REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Povrv-307/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sutkinji toga suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Folnegovićeva 1, Zagreb, OIB:83416546499, zastupanog po punomoćniku Matiji Potočnjaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 03. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba posl.br. Ovrv-4247/2025 od 06.03.2025. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 Eur sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. ožujka 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Jasna Zorić iz Zagreba izdala je u povodu tužiteljevog (tada ovrhovoditeljevog) prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvoda iz knjige otvorenih stavaka rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-4247/2025 od 06.03.2025. radi naplate od ovršenika, sada tuženika iznosa od 283,95 Eur, sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv tog rješenja o ovrsi tuženica kao ovršenik je pravodobno podnijela prigovor pa je rješenjem posl. broj Povrv-307/2025 od 22.05.2025. stavljeno rješenje o ovrsi izvan snage u djelu u kojem je određena ovrha dok je u odnosu na dio u kojem je naloženo plaćanje nastavljen parnični postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženica u svom prigovoru osporava osnovanost i visinu potraživanja te navodi kako evidentiran trošak nije rezultat njene potrošnje. Navodi kako njen poslovni prostor na adresi [adresa] posjeduje vlastiti vodomjer, mjerno mjesto 1021047 koji precizno bilježi potrošnju. Na temelju tog očitanja nikada nije zabilježena potrošnja koja bi odgovarala iznosu duga od 210,43 Eur. Glavni vodomjer koji mjeri ukupnu potrošnju za sve korisnike na nekretnini ne razlikuje pojedinačnu potrošnju. Troškovi su raspoređeni prema nejasnim kriterijima. što je protivno čl. 11. Zakona o zaštiti potrošača koji zahtjeva transparentnost obračuna. Prema informacija o održavanju trošak vode koji je evidentiran rezultat je curenja na zajedničkom dijelu sustava. Održavanja zajedničkog vodovodnog sustava obveza je vlasnika nekretnine, ne pojedinačnih korisnika sukladno čl. 39. ZV-a. Navodi kako je 25.08.2022. podnijela reklamacij Zagrebačkom Holdingu zbog nepravilnosti u obračunu, na što je isti bio dužan odgovoriti u roku od 15 dana, a što nije učinjeno. Navodi kako je 18.11.2016. financirala izgradnju vlastitog vodomjera čime je osigurala točno mjerenje potrošnje za njen poslovni prostor te troškovi koji nisu zabilježeni na vodomjeru ne mogu biti plaćeni.

4. Tužitelj je u podnesku od 30.06.2025. naveo kako se potraživanje tužitelja odnosi na uslugu opskrbe vodom poslovnog prostora i povezane naknade za kupca šifre: 3452331, mjerno mjesto: 1021047, adresa mjernog mjesta: DUBRAVA 221, 10040 ZAGREB. Na predmetnom mjernom mjestu kao korisnik usluge u utuženom razdoblju zaveden je tuženik kao vlasnik poslovnog prostora na adresi iz uvida u kupca i iz uvida u mjerno mjesto. odnosu na navode tuženika iz prigovora, tužitelj ističe da su isti paušalni, bespredmetni i irelevantni za predmetni postupak te da tuženik ne prilaže nikakve dokaze kojima potkrepljuje iznesene navode. Tužitelj je tuženiku isporučio vodnu uslugu, a koje potraživanje naknade za isporučenu vodu tužitelja nije podmireno, sve vidljivo iz knjigovodstvene kartice tuženika i prijepisa računa. U odnosu na prigovor da tuženik nije obveznik plaćanja te da ne postoji obveza plaćanja, tužitelj ističe da je tuženik i tužitelj u ugovornom odnosu sukladno članku 2. točki 17. Općih uvjeta isporuke vodnih usluga te da je upisan kao korisnik usluge. Naime, korisnik usluge dužan je sukladno članku 70. stavku 4. Općih uvjeta isporuke vodnih usluga, u roku od 15 dana obavijestiti Isporučitelja usluge o promjeni korisnika te u prilog tome dostaviti vjerodostojnu dokumentaciju te sukladno članku 70. stavku 3. Općih uvjeta isporuke vodnih usluga korisnik usluge ostaje u obvezi podmiriti pružene usluge sve dok tako ne postupi. Obzirom da tuženik kao korisnik usluge nije pravodobno obavijestio tužitelja o promjeni korisnika, tužitelj je temeljem članka 70. stavka 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga ispostavio tuženiku utuženi račun. Tužitelj ističe kako nema saznanja o navodima tuženika o nepravilnoj raspodjeli troškova, curenju vode, povećanoj potrošnji i uloženim sredstvima tuženika za vlastiti vodomjer. Tužitelj ističe da su korisnici prema Općim uvjetima isporuke vodnih usluga dužni tužitelju kao pružatelju usluga dojaviti sve promjene obveznika plaćanja, a oko nepravilne raspodjele troškova i promjeni ugovora s tužiteljem su dužni pregovarati putem predstavnik suvlasnika ili skupno kao suvlasnici. Što se tiče navoda iz točke 3. prigovora o nepravodobnom održavanju zgrade u kojoj se nalazi poslovni prostor, tužitelj ističe da to ne spada u djelokrug tužitelja, već korisnika, te da je nejasno zašto je tuženik to odlučio spominjati u prigovoru.

5. Tuženica se u podnesku od 17.07.2025. očitovala na podnesak tužitelja te je navela kako ne osporava vlasništvo spornog poslovnog prostora te postojanje mjernog mjesta 1021047 kao i isporuku vode od strane tužitelja no spornim smatra iznos računa koji je u bitno višem iznosu u odnosu na redovne račune te koji nije rezultat realne potrošnje bez da je tužitelj dostavio obrazloženje ili dokumentaciju koja bi opravdala takvo odstupanje. Tuženica je pravodobno uložila prigovor na taj račun. Uvidom u knjigovodstvenu karticu vidljivo je da su sve obveze osim spornog računa uredno i na vrijeme podmirivane što ukazuje na činjenicu da tuženica ne izbjegava plaćanje stvarnih i osnovanih računa. U tijeku postupka navodi kako u odnosu na stanje računa odn. podatke naznačene na računima osporava da bi potrošnja vode u poslovnom prostoru u njezinom vlasništvu za period od 22. lipnja do 25. srpnja 2022.g. iznosila 64.075 m3 odn. da bi u periodu od 25. srpnja do 25. kolovoza 2022. iznosila 18.4520 m3. Riječ je o poslovnom prostoru površine 10,55 m2 koji je u utuženom periodu bio iznajmljen kao što je i danas HOK d.d., dakle uredskoj djelatnosti te je nemoguća ovolika količina potrošnje vode. Tužena ukazuje da je u periodu koji je prethodio spornim računima kao i danas mjesečna prosječna potrošnja u visini računa od 7 do 8 eur. U odnosu na isprave koje je dostavio tuženik u vidu e-mail prepiske iz 2017.g. kao i odluke suvlasnika, tužena ukazuje da navedeno nije u vezi sa predmetom spora. Osim toga, tužena osporava da bi potpisala odluku suvlasnika koju je tužitelj dostavio u spis. Neovisno od navedenog, iz dostavljenog Aneksa međuvlasničkog ugovora iz 2017.g. nesporno proizlazi da će suvlasnicima kojima se ugrade interni vodomjeri, a to je učinila tužena, obračunavati mjesečna potrošnja prema potrošnji u poslovnom prostoru. Tužena je tužitelju odmah po primitku spornih računa podnijela reklamaciju u kolovozu 2022.g te je i u prosincu 2024. g. osporila potrošnju vode vezano za utužene račune, o čemu se kao dokaz u spis predaje primjerak prigovora koji je tužena e-mailom dostavila tužitelju. Ukazuje da je prema sadašnjem stanju potrošnje vode, sa stanjem 2025.g. stanje vodomjera evidentirano na 25 kubika. Vezano za reklamacije tužene, tužena od tužitelja nikada nije dobila nikakav pisani odgovor kao niti obrazloženje neosnovano visokog računa za srpanj odn. kolovoz 2022. g.

6. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja (list 8 spisa), račun ugradnja vodomjera (list 14 spisa), kartica kupca (list 38 spisa), izvod iz evidencije tužitelja za mjerno mjesto (list 39 i 40 spisa), račune (list 42-44 spisa), uvid u mjerno mjesto (list 46 spisa), evidencija kupca (list 47 spisa), Odluku suvlasnika (list 48 spisa), matične evidencije-objekti (list 49 spisa), e-mail od 27.01.2017. (list 50 spisa), Aneks međuvlasničkog ugovora br 45/16 (list 51 i 52 spisa), Ugovor o pružanju usluga očitanja potrošnje vode (list 53-54 spisa), odluka suvlasnika (list 55 spisa), e-mail od 04.05.2017. (list 56 spisa), prigovor tuženice tužitelju (list 64 spisa).

7. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 80/19, 40/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) , ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Među strankama u ovom postupku nije sporno da je tuženica vlasnica poslovnog prostora na adresi [adresa] s evidentiranim mjernim mjestom br 1021047, na kojem tužitelj vrši isporuku vode. Spornim proizlazi osnovanost i visina potraživanja obzirom na to da tuženica ističe kako utužen račun nije rezultat realne potrošnje te koji je u bitno višem iznosu u odnosu na redovne račune te da je istoj ugrađen interni vodomjer.

9. Iz računa od 18.11.2016. koji je tuženica dostavila uz odgovor na tužbu proizlazi kako je isti izdan za pruženu uslugu izgradnje internog vodomjera u iznosu od 1.187,50 kn

10. Iz kartice kupca tužitelja na listu 40 spisa vidljivo je da je za tuženicu evidentirano postojanje internog vodomjera na mjernom mjestu 1021047, oznaka S, koje očitanje vrši Hidro-termocentar – HTC d.o.o.

11. Iz odluke suvlasnika stambene zgrade [adresa] proizlazi da je tuženica svojim potpisom potvrdila da je suglasna da uslugu očitanja internih vodomjera provodi društvo HTC d.o.o. za poslovni prostor od 10.55 m2 u vlasništvu tuženice zavedenog korisnika HOK Osiguranje

12. Iz Aneksa međuvlasničkog ugovora br 45/16 stambene zgrade [adresa] od 29.01.2018. proizlazi kako je u čl. 2. istog navedeno kako su interni vodomjeri vlasništvo korisnika usluga (vlasnika poslovnih prostora) koji su ih dužni redovno održavati i mijenjati u zakonom propisanim rokovima te da se servis i održavanje brojila izvode o trošku vlasnika internog brojila koji je definiran ugovorom s HTC d.o.o. posebnim ugovorom. U čl. 3. je navedeno da tim Aneksom suvlasnici utvrđuju da će se utrošak vode dijeliti prema raspodjeli koju će HTC d.o.o. mjesečno dostavljati Vodoopskrbi i odvodnji d.o.o. koja će se vršiti na način da će se suvlasnicima kojima se ugrade interni vodomjeri mjesečna potrošnja obračunavati kao zbroj očitane mjesečne potrošnje svih internih vodomjera u njihovom poslovnom prostoru. Suvlasnici koji ne ugrade interne vodomjere mjesečna potrošnja obračunati će se na način da će se razlika između stanja glavnog vodomjera i zbroja stanja svih internih vodomjera u zgradi podijeliti prema broju prijavljenih članova suvlasnika koji nisu ugradili interne vodomjere. U slučaju izvanredne situacije na zajedničkom dijelu vodnih instalacija u nekretnini i ili stambenoj zgradi povećanje potrošnje na glavnom vodomjeru stambene zgrade u kojoj se nalazi nekretnina suvlasnika biti će jednako raspodijeljena svim suvlasnicima razmjerno površini nekretnina. U čl. 5. je navedeno kako suvlasnici ovlašćuju tvrtku HTC d.o.o. za pružanje usluge očitanja internih vodomjera.

12. iz Ugovora o pružanju usluga očitanja potrošnje vode br 45/16 zaključenog 18.11.2016. između društva HTC d.o.o. i stambene zgrade [adresa], zastupane po predstavniku stanara proizlazi kako se tim Ugovorom HTC obvezuje korisniku pružiti uslugu očitanja potrošnje vode te da će očitane podatke dostaviti Distributeru 13. Iz utuženog računa 42182246 za poslovni prostor u [adresa], mjerno mjesto 1021047 za razdoblje od 22.06.2022. do 25.07.2022. s dospijećem 01.09.2022. proizlazi kako je evidentirana potrošnja vode od 64.7510 m3 te je račun izdan na iznos od 1.801,90 kn

14. Iz utuženog računa 42453145 za poslovni prostor u [adresa], mjerno mjesto 1021047 za razdoblje 25.07.2022. do 25.08.2022. s dospijećem 03.10.2022. proizlazi kako je evidentirana potrošnja vode od 18.4520 m3 te je račun izdan na iznos od 73,52 Eur.

15. Iz prigovora tuženice upućenog tužitelju proizlazi kako je tuženica prigovorila iskazanom dugovanju na izvatku otvorenih stavaka tužitelja po rn. br. 42182246, 42453145 i 49493054, odnosno po utuženim računima navodeći kako ju se tereti za potrošnju vode koju nije potrošila jer ista ima kontrolno brojilo za provjeru potrošnje 16. Kako među strankama nije sporno da se predmetna tražbina odnosi na komunalnu uslugu opskrbe vodom koju tužitelj pruža, dok je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, sud primjenom Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" broj: 66/19) u svezi s čl. 40. st. 1. i čl. 3. st. 1. toč. 6. istog Zakona primjenjujući odredbe čl. 3. i čl. 20. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'' broj 68/2018, 110/2018, 32/2020, 145/2024), čl. 9. st. 1. Odluke o plaćanju komunalnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba) i odredbe Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik grada Zagreba broj 17/2013), te odredbe čl. 4., 7., 9. i 10. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, dalje: ZOO) i Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 19/2022, 59/2023 ZZP) zaključuje da tužitelj nije dokazao da je u utuženom razdoblju za poslovni prostor tuženice na adresi [adresa] isporučio vodu u količini za koju je obračunata utužena naknada, odnosno nije dokazao stvarnu potrošnju vode za tuženika u utuženom razdoblju, a koji teret dokaza leži na njemu, pa bi nametanje tuženici da podmiri trošak vode koju nije potrošio predstavljalo nesrazmjeran teret i reflektiralo bi nepošteno postupanje prema njemu kao potrošaču, što je protivno i načelu jednake vrijednosti davanja i načelu savjesnosti i poštenja, slijedom čega je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a. ZPP-a) jer tužitelj nije dokazao odlučne činjenice i odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika te odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

17. Naime s obzirom na to da tuženica osporava visinu tužbenog zahtjeva, teret dokazivanja da su isti pravilno sastavljeni na tužitelju sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a. To znači da je s obzirom na to da tuženica ima ugrađen interni vodomjer sukladno Općim i tehničkim uvjetima tužitelja te odredbama Aneksa međuvlasničkog ugovora br 45/16 stambene zgrade [adresa] od 29.01.2018. u čl. 3. navedeno da suvlasnici utvrđuju da će se utrošak vode dijeliti prema raspodjeli koju će HTC d.o.o. mjesečno dostavljati Vodoopskrbi i odvodnji d.o.o. koja će se vršiti na način da će se suvlasnicima kojima se ugrade interni vodomjeri mjesečna potrošnja obračunavati kao zbroj očitane mjesečne potrošnje svih internih vodomjera u njihovom poslovnom prostoru. Iz utuženih računa ne proizlazi na koji je način tužitelj došao do utroška u odnosu na koji je obračunao konačne iznose. Pritom u odnosu na naknade obračunate na predmetnim računima koje naknade se obračunavaju sukladno potrošnji vode (stavke „naknada za korištenje voda“, „naknada za zaštitu voda“, „naknada za razvoj - vodoopskrba“, „odvodnja“, „naknada za razvoj - odvodnja“, „pročišćivanje otpadnih voda“) utvrđuje se kako, s obzirom na to da tužitelj nije dokazao potrošnju vode za predmetno razdoblje, to posljedično tome nije dokazao niti da je naknada ispravno obračunata. Što se tiče naknada koje se obračunavaju u fiksnom iznosu („voda - fiksni dio cijene“ i „odvodnja - fiksni dio cijene“) tužitelj nije dokazao visinu istih, budući da nije dostavio dokumentaciju iz koje bi sud mogao utvrditi jediničnu cijena navedenih stavki. Tuženica je ujedno izjavila prigovor protiv utuženih računa na koji se tužitelj nije očitovao.

18. U odnosu na istaknut prigovor zastare od strane tuženika sud je utvrdio da je on neosnovan. Naime, odredbom članka 226. st. 1. ZOO-a propisano je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja jer s eu konkretnom slučaju radi o isporuci vode za poslovni prostor. Odredbom čl. 361. st.1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je odredbom čl. 360. st. 2. ZOO-a propisano da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Uvidom u vjerodostojnu ispravu utvrđeno je da se potraživanje tužitelja odnosi na račune sa datumima dospijeća od 01.09.2022. i 03.10.2022. Ovršni prijedlog predan je javnom bilježniku 13.01.2025. odnosno prije isteka tri godine od dospijeća najstarijeg utuženog računa pa je utvrđeno da za navedene račune, nije nastupila zastara potraživanja.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tuženiku zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od eur, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška zastupanja na ročištu 03.02.2025. u iznosu od 125,00 Eur (PDV 25% uključen)(Tbr. 9. točka 1.). Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

20. Tuženici nije priznat zatražen trošak puta punomoćnika između Sesveta i Zagreba 12,7 km x 0,5 eur po km x 2 obzirom na to da je tuženica mogla odabrati punomoćnika iz redova odvjetnika sa sjedištem u mjestu ovoga suda slijedom čega trošak koji je posljedica odabira punomoćnika izvan sjedišta suda pada na teret same tužene.

U Sesvetama 17. ožujka 2026.

SUDAC

Iva Raos

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun