REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-1684/2022-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirela Hajdarević, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika SAMOFORM d.o.o. iz Samobora, Lička 6, OIB:54654651079, zastupan po punomoćniku Žarku Adameku, odvjetniku iz Samobora, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 3. veljače 2026., održane u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Maju Lešnjak, odvjetnicu, zz tuženika TG uz punomoćnika Kristinu Neral Ključević, odvjetnicu, dana 17. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku SAMOFORM d.o.o. iz Samobora, Lička 6, OIB:54654651079, platiti tužiteljici BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.272,50 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom na iznose od:
- 472,50 eura, od 17.03.2026., do isplate,
-4.800,00 eura od 17.09.2021., do isplate, sve u roku 15 dana.
II Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva a da joj tuženik isplati iznos od 2.047,50 eura, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos, kao i da joj tuženik na iznos od 472,50 eura plati zateznu kamatu tekuću od 17.09.2021. do 16.03.2026.
III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.074,08 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi navodi da je 22.01.2020. prilikom obavljanja redovnih poslova svog radnog mjesta Rukovateljice strojevima za proizvodnju plastičnih proizvoda pretrpila ozljedu na radu, u pogonu tuženika – poslodavca, na lokaciji Orešje, Trg lipa 1. Do ozljede na radu je došlo tako što je drugi zaposlenik tuženika ŽG, upravljajući ručnim paletarom probio kutije koje su se nalazile na podu pogona, a iz kojih je tužiteljica u tom trenutku, obavljajući redovite zadatke svog radnog mjesta, vadila robu (plastične teglice odnosno posude za uzgoj cvijeća), te je pri tome ozlijedio šaku desne ruke tužiteljice. Tom je prilikom tužiteljica zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma palčane kosti i prijeloma kukaste kosti šake desne ruke. Na gore opisani način tužiteljica je zadobila tešku tjelesnu ozljedu zbog koje joj je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na fizičko i duševno zdravlje s obzirom da je u štetnom događaju zadobila ozljede zbog kojih je morala primati liječničku pomoć. U trenutku i nakon ozljeđivanja tužiteljica je doživjela šok, pretrpila je intenzivni strah i jake bolove, a nakon ozljeđivanja bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega. Radi predmetnog ozljeđivanja tužiteljica je trpila te i nadalje trpi znatne tegobe koje su od utjecaja na njezin svakodnevni život i aktivnosti. Tužiteljica je 17.09.2021. podnijela tuženiku odštetni zahtjev koji je tuženik primio 21.09.2021., a kojim je zatražila naknadu štete u utuženom iznosu. Tuženik je dopisom od 28.09.2021. tužitelj ici ponudio iznos od 8.000,00 kuna ime naknade štete, a koji iznos je višestruko manji od iznosa naknade štete koji tužiteljica potražuje i smatra da joj pripada kao pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu. Stoga je tužiteljica odbila ponudu tuženika. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica predlaže da sud naloži tuženiku isplatiti joj naknadu štete u visini od 7.320,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17.09.2021. do isplate te naložiti tuženiku da joj isplati parnični trošak sa zateznom kamatom. Svoj zahtjev tužiteljica temelji na neimovinskoj i imovinskoj šteti pa za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti potražuje 2.500,00 eura, za fizičke bolove iznos od 2.000,00 eura, za strah iznos od 2.500,00 eura te za tuđu pomoć i njegu iznos od 320,00 eura. Naime, tuženik kao poslodavac odgovara tužiteljici za štetu zbog ozljede na radu prema pravilima uzročnosti (objektivne odgovornosti), što znači da tuženik odgovara već na temelju činjenice da je šteta prouzročena Prema odredbi čl. 111. Zakona o radu štetu koju radnik pretrpi na radu i u vezi s radom, poslodavac je dužan nadoknaditi radniku po općim propisima obveznog prava. Prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da tuženik kao poslodavac za štetu nastalu svom zaposleniku zbog ozljede na radu odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), sukladno odredbi čl. 1063. u vezi s čl. 1064. ZOO-a. Prema odredbi čl. 17. Zakona o zaštiti poslodavac je obvezan organizirati i provoditi zaštitu na radu, vodeći pri tome računa o prevenciji rizika te obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji i sredstvima. Poslodavac je obvezan provoditi prevenciju u svim radnim postupcima, u organizaciji rada i upravljanju radnim postupcima, pri čemu mora osigurati radnicima najveću moguću razinu zaštite na radu. Pri organiziranju i provođenju zaštite na radu, poslodavac je obvezan uvažavati prirodu obavljanih poslova te prilagoditi zaštitu na radu promjenjivim okolnostima radi poboljšanja stanja. Poslodavac je u organizaciji radnog procesa i povjeravanju poslova radniku obvezan voditi računa o sposobnostima radnika koje mogu utjecati na zaštitu na radu. Tuženik kao poslodavac nije proveo sve potrebne mjere za zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika što je rezultiralo ozljeđivanjem tužiteljice. Pored navedenog, ručni paletar predstavlja opasnu stvar, te se temeljem čl. 1063. ZOO šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Sukladno čl 1064. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Tuženik je vlasnik ručnog paletara kojim je prouzročena ozljeda na radu. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže sudu nakon provedenog postupka tužbu i tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti , a tuženika obvezati na plaćanje sudskih troškova postupka.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, u osnovi i visini. Navodi da je tužiteljica natjerala OG radnika tuženika da naknadno potpiše izjavu kojom priznaje da ju je udario paletarom, iako tužiteljica nakon ovog događaja nije imala nikakve vidljive ozljede na ruci. Iz tužiteljičinog ponašanja nakon navodnog štetnog događaja proizlazi kako je ista sama uzrokovala navedeni događaj, promišljeno vratila tegle nazad u kutiju da ne prouzroči daljnju štetu tuženiku te tražila potpisivanje izjave koju je sama i napisala. Tuženik smatra da je namjera tužiteljice bila da inscenira navedeni događaj radi otvaranja bolovanja radi ozljede na radu te naknade plaće za vrijeme istog u 100% iznosu same plaće. Obrazlaže da ovakvom zaključivanju idu u prilog činjenice da iz Prijave o ozljedi na radu slijedi kako se ozljeda na radu dogodila dana 22. siječnja 2020. u vremenu između 15:00 h – 15:59 sati; da je potom prvi pregled tužiteljice u KBC Sestre milosrdnice obavljen istog dana u 19:16 sati, što da je više od tri sata nakon same ozljede, a na pregled nije dovezena od strane Hitne pomoći, te da je radi potvrđivanja svojih navoda, tužiteljica mada je bila zaprimljena u KBC Sestre Milosrdnice, naknadno tražila mišljenje od DZ Zagrebačke županije, Ispostava Samobor, Specijalistička ordinacija za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, Klinike za traumatologiju Zagreb, KB Merkur, Klinike za kirurgiju, Poliklinike Tušin te KB Dubrava, te da niti iz jednog od navedenih nalaza ne proizlazi kako je zadobila ili pretrpjela prijelom palčane kosti ili prijelom kukaste kosti šake desne ruke. Nadalje, da je tužiteljica tijekom radnog odnosa uzrokovala i vršila mobbing nad zaposlenikom tuženika OG kao mladim i neiskusnim zaposlenikom. Tuženik smatra da je tužiteljica namjerno isplanirala i iscenirala štetni događaj, što proizlazi i iz činjenica da je dana 13. siječnja 2020., tuženiku dostavila otkaz ugovora o radu sklopljenog dana 24. travnja 2018. Tome u prilog govori i ponašanje tužiteljice nakon samog navodnog događaja, nakon kojeg ista podiže i sprema tegle u kutiju, s odmakom odlazi u garderobu, sastavlja izjavu koju daje na potpis zaposleniku tuženika te, nakon više od tri sata, odlazi na pregled u KBC Sestre Milosrdnice. Tuženik ukazuje da ako je došlo do prijeloma desne palčane kosti, tužiteljica ne bi mogla pisati i držati olovku istom rukom, što ukazuje da prijelom palčane kosti ne postoji. Naime, nakon odlaska, u KBC Sestre Milosrdnice mobilizirala se ozljeda te iz medicinske dokumentacije slijedi kako nema prijeloma a nakon čega je tužiteljica obilazila sve preostale bolnice i poliklinike u gradu [adresa] i gradu Zagrebu te tražila nalaz kojim će potvrditi svoje navode o eventualnom prijelomu. Tuženik ima saznanja kako je tužiteljica u prethodnom razdoblju bila na skijanju a kojom prilikom je ozlijedila ruku. Tuženik ukazuje i da je tuženik osposobio tužiteljicu i radnika OG za rad na siguran način o čemu je nadležno trgovačko društvo Energo Inspekt d.o.o. iz [adresa], izdalo Uvjerenje o osposobljavanju za rad na siguran način. Osim navedenog iz medicinske dokumentacije sačinjene neposredno nakon pretrpljene ozljede na radu 22. siječnja 2020. u KBC Sestre milosrdnice postavljena dijagnoza je dijagnoza natučenja ruke, a ne prijelom palčane kosti i prijelom kukaste kosti. Upravo suprotno, iz obavljenog RTG ručnog zgloba i šake u dva smjera nalaz je jasno pročitan i iz njega se ne nalazi se znakova aktune koštane frakture. Navedeno je potvrđeno i kontrolom u istoj ustanovi dana 29. siječnja 2020., 6. veljače 2020., 12. veljače 2020., 19. veljače 2020. što je potvrđeno i prilikom pregleda 10. veljače 2020. u DZ zagrebačke županije, Ispostava Samobor. Preostali nalazi su učinjeni po različitim zdravstvenim ustanovama, više od dva mjeseca nakon ozljede, stoga se s sumnja u osnovanost istih i uzročnu – posljedičnu vezu sa samim navodnim štetnim događajem, iako i iz navedenih nalaza ne proizlazi niti prijelom palčane kosti niti prijelom kosti šake desne ruke. Iz svega prethodno navedenog, jasno proizlazi kako se ne radi o teškoj tjelesnoj ozljedi obzirom da nema medicinskih indikacija za prijelome kako to tvrd i tužiteljica. Tužiteljici je datum zaključenja privremene nesposobnosti/spriječenosti za rad dan 15. ožujka 2021. Nakon navedenog datuma, ista se nije javljala tuženiku kao poslodavcu radi nastavka odrade otkaznog roka niti nastavka radnog odnosa, već odmah sa danom 16. ožujka 2021. otvara novo, bolovanje na teret poslodavca, a o čemu tuženiku dostavlja Izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad. Kako je „obično bolovanje“ prvih 42 dana na teret poslodavca i naknada plaće nije u 100%-tnom iznosu, tužiteljica je dana 22. ožujka 2021. podnijela Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje zahtjev za utvrđivanjem i priznavanjem bolesti kao posljedice već priznate ozljede na radu. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje rješenjem od dana 13. travn ja 2021. (KLASA: UP/I – 502-03/21-04/52, URBROJ: 338-21-02-02-21-5) je odbilo zahtjev tužiteljice kao neosnovan te je ona nastavila biti na bolovanju svih 42 dana kako bi ostvarila naknadu plaće. Nakon što je tužiteljičin zahtjev odbijen te je nestala svaka mogućnost da je ista na bolovanju uz naknadu plaće na teret tuženika, tužitelj ica je dana 8. lipnja 2021. dostavila tuženiku dopis kojim navodi kako bi raskinula ugovor o radu sa danom 8. lipnja 2021., obzirom joj je bolovanje isteklo dana 7. lipnja 2021. ali ovaj put bez odrade otkaznog roka. Sve prethodno navedeno ukazuje na činjenicu kako je tužiteljica namjerno i planirano izazvala situaciju da joj od 22. siječnja 2020. pa do 8. lipnja 2021. na račun sjeda naknada plaće što od HZZO – a što od tuženika, teče radni staž ali svakako bez rada. Tuženik ne osporava da je tužiteljica uputila tuženiku odštetni zahtjev na kojeg je isti odgovorio. Kako je radni odnos zasnovan između stranaka prestao te radi mirnog razrješavanja nastalog spora i izbjegavanja dal jnjih sudskih postupaka, tuženik je tuženoj ponudio sklapanja izvansudske nagodbe te isplatu iznosa u visini od 8.000,00 kn uz plaćanje troškova punomoćnika tužiteljice. Tužiteljica na navedeni dopis nije tuženiku nikada odgovorila. Navedenim dopisom tuženik je jasno dao do znanja kako navedena ponuda nije usmjerena na priznanje odgovornosti za nastali događaj, niti se istim priznanje pravna osnova ili visina samog odštetnog zahtjeva. Upravo suprotno, u samom dopisu je odmah tužiteljica upozorena na niz nelogičnosti koje navodi u odštetnom zahtjevu a isti su u suprotnosti sa medicinskom dokumentacijom dostavljenom uz sam zahtjev. Nadalje tuženik ističe da kako proizlazi da je do navodnog događaja došlo namjerno ponašanjem tužiteljice ili nepažnjom zaposlenika OG, na iste poslodavac nije mogao utjecati niti je posljedice mogao izbjeći, a zaštita na radu je u cijelosti provedena na navedenom radnom mjestu te su oba navedena radnika osposobljena za rad na svojim radnim mjestima. Slijedom navedenog, tuženik predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti, podredno odbiti u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku.
3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Dopis tuženika tužiteljici od 28.09.2021., Ugovor o radu na određeno vrijeme koje je sklopljen između stranaka 20.04.2018., dopis tužiteljice tuženiku od 16.09.2021. sa potvrdom o primitku, Prijavu o ozljedi na radu tuženika od 27.01.2020., medicinsku dokumentaciju, Izjavu OG od 23.01.2020., otkaz tužiteljice od 13.01.2020. Uvjerenje o osposobljenosti ENERGO INSPEKT d.o.o. od 14.11.2019. za OG, Uvjerenje o osposobljavanja za rad na siguran način ENERGO INSPEKT d.o.o. od 21.11.2019. za OG, Uvjerenje o osposobljenosti ENERGO INSPEKT d.o.o. od 14.11.2019. za tuž iteljicu, uvjerenje o osposobljavanju za rad na siguran način ENERGO INSPEKT d.o.o. od 21.11.2019. za tužiteljicu, Izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad, Rješenje RH, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb od 13.04.2021. Izjavu OG, Izjavu CG od 24.01.2020., Rješenje RH Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb od 06.04.2020. i dr. dokumentaciju, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Žarku Rašiću, koji vještak je i saslušan tijekom postupka, te su saslušani svjedoci:
ŽG, SG, AG i u svojstvu stranaka u postupku: tužiteljica i zz tuženika ČG.
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
6. Iz Prijave o ozljedi na radu kojeg je sastavio tuženik dana 27.01.2020. proizlazi da je tužiteljica kao radnica tuženika nastradala na radu 22.01.2020. za vrijeme redovitog rada. Štetni događaj se dogodio na način da kada je tužiteljica iz kutije, koja je bila na podu vadila plastične teglice, kada je tužiteljičin kolega gurnuo ručni paletar u njenom smjeru i naletio na nju te joj tako ozlijedio šaku desne ruke. Iz Prijave o ozljedi na radu slijedi da je do štetnog događaja došlo na transportnom putu .
7. Iz iskaza svjedoka i stranaka te dokumentacije u spisu slijedi;
-da je u hali postojao označeni transportni put širine cca 1,2 m, kako to navodi svjedok ŽG kada iskazuje da je isti bio označen u žutim linijama i da je njegova širina mogla biti cca 1,2m. Navedeno potvrđuje svjedok AG direktor i ovlaštena osoba za zastupanje Energoinspekt d.o.o., društvo zaduženo za pojedina društva, a radi vođenja svega što se tiče zaštite na radu , koja iskazuje da joj je iz Zapisnika o konkretnom slučaju poznato da je u prostoru tuženika gdje se proizvode plastične teglice postojao transportni put koji je bio označen žutim trakama širine od 5 centimetara. Iste su vidljive iz zapisnika kojeg su sastavili, te je sve posnimljeno na fotografijama;
-da je tužiteljica nastradala kada je kako iskazuje radila na stroju koji je proizvodio teglice za cvijeće, koje su bile od plastike. Te teglice bi sa stroja padale u kutiju, koja se nalazila na podu pokraj stroja. Njen zadatak je bio da ih složi u kutiji i da ih potom protrese kako bi tegle sjele jedna u drugu. Prije nego li je ozlijeđena bila je skroz sagnuta sa polovicom tijela u toj kutiji gdje je rukama slagala teglice i protresala ih. Međutim, u jednom trenutku je osjetila udarac u desnu ruku i shvatila je da ju je udario ručni viličar. Navedeno potvrđuje i svjedok ŽG navodeći da je tada vozio ručni paletarac koji služi za premještanje paleta, malih je dimenzija i njime se upravlja na ručni pogon a kada je dotaknuo tužiteljicu s istim. Međutim nije u pitanju lagano doticanje, imajući u vidu ozljede koje je zadobila tužiteljica, sve kako to slijedi iz nalaza i mišljenja vještaka. Stoga sud ne može prihvatiti da se radio o laganom udarcu, odnosno doticanju ručnog paletarca o ruku tužiteljice;
- da se proizvodnja teglica za cvijeće radi uz pomoć stroja termoformirka. U njega dolazi bala koja prolazi kroz vrući zrak i vrši se proizvodnja teglica. One izlaze sa druge strane stroja i teglice padaju u kartonsku kutiju. Nakon toga radnik protrese kutiju da se teglice slože jedna u drugu, te teglice iz kutije pokupi i složi ih u drugu kutiju. Navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka SG;
-da u hali postoje dvije termoformirke i kod jedne je bilo moguće da se kartonske kutije u koje padaju teglice stave na transportni put. Naime kutija sa teglicama je bilo puno i zbog zakrčenosti s tim kutijama, kutija se morala staviti na transportni put. Druga termoformirka nije bila u blizini transportnog puta. Navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka SG.
8. Odredbom čl. 12. Zakona o zaštiti na radu propisano je da osnovna pravila zaštite na radu sadrže zahtjeve kojima mora udovoljavati sredstvo rada kada je u uporabi, a osobito osiguranje potrebne radne površine i radnog prostora te osiguranje potrebnih putova za prolaz, prijevoz i evakuaciju radnika i drugih osoba. U konkretnom slučaju sud smatra da tuženik nije osigurao dovoljan radni prostor oko stroja (termoformirka) za odlaganje kartonskih kutija u koje padaju teglice iz stroja, te za sve one druge kartonske kutije u koje radnik završno preslaguje teglice. Stoga postojanje samog transportnog puta, neovisno od njegova označavanja, nije odlučna činjenica. Odlučno je što su kod tuženika postojale dvije termoformirke i kod jedne je bilo moguće da se kartonske kutije u koje padaju teglice stave na transportni put jer je kako iskazuje svjedok SG; kutija s teglicama bilo puno i zbog zakrčenosti s tim kutijama, kutija se morala staviti na transportni put. Stoga je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja tužiteljici, tolerirajući zakrčenost prostora oko stroja te odlaganja kartonskih kutija na transportni put. Osobito jer se radi o kutijama većih dimenzija kako slijedi iz iskaza svjedoka OG (80x40x80 cm).
9. U pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužitelju, kao i odgovornosti za naknadu te štete valja uputiti na odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14,118/14,154/14, - dalje ZZR) kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odgovornost poslodavca za šte tu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivan ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
10. Nisu ispunjene pretpostavke iz navedenih odredaba, a kako bi se osiguranik tuženika oslobodio od odgovornosti u ovom konkretnom slučaju, budući da nema elemenata temeljem kojih bi se tužiteljica mogla dijelom smatrati odgovornom za nastanak štetnog događaja.
11. Time je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl.19.st.2. u vezi s čl. 1046 ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, koju štetu je tužitelju dužan naknaditi tuženik. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi i tijekom postupka: duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, fizičke bolove, strah. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.
12. Vještačkom nalazu dr. Žarka Rašića, sud je poklonio vjeru jer je po ocjeni ovog suda učinjen u skladu s pravilima medicinske struke, na logičan i uvjerljiv način, temeljem uvida u spis i medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja. Iz nalaza i mišljenja slijedi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede: natučenje desne šake i desnog ručnog zgloba i prijelom kukaste kosti. Na ročištu održanom 03.06.2025. vještak je odgovorio na primjedbe tuženika na njegov nalaz i mišljenje te je istaknuo da je na klinički pregled tužiteljica donijela zdravstveni karton za vremensko razdoblje od 07.01.2013. do 02.11.2022. u koji je vještak izvršio uvid te utvrdio da u tom razdoblju nema podataka o tegobama ili ozljedama desne ruke tužiteljice. Prema tome da zdravstveni karton nema utjecaja na izradu nalaza i mišljenja obzirom da je cijeli nalaz i mišljenje u stvari temeljen na dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu a zdravstveni karton ukazuje da nije bilo tegoba sa desnim ručnim zglobom odnosno desnom šakom kod tužiteljice. Također, tuženik ukazuje na činjenicu da je na kliničkim pregledima kod kirurga tijekom 2020. rađen kontrolni RTG snimke ručnog zgloba te da se na navedenim RTG snimkama ne utvrđuje prijelom. Na kliničkom pregledu kod kirurga 19.02.2020. ponovno je učinjen RTG desne šake, skinuta je imobilizacija, ali s obzirom na tegobe preporučena je kvalitetnija dijagnostička slikovna obrada u smislu CT-a desne šake. Tužiteljica je učinila MSCT desne šake 27.02.2020. gdje se vidi fragment, dakle prijelom u području tzv. kukaste kosti koja čini karpus tj. ručje desne šake. Navedeni fragment veličine je oko 4mm. Vještak pri tome pojašnjava da je MSCT pretraga znatno preciznija u odnosu na standardno RTG snimku, a upravo zbog tegoba sa desnim ručnim zglobom, a na RTG snimkama nije bilo vidljivog prijeloma, preporučena je dodatna dijagnostička obrada koja je uključivala CT pretragu ručnog zgloba koja nije standarda pretraga za utvrđivanje prijeloma u ručnom zglobu. U opisu smanjenja životnih aktivnosti vještak je naveo sam gdje se navedena kukasta kost nalazi, dakle u krajnjem dijelu kosti zapešća i smještena je ispred 4. i 5. metakarpalne kosti tj. kosti zapešća te sudjeluje u formiranju samog ručnog zgloba. Uzimajući u obzir navedenu dodatnu dijagnostičku obradu te subjektivne smetnje tijekom kliničkih pregleda utvrdio sam da postoji uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i kasnije verificiranog prijeloma navedene kukaste kosti. MSCT je učinjen oko 5 tjedana nakon predmetnog štetnog događaja. Uzimajući u obzir opisane tegobe klinički ti jek nakon zadobivene ozljede, način liječenja, utvrđeni su bolovi i strah koji su subjektivne kategorije. Dominantno su procijenjeni bolovi manjeg intenziteta, a upravo uzimajući u obzir dugotrajnost liječenja, odnosno kasnije utvrđen navedeni prijelom kukaste kosti. Tužiteljica je provodila i fizikalnu terapiju, pregledana je i od strane ortopeda, upravo zbog bolova u području ručnog zgloba. Strah je dominantno procijenjen u manjem intenzitetu što ne iziskuje liječenje po psihijatru, psihologu odnosno medikamentoznu terapiju. Tužiteljica je dešnjakinja te je pri procjeni potrebe za tuđom pomoći navedeno uzeto u obzir kao i sam tijek liječenja kao i nošenja imobilizacije. Okolnost da je tužiteljica dostavila zdravstveni karton vještaku prilikom pregleda, a ne i tuženiku, sudu nije relevantna. Naime, vještak je stručna osoba koja tumači medicinsku dokumentaciju, pa tako i podatke u zdravstvenom kartonu. Na isto je uostalom vještak i pozvan temeljem rješenja suda od 21.03.2023.
13.Navedenom valja pridodati da iz Rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb od 06.04.2020., slijedi da se tužiteljici dopunska dijagnoza izražena šifrom prema MKB-10 klasifikaciji; S52.5. priznaje kao ozljeda na radu pod evidencijskim brojem OR 2396220120 2/2020 a u pogledu već priznate ozljede na radu pod dijagnozom šifre prema MKB-10 kasifikaciji:S60.2 nastale dana
22.01.2020. Navedeno prema stručno-medicinskom mišljenju Liječničkog povjerenstva Zavoda koje je dijagnozu S 52.5 Fractura radii loco typico sine dislocationem, može uzročno-posljedično povezati s opisanim načinom nastanka u predmetnom događaju od 22.01.2020. Slijedom utvrđene uzročno posljedične veze, konkretno štetnog događaja koji je uzrokovao ozljeđivanje tužiteljice, nisu osnovani navodi tuženika da je tužiteljica ozljede zadobila na neki drugi način, kao i da je sama napisala izjavu koju je samo potpisao svjedok ŽG, neposredno nakon nastanka štetnog događaja jer tako ne slijedi iz iskaza ovog svjedoka koji navodi da je izjavu tužiteljica njemu diktirala. Sud nema potrebe ulaziti u izjave svjedoka koje stranke prilažu tijekom postupka budući svjedoci daju iskaz pred sudom, propisno upozoreni na davanje lažnog iskaza.
14. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da smanjenje općih životnih i radnih sposobnosti iznosi 10% koje se ogleda u bolovima i ograničenoj pokretljivosti u području desnog ručnog zgloba, kod dužeg rada desnom dominantnom rukom, kod dizanja i nošenja malo težeg tereta, te u trncima u području inovacijskog područja živca medianusa u području karpalnog kanala, što je dokazano i na EMNG te kliničko oštećenje senzornih niti živca radialisa. Sud je imajući u vidu opseg i manifestiranje ovog oblika smanjenja životnih aktivnosti, dob tužiteljice koja je rođena 1971. i preostali očekivani životni i radni vijek, uzimajući u obzir i da je tužiteljica po zanimanju spremačica, te da se dominantno služi desnom rukom, ocijenio da je primjerena novčana naknada u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO -a, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 2.000,00 eura.
15. Vještak nalazi da je zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica trpila bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno dva dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno deset dana, dok su bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali sumarno tijekom 56 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužiteljici po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.800,00 eura. Pri ovoj ocjeni sud je uzeo u obzir težinu i brojnost pretrpljenih ozljeda, provedeni medicinski tretman, lokalitet i vrstu zadobivenih ozljeda.
16. Vještak nalazi da je tužiteljica pretrpila tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. Strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) je bio jačeg intenziteta u trajanju kumulativno dva dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno deset dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 21 dan. S obzirom na jačinu i trajanje pretrpljenog straha kojeg vještak nalazi da je postojao kod tužiteljice, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužiteljici po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.000,00 eura.
17. Vodeći računa o svim tim okolnostima sud je na temelju čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 4.800,00 eura.
18. Nakon ozljeđivanja, vještak navodi da je tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 45 da po 2 sata dnevno, te još 45 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i sl., uzimajući u obzir da je tužiteljica dešnjakinja, te da joj je bila ozljeđena desna ruka tj. područje desnog ručnog zgloba. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka u pogledu potrebne satnice za pružanje tuđe pomoći i njege, koja je tužiteljici bila potrebna u ukupnom trajanju od 135 sati, tužiteljici pripada iznos od 472,50 eura, pri čemu sud uzima u obzir visinu cijene jednog neto sata za pružanje pomoći i njege od 3,50 eura primjenom odredbe članka 223. stavka 1. ZPP . Pri tome je sud imao u vidu iskaz tužiteljice da joj je nakon ozljeđivanja pomoć i njegu pružala obitelj koja je preuzela na sebe obavljanje kućanskih poslova, a isto tako članovi obitelji su iz nabave morali ponijeti namjernice te su joj pomagali kada bi odlazila kod liječnika na preglede.
19. Sveukupno tužiteljici po osnovi imovinske i neimovinske štete pripada pravo na naknadu štete u visini od 5.272,50 eura.
20. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana kada je tužitelj podnošenjem pisanog izvan sudskog zahtjeva, odnosno podnošenjem tužbe pozvao tuženika da mu naknadi štetu, osim ako je šteta nastala nakon toga (čl.1103. ZOO-a).
21. U odnosu na imovinsku štetu sukladno odredbi čl.1086. ZOO-a, obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Kada je sud iznos materijalne novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika (čl.21. ZOO-a). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje tuženika. Stoga je u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege, tužiteljici tijek zatezne kamate dosuđen od dana donošenja ove presude do isplate, dok je tužiteljicu valjalo odbiti sa zahtjevom da joj tuženik na iznos od 472,50 eura plati zateznu kamatu tekuću od 17.09.2021. do 16.03.2026.
22. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).
23. Preostale navode stranaka kao i preostalu dokumentaciju u spisu sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati, jer nisu relevantni za rješenje ove pravne stvari. Isto tako ne nalazi se potrebnim provoditi daljnje personalne dokaze, osobito one koji su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka.
24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP -a, važećoj Odvjetničkoj Tarifi, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema VPS od 7.320,00 eura i to za: sastav tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 19.10.2022.,03.06.2025., 26.09.2025., 03.02.2026., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,9.t.1.), za sastav podnesaka od: 31.03.2025., 07.01.2026. za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,8.t.1.), te za pristup na ročište za objavu odluke u visini od 50 bodova (Tbr.9.t.3., 7.t.1.), što ukupno iznosi 750 bodova, a imajući u vidu da jedan bod iznosi 2,00 eura, trošak iznosi 1.500,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 375,00 eura, te troškove medicinskog vještačenja u visini od 199,08 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 2.074,08 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 16.05.2022 jer je u pitanju požurnica što sud smatra nepotrebnim troškom za vođenje postupka. Sud pri dosuđivanju parničnog troška uzima u obzir da je tužitelj u cijelosti uspio u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, a većim dijelom i u odnosu na visinu istog. Stoga, tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška. Odluka o zateznoj kamati na troškove postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.
25. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 17. ožujka 2026.
Sudac:
Marina Braje Meznarić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave otpravka ove presude.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika
