REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-276/2023-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Radelić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o. iz Zagreba, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 12. veljače 2026., održane u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tužitelja ŠS, odvjetničkog vježbenika te punomoćnika tuženika KS, punomoćnika po zaposlenju, dana 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o. iz Zagreba, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, platiti tužitelju ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.093,56 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središn je banke, tekućom na iznose od:

- 105,00 eura, od 17.03.2026., do isplate,

-1.988,56 eura, od 07.10.2022., do isplate, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva a da mu tuženik plati iznos od 30,00 eura, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos, kao i da mu na iznos od 1.988,56 eura plati zateznu kamatu tekuću od 05.11.2019. do 06.10.2022., a na iznos od 105,00 eura od 05.11.2019. do 16.03.2026.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.937,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 04. studenoga 2019., oko 14,40 sati, u Zagrebu, na križanju Ulice grada Vukovara i Trga Stjepana Radića, došlo do štetnog događaja, prometne nesreće u kojoj su sudjelovala 2 motorna vozila, a koju je prouzrokovalo osobno vozilo marke FORD, KA, 1.2 TDCI, registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao AS. Tužitelj je, kao vozač motornog vozila – autobusa, registarske oznake [registarska oznaka], u navedenom štetnom događaju pretrpio teške tjelesne ozljede prilikom obavljanja radnih zadataka. Tužitelju je predmetna ozljeda od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: HZZO) priznata kao ozljeda na radu, a što je razvidno iz Rješenja HZZO-a, donesenog dana 16. prosinca 2021., KLASA: UP/I-502-03/19-02/5449, URBROJ: 338-21-02-02-21-27. Sukladno odredbi članka 111. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, u daljnjem tekstu: ZOR), u vezi s odredbama Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, u daljnjem tekstu: ZOZNR), poslodavac je dužan rad organizirati na način da osigura zaštitu života i zdravlja radnika te isti odgovara za svu štetu koju radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom. Nadalje, za ozljedu koju radnik pretrpi obavljajući poslove za pos lodavca, smatra se da izravno potječe od rada te poslodavac za nju odgovara po osnovi načela objektivne odgovornosti, samom činjenicom da je radnik ozljedu zadobio prilikom obavljanja poslova za poslodavca. Tužitelj je, nakon gore navedenog štetnog događaja, potražio liječničku pomoć u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice, Klinici za traumatologiju, temeljem koje je utvrđeno kako je isti zadobio teške tjelesne ozljede u vidu iščašenja i nategnuća cervikalne kralježnice, dijagnoze Distensio mm. Paravertebralium cervicalium te je daljnje liječenje nastavio sukladno uputama liječnika. Daljnje liječenje tužitelj je nastavio u Specijalnoj bolnici Arithera, a što je razvidno iz Potvrde Specijalne bolnice Arithera od dana 25. siječnja 2023. Tužitelju su dijagnosticirane teške tjelesne ozljede koje su detaljno opisane u liječničkoj dokumentaciji koja se prilaže. Razlogom navedenog štetnog događaja, tužitelj je pretrpio i još uvijek trpi neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, a nakon završenog liječenja tužitelj će ulagati pojačane napore u životu i radu. Za vrijeme liječenja tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega bližnjih. Na temelju naprijed navedenog te temeljem priležeće medicinske dokumentacije, cijeneći odredbe iz članka 19. i članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u daljnjem tekstu: ZOO), tužitelj potražuje naknadu štete s osnova prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje i to u ukupnom iznosu od 2.123,56 eura, uvećano za pripadajuće zatezne kamate. Tužitelj ističe kako se obratio društvu CROATIA osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod matičnim brojem subjekta upisa (MBS): 080051022, osobni identifikacijski broj (OIB): 26187994862, kao osiguravatelju tuženika, u mirnom postupku i to odštetnim zahtjevom od dana 07. listopada 2022., s obzirom kako je tuženik u trenutku nastanka štetnog događaja imao valjano sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti (Generalna polica br. [broj police] za grupu 1). Na temelju svega navedenog, tužitelj predlaže naslovnom Sudu da nakon provedenog postupka usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te tuženika obveže na plaćanje troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tužbeni zahtjev, neosnovan. Čini neprijepornim da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača autobusa. Također ne osporava da je dana 04.11.2019. došlo do prometne nezgode, u kojoj je sudjelovalo vozilo tužitelja. Međutim, osporava uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda, poglavito jer se tužitelj javio na hitan prijem tek drugi dan navečer, te činjenice da je bolovanje trajalo samo 13 dana. Podredno, tuženik predlaže pozvati CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, [adresa], da kao umješač stupi u parnicu na strani tuženika obzirom tuženik s istom ima zaključene Police osiguranja: - Policu osiguranja od automobilske odgovornosti br.: 017001192309 - Generalnu policu broj: [broj police] za grupu 2 Osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja ( nezgode ) - Generalna polica broj: [broj police] za grupu 1 Osiguranje od odgovornosti. Tuženik ne osporava svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja. Slijedom navedenog tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

3. CROATIA osiguranje d.d., se dopisom od 14.02.2025., očitovala da neće pristupiti u parnicu kao umješač na strani tuženika, budući da nema pravni interes sudjelovati u ovom parničnom postupku.

4. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Tomislavu Trajbaru, a saslušan je i tužitelj kao stranka u postupku.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. U pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužitelju, kao i odgovornosti za naknadu te štete valja uputiti na odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14,118/14,154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR) kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivan ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Kako je neprijeporna odgovornost tuženika u nastanku štetnog događaja tužitelju, to nisu ispunjene pretpostavke iz navedenih odredaba, a kako bi se tuženik oslobodio od odgovornosti u ovom konkretnom slučaju.

7. Time je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (č1.19.st.2. u vezi s čl. 1046 ZOO -a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, koju štetu je tužitelju dužan naknaditi tuženik. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, fizičke bolove, strah. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

8. Vještačkom nalazu dr. Tomislava Trajbara, sud je poklonio vjeru jer je po ocjeni ovog suda učinjen u skladu s pravilima medicinske struke, na logičan i uvjerljiv način, temeljem uvida u spis i medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja. Iz nalaza i mišljenja slijedi da je tužitelj zadobio u štetnom događaju trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Navedeno je laka tjelesna ozljeda, a nakon propisno provedenog konzervativnog kirurškog liječenja i fizikalne terapije zaostale su trajne posljedice u vidu blagog stupnja smanjene pokretljivosti vratne kralježnice i blažeg bolnog cervikobrahijalnog sindroma. Vještak nalazi da između nastanka ozljeda i trajnih posljedica postoji direktna uzročno posljedična veza. Vještak je dodatno izvršio uvid i u zdravstveni karton tužitelja (dostavljen uz podnesak tužitelja od 05.05.2025.), te se pisanim putem očitovao da je tužitelj stradao 04.11.2019., pri čemu je zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice prema QTF klasifikaciji I/ II stupanj. Pri objektivnoj (NMR) obradi vratne kralježnice utvrđene su mu degenerativne promjene na istoj. Ovaj štetni događaj doveo je do pogoršanja stanja vratne kralježnice te razvoja opisanih subjektivnih i funkcionalnih tegoba opisanih u vještačenju. Isto tako vještak je naveo da je uvidom u osobni zdravstveni karton priložen spisu od str. 70 – 96, koji datira od 1.4.2009. – 14.11.2024., našao podatke o ovom štetnom događaju kao i o dinamici liječenja i posljedica istog. Nije našao podataka o eventualnim ranijim ili kasnijim istim ili sličnim ozljeđivanjima. Isto tako nije našao podataka da se tužitelj od strane vratne kralježnice liječio i prije ovog štetnog događaja, tj. prije 04.11.2019. Slijedom navedenog očitovanja vještaka, tuženik više nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka kao i njegovo pisano očitovanje, utvrđena je uzročno posljedična veza između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda kod tužitelja.

9. Vještak nalazi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a slabijeg intenziteta još 2 tjedna. Kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 800,00 eura. Pri ovoj ocjeni sud je uzeo u obzir težinu pretrpljene ozljede, provedeni medicinski tretman, lokalitet i vrstu zadobivene ozljede.

10. Vještak nalazi da je duševne boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti ocjenjuje sa 3% , te će tužitelj u tom opsegu morati ulagati pojačane napore u svom budućem životu i radu. Sud je imajući u vidu opseg i manifestiranje ovog oblika smanjenja životnih aktivnosti, dob tužitelja koji je rođen 1984. i preostali očekivani životni i radni vijek, uzimajući u obzir i da je tužitelj po zanimanju vozač, ocijenio da je primjerena novčana naknada u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 700,00 eura.

11. Vještak nalazi da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta imao je 3 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, a slabijeg intenziteta još 2 tjedna S obzirom na jačinu i trajanje pretrpljenog straha kojeg vještak nalazi da je postojao kod tužitelja, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 600,00 eura.

12. Vodeći računa o svim tim okolnostima sud je na temelju čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 2.100,00 eura.

13. Nakon ozljeđivanja, vještak navodi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno kroz 10 dana. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka u pogledu potrebne satnice za pružanje tuđe pomoći i njege, koja je tužitelju bila potrebna u ukupnom trajanju od 30 sati, tužitelju pripada iznos od 105,00 eura, pri čemu sud uzima u obzir visinu cijene jednog neto sata za pružanje pomoći i njege od 3,50 eura primjenom odredbe članka 223. stavka 1. ZPP. Pri tome je sud imao u vidu iskaz tužitelja da su mu nakon ozljeđivanja pomoć i njegu pružale majka, brat i djevojka budući mu je pomoć bila potrebna oko svih kućanskih poslova; čišćenja, kuhanja, pranja, nabave namirnica i kućnih potrepština te vožnjom na preglede kod liječnika.

14. Sveukupno tužitelju po osnovi imovinske i neimovinske štete pripada pravo na naknadu štete u visini od 2.205,00 eura.

15. Kako tužitelj postavlja tužbeni zahtjev prema satnici za pružanje tuđe pomoći i njege u visini od 4,50 eura po jednom satu a za 30 sati za koje mu je bila potrebna pomoć i njega, to tužbeni zahtjev u odnosu na imovinsku štetu iznosi 135,00 eura. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev po ovoj osnovi odbiti a za iznos od 30,00 eura. Ukupna glavnica naknade štete je postavljena u visini od 2.123,56 eura. Odbijajući od iste 30,00 eura, za koje se odbija tužbeni zahtjev, tužitelju je valjalo dosuditi iznos od 2.093,56 eura, s tim da se u odnosu na neimovinsku štetu dosuđuje iznos od 1.988,56 eura, a u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege se dosuđuje iznos od 105,00 eura.

16. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana kada je tužitelj podnošenjem pisanog izvansudskog zahtjeva, odnosno podnošenjem tužbe pozvao tuženika da mu naknadi štetu, osim ako je šteta nastala nakon toga (čl.1103. ZOO-a). Stoga je zatezna kamata na naknadu neimovinske štete dosuđena od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, 07.10.2022. do isplate, a tužitelja je valjalo odbiti u zahtjevu da mu tuženik isplati zateznu kamatu tekuću od 05.11.2019. do 06.10.2022.

17. U odnosu na imovinsku štetu sukladno odredbi čl.1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Kada je sud iznos materijalne novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika (čl.21. ZOO-a). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje tužen ika. Stoga je u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege, tužitelju tijek zatezne kamate dosuđen od dana donošenja ove presude do isplate, dok je tužitelja valjalo odbiti sa zahtjevom da mu tuženik na iznos po ovoj osnovi, plati zateznu kamatu od 05.11.2019. do 16.03.2026.

18. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP -a, važećoj Odvjetničkoj Tarifi, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema VPS od 2.123,56 eura i to za: sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr. 32., 7.t.1.), sastav tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 05.09.2024., 12.02.2026., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,9.t.1.), za sastav podneska od: 20.04.2023., 22.11.2024. u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,8.t.1.), za pristup na ročište 07.10.2024. u visini od 25 bodova (Tbr. 7.t.1.,9.t.5.), te za pristup na ročište za objavu odluke u visini od 50 bodova (Tbr.9.t.3., 7.t.1.), što ukupno iznosi 675 bodova, a imajući u vidu da jedan bod iznosi 2,00 eura, trošak iznosi 1.350,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 337,50 eura, te troškove medicinskog vještačenja u visini od 250,00 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 1.937,50 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od: 21.03.2023. jer se na odgovor na tužbu mogao očitovati i bez odobrenja suda, pa ovo nije potreban trošak za vođenje postupka; 19.09.2024. jer istim dostavlja dokaz o uplati predujma, što nije bilo potrebno jer je sudu isto vidljivo u sustavu kojim raspolaže; 05.05.2025. kojim dostavlja zdravstveni karton, jer ga je trebao dostaviti već uz podnesak od 20.04.2023., s obzirom na navode iz odgovora na tužbu tuženika; 18.09.2025., 08.10.2025. i 12.11.2025., koje sud smatra nepotrebnim za vođenje postupka, budući se svode na procjenu visine satnice tuđe pomoći i njege u odnosu na koje tužitelj nije stavljao konkretne dokazne prijedloge, a posljednja dva podneska su identična. Odluka o zateznoj kamati na troškove postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

20. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. ožujka 2026.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave otpravka ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika