega je predložio da sud odredi vrijednost predmeta spora jer da je riječ o novčanoj tražbini.

3.2. Odredbom čl. 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP) propisano je da u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio, a ako je u tom slučaju tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora (st.2). Obzirom na ove odredbe zakona, a nastavno na tuženikov prigovor prenisko naznačene vrijednosti predmeta spora, sud je odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.500,00 eura jer je stajalište suda da se u konkretnom slučaju ne postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje niti prava na naknadu troškova postupka.

4. Na pripremnom ročištu koje je održano 19. lipnja 2024. tuženik je izričito osporio da bi tužitelj bio savjestan graditelj na nekretnini tuženika jer se radi o zakupcu kojem je činjenica vlasništva bila dobro poznata.

5. Ovosudnim rješenjem posl. br. P-302/2021-28 od 27. travnja 2023. (odluka je donesena na ročištu koje je održano 27. travnja 2023., međutim, pisani otpravak pisanog rješenja izrađen je 19. lipnja 2024. obzirom da je u međuvremenu uslijedio postupak za odlučivanje o zahtjevu tuženika za izuzeće uređujućeg suca) odbijen je prijedlog tužitelja da sud odredi prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred Gradom Poreč vodi po zahtjevu tužitelja za donošenje rješenja o utvrđivanju građevne čestice od 15. ožujka 2021. To je rješenje postalo pravomoćno 16. srpnja 2024.

6. U dokaznom postupku saslušani su svjedoci PE, ŠE, GE, OE, ŽE, NE, LE, EE, CE, KE, TE, ĐE i HE, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i z.z. tuženika dok je sud odustao od izvođenja dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničnog vještaka budući da tužitelj nije postupio po ovosudnom rješenju posl .br. P-302/2021-27 od 19. lipnja 2024. (arg. iz čl. 153. st. 3. ZPP-a). Naime, tim je rješenjem tužitelj bio pozvan da na ime troška predloženog uviđaja uz sudjelovanje mjerničnog vještaka uplati predujam u visini 500,00 eura u roku 8 dana od dana primitka tog rješenja uz upozorenje da će sud u protivnom odustati od izvođenja dokaza za koji predujam nije uplaćen. To je rješenje tužitelj primio 28. lipnja 2024. i predujam nije uplatio u ostavljenom mu roku.

6.1. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu od 31. srpnja 2024. izjavio da potpis na dostavnici na str. 207 spisa nije njegov potpis, a riječ je o dostavnici kojom se potvrđuje primitak ovosudnog rješenja posl. br. P-302/2021-27 od 19. lipnja 2024. od strane tužitelja – slijedom čega da se ima zaključiti da tužitelj nije primio rješenje kojim se poziva na uplatu predujma. Dalje je naveo da su u Hrvatskoj pošti zaposleni strani državljani koji ne razumiju i ne pišu hrvatski jezik i da je notorna činjenica da pošta ne stiže. Nastavno na ove navode tužitelja valja ukazati na odredbu čl. 230. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Međutim, sukladno odredbi čl. 230. st. 3. ZPP-a dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena, ali kako tužitelj u prilog svojih tvrdnji nije predložio provođenje nikakvih dokaza, a notorna činjenica na koju ukazuje je irelevantna za ovaj postupak u kontekstu ranije naveden odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a stajalište je suda da je tužitelj potpisao dostavnicu kojom je potvrdio primitak ranije navedenog rješenja.

6.2. Na ročištu koje je održano dana 14. srpnja 2025. tužitelj je predložio da ga sud ponovno pozove na uplatu predujma na ime troška uviđaja i mjerničnog vještačenja ili da provede uviđaj i mjernično vještačenje jer je to bitno za meritum spora. Taj je prijedlog tužitelja odbijen iz razloga jer je stajalište suda da se provođenjem tih dokaza ne bi utvrdile činjenice odlučne u ovom postupku, a u kontekstu dokaza koji su u postupku provedene i prema obrazloženju kako slijedi nastavno. Iz istih je razloga odbijen i prijedlog tužitelja da se provede dokaz saslušanjem svjedoka DE, kao i svi preostali dokazni prijedlozi.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan, nije osnovan ni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u dijelu kako je citiran u toč. II. 3. I 4. izreke presude, dok je vezano za eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kako je citiran u izreci rješenja stajalište suda da rješavanje toga dijela zahtjeva tužitelja ne spada u sudsku nadležnost već da je za isto nadležan Grad Poreč kojem je takav zahtjev i upućen kako to tvrdi i sam tužitelj u ovom postupku.

7.1. Naime, djelom tužbenog zahtjeva kako je isti citiran u izreci rješenja tužitelj traži utvrđenje građevne čestice postojeće nekretnine, stambene i pomoćne namjene, nalazeće na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 1632 m2 prema skici izmjere izrađenoj od GEOPLAN d.o.o. [adresa], ovlaštenu inženjeru geodezije ĆE od 04. lipnja 2016. na kojoj su naznačene k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti i dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini 1106 m2 koja je označena slovom B, a što da je tuženik dužan trpjeti uz nalog tuženiku da trpi izradu parcelacijskog elaborata ovjerenog od tijela nadležnog za izmjeru katastar nekretnina te ishođenje potvrde Grada Poreča o usklađenosti parcelacijskog elaborata s utvrđenjem građevne čestice kao i provedbu istog u katastru nekretnina i nadležnim zemljišnim knjigama i svim drugim javnim upisnicima te potpisivanje predmetnog parcelacijskog elaborata i druge potrebne dokumentacije radi parcelacije, a što da će u protivnom zamijeniti ova presuda, ali iz odredbi čl. 157. st. 1., 158. st. 2. i 159. st. 1. Zakona o prostornom uređenju (NN 153/2013, 65/2017, 114/2018, 39/2019, 98/2019, 67/2023 (dalje: ZOPU), te odredbi čl. 139. st. 1. i 2. Zakona o prostornom uređenju (NN 155/2025, dalje ZOPU/25) proizlazi da se rješenje o utvrđenju građevne čestice donosi u upravom postupku i da je za isto sukladno odredbama čl. 114. st. 2. i 115. ZOPU-a i 141. st. 1. ZOPU/25 nadležno Ministarstvo te upravno tijelo (u konkretnom slučaju upravno tijelo jedinice lokalne samouprave). Obzirom na navedeno odlučeno je kao u izreci rješenja sve sukladno odredbi čl. 16. st. 1. i 2. ZPP-a.

8. Među strankama nije sporno da tužitelj drži u posjedu dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika i to u području realnog dijela predmetne nekretnine koji je u Skici izmjere izrađenoj po GEOPLAN d.o.o. [adresa] ovlaštenom inženjeru geodeziju ĆE od 04. lipnja 2016. prikazan slovom B (str. 160 spisa). Nije sporno niti to da tuženik dolazi upisan kao vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u cijelosti.

8.1. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti na kojoj je nekretnini sagrađena obiteljska kuća s dvorištem, a koju je nekretninu tužitelj kupio, a koja nekretnina graniči sa dijelom nekretnine tuženika k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] opisano ad 8.

9. Također nije sporno da je među strankama ovog postupka bio sklopljen ugovor o zakupu zemljišta od 23. svibnja 2017. koji je bio zaključen za vrijeme od 3 godine (str. 12-13 spisa).

9.1. Tužba ovdje sada tuženika radi predaje posjeda dijela nekretnine tuženika k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], opisano ad8 i po kojoj se vodi kod ovog suda postupak posl. br. P-195/2020 zaprimljena je 18. ožujka 2020., dok je tužba u ovom predmetu (ranije dakle protutužba u predmetu posl. br. P-195/2020) zaprimljena 23. ožujka 2021.

10. U ovom je postupku (vezano za tužbeni zahtjev tužitelja) zapravo sporno je li tužitelj samostalan posjednik spornog dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (opisanog ad8), je li njegov posjed pošten, te u tom kontekstu i jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koji je predmetom ovog postupka (na Skici izmjere od 04. lipnja 2016. označen slovom "B" (str. 160)) od strane tužitelja na temelju zakona, odnosno dosjelošću.

10.1. Nastavno na ovo, te na navode iz tužbe, sporno je zapravo jesu li pravni prednici tužitelja posjedovali dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je predmetom ovog postupka u neprekidnom, samostalnom i poštenom posjedu tijekom zakonom propisanog vremena koje je potrebno za dosjelost.

11. U svom iskazu svjedok PE tvrdi je bila zaposlenik tuženika u razdoblju od 2000. do 2020. godine kao pravnik, pa navodi da joj je poznato da je tužitelj plaćao zakupninu da bi nakon nekog vremena to prestao plaćati pa da se tuženik naplatio kroz ovršni postupak, da bi nakon toga ponovno bio sklopljen ugovor o zakupu, pa da je opet neko vrijeme plaćao, da bi opet prestao s plaćanjem, nakon čega je tuženik predmetni ugovor o zakupu raskinuo i zatražio od tužitelja da mu preda posjed tog zemljišta. Vezano za predaju posjeda tog zemljišta stranke da su bile dogovorile naći se na predmetnom zemljištu i da su već bile pripremljene isprave, međutim, tužitelj da je tada rekao da ne želi ništa potpisati. I prije nego što je bio sklopljen prvi ugovor o zakupu s tužiteljem, tuženik da je imao ugovor o zakupu vezano za taj dio zemljišta sa VE, a ne zna je li on pravni prednik tužitelja glede prava vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (na kojoj se nalazi kuća tužitelja kako je to prikazano na Skici izmjere od 04. lipnja 2016. (str. 160) – op. a.). Svjedokinja navodi da se tuženik uknjižio na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] 2003. godine, a prethodno da je nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Instituta za poljoprivredu i turizam Poreč. Tvrdi da tuženik nije sudjelovao u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenog objekta na zemljištu tužitelja (k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]), a također da nije sudjelovao niti u kakvom upravnom postupku koji je eventualno pokrenuo tužitelj za formiranje građevne čestice. Navodi da je ona osobno sastavlja ugovore o zakupu zemljišta o kojima je iskazivala, a koji su bili sklopljeni između stranaka ovog postupka vezano za sporno zemljište, pa da tužitelj nije imao nikakvih primjedbi vezano za te ugovore i za taj pravni odnos već da je ugovore dobrovoljno potpisao, a predmetni ugovori da su sklopljeni na temelju zahtjeva tužitelja. Također, u ugovorima da je stajalo kako je isključena mogućnost od strane zakupca da gradi čvrsti objekt ili sadi višegodišnje nasade, a ukoliko bi zakupac postupio protivno tome to da je to bio razlog za raskid ugovora. U posjedu spornog zemljišta od 2007. do 2017. godine da je bio tuženik, a na predmetnom zemljištu da je građeno 2019. ili 2020. godine kada je tuženik angažirao geometra vezano za to zemljište pa da je tada utvrđeno da je na spornom zemljištu sagrađen jedan dio objekta čiji drugi dio prelazi na zemljište koje nije u vlasništvu tuženika. 2020. godine da je otišla u mirovinu pa da je na spornom zemljištu bila sagrađena jedna nadstrešnica i jedan dio objekta u vlasništvu tužitelja. Tvrdi da je tužitelj ušao u posjed spornog zemljišta kada je sklopio prvi ugovor o zakupu.

11.1. U svom iskazu svjedokinja OE navodi da je tužitelj kupio kuću u kojoj stanuje (k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]), da su prije njega predmetnu kuću raniji vlasnici (susjed VE) dograđivali, ali ne zna kada, možda u vrijeme kada je svjedokinja imala 10 godina (1996.). Dvorište uz kuću tužitelja da je ograđeno 2024. godine, a ranije u dijelu dvorišta gdje se sada može parkirati auto i proći, a gdje su nekada bile trešnje - da nije bilo nikakve ograde. Svi susjedi iz ulice, jer je svjedokinja susjeda tužitelja, da su brali trešnje, a iza tih trešanja, odnosno, na mjestu gdje su nekada bile trešnje, da su masline.

11.2. Svjedok ŽE potvrđuje iskaz svjedoka OE, on je također susjed tužitelja. Tako potvrđuje da se raniji vlasnik kuće tužitelja zvao VE, koji je predmetnu kuću kupio od ranijeg vlasnika EE i koji je predmetnu kuću dograđivao pa da je tako dogradio i garažu, a kuću tužitelja "praktički poduplao" u odnosu na kuću koja je bila u vrijeme kada je vlasnik bio EE. U vrijeme dok je kuća bila u vlasništvu EE sa zapadne strane kuće da se jedan dio kosio jer je sve bilo obraslo, pa da su to susjedi kosili i održavali i na tom dijelu zemljišta da je bilo posađeno 6-7 stabala trešanja, a sada da je na tom dijelu livada i ograda, koja je unatrag godinu dana, postavljena po tužitelju. Na tom dijelu da je raniji vlasnik VE držao automobile i jedan drveni štand.

11.3. Iskaz svjedoka NE potvrđuje iskaze svjedoka OE i ŽE pa isti tako navodi kako su na dijelu zemljišta uz kuću tužitelja, gdje je sada parkiralište, ranije bile posađene trešnje još od vremena Italije. Na predmetnom dijelu zemljišta, koliko je njemu poznato, da nije ništa sagrađeno iako je kuću tužitelja ranije nadograđivao raniji vlasnik VE. Ovaj svjedok navodi da je kuću sagradio putem Stambene zadruge Plava Laguna pa da je tako svoju kuću bio gradio i raniji vlasnik EE. Oni da putem Stambene zadruge nisu kupovali zemljište da bi znali koji dio zemljišta im pripada, nego da su gradili kuće po sistemu "ključ u ruke" preko predmetne zadruge i on da je znao da mu pripada 519 m2 zemljišta, a to da je bilo još krajem 1980-tih godina. Nije mu poznato je li EE koristio ovaj dio zemljišta koji je sada sporan i na kojem je parkiralište tužitelja, međutim, taj dio zemljišta da je bio uvijek očišćen, da su na njemu bile trešnje i da su se tu djeca igrala. Taj dio da je bio neograđen, a na trešnjama da su se skupljala sva djeca iz susjednih zgrada i [adresa]. EE da je također na tom dijelu parkirao svoje automobile i to pod trešnju u hladovinu, kao i njegovi gosti. On osobno da je znao granicu svoga zemljišta.

11.4. Sukladno iskazuje i svjedok LE kada navodi da je sporni dio zemljišta travnjak, a nekada da su na istome bile trešnje. Taj dio zemljišta da je prvi očistio EE od "graže" (kupina/trnja) pa da je nakon toga taj dio i dalje čistio i na njemu bila trava i parking. Jedan dio da je sada ograđen uz kuću tužitelja.

11.5. Svjedok EE, raniji vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], navodi da je bio vlasnik kuće na toj čestici koju je stekao preko Stambene zadruge. U vlasništvo da su bili dobili preko Stambene zadruge tipsku kuću jer su se u cijelom tom naselju gradile iste takve kuće, a to da je bilo 1986. godine. Tu kuću, koju su dobili od zadruge, da su zatim prodali jednoj S i to otprilike nakon 10 godina. Sporni dio zemljišta da je on bio očistio od akacije i "graže" te ga održavao u vrijeme dok je tamo stanovao. Ne zna da li je to bio njegov dio zemljišta već, navodi, da ga je održavao. Garažu uz kuću (označena sa "X" na Skici izmjere od 04. lipnja 2016. (str. 160)) on da nije gradio već da su istu sagradili kupci kojima je kuću prodao iako je predmetna garaža bila u projektu Stambene zadruge. Ovaj svjedok navodi da ga nikada nitko nije sprječavao da koristi i održava ovaj sporni dio zemljišta na Skici izmjere (str. 160) označen slovom "B", a nikada da nije utvrđivao do kuda je međa njegove parcele u tom smjeru jer da je to zemljište bilo slobodno. Navodi da je moguće da je imao nekakav dogovor s tuženikom vezano za predmetno zemljište. S kojoj je prodao kuću da je pokazao dvorište i rekao da ovaj stražnji dio "održava". S da je prodao kuću kako je ista uknjižena, a da nisu pričali o tome je li sporni dio zemljišta, koji je predmetom ovog postupka, njegovo vlasništvo ili nije niti su zvali geodeta da označi što se točno prodaje. Na spornom dijelu zemljišta (kako je prikazano na skici na str. 160) da su bile trešnje i to dvije odmah do kuće, a tri u stražnjem dijelu. Niti jednu od tih trešanja on da nije posadio. Ove dvije koje su bile bliže kući, da su trebale biti rušene jer da su smetale kod gradnje, ali da je on zamolio da se ne poruše.

11.6. Svjedok ČE potvrđuje iskaz svjedoka EE da je sporni dio zemljišta njegov otac, EE, čistio i kosio te da su na tom dijelu zemljišta bile trešnje, a nakon toga "graža" i u blizini spornog zemljišta da je bio prolaz za "Bakinu šumicu".

11.7. Svjedokinja CE navodi da je tužitelj kuću kupio 2007., a u istoj da stanuju od 2020. Kuća da je kupljena od ZE. U pregovorima o kupoprodaji i samoj kupoprodaji da nije osobno sudjelovala ali da joj je rečeno da se kupuje kuća sa dvorištem i zemljištem gdje se mogu parkirati vozila za apartmane. Kuća da je tada imala 9 apartmana i jedan pomoćni objekt u čijem je prizemlju bila garaža, a na katu apartman. Navodi da je njezina svekrva (majka tužitelja koja je prema kazivanju svjedokinje sudjelovala u predmetnoj kupoprodaji) bila postavila zahtjev za kupnju okućnice te kuće ali ne zna kada je to bilo. Tvrdi da je tuženik počeo slati tužitelju dopise da je dio zemljišta na kojem parkiraju njihov. 2012. godine da su krenuli postupak "legalizacije" pa da su tada prvi puta utvrdili da jedan dio garaže sagrađen na čestici na kojoj dolazi uknjižen tuženik i tada da je trebalo riješiti okućnicu pa da je njezina svekrva otišla kod tuženika, bivšeg ravnatelja tuženika, razgovarati s njim o tome. Predmetom legalizacije da je bila garaža i jedan dio na stražnjoj strani kuće koju je dogradila gđa. ZE. Potvrđuje da je tužitelj sklopio s tuženikom ugovor o zakupu i da je zakupnina plaćana, a nakon kupoprodaje kuće kao suvlasnici da su se bili upisali tužitelj i KE (majka tužitelja – op.a.) te da je u vlasničkom listu bilo upisano, možda nekih, 580 m2, vezano za kuću.

11.8. Svjedokinja KE (majka tužitelja) navodi da je u vrijeme kupovine kuće tužitelja imala agenciju za promet nekretnina koju je bila otvorila još 1998. godine, a ugovor o kupoprodaji da je sklopljen 25. svibnja 2007. Kuću da su bili kupili ona i njezin sin, da bi ona kasnije svoju polovicu darovala sinu. Njoj da je bilo poznato što kupuju, a to da je bila kuća i dvorište te kuće. Kupoprodajni ugovor da im je pisao javni bilježnik i u njemu da je bilo navedeno da kupuju kuću s dvorištem i broj čestice na kojem se isto nalazi. U vrijeme kada su kupovali kuću da se nisu raspitivali je li kuća izgrađena u cijelosti u skladu sa građevinskom dozvolom, nego da su kasnije ustanovili da kuća nije u cijelosti "legalna" odnosno da su kasnije utvrdili da kuća nije u cijelosti izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom pa da je u tom postupku utvrđeno da jedan dio garaže prelazi na zemljište Instituta. Kuća da je koštala oko 350.000,00 eura. Tvrdi da su sporno zemljište, na skici označeno sa "B", kupili od gđe. Muller, a kasnije da se ustanovilo da taj sporni dio se ne nalazi na čestici k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koju su kupili. Inače, svaki apartman da ima svoj ulaz s vanjske strane i da se do kuće pristupa preko ovog spornog dijela "B", koji predstavlja okućnicu kuće, a ako to ne bi bila okućnica te kuće tada ispada da kuća uopće nema okućnice. U vrijeme kada je došla razgledavati kuću za kupnju, na spornom dijelu da su bili parkirani automobili turista koji su bili smješteni u apartmanima gđe. Muller pa da je i ona tu parkirala. Nakon kupnje kuće da su oni slobodno tu parkirali sve do 2016. kada je započeo spor oko tog zemljišta s tuženikom. U vrijeme kupoprodaje da nije decidirano pitala gđu. Muller je li to njezino parkiralište, da se o tome nije razgovaralo, međutim, da je pretpostavljala da ako iznajmljuje kuću i prodaje kuću da prodaje i to parkiralište, ali da je znala da ne kupuje to parkiralište, da ne bi kupila niti tu kuću budući da ima 9 apartmana, a da nema parkirališta. Gđa. ZE da joj je zapravo sporni dio pokazala kao svoju okućnicu pa da joj je rekla da i to prodaje. Ona osobno da nije otišla u katastar provjeriti što obuhvaća česticu koju kupuje, a gđu. Muller da nije pitala je li ona uknjižena na to parkiralište. U vrijeme kupnje predmetne kuće u teretovnici da nije bilo tereta. Niti u vrijeme kada je radila, budući da je sad u mirovini, a niti danas da se ne bavi pravno ničim što je vezano za kupoprodaju. U vrijeme kupoprodaje, ovaj dio gdje je parkiralište, da nije bio ograđen. Isto tako, u vrijeme legalizacije da je sve radio g. U, a ona da je samo platila, pa da je tako bilo i vezano za postupak sklapanja kupoprodajnog ugovora, kada je sve isprave odnijela javnom bilježniku.

11.9. Svjedokinja TE, inače predsjednica upravnog vijeća tuženika od 2014. do 2018., navodi da joj je u vrijeme njezinog mandata bio došao zahtjev za otkup dijela zemljišta i to upravo ovdje tužitelja i to 06. prosinca 2016. O tome da je bila obavijestila tadašnjeg ravnatelja i na idućoj sjednici vijeća da joj je bilo rečeno od strane ravnatelja da on nema ništa protiv toga, da se tom zahtjevu tužitelja udovolji i načelno da su se složili da se predmetno zemljište njima (tužitelju) ponudi na otkup. Ne zna što je dalje bilo, sjeća se samo da su vlasnici koji su željeli otkupiti okućnice, njih trojica, a među njima i tužitelj, bili ponudili cijenu između 40,00 i 50,00 eura po njihovoj procjeni ali da je onda tuženik napravio svoju procjenu pa da je tim ljudima dana mogućnost da otkupe taj dio zemljišta po toj cijeni, nakon čega da su dvojica pristali, a tužitelj nije.

11.10. U svom iskazu svjedok ĐE navodi da je starosjedilac u dijelu grada Poreč Jug i da mu je poznata povijest i spornog dijela zemljišta. Kuća, sada u vlasništvu tužitelja (inače njegovog zeta) da je građena 1986. i od tada do danas da su se izmijenila tri vlasnika. Sporno zemljište da je u razdoblju kada su se u kuću doselili prvi vlasnici, bio zapušten voćnjak trešanja i višanja, koji je sađen negdje 1962. do 1963. Prvi vlasnici kuće da su taj voćnjak, koji je bio zarastao u kupinu, korov i akaciju, morali očistiti da im korov ne bi ulazio u kuću i da bi mogli imati čistu okućnicu, pa da su tu okućnicu održavali na način kako je ona održavana i danas. Prvi vlasnik, EE, da je tu kuću s okućnicom prodao S gđi. Muller koja je nastavila koristiti posjed kao i prethodni vlasnik time da je na kući nešto nadograđivala. Ona da je tu živjela 10 godina, a 2007. da su njegov zet, ovdje tužitelj, i njegova majka kupili tu kuću i zemljište i nastavili koristiti cijeli taj posjed kako su ga zatekli i kako je korišten od prvog vlasnika EE. Zadnje 4 godine tuženik da je odlučio svoje imanje privesti svrsi, odnosno poljoprivredi, i tu da su nastali problemi za tužitelja. Cijelo ovo vrijeme o kojem je iskazivao, tuženik da imao u posjedu i vlasništvu cijelo to područje veličine 3 hektara, ali je cijelo područje bilo zaraslo u šumu. Jedino okućnice da su čišćene od strane vlasnika da im korov ne bi ulazio u kuću.

11.10.1. Ovaj svjedok iskazuje protivno ranijim iskazima svjedoka OE, ŽE i NE kada tvrdi da je sporni dio zemljišta ograđen od strane ranijih vlasnika, jer svjedoci OE, ŽE i NE tvrde da je sporni dio zemljišta ograđen nedavno, možda prije godinu dana. Isto tako, svjedok ĐE tvrdi da nije bio ostvaren ugovor o zakupu tog zemljišta između stranaka ovog postupka, a ta je činjenica utvrđena nespornom.

11.10.2. Da je sporni dio ograđen ne od strane ranijih vlasnika, nego od tuženika u svom iskazu tvrdi svjedok HE (punica tužitelja), pa tako iskazuje i da je s obzirom na ovu ogradu ograđen manji dio od onog kojeg je koristila ranija vlasnica, odnosno, ranija vlasnica da je koristila još jedan dio koji danas nije ograđen.

11.10.3. Iskaze ovih dvaju svjedoka u dijelu koji se odnosi na ograđivanje spornog dijela nekretnine sud cijeni nevjerodostojnim jer su isti proturiječni iskazima svjedoka OE, ME i NE, koji su cijenjeni vjerodostojnima u tom dijelu budući su isti sukladni i iskazima i tužitelja i z.z. tuženika. Ipak ta činjenica i nije odlučna za ovaj postupak, o tome još i nastavno.

12. Iskaze svih saslušanih svjedoka sud cijeni vrijednosno pozitivno jer je stajalište suda vezano za odlučne, a sporne činjenice - da nisu međusobno proturječni osim u dijelu kako je navedeno vezano za iskaz svjedoka ĐE i HE. O utvrđenom iz iskaza svjedoka još i nastavno.

12.1. Iz iskaza svjedoka IE nisu utvrđene odlučne činjenice, niti činjenice vezane za odlučne činjenice u ovom postupku.

13. Dalje, sukladno odredbi čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV) tužitelj je mogao steći vlasništvo spornog dijela predmetne nekretnine dosjelošću da je njegov posjed bio samostalan i pošten i to u neprekidnom trajanju kroz razdoblje od najmanje 20 godina. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (čl. 160. st. 1. i 2. ZV).

13.1. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim, samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu čim se ispune sve propisane pretpostavke.

13.2. Osim što dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu, mora biti i pošten. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (čl. 18. st. 2. i 3. ZV).

13.3. Samostalnost posjeda označava okolnost da dosjedatelj ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik (arg. iz čl. 11. st. 2. ZV). Samostalnost se također predmnijeva.

13.4. Dakle teret dokaza da tužiteljev posjed ne bi bio pošten i samostalan je na tuženiku.

13.5. Međutim, tužitelj mora dokazati vremenski tijek posjeda svojih prednika odnosno dužan je dokazati rokove dosjedanja i početak poštenog posjeda pravnih prednika kao sastavni dio dokaza za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

14. Iz iskaza saslušanih svjedoka je utvrđeno da je sporni dio zemljišta u jednom dijelu travnjak, a u jednom dijelu uređena površina za parkiranje automobila, te da u jednom manjem dijelu garaža uz kuću tužitelja prelazi na sporni dio zemljišta. Također je utvrđeno da je sporni dio zemljišta sada ograđen, međutim, do postavljanja te ograde predmetni dio zemljišta da nije bio ograđen ni na koji način već da su na istom bila stabla trešanja sve do kupnje kuće od strane ZE, koja je zatim na predmetnom dijelu zemljišta, držala automobile odnosno uredila parkiralište za automobile svojih gostiju obzirom da je od vremena EE do prodaje kuće tužitelju ista predmetnu kuću značajno nadogradila. U vrijeme kupnje predmetne kuće 2007. godine kuća je imala ukupno 10 apartmana i garažu i, kako to tvrdi svjedokinja KE, kupljena je za iznos 350.000,00 eura. Također je utvrđeno da u vrijeme kupnje tužitelj i KE nisu provjeravali u katastarskom operatu što čini česticu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koju su kupovali, koja je njezina površina i oblik, te da nisu izričito pitali prodavateljicu kupuju li i spornu površinu koja je predmetom ovog postupka, već da su isto podrazumijevali.

14.1. Iz iskaza svjedoka EE proizlazi da je spornu površinu održavao i da je možda imao dogovor oko sporne površine s tuženikom. Također je utvrđeno da je upravo on bio sporni dio zemljišta očistio te ga održavao u vrijeme dok je tamo stanovao, a budući da "ne zna da li je to bio njegov dio zemljišta već, da ga je održavao" stajalište je suda sukladno ranije navedenoj odredbi čl. 11. st. 1. ZV da predmetni dio zemljišta nije posjedovao kao da je njegov vlasnik odnosno da nije bio samostalan posjednik. Dalje, kako iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je " S kojoj je prodao kuću pokazao dvorište i rekao da ovaj stražnji dio "održava"", a S "da je prodao kuću kako je ista uknjižena, te da nisu pričali o tome je li sporni dio zemljišta, koji je predmetom ovog postupka, njegovo vlasništvo ili nije, niti su zvali geodeta da označi što se točno prodaje" stajalište je suda da je pravna prednica tužitelja (ZE – op.a.) u vrijeme kupnje predmetne nekretnine u smislu odredbe čl. 18. st. 3. ZV-a znala odnosno s obzirom na okolnosti na koje ukazuje svjedok EE da je imala dovoljno razloga posumnjati da joj pravo na posjed spornog dijela zemljišta koje je predmetom ovog postupka ne pripada, to posebno stoga što joj je prodana kuća (koju je ona nadogradila, a u vrijeme prodaje je bila manja tipska kuća u [adresa]) s okućnicom na koju je tada bio uknjižen EE (s površinom koju je kasnije i tužitelj kupio od cca 580m2 kako to tvrdi svjedok CE), a koji joj je priopćio da ovaj dio zemljišta "održava".

14.1.1. Dakle, posjed pravnih prednika tužitelja EE kao nesamostalnog posjednika i ZE, kao nepoštene posjednice, sukladno odredbi čl. 160. st. 1. i 2.ZV ne može biti uračunat tužitelju u rokove potrebne za dosjelost.

14.2. Iz iskaza svjedoka KE proizlazi da su ona i tužitelj saznali da kuća koju su ona i tužitelj kupili nije u cijelosti izgrađena u skladu s aktima o građenju u vrijeme kada su u tijeku bili postupci ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada (prema zaključku suda to je moglo biti nakon stupanja na snagu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a koji je stupio na snagu 15. srpnja 2011. ili 18. srpnja 2012.). Svjedokinja CE iskazuje da su postupak legalizacije krenuli možda 2012. godine. Tada da su utvrdili da jedan dio garaže izgrađen na čestici na kojoj dolazi uknjižen tuženik i tada da je trebalo riješiti okućnicu pa da se vezano za to njezina svekrva KE obratila tuženiku. Kada se ovaj dio iskaza CE dovede u korelaciju s iskazom KE da joj u vrijeme kupnje predmetne kuće nije bilo ništa poznato, vezano za to da sporni dio zemljišta ne bi bio dio čestice koju su ona i tužitelj kupili, sud isto može cijeniti istinitim, međutim, drži ga nevjerodostojnim ako se ima u vidu činjenica da je KE u vrijeme kupnje predmetne kuće imala Agenciju za promet nekretninama i da je to bilo njezino zanimanje. Unatoč tome, ali uzimajući u obzir okolnost da je tužitelj već 2012. godine znao da dio garaže njegove kuće prelazi na česticu tuženika, te u kontekstu činjenice iz iskaza svjedokinje KE da je obitelj tužitelja "slobodno tu parkirala sve do 2016. kada je započeo spor oko tog zemljišta s tuženikom", te u kontekstu činjenice da je nedvojbeno 2017. godine između stranka postupka sklopljen ugovor o zakupu spornog dijela zemljišta, stajalište je suda da je tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, a obzirom i na postupak koji je pokrenut po tuženiku, a vodi se pod posl. br. P-195/2020 radi predaje posjeda spornog dijela zemljišta bio nepošteni posjednik, unatoč tome što se u vrijeme stjecanja nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] 2007. godine mogao smatrati poštenim posjednikom jer kupac koji nije provjeravao zemljišnoknjižno stanje niti površinu čestice, obzirom na uredno uspostavljen i održavan posjed na spornom dijelu od strane ZE koja ga je u posjed i uvela (kako to iskazuju svjedoci ŽE, NE, CE, KE i ĐE) - ne mora se automatski smatrati nepoštenim. Međutim, ukoliko i jest posjed tužitelja kao pravnog slijednika ZE u vrijeme kada je taj posjed stekao od prednice (25. svibnja 2007. kako je utvrđeno iz iskaza svjedoka KE) bio pošten i samostalan, stajalište je suda da je to isti svakako prestao biti, s obzirom na sve opisane okolnosti, i to najkasnije u vrijeme podnošenja tužbe za predaju posjeda u predmetu posl. br. P-195/2020, odnosno dana 18. ožujka 2020., a nastavno na to valja zaključiti da u tom razdoblju od 25. svibnja 2007. do 18. ožujka 2020. nije protekao 20-godišnji rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

15. Dalje, a u kontekstu navedenog, valja se osvrnuti na iskaz tužitelja kada tvrdi da je kuću kupio 2007. godine sa zemljištem kojeg ima i sad u posjedu i kojeg je koristio kao vlasnik, da bi ga 2017. tuženik prisilio da potpiše ugovor o zakupu na način da su ga svaki dan fotografirali i slali mu opomene, a negdje 2019. godine tuženik da je počeo sa čišćenjem okolnog zemljišta. Kada je 2007. godine prvi puta došao vidjeti tu kuću i to dvorište, ona da je izgledala drugačije nego što je danas, jer je danas dvorište ograđeno žičanom ogradom, a onda da je bilo ograđeno betonskom žičanom ogradom, a okolo da je bila drača i prašuma. Prodavatelj da mu nije pokazao međašne znakove, međutim, na jednom dijelu dvorišta između dviju trešanja da je bila sagrađena nekakva drvena kućica, nadstrešnica, kao nekakva pečenjara i da je bilo puno parkirnih mjesta u tom dvorištu, možda 10-15. Do 2017. nikada nitko da mu nije ništa rekao vezano za to dvorište niti mu branio išta. Kada je nekretninu kupovao da nije znao da je garaža sagrađena na dvije čestice, a gradski upojni bunar da se nalazi u njegovu dvorištu, pa da Grad dolazi u njegovo dvorište i čisti ga. U taj upojni bunar da se slijeva voda i iz cijele ulice JE. Grad da redovito dolazi i čisti, odnosno, to da radi Odvodnja Poreč, dva puta godišnje. Tvrdi da je dvorište uz kuću bilo, i kada je kupio kuću, ograđeno kao i danas, a u tom dvorištu da su bile trešnje, koje su posadili D, to da su mu rekli susjedi. Kuća da je "legalizirana", a nije mu poznato koju površinu čestice je kupio, niti je to znao kada ju je kupovao. U vrijeme zaključenja ugovora o zakupu on da je već bio u posjedu spornog dijela zemljišta i da je sklapanjem predmetnog ugovora o zakupu 2017. godine nije bio predan u posjed sporni dio zemljišta. Tako je u kontekstu ranije cijenjenih iskaza iskaz tužitelja ocijenjen istinitim i vjerodostojnim osim u dijelu da bi sporni dio zemljišta bio ograđen u vrijeme kada je nekretninu kupio, kada ranije saslušani svjedoci tvrde da je sporni dio zemljišta ograđen unatrag nekoliko godina od strane upravo tužitelja. U tom je dijelu pozitivno cijenjen iskaz z.z. tuženika BE, iz razloga jer iskazuje istovjetno ranije saslušanim svjedocima (OE i dr.), kada tvrdi da je sporno zemljište ovako kako je danas ograđeno, ograđeno od strane tužitelja možda prije par godina. U predmetnom kvartu gdje je kuća tužitelja da su neki vlasnici riješili svoje probleme zemljišta na način da su otkupili od tuženika zemljište, a to da je bilo 2017. ili 2018. godine. Na sporno zemljište da je došao prvi put 2001. ili 2002. i na njemu da su tada bili kolekcijski nasadi trešanja. U to vrijeme da je bio istraživač u Institutu i kao takav sve do 2012. godine da nije imao nikakvog doticaja sa upravom Instituta i tada 2002., kada je prvi puta došao na sporno zemljište, da je znao da je zemljište sporno, a na njemu da se nalaze nasadi u vlasništvu tuženika, međutim, to da nije bio njegov razlog posjeta tom zemljištu. U to vrijeme sporno zemljište da nije bilo ni na koji način ograđeno niti označeno, a također da je bilo obraslo.

16. Zaključno, slijedom svega navedenog, stajalište je suda da tužitelj u postupku nije dokazao da bi bio samostalan i pošten posjednik predmetnog spornog dijela zemljišta u razdoblju od preko 20 godina, kako je to predviđeno odredbom čl. 159. st. 3. ZV-a. Osim toga, tužitelj već u podnesku kojim podnosi tužbu u ovom predmetu (protutužba od 15. ožujka 2021. u predmetu posl. br. P-302/2021) tvrdi da nije u posjedu spornog dijela u površni od 1106 m2 već u površini 800 m2, dok je na Skici izmjere izrađenoj od GEOPLAN d.o.o. od 04. lipnja 2016., a koja skica bi imala biti sastavni dio presude kojom se utvrđuje pravo vlasništva tužitelja upravo u toj površini, pa je stajalište suda da nisu ispunjene pravne pretpostavke da bi tužitelj stekao vlasništvo spornog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] dosjelošću te je njegov tužbeni zahtjev neosnovan i odlučeno kao u točki I izreke presude.

17. Što se tiče dijela eventualno kumuliranog kondemnatornog tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži sklapanje ugovora o kupoprodaji dijela nekretnine koja je predmetom tužbenog zahtjeva u površini 1106 m2 ukazuje se da je u pravu tuženik kada tvrdi da ne postoji zakonska obveza na strani tuženika da zaključi takav ugovor odnosno ugovor sadržaja kojeg tužitelj predlaže u svom dijelu eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva (ad 3.), a također tužitelj nije dokazao niti takvo što tvrdi da bi tuženik pravnim poslom preuzeo takvu obvezu na sklapanje predmetnog ugovora iz čega proizlazi da je taj dio njegovog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva neosnovan te je suđeno kao u toč. II izreke presude. Naime, obveza prodaje zemljišta iz odredbe čl. 219. ZOPU/25 odnosi se na Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, a ne na tuženika.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

18.1. Tuženiku su priznati troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa) i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištima 04. svibnja 2022., 19. lipnja 2024., 02. srpnja 2024., 31. srpnja 2024., 30. listopada 2024., 14. srpnja 2025., 16. prosinca 2025. i na ročištu za objavu odluke u iznosu ukupno 1.150,00 eura (tbr. 9/1, 9/5 i 9/3 Tarife).

18.2. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja u iznosima koji premašuju one predviđene Tarifom te mu nije priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu 27. travnja 2023. jer je to ročište bilo odgođeno ovosudnim rješenjem posl. br. 30 P-302/2021-14 od 05. travnja 2023.

U Poreču, 17. ožujka 2026.

S u d a c:

Sanja Oroz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave.

Dna:

1. Tužitelj p.p.,

2. Tuženik p.p.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte