Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-1783/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice – protutužene DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Arsenu Stipinoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Arsen Stipinović - Dušan Miočić u Rijeci, protiv tuženih - protutužitelja: 1. SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 3. ZJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Franji Matkoviću, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, nakon glavne rasprave zaključene 28. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem objave odluke od 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I-Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

"Utvrđuje se da je tužiteljica-protutuženica DJ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] slijedom čega je tužiteljica -protutuženica ovlaštena zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istovremeni izbris tog prava sa imena tuženika -protutužitelja SJ, ŽJ i ZJ u roku od 15. dana.

Nalaže se tuženicima-protutužiteljima naknaditi tužiteljici-protutuženici prouzročeni parnični trošak u roku od 15. dana pod prijetnjom ovrhe."

II-Nalaže se tužiteljici - protutuženoj JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženicima – protutužiteljima SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnicima nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sušak (u postupku obnove zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] oznake novoformirane čestice : k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), preda u posjed istu nekretninu kao i ukloni sve stvari i osobe u roku od 15 dana, a u dijelu zahtijeva da tužiteljica – protutužena ukloni bespravno izgrađeni objekt i materijal s navedene čestice, protutužbeni zahtjev se odbija.

III-Nalaže se tužiteljici - protutuženoj da tuženima – protutužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 6.112,82 eur., u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica DJ je u tužbi od 13. travnja 2016. protiv tuženih SJ, ŽJ i ZJ, navela da su tuženici upisani kao zemljišno knjižni vlasnici nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sušak (u postupku obnove zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] oznaka novoformirane čestice glasi : k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]). U naravi se radi o izgrađenom zemljištu. U tijeku je bila obnova zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] te je za prijepornu nekretninu sastavljen novi uložak i Zapisnik br. Z-2009/4359 od 3. veljače 2015. Prijeporna novoformirana nekretnina odgovara nekadašnjem dijelu k. č. [katastarska čestica] koja je bila upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - Sušak.

2.Tužiteljica nadalje navodi da je u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga i sastavljanja zapisnika, prvotuženik SJ prešutio činjenicu da se na k. č. [katastarska čestica] nalazi izgrađen stambeni objekt kojeg je početkom 70-ih godina prošlog stoljeća sagradio investitor, sada pok. ĆJ, pravni prednik tužiteljice, koji je za sagrađeni stambeni objekt plaćao komunalnu naknadu za stambeni prostor površine 58 m2, nekretnina je uredno priključena na sustav elektrodistribucije te je i plaćeno osiguranje za istu.

3.Iz Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci posl. broj O-1250/81 od 8. veljače 1982. da je razvidno da se kuća sagrađena na k. č. [katastarska čestica] vodila kao vanknjižno vlasništvo ĆJ te da se nalazi na adresi [adresa]. Tužiteljica je u djetinjstvu živjela u navedenoj kući koja je i danas u funkciji te ju tužiteljica iznajmljuje. Ni tužiteljicu ni njezinog pravnog prednika donedavno nitko nije ometao u njenim vlasničkim pravima na nekretnini, a kako su se tuženici uspjeli upisati kao formalni z.k. vlasnici, počela su uznemiravanja od strane prvotuženika na način da isti dolazi na nekretninu tužiteljice, uznemirava podstanara te je morala uredovati i policija.

4.Tužiteljica navodi da je dokaz vlasništva nekretnine izjava njenog pok. oca kojom OJ potvrđuje da je vlasnik kuće i okućnice na [adresa], a koja je dana iz razloga izgradnje današnje autoceste i mogućnosti rušenja zgrade, što se ipak u odnosu na zgradu nije dogodilo. Za preostale nekretnine kojih je bio vlasnikom, pravni prednik tužiteljice dobio je adekvatnu naknadu te je na mjestu izvlaštenih nekretnina prošla autocesta.

5.Ističe da mnogobrojni svjedoci mogu potvrditi činjenicu da prijeporna nekretnina predstavlja vanknjižno vlasništvo tužiteljice i da se preko 40 godina nalazi u istinitom i poštenom posjedu iste.

6.Pravni prednik tužiteljice, OJ, već je pokušavao srediti zemljišnoknjižno stanje na navedenoj nekretnini, odnosno uskladiti formalno sa stvarnim stanjem pa je ustao tužbom od 10. prosinca 2002. radi utvrđenja prava vlasništva, no postupak je zbog činjenice smrti jednog od tuženika prekinut, a u međuvremenu se na nekretnini promijenilo zemljišnoknjižno stanje te su upisani tuženici kao vlasnici, iako da je stvarno stanje drugačije, jer tuženici nisu nikada bili u posjedu prijeporne nekretnine.

7.Aktivna legitimacija tužiteljice da proizlazi iz Rješenja o nasljeđivanju broj O- 656/08 iza pok. OJ, odnosni njegovi zakonski nasljednici su se suglasili da sređivanje vlasništva na prijepornoj nekretnini preuzme tužiteljica.

8.Tužiteljica je tužbenim zahtjevom, preciziranim nakon provedenog mjerničkog vještačenja, zahtijevala da se utvrdi da je tužiteljica - protutužena DJ vlasnica dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sušak koji dio nekretnine oznake 402/1 je utvrđen i opisan prema kopiji katastarskog plana 2 označeno žutom bojom kao u prilogu 4. vještačkog nalaza, a koji dio nekretnine oznake 402/1 prema podacima nove katastarske izmjere u postupku obnove zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] odgovara novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je tužiteljica ovlaštena po pravomoćnosti ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na svoje ime uz istovremeni izbris tog prava s imena tuženih - protutužitelja SJ, ŽJ i ZJ, u roku od 15 dana. Potražuje i naknadu parničnih troškova.

9.Tuženici su se u odgovoru na tužbu protivili tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći da tužiteljica za spornu česticu nema niti jedan pravovaljani dokument, dok tuženici posjeduju dokumentaciju kojom oni dokazuju svoje vlasništvo. Iz izvatka iz zemljišne knjige od 24. prosinca 1985. vidi se povijest vlasništva k. č. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška]. Djed tuženih, PJ je 19. svibnja 1954. kupio, između ostalih i tu česticu od HJ rođ. D. Zakonom o nacionalizaciji mu je oduzeto privatno vlasništvo. Iza pok. RJ rođ. PJ česticu nasljeđuju sinovi KJ i SJ. NJ je svoj dio darovala kćerki ZJ. ŽJ je od KJ otkupila njegov dio. Na čestici da je bespravno izgrađen objekt.

10.Tuženici su na ročištu od 15. rujna 2016. izjavili protutužbu čijim protutužbenim zahtjevom traže da im tužiteljica preda u posjed predmetnu nekretninu s koje da ukloni bespravno izgrađeni objekt, materijal, sve stvari i osobe, kojoj protutužbi se tužiteljica protivila. Sud je spojio predmete po tužbi i protutužbi radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke.

11.U ranijem postupku sud je proveo dokaze uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, u Zapisnik Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci br. Z-1/2009/4359 od 3. veljače 2015., u Izjavu Filipa OJ od 6. lipnja 1989., u Rješenja Općine Rijeka, Općinskog komiteta za urbanizam, izgradnju, katastar i komunalno – stambene poslove, Odjela za komunalno – stambene poslove od 26. svibnja 1981., 3. listopada 1984. i 27. travnja 1987., u priznanice o plaćanju komunalne naknade, u Elektroenergetsku suglasnost od 7. listopada 1977. i Ugovor o priključenju zaključen s Elektroprimorjem Rijeka s pratećom dokumentacijom, u kopiju katastarskog plana, u Rješenje o nasljeđivanju O-1250/81 od 8. veljače 1982. iza pok. ĆJ, u Rješenje o nasljeđivanju O-656/08 od 29. svibnja 2008. iza pok. OJ, u Policu osiguranja kućanstva i Policu osiguranja imovine od 13. lipnja 1976., u tužbu od 10. prosinca 2002., u Rješenje br.P-4273/02 od 7. srpnja 2006., u izvatke iz zemljišne knjige od 24. prosinca 1985. i 20. studenog 2006., u Rješenje o nasljeđivanju br. O-1745/06 od 30. studenog 2006. iza pok. RJ, u Privremeno porezno rješenje od 3. veljače 2016. i uplatnicu o plaćenom porezu, u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 11. siječnja 2016., u Ugovor o darovanju nekretnina od 12. siječnja 2016., u kopiju katastarskog plana i z.k. izvadak od 24. svibnja 2016., u Zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju od 28. lipnja 2013., u Rješenja Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenje od 2. svibnja 2016. i 30. svibnja 2016., u Uvjerenje Odjela za katastar nekretnina od 22. prosinca 2015. i popisni list br. 775, u Uvjerenje o podacima iz dokumenta prostornog uređenja Odjela gradske uprave za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenje od 25. siječnja 2016., u Izvješće III PP Rijeka od 4. svibnja 2016., u povijesni z.k. izvadak za predmetnu nekretninu, u Rješenje Z-462/55 od 28. veljače 1955., u Molbu od istog dana, u Potvrdu NO Grada Rijeke od 18. veljače 1955. i Uvjerenja tog tijela, u fotografije predmetne nekretnine, u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. PJ br. O-1250/65 od 22. studenog 1965., u Rješenje Ureda za imovinsko pravne poslove Rijeka od 23. listopada 1997., saslušanjem svjedoka KJ, MJ, AJ, BJ, LJ, ČJ, uvidom u Kupoprodajni ugovor od 10. listopada 1956. i potvrdu o plaćenom porezu, u Povijest promjena na katastarskim česticama od 18. studenog 2016. i identifikaciju katastarskih čestica, očevidom na licu mjesta i mjerničkim vještačenjem po tvrtki Geox d.o.o. Matulji, stalnoj sudskoj vještakinji Tatjani Radetić, uvidom u nalaz i mišljenje vještaka, osobnim saslušanjem tužiteljice i prvotuženika, saslušanjem svjedoka ŠJ, IJ, EJ, UJ, CJ te VJ.

12.Po provedenom postupku donijeta je presuda od 10. rujna 2021. kojom je odbijen tužbeni, a usvojen protutužbeni zahtjev.

13.Županijski sud u Vukovaru je Rješenjem posl.br. GŽ-851/2021-3 od 28. listopada 2024. ukinuo presudu ovog suda od 10. rujna 2021. i predmet vratio na ponovno suđenje. U istome navodi da sud nije dao svoju ocjenu iskaza svjedoka i stranaka niti obrazložio koje iskaze prihvaća kao istinite, a koje ne. Dana je uputa otkloniti navedeni nedostatak.

14.U ponovljenom postupku tužiteljica je ustrajala kod tužbe te je predložila da sud još jednom izađe na očevid s mjernikom koji da pokaže na licu mjesta gde je živica, odnosno međa prema kazivanju tužiteljice i svjedoka.

15.U međuvremenu je stupila na snagu zemljišna knjiga za k. o. [katastarska općina]. Predloženi očevid je i održan u ponovljenom postupku te je vještak geodeta navela da je čestica k. č. [katastarska čestica] u jugozapadnom dijelu prema [adresa] promijenila oblik. Tužiteljica je pokazala na licu mjesta kao južnu među čestice, do kuda su je koristili, smjer od visokog kamenog zida, koji prati stabla nizbrdo u duljini od cca 30-40 m, a dolje se ispod kuće nalazila lijeha koja bi mogla odgovarati lijehi koja je i danas ostala te je vidljiva. S ostalih strana su gabariti ostali isti. Tu se nalazi do kamenog pokosa i ograda. Po kamenom zidu koji nosi današnju cesta išla je vodovodna cijev za kuću.

16.Vještaku je naloženo izjasniti se o obliku parcele prema važećoj kopiji katastarskog plana, u odnosu na prijepor koji je tužiteljica pokazala na očevidu.

17.Uvidom u nalaz i mišljenje geodetskog vještaka iz listopada 2025. utvrđeno je da je prema izvršenoj identifikaciji prijepor identificiran kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška]. Prijepor se nalazi u neposrednoj blizini čvora [adresa], u naravi kuća i okućnica, na adresi [adresa]. Prijepor je na Prilogu 3. nalazu vještaka, na kopiji katastarskog plana, označen žutom bojom. Prilaz mu je pješački i to betoniranom stazicom, pa potom željeznim stepenicama do nivoa dvorišta koje se nalazi niže u odnosu na cestu.

18.Prijepor je na jugozapadnoj strani omeđen visokim podzidom. Južna međa, koju je tužiteljica pokazala na očevidu, poklapa se s podacima katastarskog plana. Sjeveroistočni dio parcele, prema autocesti A7 je u nižem nivou u odnosu na dio gdje se nalazi kuća. Vidljiva je lijeha. Na sjeverozapadnoj međi prijepora također je potporni zid međa.

19.Parcela k. č. [katastarska čestica] upisana je u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s načinom uporabe dvorište, površine 970 m2 i kuća površine 72 m2. Katastarski operat za k. o. [katastarska općina] stavljen je u službenu uporabu Odlukom Državne geodetske uprave 15. srpnja 2024.

20.Prijepor je vidljiv na fotografijama (prilog 6) na kojim se vidi kuća prizemna na adresi [adresa], kameni podzid na jugozapadnoj međi, protezanje međe prema pokazivanju tužiteljice te lijeha na nižem nivou te prilaz s [adresa].

21.Ovim je dokazom utvrđeno da je tužiteljica kao predmetnu parcelu pokazala upravo novoformiranu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u cijelosti i na način kao što je i ucrtana na kopiji važećeg katastarskog plana.

22.Podneskom zaprimljenim 25. studenog 2025. tužiteljica navodi da na zaprimljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka nema primjedbi. Pokazivanjem prijepora na licu mjesta od strane tužiteljice, te posljedično tome zaključkom iznesenim u nalazu i mišljenju da se ponovno potvrđuje da tužiteljica jasno i koncizno pokazuje i definira prijepor, te se time potvrđuju navodi tužiteljici izneseni kroz ovaj postupak, što kroz podneske koje je uputila Sudu, što kroz izvedene dokaze, da na terenu postoji jasna distinkcija između katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ranije k. č. br. [katastarska čestica]) u odnosu na katastarsku česticu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ranije k. č. br. [katastarska čestica]) i da je na terenu što je potvrđeno i vještačkim nalazom tužiteljica između ostalih dijelova prijepora pokazala južnu među koja se poklapa s podacima katastarskog plana i o kojoj su međi brojni svjedoci iskazivali i to suglasno da se radi o živici koja dijeli prijepornu nekretninu u odnosu na nekretninu današnje oznake k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu i posjedu tuženika i njihovih pravnih prednika.

23.Današnja nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da se oduvijek nalazila u poštenom posjedu tužiteljice i njene obitelji, te je u posjedu nekretnine nitko nikada nije ometao. Sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka mjerničke struke, kao i s obzirom da je katastarski operat za k. o. [katastarska općina] stavljen u službenu uporabu odlukom Državne geodetske uprave od 15. srpnja 2024.g. tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev na način da glasi na utvrđenje da je tužiteljica-protutuženica DJ vlasnica nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] slijedom čega je tužiteljica -protutuženica ovlaštena zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istovremeni izbris tog prava sa imena tuženika - protutužitelja SJ, ŽJ i ZJ u roku od 15 dana.

Potražuje i naknadu parničnih troškova.

24.Podneskom zaprimljenim 14. siječnja 2026. tuženici navode kako, suprotno stavu tužiteljice, provedeno vještačenje te nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke ne ukazuju na osnovanost tužbenog zahtjeva. Tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari podnijela tužbu radi utvrđenja njezinog prava vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Sušak, a koja odgovara novoformiranoj k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Tužbeni zahtjev tužiteljice utemeljen je na navodima kako se ista nalazi u kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine već više od 53 godine, da je istu stekao njezin pravni prednik ĆJ kupnjom od GJ koji je na nekretnini izgradio kuću, a o čemu da su svi svjedoci u postupku isto iskazivali. Međutim, tuženici tvrde da su navodi tužiteljice u cijelosti neosnovani i neistiniti.

25.Prvenstveno, kroz razdoblje od 1958. godine pa do 8. listopada 1991. godine odnosno u vrijeme dok se nekretnina nalazila u režimu društvenog vlasništva, nije tekao rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću pa da je jasno kako je navod tužiteljice da se njezin djed ĆJ nalazi u kvalificiranom posjedu nekretnine više od 40 godina neistinit.

26.Nadalje, a u odnosu na tvrdnju da je ĆJ vlasništvo, pa i posjed sporne nekretnine stekao kupnjom od GJ, sud je već utvrdio kako su predmet tog ugovora bile nekretnine oznaka k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], koje nisu predmetom ovog postupka, dok nekretnina koja jest predmetom postupka nije bila predmetom ovog Ugovora o kupoprodaji. Obzirom da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima, GJ nije mogla ovim Ugovorom o kupoprodaji prenijeti vlasništvo sporne nekretnine na ĆJ budući da ona sama nije bila vlasnicom iste (pored činjenice da ova nekretnina nije niti bila predmetom Ugovora o kupoprodaji).

27.Tuženi tvrde da tužiteljica nema valjani pravni temelj posjeda. Pritom, činjenica da su njeni pravni prednici na prijeporu (bespravno) izgradili prizemni stambeni objekt, koji je priključen na električnu energiju i za kojeg je sklopljena polica osiguranja te plaćana komunalna naknada ne predstavlja valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

28.Tužiteljica i njeni pravni prednici da su znali i imali dovoljno razloga posumnjati da im pravo na posjed ne pripada, slijedom čega nisu bili pošteni posjednici pa posljedično nisu niti mogli dosjelošću steći pravo vlasništva sporne nekretnine budući da nepošteni posjednik, bez obzira na vrijeme posjedovanja, ne može steći vlasništvo dosjelošću.

29.U odnosu na navedeno, sud je već u prethodnom postupku utvrdio (i to iz iskaza same tužiteljice) da su joj se tuženici obratili 5-6 godina prije podnošenja tužbe sa zahtjevom da im nekretninu preda u posjed, da je tužiteljici bilo poznato kako ne postoji kupoprodajni ugovor sklopljen s njenim pravnim prednicima, da u dostavljenom kupoprodajnom ugovoru nije navedena čestica koja je predmetom ovog spora, da je djed tužiteljice imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed nekretnine te da je iz svih događaja, okolnosti, razgovora u obitelji, ostavinskih rješenja i podnošenja tužbe od strane oca tužiteljice 2002. godine sasvim jasno da se u obitelji tužiteljice vrlo dobro znalo da isti nisu vlasnici prijepora i da je njihov posjed nepošten.

30.Što se tiče svjedoka koji su u postupku saslušani na prijedlog tužiteljice, tuženici su naveli, pri čemu i ostaju da su iskazi tih svjedoka upitne vjerodostojnosti, između ostalog iz razloga što svaki od svjedoka iskazuje gotovo identičnu konstruiranu priču koje se sjećaju do najsitnijih detalja te su isti u bliskom odnosu s tužiteljicom i kao takvi neposredno zainteresirani da ista uspije u ovom sporu.

31.Sva ova utvrđenja koja je sud iznio u ukinutoj presudi da nisu osporena provedenim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja vještaka se može zaključivati samo o identifikaciji nekretnine, a ne o osnovanosti tužbenog zahtjeva i činjenica na kojima tužiteljica temelji isti.

32.Nakon što se tužiteljica žalila na prvotno donesenu presudu, Županijski sud u Vukovaru je svojom odlukom posl. br. Gž-851/2021-3 od 28. listopada 2024. godine prihvatio žalbu i ukinuo presudu, ali ne iz razloga što je činjenično stanje pogrešno utvrđeno ili je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Naprotiv, a kako je i navedeno u predmetnoj odluci, prvostupanjska presuda je ukinuta iz razloga što sud nije dao ocjenu iskaza svjedoka koje je saslušao u postupku i nije obrazložio iskaze kojih svjedoka je prihvatio kao istinite, a koje ne. Pritom je prvostupanjskom sudu dana uputa da otkloni navedeni nedostatak, a iz čega je jasno da je Naslovni sud mogao, bez provođenja novog vještačenja (koje po mišljenju tuženika nije bilo potrebno) donijeti novu odluku te prema uputi drugostupanjskog suda istu samo detaljnije obrazložiti u odnosu na prvotnu presudu.

33.Županijski sud nije ni na koji način doveo u pitanje činjenična utvrđenja Naslovnog suda niti provedene dokaze niti je iznio stajalište da bi se trebali provoditi dodatni dokazi. Usprkos tome, opetovano se napominje kako geodetsko vještačenje koje je provedeno u ponovljenom postupku ne ukazuje na osnovanost tužbenog zahtjeva obzirom da je istime samo nanovo identificirana nekretnina.

34.Slijedom iznijetog, tuženici predlažu da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i prihvati protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja te da naloži tužiteljici da tuženicima naknadi troškove postupka.

35.U ponovljenom postupku ponovno su cijenjeni dokazi provedeni u ranijem postupku.

36.U odnosu na zemljišno knjižno stanje utvrđeno je da je prijeporna nekretnina prethodno nosila oznaku k. č. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - Sušak, a nakon stupanja na snagu nove zemljišne knjiga za k. o. [katastarska općina]. Prijepor danas nosi oznaku k. č. [katastarska čestica], upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s načinom uporabe dvorište, površine 970 m2 i kuća površine 72 m2. Katastarski operat za k. o. [katastarska općina] stavljen je u službenu uporabu Odlukom Državne geodetske uprave 15. srpnja 2024., a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka.

37.U pogledu same identifikacije prijepora, ista između stranaka i nije sporna te i sud prihvaća nalaz i mišljenje kao sačinjen u skladu s pravilima struke. Sukladno istome, tužiteljica je i uredila tužbeni zahtjev.

38.Utvrđeno je da su tuženici upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine i to SJ u ¼ dijela, ŽJ u ¼ dijela i ZJ u 2/4 dijela.

39.Iz Zapisnika Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci br. Z- 1/2009/4359 od 3. veljače 2015., u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na osnovu Zakona o zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina], na koji je pristupio SJ kao stranka, utvrđeno je dakle da je novom katastarskom izmjerom nastala novoformirana k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se imala upisati na ime FJ rođ. PJ u 2/4 dijela, KJ u ¼ dijela i SJ u ¼ dijela.

40.Na kopiji katastarskog plana na listu 23 spisa prikazane su novonastale k. č. [katastarska čestica] iz ranije k. č. [katastarska čestica].

41.Uvidom u Izjavu OJ iz [adresa], od 6. lipnja 1989., danu u Mjesnoj zajednici Orehovica, utvrđeno je da OJ navodi da je vlasnik kuće i okućnice na [adresa] i da ukoliko njegova kuća smeta budućoj izgradnji jadranske autoceste neka kuća ostane, odnosno ne želi da se ruši. Ukoliko kuća smeta, pristaje da se sruši, ali traži zamjenu zemljišta i naknadu za kuću.

42.Uvidom u Rješenja Općine Rijeka, Općinskog komiteta za urbanizam, izgradnju, katastar i komunalno – stambene poslove, Odjela za komunalno – stambene poslove od 26. svibnja 1981., 3. listopada 1984. i 27. travnja 1987., utvrđeno je da se istima obvezuje OJ iz [adresa], odnosno [adresa], na plaćanje komunalne naknade za stambeni prostor površine 58 m2 te prileže i dvije priznanice na ime OJ o plaćanju komunalne naknade za periode X-XII 1981. i IV-VI 1985.

43.Iz Elektroenergetske suglasnosti od 7. listopada 1977. i Ugovora o priključenju zaključenog s Elektroprimorjem, utvrđeno je da je suglasnost izdana OJ iz [adresa], za stambeni objekt na toj adresi odnosno prizemlje – jedan trosoban stan te je sukladno toj suglasnosti zaključen i Ugovor između Elektroprimorja Rijeka i OJ o priključenju za novogradnju – prizemlje – jedan trosoban stan. U članku 9. ugovora se suugovarač obvezuje riješiti sve imovinsko – pravne odnose vezane priključenjem objekta. Prileži i radni nalog Elektroprimorja Rijeka za priključenje električne energije te predračun od 3. listopada 1977. koji glasi na ime OJ.

44.Iz police osiguranja kućanstva od 13. lipnja 1976. utvrđeno je da ju je sklopio OJ s Croatia osiguranjem da trosobni stan u [adresa] (Kačjak), kao i Policu osiguranja imovine od istog dana na prizemnicu stambenu zgradu na istoj adresi.

45.Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju O-1250/81 od 8. veljače 1982. iza pok. ĆJ, utvrđeno je da se kao ostavinska imovina u vidu nekretnina navodi kuća br. 3 u [adresa], u vanknjižnom vlasništvu ostavitelja, u cijelosti, a nasljednicima su proglašeni sinovi ostavitelja, OJ i ĐJ, svaki u ½ dijela.

46.Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju O-656/08 od 29. svibnja 2008. iza pok. OJ, utvrđeno je da ostavinsku imovinu, u vidu nekretnina, predstavljaju nekretnine u k. o. [katastarska općina] i grobno mjesto na groblju Trsat. U obrazloženju rješenja navodi se da je utvrđeno kako je ostavitelj 25. srpnja 1969. sklopio Kupoprodajni ugovor za nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] – Sušak, na kojem je ugovoru ovjeren potpis prodavateljice GJ, ujedno majke i z.z. mldb. TJ. O tim nekretninama se nije raspravljalo u ostavinskom postupku jer su iste predmetom parničnog postupka pred Općinskim sudom u Rijeci pod posl.br. P- 4273/02 te su se zakonski nasljednici sporazumjeli da postupak preuzme zakonska nasljednica DJ, kćerka ostavitelja.

47.Iz tužbe od 10. prosinca 2002. utvrđeno je da ju je podnio tužitelj OJ, protiv tuženih MJ, DH, AJ, kao pravnih slijednika pok. GJ te TJ (Marili) Tomčić te u istoj navodi da je pok. GJ s tužiteljem sklopila kupoprodajni ugovor od 31. prosinca 1969. kojim mu je prodala nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sušak, k. č. [katastarska čestica] te u z. k. ul. [broj ZK uloška] iste k.o. i to k. č. [katastarska čestica]. Greškom u pisanju da nije u ugovoru navedena čestica 402/1 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sušak, a tužitelj da je stupio u posjed iste. Tužbenim zahtjevom tužitelj je tražio da se utvrdi da je vlasnik k. č. [katastarska čestica].

48.Iz Rješenja Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-4273/02 od 7. srpnja 2006., donijetog u predmetu po navedenoj tužbi, utvrđeno je da je istim rješenjem utvrđen prekid postupka jer je drugotuženik DH preminuo, a postupak će se nastaviti kada ga preuzme nasljednik ili skrbnik ostavine ili kada ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine (članci 212. stavak 1.t.1. i 215.stavak 1. ZPP-a).

49.Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige od 24. prosinca 1985. utvrđeno je da je k. č. [katastarska čestica] bila upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sušak (pored k. č. [katastarska čestica]). Temeljem kupoprodajnog ugovora od 19. svibnja 1954. uknjiženo je pravo vlasništva s imena HJ na ime SH. Na osnovu rješenja Odjela za financije NO Općine Rijeka br. 15301/65 od 2. srpnja 1965., zemljište u A uknjiženo je kao društveno vlasništvo (Z-200/66 od 2. veljače 1966.) Istovremeno je izvršen upis prava korištenja navedenog zemljišta u korist SH, temeljem članaka 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, a 24. veljače 1966. pod br. Z-334/66 je temeljem rješenja o nasljeđivanju O-1250/65 od 22. studenog 1965. i Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta uknjiženo pravo korištenja u korist ŽH. Dana 22. svibnja 1984. pod br. Z-1648/84, temeljem Zakona o građevinskom zemljištu i rješenja o nasljeđivanju O-1325/83 od 3. veljače 1984. uknjiženo je pravo korištenja u korist FJ i RJ, svake u ½ dijela. Dana 7. listopada 1985. temeljem prijavnog lista i kopije plana raspisuju se nove podčestice 402/1 i 402/4.

50.U z.k. izvatku sa stanjem na dan 20. studenog 2006., kao vlasnice k. č. [katastarska čestica] te ostalih čestica upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sušak, upisane su FJ i RJ, svaka u ½ dijela.

51.Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju br. O-1745/06 od 30. studenog 2006. iza pok. RJ, utvrđeno je da, između ostalih, ostavinsku imovinu čini i k. č. [katastarska čestica], kao i ostale nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sušak, a zakonskim nasljednicima proglašeni su sinovi ostaviteljice, KJ i SJ, svaki u ½ dijela.

52.Uvidom u Privremeno porezno rješenje od 3. veljače 2016. i uplatnicu o plaćenom porezu, utvrđeno je da je rješenjem naloženo poreznom obvezniku ŽJ SJ plaćanje poreza na promet nekretnina temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog s KJ od 11. siječnja 2016. (za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), koji porez je i plaćen, a uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 11. siječnja 2016., utvrđeno je da istim prodavatelj KJ prodaje kupcu ŽJ svojih ¼ dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

53.Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnina od 12. siječnja 2016., utvrđeno je da istim FJ daruje ZJ svojih ½ dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iste čestice vidljive su na kopiji katastarskog plana na listu 46 spisa.

54.U z.k. izvatku od 24. svibnja 2016. (list 47), koji se odnosi na k. č. [katastarska čestica], upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da su kao vlasnici upisani ovdje tuženici i to SJ i ŽJ, svaki u ¼ dijela te ZJ u 2/4 dijela.

55.Uvidom u Zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju od 28. lipnja 2013., utvrđeno je da je isti podnijela tužiteljica DJ, a za obiteljsku kuću u [adresa] te je navela brojeve k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Sušak.

56.Uvidom u Rješenje Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenje od 2. svibnja 2016. utvrđeno je da je istim odbačen rečeni zahtjev DJ kao nepotpun.

57.Uvidom u Rješenje istog tijela od 30. svibnja 2016., utvrđeno je da je 2. svibnja 2016. to tijelo izdalo rješenje o izvedenom stanju za stambenu zgradu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te se sada ispravljaju pogreške u tom rješenju na način da treba ispravno pisati stambena zgrada na adresi [adresa].

58.Uvidom u Uvjerenje Odjela za katastar nekretnina od 22. prosinca 2015. i popisni list br. 775, utvrđeno je da je građevina – kuća evidentirana u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] na k. č. [katastarska čestica], reambulacijom k. o. [katastarska općina] iz 1977, tlocrtne površine 72 m2. U popisnom listu 775 od 22. prosinca 2015. upisani su FJ u 2/4 dijela te KJ i SJ svaki u ¼ dijela.

59.Iz Uvjerenja o podacima iz dokumenta prostornog uređenja Odjela gradske uprave za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenje od 25. siječnja 2016., utvrđeno je da se k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze u građevinskom području za izdvojene namjene.

60.Uvidom u Izvješće III PP Rijeka od 4. svibnja 2016., utvrđeno je da su dana **.**.2016. SJ i ZH pristupili u službene prostorije rečene PP i naveli da su vlasnici kuće u [adresa] u kojoj stanuje osoba imena JH s kojim su stupili kontakt radi iseljenja, a isti je rekao da mu je kuću iznajmila DJ kojoj plaća stanarinu i da se ista smatra vlasnicom objekta i zemljišta. Provjerom je utvrđeno da na toj adresi ima prijavljeno prebivalište JH.

61.Uvidom u Rješenje Kotarskog suda u Rijeci br. Z-462/55 od 28. veljače 1955. (list 77), utvrđeno je da se na temelju kupoprodajnog ugovora od 19. svibnja 1954. dozvoljava otpis k. č. [katastarska čestica] iz ul. 156 k. o. [katastarska općina] – Sušak s imena HJ i uknjižba za korist ŽH PJ, a sve temeljem Molbe SH od istog dana.

62.Uvidom u Potvrdu NO Grada Rijeke od 18. veljače 1955. i Uvjerenja tog tijela, utvrđeno je kako se potvrđuje da je PJ prema katastarskoj evidenciji za Grad Rijeku upisan u Sab. Listu br. 460 k. o. [katastarska općina] s ukupno 8168 m2 površine, a u Uvjerenjima je potvrđeno plaćanje poreza u svrhu prijenosa nekretnina SH i HJ.

63.Na fotografijama na listovima 83-85 spisa vidi se prizemni stambeni objekt i zaraslo raslinje oko istoga na prijepornoj nekretnini.

64.Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. SH PJ br. O-1250/65 od 22. studenog 1965. (list 89), utvrđeno je da se ostavinska imovina sastojala, među ostalim, od nekretnina u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sušak, a nasljednikom je proglašena supruga ŽH.

65.Uvidom u Rješenje Ureda za imovinsko pravne poslove Rijeka od 23. listopada 1997. (list 90), utvrđeno je da se istim daje u vlasništvo dosadašnjih korisnika FJ i RJ, svake u ½ dijela, neizgrađeno građevinsko zemljište, preneseno u društveno vlasništvo temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Sl.list FNRJ 52/58) i to više nekretnina, među ostalim i k. č. [katastarska čestica], oranica i vinograd od 5333 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sušak. Nakon pravomoćnosti rješenja ima se provesti uknjižba u zemljišnim knjigama na način da će se brisati društveno vlasništvo i pravo korištenja navedenih osoba te uknjižiti pravo vlasništva istih, svake u ½ dijela.

66.Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 10. listopada 1956. (list 114-115 spisa) utvrđeno je da je sklopljen između prodavateljice HJ i kupca ĆH. Kao predmet ugovora navedene su nekretnine i to u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sušak : k. č. [katastarska čestica] sjenokoša Draga u Žaklju od 203 čhv i k. č. [katastarska čestica] oranica Draga u Žaklju od 283 čhv, te u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sušak : k. č. [katastarska čestica] sjenokoša Draga u Žaklju od 115 čhv i k. č. [katastarska čestica] sjenokoša Draga u Žaklju od 251 čhv. Kupac je s danom sklapanja ugovora uveden u posjed. Po navedenom Ugovoru odmjeren je porez na promet nekretnina 19. veljače 1965.

67.Iz Povijesti promjena na katastarskim česticama od 18. studenog 2016. za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je od revizije 1953. k. č. [katastarska čestica] livada od 5380 m2 bila upisana na OH, od 1970. rješenjem o nasljeđivanju na PH, kao i novom izmjerom iz 1977. 1979. je k. č. [katastarska čestica] upisana kao kuća od 82 m2 i livada od 5298 m2. Godine 1986. je k. č. [katastarska čestica] cijepana na k. č. [katastarska čestica]-kuća od 82 m2 i livada od 4544 m2, k. č. [katastarska čestica], livada od 43 m2 i k. č. [katastarska čestica], livada od 711 m2, sve na Božić Fanicu. Godine 1991. je k. č. [katastarska čestica] cijepana na 252/1, 252/4 i 252/5, i dalje sve na Božić Fanicu. Prema identifikaciji katastarskih čestica, čestici oznake u katastru k. č. [katastarska čestica], livada od 982 m2, odgovara po popisnom listu broj 775, dio III, z.č. 775, dio (list 125).

68.U ranijem postupku održan je očevid na licu mjesta dana 12. srpnja 2018. uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke. Tužiteljica je pokazala prijepor koji je u naravi smješten na razini ispod [adresa] – [adresa]. Pokazala je nasip koji se nalazi ispod ceste te navodi da on ulazi u prijepor, a prije da je tu bila livada. Zatim daljnju zelenu površinu ispod kamenog podzida na kojoj raste smokva i neka bjelogorica, pa prostor na kojem se nalazi kokošinjac te se teren dalje spušta prema velikom stablu, a još je jedna razina ispod koja je sada zaraštena. Unutar te cjeline nalazi se prizemni objekt dijelom ožbukan, dijelom bez žbuke s krovištem. Krov je u jednom dijelu uništen. Ulaskom u taj objekt utvrđeno je da se u istome nalazi najmoprimac koji otključava. U objektu se nalazi kuhinja, kupaona i 3 sobe u nizu.

69.Tuženi je naveo da je tužiteljica točno pokazala oblik čestice te da se nekada ta čestica prostirala još dalje prema [adresa].

70.Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka (listovi 143 – 158 spisa) utvrđeno je da se prijepor nalazi u blizini izlaza s autoceste Rijeka – Zagreb, za Sušak, a kuća na adresi [adresa] je na digitalnom orotofoto snimku označena žutom strelicom (list 147). Crvenom linijom indikativno je prikazan položaj podzida uz koji se nalaze željezne ljestve kojima se dolazi do prijepora i kuće. Za područje prijepora u tijeku je bio postupak izlaganja podataka nove katastarske izmjere i obnove zemljišne knjige.

71.Na Kopiji katastarskog plana 1 (list 148), prema evidenciji nove katastarske izmjere, prijeporna parcela je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (NI), prikazana je žutom bojom. Crvenom linijom prikazan je podzid. Vidi se da se parcela ne proteže do njega. Međa parcele je otprilike 6 m od jugozapadnog pročelja kuće prema zidu. Na prijepornoj parceli sagrađena je kuća, no ona je u podacima nove katastarske izmjere upisana s načinom uporabe izgrađeno zemljište, što znači da nije priložen akt. Vještak je dobila podatak da je nadležni ured pokrenuo postupak izmjena upisanih načina uporabe „izgrađeno zemljište“ u stvarni način uporabe za zgrade, što je u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o gradnji (NN 20/2017), tako da će ubuduće biti upisan način uporabe – kuća, ali uz napomenu da nije priložen akt. 72.Parcela je prohodna samo u dijelu ispred kuće, to je jugozapadni dio, do podzida uz koji se nalaze ljestve kojima se dolazi do livade i do [adresa] – Vežica i u manjem dijelu na jugoistočnoj strani do jednog većeg stabla bjelogorice. Ostatak parcele, cijela sjeverna strana prema cesti Rijeka – Žuta Lokva je zarašten i neprohodan. Kuća je dijelom ožbukana i u njoj se nalaze kuhinja, sanitarni čvor i tri prostorije (dnevni boravak, soba i spremište).

73.Do obnove zemljišne knjige vodile su se dvije evidencije podataka, jedna za katastar zemljišta k. o. [katastarska općina], a druga za zemljišnu knjigu k. o. [katastarska općina] – Sušak. Na kopiji gruntovnog plana za k. o. [katastarska općina] – Sušak (list 149), prema podacima katastra zemljišta prije obnove zemljišne knjige, prijeporna nekretnina k. č. [katastarska čestica] bila je dio k. č. [katastarska čestica]. Crvenim crtkanim linijama preuzet je oblik parcele s katastarskog plana, kao i položaj objekta koji nije bio evidentiran u zemljišnoj knjizi. Prikazan je i položaj podzida.

74.Na kopiji katastarskog plana 2 k. o. [katastarska općina] (list 150) označena je žutom bojom parcela k. č. [katastarska čestica], a što je bila oznaka prijeporne nekretnine prije obnove zemljišne knjige. Prikazan je i položaj podzida.

75.Na skici lica mjesta (list 151) prijepor je detaljnije prikazan. Crnim linijama prikazani su podaci katastarskog plana, debelom crnom linijom označena je prijeporna k. č. [katastarska čestica], crvenim linijama prikazan je snimljeni detalj, odnosno podzid. Označeno je i veliko stablo do kojega tužiteljica kaže da se proteže parcela i ono je na međi. Kokošinjac uz podzid nije unutar k. č. [katastarska čestica], već je kao i podzid na k. č. [katastarska čestica]. Prileže i fotografije prijepora.

76.Zaključno, pokazani prijepor je parcela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (NI) prema podacima nove katastarske izmjere u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Prijepor je bila parcela 252/4 k. o. [katastarska općina], prema evidenciji katastra zemljišta, odnosno dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Sušak prema evidenciji zemljišne knjige.

77.Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

78.Saslušanjem svjedoka KJ, brata 1.- tuženika, šogora 2.- tužene i bratića 3.- tužene, utvrđeno je kako navodi da se na predmetnoj čestici nalazi neka kuća, ali ne zna tko ju je i kada sagradio. U kući su podstanari, ne zna tko im je to iznajmio. Isti neće napustiti kuću iako je kuća od njegovog brata i sestrične, koji su to stekli nasljeđivanjem iza pok. roditelja. Prije par godina se ustanovilo da im to pripada. Tuženici su došli u verbalni sukob s osobama koje tamo imaju podstanare te im se brani ulazak u tu kuću. Kuću nisu sagradili svjedokov brat niti roditelji već su ti ljudi koje on ne poznaje, prije više desetaka godina. Nitko od njegove obitelji nije ju koristio jer se u nju ne može ući. PJ pok. CJ je svjedokov djed. Predmetno zemljište je bilo njegovo vlasništvo za života, a umro je 1965.g. Ne zna da li je ova kuća već bila na terenu kada je djed još bio živ.

79.Saslušanjem svjedokinje MJ, nesrodne sa strankama, utvrđeno je da navodi da je njezin otac bio vlasnik tog zemljišta, a nakon smrti ga je majka naslijedila i oni su to uživali negdje do 1965.g. kada je majka to zemljište prodala ĆJ. Ugovor je bio napravljen, ali ona ga sada nema, iako ga je imala i čitala. Ne sjeća se površine niti cijene. To je bila sjenokoša. Njezin otac je imao konje to se kosilo. Nakon što je majka to prodala 1965.g., svjedokinja više tamo nije odlazila i nije joj poznato što se kasnije s tim terenom događalo. Tada je imala 23 godine. Teren se nalazi na [adresa] i imao je ulaz sa ceste. Sastojao se od više terasa i protezao od ceste prema dolje do jednog potoka. Kasnije je prolaskom vidjela da je tamo izgrađena jedna mala stambena kućica. Na fotografiji na listu 84 spisa potvrdila je da je to ono o čemu je govorila, samo je fotografirano odozdo, a cesta koju je spomenula ide s gornje strane kuće. Poznato joj je da je ĆJ s obitelji izgradio tu kućicu, a kada, to ne zna.

80.Nije bila prisutna kupoprodaji već njen pok. suprug i VJ. Ne zna da li je kod te prodaje bio prisutan geodeta. Sjenokoša je s gornje strane bila omeđena zidom, a sa strane je bila živica i jedan mali prolaz kojim se išlo na drugo zemljište. Kupoprodaji ugovor je zaključen 1964.g. ili 1965.g. Majka je to zemljište prodala jer je ostala udovica s četvero djece. Nakon očeve smrti to zemljište se dijelilo na njih pet, na majku i četvero djece, ali najmlađa sestra je imala 6 godina i njezin dio se nije mogao prodati. To je tako ostalo. Sestra je sada punoljetna, ali ona se ničega ne sjeća. Majka je prodala svoj dio i dijelove od njih drugih, a od najmlađe sestre ŠJ dio nije mogla prodati.

81.U ostavinskom postupku iza majke to zemljište nije ušlo u ostavinu jer ga više nisu posjedovali. Vjerojatno je bilo upisano u zemljišnim knjigama na ime majke. Otac se zvao ĆH. On je to zemljište bio stekao na način da ga je kupio od HJ negdje 1957.g. Ne zna koliku je površinu zemljišta ona imala.

82.Ne poznaje PJ SH. Poznavala je pok. NJ i njenu sestru RJ, kao susjede. Nije joj poznato da su one kupile predmetno zemljište, ali oni su bili posjednici do njih i to PJ. Ona zna samo NJ i RJ. Oni nisu bili posjednici zemljišta koje je njena majka prodala ĆJ. Zemljište koje je pokazala na fotografiji i na kojem se vidi kuća je zemljište koje je pripadalo njenoj majci i koje su oni koristili. Ono je bilo ispod ceste gdje je sada kućica, a zemljište od PJ je bilo pored toga s desne strane, isto kad se gleda od ceste prema dolje. Ne bi mogla točno na terenu pokazati gdje je bio njihov posjed jer je u međuvremenu napravljena cesta i priključak na zaobilaznicu te je sve sada izmijenjeno.

83.Saslušani svjedok AJ, nesrodan sa strankama, izjavio je da je na predmetnu nekretninu odlazio kao dijete odlazio kupiti sijeno. To su kosili. Na teren se ulazilo s ceste po stepenicama i onda se teren spuštao do potoka, a s desne strane je bila živica prema Ožboltima, jasenići. Ožbolti su bili desno od te živice. Svjedokova majka je to prodala negdje 1967.g. 1968.g. ĆH, prezime je zaboravio. Svjedok je bio prisutan kada je taj čovjek to platio i ima kod kuće taj ugovor. Misli da su ga oni sami pisali uz prisutnost svjedoka. On nije bio kao svjedok, imao je tada 16,17 godina. Svjedok se obvezao dostaviti navedeni ugovor, no nije to učinio. Nakon što su to prodali, više ga to nije interesiralo i više nije tamo odlazio. Vidi s ceste da je tamo sagrađen objekt. Na fotografiji na listu 84 izjavljuje kako misli da je to ono o čemu je govorio. Ne zna tko je i kada sagradio tu kuću. Od PJ je poznavao majku od HH i djeda. Susjedi su na Trsatu pa se tako znaju. Dok su koristili ovu parcelu koju je majka prodala, S tu parcelu nisu koristili. Oni su koristili parcelu desno od živice koju je spomenuo i tu su kosili. Nije mu poznato tko je u posjedu kućice. Zaboravio je kako se zvao djed tuženih. Oni su parcelu do koristili kao i svjedokovi, na način da su je kosili. Nekada je djed od tuženika imao kravu. Ne zna od koga je on to kupio.

84.Saslušana, svjedokinja BJ, nesrodna sa strankama, izjavila je da je na [adresa] doselila u listopadu 1968. Poznavala je djeda i baku kao i roditelje od DJ. Djed joj se zvao ĆJ. Oni su joj bili susjedi na [adresa] na kbr. 3, a ona je bila na 2a, a sada 7a. Oni su kupili cijelu parcelu od ceste dolje do kanala. Ne zna koja je to površina, ali je veliko, ogromno. Zna da su to kupovali od RH ili GJ, prezime ne zna. Ž su teren kupili 1968.g. i sagradili kuću 1969.g. te uselili. Ne može detaljno odgovoriti da li su kupili teren na kojem su sagradili kuću ili još, ali je mislila da to sve skupa ide kada su to i koristili.

85.Na fotografiji na listu 84 je ta kuća koju je ĆJ sagradio, prizemnica i oni su živjeli u njoj, imali struju, vodu. Negdje prije 1990.g. dobili su stan na Drenovi, a mlađa kćer, od DJ sestra je ostala živjeti u toj kući. Kasnije je ona otišla i to je pripalo DJ koja je tamo stavila podstanara, a podstanar je i danas tamo. Od obitelji PJ nikoga ne poznaje, samo je čula da su oni na Trsatu., a i RH koja je to prodala je živjela na Trsatu. Kuća svjedokinje je udaljena od ove na fotografiji manje od 100 m, dijeli ih samo livada, za koju ne zna čija je. Sigurna je da su Ž to kupili 1968.g., a uselili su u kuću 1969.g. U godinu dana su to izgradili. Radila je u firmi i ne zna tko je tamo dolazio i da li je bio geodeta. Podstanari su tamo jedno 2,3 godine.

86.Saslušani svjedok LJ, suprug 3.-tužene, izjavio je da je to bila čestica u vlasništvu ŽH, odnosno njenog supruga koji je to bio kupio, ne zna kada i od koga. Oni su to zemljište i koristili. Kada je svjedok došao na Trsat, baka od supruge mu je rekla da su oni to koristili i da je netko nešto tamo počeo graditi. Ona je pokušavala doći do tih ljudi, ali ju je bilo strah. Tamo je bio pas kojeg se bojala. Svjedok je u obitelji od 1980.g. i ona mu je to tada pričala. Ne zna kada se počelo na toj parceli graditi. ŽH je bila već stara i jednom ga je zamolila da ju odvede tamo, htjela je stupiti u kontakt s tim ljudima, ali nije uspjela. Tamo je bio pas. Misli da je pokušavala i na druge načine s njima stupiti u kontakt i preko advokata, ali tada je bio drugi sistem. Osobno ne zna tko je sagradio tu kućicu i kada. Samo je čuo da je bio neko vojno lice i ta baka se bojala. Ona je umrla 1983.g. Naslijedili su je svjedokova punica, njena sestra i brat. Ne zna da li su oni pokušavali stupiti u kontakt s tim ljudima. Tuženici su pokušali, ali ni oni nisu uspjeli. Svjedok se osobno našao sa suprugom od tužiteljice, normalno su pričali. Taj gospodin mu je rekao da je to njihova zemlja, ali da će kroz mjesec dana pogledati i da ako to nije njihovo da će srušiti kuću i otići te se zakleo na svoju djecu. Nakon toga više s njim nije razgovarao, on je rekao da će se javiti, poslije su dobili tužbu.

87.Saslušani svjedok ČJ, brat 3.- tuženice i bratić 1. i 2. tuženih, izjavio je da je sa svojom bakom ŽH bio na predmetnom zemljištu. Ona je stalno vikala da je to njezino, a zna da je tamo netko sagradio kuću, neko vojno lice. To je bilo 80- ih godina prošlog stoljeća. Sjeća se da je tamo bio pas, pa se nije moglo ući. Baka je tamo išla s namjerom da bi ona to koristila jer je govorila da je to njezino. Ne zna kada je ta kuća tamo sagrađena. Ne poznaje tužiteljicu DJ. Nikoga tamo nije poznavao jer nisu ni mogli doći do te zemlje. Bio je tada mlad i jedino kada drugi nisu mogli, ona ga je pitala da ju tamo odveze. Vozio ju je tamo barem 10-ak puta i nikada nisu uspjeli s nikim kontaktirati. Nakon bakine smrti su to preuzeli ti stariji, ne zna da li su oni nešto konkretno poduzimali. Čuo je da i danas neki ljudi koriste tu kućicu i po priči tuženih da se natežu s tim ljudima. Nije mu poznato da li je do te kuće prošao kakav dovod vode. Ne zna puno o tome. Na fotografijama na listovima 84 i 85 spisa vidi se to o čemu je govorio. Baka je na tom području imala zemlje, van prijepora, čak je davala i ljudima da obrađuju.

88.Tužiteljica DJ, u svom stranačkom iskazu, navela je da je u predmetnoj kući živjela od 1969. g. do 1981. Imala je 14 god kada su odselili, a rođena je 1967. Kuća je već bila gotova kada su doselili. 1981. g. se oduzimala zemlja za potrebe nasipa i ceste i to i donji dio i gornji kraj kuće. Isplaćivala se naknada. Ona je tada prvi puta čula da tata i mama pričaju o posjedu i da su za kuću pričali da nisu mogli dobiti dozvolu za kuću jer da se nisu mogli upisati kao vlasnici radi zelenog pojasa.

89.Također se sjeća, a već je bila veća i išla u školu, da su uvodili vodu i da se jedna gđa, a sad ne zna da li je to bila majka ili teta od g. HH, ljutila da preko njezinoga vuku vodu. To njezino je bilo odmah do njih i to je druga čestica koja graniči s ovom. Nisu im dali da prođu preko te druge čestice pa su morali okolo vući vodu. Djed, koji je umro **.**.1981., pričao je s jednim, sada pok. gospodinom koji se zvao KH i živio je 200 m prema Vežici te je govorio da se ne moraju bojati, da je točno vidljiva granica njihovoga, to je bio jedan grm. To je bilo vezano za ljutnju one spomenute gđe za vodu.

90.Djed je 1968. prodao u Lici sve što je imao, kuću i zemlju. On nije imao mirovinu, htio je imati blago i htio je baš taj komad zemlje kojeg je kupio od gđe GJ, jer misli da je g. GJ tada već preminuo. Kućica kakva je danas je misli izgrađena 1968-69. g. Gradili su je njen otac i djed. Oni su kao obitelj tamo stanovali. Odselili su iz te kuće 1981.g. svi u stan na Drenovu, a otac je u toj kući onda imao podstanare. Njena sestra UJ se udala 1991. g. pa je onda ona u toj kući živjela oko 10 godina. Nakon nje su opet bili podstanari, a nakon tatine smrti u toj kući živi prijatelj od njenog sina, JH.

91.Tužiteljica je 1981. nešto doznala da je to zeleni pojas i da se kuća nije mogla upisati. Pitala je zašto ne srede za tu kuću da mogu dobiti dozvolu. Otac joj je samo rekao da je premlada da se brine o takvim stvarima i da su mu rekli da je to zeleni pojas. Niti u vrijeme kad su živjeli tamo, niti su se roditelji ikada potužili da bi netko dolazio, pa niti kod podstanara da bi nešto osporavao, bilo što tražio, bunio se i sl. 92.Njen otac OJ je umro **.**.2008. i onda su za ostavinsku raspravu izvlačili dokumente, sve je bilo kod sestre. Tužiteljica je htjela komadić svoga doma, gdje je odrasla i gdje joj je dom. U vrijeme ostavinske rasprave iza oca su vidjeli da su samo Z upisani kao vlasnici. Za najmlađu kći od g. GJ negdje je pisalo HJ, a negdje ŠJ pa se sjeća da su morali na MUP-u dokazivati da se radi o jednoj osobi. Ona je bila maloljetna kad se to prodavalo. No zbog nekih privatnih stvari u obitelji tužiteljica je to pustila po strani dok im nisu došli g. HH i njegova supruga kod njih kući razgovarati, prije 5,6 godina. On im je rekao da po njegovom saznanju to nije od tužiteljičinih i da to pokušaju riješiti. No nakon toga se svekrva teško razboljela i tužiteljica je to pustila sa strane pa je na to iskreno i zaboravila. Onda se g. HH gadno naljutio i počeo s malo drugačijom retorikom. Tužiteljica nije željela niti tužbe niti rasprave, nema ni novaca, ali ju je jako uvrijedilo što joj se reklo da su njeni lopovi i to ju je potaknulo na sve ovo. Kada su tamo živjeli, nije bilo problema.

93.Na kopiji katastarskog plana na listu 148 pokazala je da je voda trebala prolaziti preko čestice 774, a grm kojeg je spomenula kao granicu proteže se linijom koja je na toj kopiji plana označena kao puna crna crta između čestice 774 i 775 cijelom dužinom. Kao dijete se igrala, pa zna da je ta gđa dolazila u vezi vode, ali u to doba ljudi su djecu udaljavali od takvih situacija i nisu im željeli dati više informacija.

94.Kada su 1981. uzimali zemlju za cestu, pitala je majku da li će rušiti kuću jer se nešto spomenulo da će se rušiti kuću i majka je odgovorila da neće. Pitala je majku zašto, a ona je rekla da nemaju dozvolu, ali da neće rušiti kuću. U vrijeme kada je tamo živjela zemljište koje je na kopiji plana označeno brojem 774 je bila ogromna livada.

95.Do dana kada je tuženik došao kod njih u kuću, prije 5,6 godina, nikada prije nitko od njegove obitelji nije dolazio niti kod nje niti kod oca i djeda, što ona zna. Majka joj nije ništa rekla. Nakon što su prikupili te papire za tu ŠJ, nisu više ništa pokrenuli jer im je život krenuo u nekom drugom smjeru te se ništa nije događalo do dolaska g. HH. 2008. je vidjela da to zemljište i kuća nisu prebačeni na njene roditelje koji su to kupili, već da su još uvijek Orlovići upisani. Kada se oduzimala zemlja njenom ocu na kojoj isto nije bio upisan kao vlasnik, on je za to dobio naknadu. Još je od kuće bio veliki komad zemlje. Otac je osim predmetne čestice kupio još i druge čestice, ispod kuće, jedno 5,6 čestica, stepenasto do jednog potoka. Ovo što je na kopiji plana osjenčano žutom bojom, tu je kuća, to su kupili i još zemljišta ispod kuće, odnosno malo sa strane, prema potoku, stepenasto. Kad se stane pred kuću još je sa desne strane bio jedan komad zemlje koji je uzet za nasip ceste.

96.Na upit da li je znala za tužbu njenog oca OJ iz 2002. g. protiv MJ i dr., izjavila je da je za tu tužbu doznala 2008. kada joj je sestra dala sve papire. Tužiteljičina obitelj je prvo kupila zemlju i onda se išla graditi kuća, jer je njen djed skoro sav novac dao za zemlju, pa se išlo sklepati kuću jer je trebalo 5 ljudi smjestiti, onda je otac digao neki kredit i počela se graditi kuća. Nije moguća situacija da je djed prvo izgradio kuću, a onda išao kupovati zemlju.

97.Na upit kako je onda moguće da je otac u spomenutoj tužbi iz 2002. g. naveo da je kupoprodajni ugovor sklopljen 31. prosinca 1969., a tužiteljica je izjavila da je kuća izgrađena 1968., izjavila je da je njen djed 1968. prodao u Lici, a 1969. su doselili tamo. Ona je bila dijete od 2 godine. Zna da su njeni kupili zemlju i onda izgradili kuću.

98.Na upit da li postoji ugovor o kupoprodaji baš za predmetnu česticu na kojoj je izgrađena kuća, naime postoje kupoprodajni ugovori za druge čestice, ali ne i za ovu, izjavila je da misli da postoji kupoprodajni ugovor za česticu na kojoj je kuća. Dala je sve odvjetniku, vidi se da se ovdje ide na cake što nju ne zanima. Zna da je tamo oduvijek živjela i da to nitko nije osporavao. Nikada se nitko nije pojavio. Živjeli su dosta teško, nikada od tuđega.

99.Saslušani prvotuženik SJ, osobno saslušan, izjavio je da su supruga i on prvi puta došli kod tužiteljice negdje 2013. pokazati dokumente te je ponudio ostaviti joj te dokumente, njezin suprug ih nije htio uzeti, iako mu je tuženik rekao da ima u tri primjerka, već ih je poslikao na mobitel. Tužiteljica se obvezala to razmotriti i odgovoriti im u roku od 30 dana. Rekli su joj da su vlasnici toga. Prošlo je 6,7 mjeseci pa je onda reagirao. Suprug od tužiteljice mu je rekao da je promijenio mobitel i da više nema te slike u mobitelu. Onda mu je dao dokumente kad su se našli na Trsatu u kafiću. Opet je prošlo 6,7 mjeseci, pa je zvao DJ na mobitel. Rekla je da ima tešku situaciju u obitelji, bolest svekrve. U međuvremenu su se obratili tom J da vide tko živi tamo, pa su išli na policiju službeno provjeriti i dobili su odgovor da je taj J je prijavljen na toj adresi. Predmetna kuća ima adresu [adresa], što mu je malo čudno jer malo dalje je jedna lijepa kuća u kojoj živi jedan gospodin koji isto ima adresu [adresa], on nije bio baš susretljiv za razgovor.

100.Pripremao se Zakon o oporezivanju nekretnina, bilo je apsurdno da netko na njihovom zemljištu za koje će oni plaćati porez ubire najamninu. To je bio razlog zašto su to konačno odlučili riješiti. On ima najveća saznanja u obitelji. Njegova baka ŽH koju su zvali omama mu je prenosila svoja saznanja, a nakon njene smrti 1983. se na njega oslonila i majka od 3.-tužene, sestrične ZJ, teta NJ sada pok. Kada su detaljno proučili tu dokumentaciju vidjeli su da je njegov djed PJ kojeg su zvali otata kupio 1954. jako puno zemlje na [adresa] pa tako i česticu 402/1 u cijelosti od NH. On je umro 1965. g. Negdje do 1960. se to kosilo za sijeno. Tuženik je rođen 1958., a po pričanju zna da su njegovi na Trsatu imali kravu i štalu. Djed PJ je obolio negdje 1960-61. Onda se ta Ć malo pustila sa strane. Umro je 1965. Djed i baka su se mučili i radili u Francuskoj i sav novac su uložili u kupnju puno terena na [adresa] i terena na Trsatu. Onda je 1966. bio šok da je država sve uzela, s pravom korištenja dok se ne nađe novi vlasnik. Onda su se njegova majka i majka od 3.-tužene kao kćeri od ŽH malo od toga ohladile jer je to kao uzela država. Po priči je čuo da kad je netko sagradio kućicu na tom njihovom terenu, baka ŽH nije to mogla nikako prihvatiti i s time se pomiriti. Ne zna koje godine je ta kuća sagrađena.

101.Dok je baka bila živa, a poslije i njihove majke, davale su susjedima da si koriste ove parcele, obrađuju. Neki su imali i koze pa su znali ići kod njih po mlijeko. 70-ih godina kada su došli tamo vidio se jedan zid zagrađen sa žicom tamo gdje tužiteljica govori da je bio grm. On je tada imao 12 godina. Baka je htjela obilaziti svoje posjede. Tada je tamo bio jedan ogroman pas ili možda i dva, jedno vrijeme se toj čestici jednostavno nije mogli prići. Kad je postao punoljetan i položio vozački ispit, baka ga je počela na neki način gnjaviti da je vozi, pa su obilazili sve njihove čestice, tako i ovu. Do bakine smrti 1983. je s njom odlazio barem 10 puta s gornje strane. Vikao bi da skrene pozornost da ti ljudi izađu van ili na prozor. U jednom periodu su bila dva ogromna psa, a inače najmanje jedan koji su obavezno tako lajali da je sve odzvanjalo. Bilo mu je čudno da nitko iz kuće ne izlazi. Onda su ponovno jedno vrijeme pokušavali stupiti u kontakt 80-ih godina. On bi došao u predvečerje u zimskom periodu, pas bi opet ludio, bio je na dugom lancu, a u kući je bilo svjetlo. Nikada nitko iz te kuće nije izašao van. Znalo se samo da je to neki general. Iz dokumenata koje je tužiteljica predala u spis vidio je da su njenog djeda vanknjižno naslijedili njen otac u pola i valjda stric O, koji je živio u [adresa], možda je on bio vojno lice pa se spominjao kao taj general.

102.Do tuženikovog odlaska kod tužiteljice u kuću 2013. nisu uspjeli s njima stupiti u kontakt. Kada su vadili dokumentaciju, vidjeli su svašta. Njegov stric je bio 5 godina na Golom otoku, to je bilo društveno vlasništvo, govorilo se da je tamo neki general napravio kuću pa postavlja pitanje da li se u takvom režimu moglo nešto poduzimati, a otac od sestrične je služio Goli otok jer je popio u gostioni i rekao da je P.

103.Na upit kako je izgledala kuća i okućnica do 1981. g. izjavio je da je kuća izgledala kao zidana baraka. I bilo je malo uređenije nego što je danas. Nije se moglo apsolutno pristupiti. Vidio je da su bili neki kolci i žica koji su bili kao neka prepreka ne samo da nitko ne uđe unutra nego i da taj pas ne napadne nikoga. Nije znao da bi se s autom moglo doći do kuće.

104.Prije 2013. su to nasljeđivali kroz ostavinske rasprave i znali da su vlasnici. 2013. ih je ponukalo to donošenje rasprave o porezu na nekretnine. Vidjeli su da tamo živi podstanar koji plaća 1.500,00 kn mjesečno najamninu. Netko ubire najam, a oni da moraju plaćati porez. Na sreću do toga nije došlo.

105.2013. su podigli vlasnički list i kopiju katastarskog plana te su s tim dokumentima otišli kod tužiteljice. Onda su počeli pozivi za reanbulaciju. Tamo se susretao s MH, AH i ŠJ. Bilo je nekoliko rasprava. Tada su i MJ i AJ potpisali da je to od tuženih. Onda je gđa ŠJ uložila prigovor na česticu 776 jer je ta čestica njena. Dala je prigovor da je njoj uzeto od čestice tuženih 775 i tražila je ponovnu izmjeru. Onda su geodeti ponovno izašli to je bilo 2015, 2016. Tamo su trebali doći ona i tuženik, tuženik je bio nešto spriječen i poslije je dobio rješenje gdje se njihova čestica 775 na kojoj je njihova kuća smanjuje za nekih 12 m2, a čestica 776 povećava. Onda je ŠJ to prihvatila i potpisala.

106.Tužiteljici se nisu obratili prije 2013. jer im to nije tada bilo tako jako bitno. Nisu se pisano obratili ni tužiteljici ni njenim roditeljima. Nikada nisu znali tko je tu kuću napravio, a sjeća se po priči da je ŽH, njegova baka negdje 1980. našla nekog čovjeka, da li odvjetnika ili istražitelja te ga platila, on je valjda otišao provjeriti tko je tamo, ali je došao i rekao da se tu ne može ništa napraviti. To je tada još uvijek bilo društveno vlasništvo, s pravom korištenja na baku. ŽH je to bilo jako bitno. Majka i teta nisu toliko vodile računa o tome, ne zna razlog, da li strah ili drugo. Nakon što je došla RH dao se zahtjev za denacionalizaciju i vraćeno je u vlasništvo njihovim majkama. Ovo im nije bio prioritet za rješavati. Otac je obolio i majka, pa teta, a tuženik je gradio kuću u [adresa]. Radio je po cijele dane. Od brata su otkupili njegov dio.

107.Išao je u arhivu u Guvernerovoj palači nakon što je DJ podnijela tužbu i onda su išli kompletirati svu dokumentaciju. Znali su da je to njihov otata kupio 1954., ali prije nisu imali potrebe tražiti dokumentaciju.

108.Svjedoci da su ovdje davali netočne informacije što se može vidjeti iz papira. Svjedokinja BH je lijepo iskazala, da ne zna čiji teren je bio, ali su kuću tamo napravili. A kuća je napravljena prije nego su kupili od Orlovića do potoka 3 parcele. Znači djed od tužiteljice je došao iz Like i rekao da će on tu kuću napraviti i tu je i napravio kuću. To je i DJ rekla. Tuženik je imao 25 godina kada mu je baka umrla.

109.Orlovići im nisu poznati s ovih terena nego s Trsata, ulica do. Za dio čestice su naknadu dobile njegova majka i teta i to prva naknada negdje 1988. 1989. nakon što su dobile papire o denacionalizaciji. Taj komad je od Hrvatskih cesta. Tu su stepenice koje uživa tužiteljica. Za dobivene novce je majka od 3- tužene kupila bundu, a njegova majka televizor. Poslije su dobile naknadu, ali za druge čestice, kao i dio 402/1.

110.Treće tužena ZJ u cijelosti se pridružila iskazu 1.- tuženika HH. Nekih drugih dodatnih saznanja nema.

111.Saslušana je svjedokinja ŠJ, nesrodna sa strankama, čija majka je bila GJ. Stranke ne poznaje. Možda je kao dijete vidjela njihovog oca dva puta u životu. U obitelji se govorilo da je majka prodala zemlju, a što je točno prodala, ne zna, bila je dijete. Sjeća se kao dijete da su njeni imali vrt i sadili krumpir, imali sijeno, tata je imao konje i to je prodano. Ne zna brojeve čestica niti površinu. Prolazi onuda i vidi da je sve zakrčeno. Kao dijete vidjela je dva puta gospodina koji se zvao ĆJ. Ne zna da li je to djed ili otac od tužiteljice. On je dolazio kod njih.

112.Svjedok JH, nesrodan sa strankama, izjavio je da stanuje od 2012. na adresi [adresa] gdje ima i prijavljeno prebivalište. Ne sjeća se točno no zaključio je neki ugovor, misli s gospođom DJ i u ugovor su stavili da plaća 1.000,00 kn mjesečno najam. Koristi kuću i dvorište oko kuće, pokazali su mu jedno drvo da je do tamo njihovo. Dolazili su mu gospodin LJ i HH 2016. godine, misli da je bilo nakon 20 sati, s hrpom papira i uvjeravali da je to njihova kuća pokazujući te papire, a on im je rekao da se jave gospođi DJ i da je on podstanar. Ne sjeća se točno, ali rekli su da ili oni ne razgovaraju s DJ ili da DJ ne razgovara s njima. On je nakon toga nazvao DJ. Ti ljudi su dolazili još jedno 2-3 puta u roku 20-ak dana, nudili su mu da to kupi za 50.000,00 kn ili 30.000,00 kn. Pitali su ga da li se može iseliti na tjedan dana, da oni nešto moraju potvrditi s tom kućom, no on se nije htio iseliti. Nije htio da ga više tako tlače, nazvao je gospođu DJ i ona je zvala policiju. Policija je došla zajedno s gospođom DJ i onda su ta dvojca otišla i više nisu dolazili.

113.Saslušana svjedokinja EJ, majka tužiteljice, izjavila je da je njen pokojni svekar Ilija Mileusnić 1968. kupio tu zemlju. Suprug i ona su bili podstanari na [adresa], a htjeli su svekra i svekrvu dovesti iz Like u Rijeku. Svekar je htio zemlju, pa je našao to. Prije nego su počeli graditi kuću doznali su da gradnja nije dozvoljena, ali svekar je već potrošio novce i kupio zemlju od GJ. Onda su napravili tu kućicu bespravno. Suprug je bio u stambenom fondu u 3.maju. Svekar i svekrva koliko su mogli te suprug i ona su gradili tu kuću. Svekar i svekrva nisu imali nikakva primanja. Kuća se gradila 1969. i te godine u rujnu su i uselili u dvije prostorije. Tih godina je došao čovjek iz općine, napravio zapisnik i platili su kaznu za nedozvoljenu izgradnju, poslije nisu više ništa gradili.

114.Ona nije sudjelovala u samoj kupnji već su to muškarci obavljali, no zna da je kupljeno dosta te zemlje od ceste pa je padalo prema dolje, prema jednom potoku. Pola dvorišta od kuće je 80-ih godina oduzeto za izgradnju ceste i nasipa na čvoru [adresa], kada se gleda s gornje strane od ceste. Svekar je u početku htio uzeti samo parcelu do ceste da si tu napravi kuću, tada nije niti znao da GJ ima toliko zemlje. Ali ona je htjela prodati sve, pa je tako svekar sve kupio. To su obrađivali, imali su veliki vrt. I ispod kuće su obrađivali i od potoka jednu veliku parcelu. To gdje je kuća sagrađena je njenom svekru pokazano kao predmet prodaje. Sjeća se jednog čovjeka koji je pokazivao među i pokazivao je jednu živicu kao među između njih i nekih ljudi s Trsata.

115.Kako nisu imali sanitarni čvor u sklopu kuće, pokušali su tražiti dozvolu barem za to, no isto im je odbijeno. Onda se suprug angažirao da dobiju stan, djeca su odrasla. Svekar je još bio živ i trebao je ostati sam tamo, ali se razbolio i umro je nakon par mjeseci, 1981. Oni su se mjesec dana poslije njegove smrti odselili u stan. Od 1969. do 1981. nikada im nitko nije dolazio i bilo što prigovarao. Nakon što su već odselili u stan gradio se čvor na [adresa], to je moglo biti 1982. Nisu ih ništa obavijestili. Vrativši se s godišnjeg odmora vidjeli su podignuti nasip. Suprug je tada gotovo doživio infarkt. Ne zna tko, da li općina ili cesta, ali su im nešto isplatili za to. Više je o tome vodio brigu suprug. Nakon što je napravljen taj nasip, pa negdje do 1986., tamo je živio jedan suprugov kolega s obitelji. Plaćali su im nešto simbolično. Cijelo to vrijeme su obrađivali vrt. Nakon nekoliko godina je onda došao živjeti tamo jedan samac, ali je brzo otišao ne plativši stanarinu. Onda je 1992. u svibnju tamo došla stanovati njihova mlađa kćerka UJ i to negdje do 2004. ili 2005. Nakon nje je opet bio neki čovjek iz 3. maja. Suprug je preminuo 2008., ti su ljudi kratko bili i nakon toga je došao dečko koji je sada tamo, no o tome je njena kćerka vodila brigu.

116.Dok su živjeli tamo, imali su malog psića, nisu nikada imali psa. Za podstanare ne zna. Suprug je htio pokrenuti ostavinsku raspravu iza svog oca ĆJ, ali su mu rekli da ne treba jer je otac ĆJ već sve bio prenio na njega, sve da je bilo preneseno na supruga pa i ovaj teren gdje je kuća, sigurno.

117.Misli da su njena kćerka UJ i pokojni suprug još 2002. pokrenuli postupak da se suprug uknjiži u gruntovnici na kući, ali to se nešto otegnulo. Kada je suprug umro, to su povukli i ona je te papire dala sestri DJ da bi ona to dalje rješavala. Ima još i sina u Njemačkoj. S djecom se dogovorila da to daju DJ koja je to poželjela i svi su se složili da to bude njeno pa se to nije niti rješavalo na ostavinskoj raspravi jer se još moralo upisati.

118.Za života supruga nisu znali, pa ni on, da nije upisan kao vlasnik terena na kojem je kuća. Suprug je išao u gruntovnicu radi kuće koja je bespravno izgrađena, da ju upiše, a ne radi zemlje. Nakon što su dobili rješenje da više ne mogu graditi, dobili su rješenje da je to pomoćni objekt, a suprug je htio da se uknjiži kao stambeni.

119.Nakon što je čovjek koji tvrdi da je vlasnik došao napadati podstanara IJ, onda su njene kćerke doznale da on tvrdi da je upisan kao vlasnik i da je to njegovo. DJ je to trebala uknjižiti s oca na sebe. Na oca se vodila komunalna naknada, struju je stavio na mlađu kćerku UJ dok je živjela tamo. Smatrali su da su vlasnici tog terena na kojem je izgrađena kuća. Kada se to kupovalo na toj parceli se pričalo i tamo su bili pokojna GJ, suprug i svekar svjedokinje, VJ, pokojni LH i pokojni ČH, koji je pokazivao među po živici, jer je on bio prisutan kada je pokojni ĆH kupio tu zemlju.

120.U periodu nakon 1991. nitko ih nije uznemiravao, dolazio i tvrdio da je to njihovo do tog trenutka kada je došao onaj čovjek kod podstanara pa su bili svi u šoku kad su to saznali. Ne zna točno koje je to godine bilo, ali sjeća se da joj je bilo vrlo loše zbog toga i bila je kod liječnika.

121.Na upit da li joj je poznato da je suprug 2002. izjavio tužbu protiv MJ, DH, AJ i ŠJ radi utvrđenja prava vlasništva prijepora, svjedokinja je navela da su suprug i kći to nešto vodili i suprug je htio da se kuća upiše kao stambeni objekt, a za tužbu ne zna. Zna da su mu AH i ŠH dolazili da bi posvjedočili da je to njegovo. Nije moguće da je svekar prvo išao graditi kuću, a onda kupovati teren.

122.Saslušana je svjedokinja UJ, sestra tužiteljice, rođena 1970. Vidjela je ugovor i neke papire iz 1968., misli. Tada su otac OJ i djed ĆH kupili to zemljište od ŠH. Od rođenja je živjela u toj kući, do listopada 1981. Nakon toga živjela je na Drenovi pa opet od svibnja 1992. pa negdje do 2004. ili 2005. sa suprugom i djecom u predmetnoj kući na [adresa]. Ne može se izjasniti o površini zemlje koju su djed i otac kupili, no to je bio teren koji se nalazio od [adresa] – [adresa] pa dolje prema jednom potoku. Išao je jednim dijelom stepenasto pa malo u desno i onda opet ravno dolje. Nikada nitko nije dolazio niti im bilo što prigovarao. Jedino je s ocem bila na općini vezano za cestu, odnosno uzimanje zemlje za cestu. Ne može se sjetiti godine kada je to bilo. Otac je tada dobio neku naknadu. Uzeli su većinu zemlje za cestu, a ostala je kuća i dio zemlje ispod kuće. S gornje strane kuće je već bila stara cesta. Kada je prošla zaobilaznica otac je tražio da uzmu onda i taj dio kojem ne mogu prići, pa su mu i to oduzeli. Kada je rađen prvi čvor na [adresa] onda je oduzet jedan dio gdje su imali ulaz za auto prema kući, to je dio parcele na kojoj je izgrađena kuća.

123.Kako je to bilo nacionalizirano, pa je prošao zeleni pojas, otac nije mogao to riješiti. On je bio kao vlasnik u katastru, ali nije bio u gruntovnici i želio je to riješiti. Valjda je to dao odvjetniku kojem je otišao jednom ili dva puta. Misli da je 2002. to pokrenuo, no 2008. je umro. Onda su imali ostavinsku raspravu i sve papire koje je otac imao u vezi toga dali su sestri DJ jer je ona htjela taj dio, pa su taj dio koji im je pripadao, majka, brat i ona prepustili sestri DJ. Koliko zna, to što je otac pokrenuo 2002. nije se ništa pomaknulo. Ne zna konkretno što je on to pokrenuo. U obitelji se pričalo da otac ne može prepisati zemljište na sebe u gruntovnici, da je upisan samo u katastru i da ne može legalizirati kuću. Kada je bila mala, nešto su pričali o legalizaciji. To da je tata u katastru upisan, a ne u gruntovnici, to se uvijek pričalo i to je znala. Tata to nije objašnjavao zašto je to tako. Njima bi rekao da su djeca i da ih to ne zanima.

124.Koliko zna, nikada se nitko nije pojavio i tvrdio da to nije njihovo, niti dok je tamo živjela, a živjela je tamo dobar dio života. Uvijek su imali neke pse, jednog ili ponekad i dva. Imala je mješanca. U posljednje vrijeme prije nego što je odselila u Dražice imala je boxera, ali on je bio u kući ili u boksu i nije bio opasan.

125.Ne poznaje osobe tuženih. Netko ju je zvao na mobitel i rekao da nešto ima, da je on vlasnik zemlje gdje je kuća i da li se mogu naći. Rekla je da s time više nema ništa, da je to od sestre i da ih može spojiti, što je i učinila. Nakon toga nije više nikoga ni vidjela niti čula, dok joj nije došla sestra i rekla da ima problema, da on svašta govori i prijeti. To je bilo unazad možda 2-3 godine, nije sigurna.

126.Saslušan je i suprug tužiteljice, svjedok CJ, koji je tužiteljicu upoznao 1985., a brak su sklopili 1987. On je njezinom pokojnom ocu OJ bio i poslovođa u 3. maju nekih 16-18 godina. Poznato mu je da je djed od supruge ĆH sa suprugom H krajem 60. -ih godina kupio zemljišta na [adresa]. Oni su tamo i umrli. O njima je brinuo i s njima je živio njihov sin OJ, njegov svekar. Prodali su imanje u Lici i s tim novcem kupili terene na [adresa]. Svjedok je uvijek bio OJ na usluzi, pomagao mu je i obrađivati vrt, vozio ga, a također je bio na usluzi i supruginoj sestri UJ koja je tamo živjela i rodila dvoje djece 90. -ih godina. Dosta je tamo odlazio. Supruga i on nisu nikada zajedno tamo živjeli. Pomogli su UJ u unutarnjem uređenju, i financijski i fizički. Djed od supruge je kupio veliku površinu zemlje, 8000- 9000 m2. Sada je gore nasip i prvi dio [adresa] bio je njihov pa sve dolje prema potoku. To mu je poznato po pričama u obitelji. Nikada nije bilo problema s terenom na kojem je kuća izgrađena, prvi glas je bio kada je ih je gospodin SJ posjetio u svjedokovoj kući na [adresa], 2015. godine. On je došao kod njih s vlasničkim listom gdje je pokazivao da je to njegovo. Svjedok je odmah shvatio da se radi o čestici 252/4 po katastru, koja je bila ostatak nakon svih kupovine od strane Hrvatskih cesta i države. On je tada od njih tražio da na bilo koji način prebace zemlju s njegovog imena na njihovo jer da će doći porez na promet nekretnina. Međutim, u to vrijeme je svjedoku umrla majka koja je 6 mjeseci bila nepokretna, supruga je imala posla oko nje. Sve je kulminiralo na proljeće 2016. kada je HH počeo pozivati njegovu suprugu više puta na dan na mobitel, na posao, prijetiti, sve dok ga svjedok nije bezobrazno nazvao i zabranio mu da ju zove. Tada su on i IH došli kod podstanara IJ u više navrata, a zadnji put su mu dali rok od 7 dana da napusti nekretninu. Tada su svjedok i supruga zvali policiju i tada je krenula ova tužba i ova priča.

127.Svjedok je s pokojnim tastom bio vrlo često i privatno i na poslu. On je najstariji zet u obitelji, tast prema njemu nije imao tajni. Da ga je itko ikada tjerao od tamo, on bi to sigurno znao. Iz papira se vidi, kada su ga odbili za uknjižbu, da se to nije moglo niti kupiti, jer da je to bio zeleni pojas. Sud ga je krajem 1960. -ih godina odbio s uknjižbom, svjedok je vidio taj papir. Pisalo je da se ne može knjižiti na zelenom pojasu, jer da su te čestice predviđene za zeleni pojas odnosno građenje ceste, a porez na promet nekretnina mu je uredno naplaćen. Tast je uvijek smatrao da je taj teren na kojem je izgrađena kuća njegov te je i umro s tim saznanjem. Sjeća se da je pokretao neki postupak, ali detalje ne zna. Misli da mu je to vodio odvjetnik Čajkovski. Onda je netko umro od tih ŠH i taj proces je prekinut. Ne zna koja je vrsta procesa, a ubrzo je i tast umro 2008.

128.Saslušan je svjedok VJ, koji je izjavio da je poznavao djeda od DJ jer su iz istog mjesta. Poznavao je i njezinog oca i strica obzirom su bili generacija, par godina razlike. Svjedok je u Rijeku došao negdje 1957. ili 1956. godine. Teško mu je reći kad su oni došli. Najprije je došao djed od tužiteljice. Čudili su se kako se to doselio jer to mu je bila već treća selidba u životu. On je u njihovo mjesto došao iz drugog mjesta. Ljudi su se bavili seoskim poslom.

129.Svjedok je potpisao nekakav ugovor, na traženje Radmilinog oca. Ne zna koja je to godina bila, ali sigurno prije 1983. jer je tada bio još živ zet od gospođe koja je prodala tu zemlju. Sjeća se da je bila jesen, poslije podne, ne zna koja godina. Ugovor je donio OJ, otac od DJ. To su potpisivali u dvorištu od te gospođe koja je prodala tu zemlju djedu od DJ. Kod potpisivanja ugovora bili su prisutni svjedok, OJ, zet od prodavateljice i ta žena, prodavateljica je bila tamo, vidio ju je. Zna da je prodan teren na [adresa]. On tada za taj teren nije ni znao.

130.Svjedok je inače kao dečko bio podstanar kod te gospođe prodavateljice koja je isto rodom iz njihovog mjesta. Svoju kućicu je nadograđivao 1975. i tada je išao kod ĆH, djeda od tužiteljice, da mu pomogne. Slušao je priče da je ta zemlja do 1962. služila furmanima koji su tu vodili konje na pašu odnosno kosili sijeno. To mu je pričala ta prodavateljica RH, djevojačko VJ. Kada su traktori došli u luku nakon 1962., konji su nestali pa se tom zemljom više nitko nije koristio. Kada je potpisivao ugovor, tada nitko nikome nije isplaćivao novce te ni ne zna tko je i koliko platio. Djelovalo mu je da je on svjedok na tom ugovoru. OJ mu je rekao da su kupili od tete RH zemlju i da se potpiše na ugovor. Nisu o tome razglabali. To je bila zemlja nizbrdo. Bilo ga je i strah, a isto tako i strah da se blago ne otkotrlja dolje.

131.Kada je došao prvi puta tamo vidio je jednu kućicu koju je sagradio ĆH. Ušao je u kuću, lijevo i desno su bile sobe. Bio je nekoliko puta tamo. ĆH je tu živio do smrti. Ne zna nikakve granice i međe. Poslije je čuo da je jedna od Filipovih kćeri živjela tamo. Nije bio kod nje. Kasnije su možda bili kakvi podstanari.

132.Svjedok je svoju kuću dogradio kroz godinu dana, a počeo ju je dograđivati 1975. i tada je odlazio kod ĆH. Poslije nije više odlazio na taj teren ni bio u toj kućici. Nije nikada čuo da bi netko osporavao to korištenje. DJ je vidio kao dijete, a nakon toga ju je vidio kad ga je došla pitati da li će biti svjedok. Rekao joj je da on o međama ne zna ništa, ali da može pričati o životu pa je rekla neka ide. Kada je ĆH kupovao zemlju, tu još nije bilo nikakve kuće ni zidića. Vjeruje da je ĆH izgradio tu kućicu. Samo zna kada je išao kod njega 1975. da je kućica postojala. Obitelji ŽH i HH mu nisu poznate.

133.I u ponovljenom postupku sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan, a protutužbeni zahtjev djelomično osnovan.

134.Tužiteljica – protutužena u ovoj parnici navodi da je tužbu podnijela radi utvrđenja prava vlasništva na temelju dosjelosti na nekretnini koja je ranije nosila oznaku k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Sušak, odnosno dijelu te nekretnine koja u postupku obnove zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] odgovara novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zkul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Ističe kako tužbu nije podnijela s osnova građenja, pa da stoga nije od značaja kada je kuća na predmetnoj čestici građena i da li je pravni prednik tužiteljice bio nepošteni graditelj.

135.Tijekom trajanja ove parnice stupila je na snagu zemljišna knjiga za k. o. [katastarska općina]. Na prijedlog tužiteljice izveden je dokaz očevidom i mjerničkim vještačenjem u ponovljenom postupku (drugih dokaznih prijedloga nije bilo) te je utvrđeno da je tužiteljica na licu mjesta pokazala prijepor koji, prema nalazu i mišljenju geodetskog vještaka, u cijelosti odgovara novonastaloj k. č. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Katastarski operat za k. o. [katastarska općina] stavljen je u službenu uporabu odlukom DGU od 15. srpnja 2024. U naravi se na prijeporu nalazi prizemna kuća s okućnicom, kojoj se prilazi pješačkim prilazom te željeznim stepenicama do nivoa dvorišta koje se nalazi niže u odnosu na cestu, prema kojoj je prijepor omeđen visokim podzidom.

136.Iz izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da su tuženici upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama i to SJ u ¼ dijela, ŽJ u ¼ dijela te ZJ u 2/4 dijela.

137.Cijeneći isprave koje prileže spisu, sud je utvrdio i to uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za raniju k. č. [katastarska čestica], da je vlasnik te čestice bila HJ, koja je temeljem kupoprodajnog ugovora od 19. svibnja 1954. prenijela pravo vlasništva na SH, koji se upisuje kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Slijedi postupak nacionalizacije i temeljem Rješenja Odjela za financije NO Općine Rijeka br. 15301/65 od 2. srpnja 1965. nekretnina je upisana kao društveno vlasništvo, s pravom korištenja u korist SH, temeljem članaka 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta.

138.Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. SH br. O-1250/65 od 22. studenog 1965. utvrđeno je da je nasljednikom istoga na ostavinskoj imovini, koju među ostalim čine i nekretnine u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sušak, proglašena supruga ŽH, koja je, prema podacima iz povijesnog z.k. izvatka, 1966. u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava korištenja nekretnina. 22. svibnja 1984. godine, temeljem Zakona o građevinskom zemljištu i rješenja o nasljeđivanju br. O- 1325/83 od 3. veljače 1984., uknjiženo je pravo korištenja u korist FJ i RJ, svake u ½ dijela.

139.Uvidom u Rješenje Ureda za imovinsko pravne poslove Rijeka od 23. listopada 1997. utvrđeno je da se predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica], oranica i vinograd od 5333 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sušak, a koja je bila prenijeta kao neizgrađeno građevinsko zemljište, u društveno vlasništvo po Zakonu o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Sl. list FNRJ 52/58), daje u vlasništvo dosadašnjim korisnicima FJ i RJ (prednicama tuženih), svakoj u ½ dijela.

140.Iz prethodno citiranih isprava sud je dakle utvrdio da je pravni prednik tuženih, djed prvotuženika, PJ, predmetnu nekretninu stekao pravnim poslom, temeljem Ugovora o kupoprodaji od 19. svibnja 1954. Nekretnina je postala društveno vlasništvo 1958. godine, stupanjem na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Sl. list FNRJ br. 52/58, kasnije 3/59, 24/59, 24/61, 1/63 i NN 53/91) koji je stupio na snagu 26. prosinca 1958. Predmetna nekretnina uknjižena je kao društveno vlasništvo na osnovu Rješenja odjela za financije NO Općine Rijeka br. 15301/65 od 2. srpnja 1965., no to rješenje ima deklaratoran karakter. Nekretnina je postala društveno vlasništvo danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, odnosno 26. prosinca 1958., temeljem odredbi članka 8. stavak 1. toga Zakona, a temeljem odredbi članaka 38. i 39. istog Zakona, PJ upisan je kao korisnik. Utvrđeno je da je isti preminuo **.**.1965., a nasljednikom njegove imovine, pa tako i nekretnina u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sušak, proglašena je supruga ŽH, pa se ona upisuje u zemljišnim knjigama kao nositelj prava korištenja. Ostavinom iza iste te temeljem Zakona o građevinskom zemljištu uknjiženo je pravo korištenja u korist FJ i RJ, svake u ½ dijela, kojim je pravomoćnim Rješenjem Ureda za imovinsko pravne poslove Rijeka od 23. listopada 1997. predmetna nekretnina dana u vlasništvo pa su i upisane kao vlasnice u zemljišnim knjigama, svaka u ½ dijela.

141.Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. RJ br. O-1745/06 od 30. studenog 2006. utvrđeno je da su nasljednicima nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Sušak, proglašeni sinovi iste, KJ i SJ, svaki u ½ dijela, a iz sadržaja Privremenog poreznog rješenja od 3. veljače 2016. te kupoprodajnog ugovora od 11. siječnja 2016. utvrđeno je da je ŽJ zaključila s KJ kupoprodajni ugovor kojim je od istoga kupila ¼ dijela prijepora. FJ je svojih ½ dijela nekretnine 12. siječnja 2016. darovala ZJ. Utvrđeno je iz izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu koja danas nosi oznaku k. č. [katastarska čestica], upisabu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da su danas tuženici upisani kao suvlasnici nekretnine u zemljišnim knjigama i to 1. i 2. tuženici svaki u ¼ dijela te 3.-tužena u 2/4 dijela.

142.Tužiteljica u ovom postupku navodi da je njezin djed ĆJ kupio više nekretnina, pa tako i predmetnu, 1968. godine i da se tužiteljica od tada, osobno i putem svojih pravnih prednika, nalazi u poštenom i zakonitom posjedu koji traje više od 40 godina, pa da je stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću.

143.Odredbom članka 159. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje : ZV), propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću vlasništvo iste protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a temeljem odredbe stavka 3. istog članka, samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari nakon 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

144.Odredbom članka 11. stavak 1. istog Zakona propisano je da je samostalni posjednik onaj tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik, a stavkom 2. istog članka posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno.

145.Temeljem odredbe članka 18. stavak 1. ZV-a, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), a temeljem stavka 3. istog članka, posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Po stavku 6. istog članka posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

146.Temeljem odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

147.Tužiteljica nije dokazala da su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

148.Prvenstveno, valja navesti da je dakle utvrđeno, iz prethodno citiranih isprava i povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga, da je predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu od dana stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, odnosno 26. prosinca 1958., temeljem odredbi članka 8. stavak 1. toga Zakona, a temeljem odredbi članaka 38. i 39. istog Zakona je pravni prednik tuženih, PJ, koji je prethodno nekretninu kupio 1954.g., upisan kao nositelj prava korištenja. Utvrđeno je iz isprava i da je nekretnina na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu. Stoga, sukladno odredbi članka 388. stavak 4. ZV-a, kroz vrijeme od 26. prosinca 1958. do 8. listopada 1991. nije tekao rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

149.Tužiteljica tvrdi da je njezin djed ĆJ nekretninu kupio od Darinke Orlović 1968.g. i da se od tada nalazio u zakonitom i poštenom posjedu iste, a nakon njega i njegovi pravni slijednici.

150.Tužiteljica nije provedenim dokazima dokazala da je njezin djed kupio predmetnu nekretninu te nije dokazala da ima valjani pravni temelj posjedovanja (pravo na posjed), odnosno zakonit posjed.

151.Iz prethodno citiranih isprava utvrđeno je da su vlasnici prijepora bili prednici tuženih. GJ nije nikada bila vlasnica predmetne nekretnine, pa nije niti mogla na drugoga prenijeti više prava no što ih je sama imala. Također, tužiteljica nije nikada dostavila kupoprodajni ugovor kojim bi dokazala da je predmetna nekretnina uopće bila predmet kupoprodajnog ugovora s GJ.

152.U svom stranačkom iskazu tužiteljica je navela da je djed Ilija Mileusnić 1968.g. prodao kuću i zemlju u Lici i da je htio baš ovaj komad zemlje kojeg da je kupio od GJ te da su on i otac tužiteljice onda 1968. - 1969.g. tu sagradili kućicu kakva je i danas.

153.Suprug tužiteljice, CJ naveo je da je u razgovoru s tastom OJ (a tužiteljicu je upoznao 1985.g.), doznao da je djed tužiteljice 60- ih godina kupio zemljišta na [adresa] velike površine, 8000 – 9000 m2, nakon prodaje imanja u Lici. Izgradio je kuću, a tast je uvijek smatrao da je teren na kojem je izgrađena kuća njegov i do dolaska 1. -tuženika 2015. godine nije bilo nikakvih problema niti je tko osporavao korištenje. Ovaj svjedok, po ocjeni suda, a obzirom da je u obitelji tužiteljice prisutan tek od 1985.g., nema i ne može ni imati neposrednih saznanja o predmetu prodaje između EH i ĆJ, o prethodnom periodu iskazuje o saznanjima iz razgovora u obitelji, a ima neposredna saznanja o vršenju posjeda prijepora nakon 1985., navodeći da se obitelj tužiteljice nalazila u posjedu prijepora u kojem ih nitko do 2015. nije ometao niti im ga osporavao.

154.Svjedok AJ je u odnosu na prijepor kojeg je opisao navodeći da se teren spuštao do potoka, a s desne strane, prema Ožboltima, je bila živica i jasenići, izjavio da ga je njegova majka prodala negdje 1967., 1968. godine ĆJ, misli da su oni sami pisali taj ugovor, bez svjedoka, a on da je bio prisutan, imao je tada 16,17 godina i vidio predaju novca te da ima kod kuće taj ugovor. Više tamo nije dolazio. No međutim, iako se obvezao ugovor dostaviti, to nije učinio, a niti je tužiteljica dostavila takav ugovor u spis. Također, svjedok je u odnosu na pokazane mu fotografije na listu 84 izjavio kako misli da je to ono o čemu je iskazivao, dakle nije sasvim siguran, navodeći da je to koristila njegova majka, dok su S koristili drugu nekretninu, desno od živice. Nema saznanja tko je i kada sagradio kuću. Dakle ovaj svjedok, iako je naveo da je u posjedu isprave – kupoprodajnog ugovora između njegove majke i djeda tužiteljice, čiji predmet da je predmetna nekretnina, ugovor nije dostavio u spis niti ga dao tužiteljici da ga ona dostavi, a niti tužiteljica posjeduje takav ugovor, pa se ne može pokloniti vjera iskazu svjedoka da takav ugovor uopće postoji, a da postoji, tužiteljici bi zasigurno bilo u interesu da ga dostavi na uvid, što niti ona niti svjedok nisu učinili. Također, svjedok na fotografiji nije sa sigurnošću izjavio da je ista nekretnina bila predmet prodaje, već to misli, a nije niti bio konkretan kada je iskazivao o potpisivanju ugovora glede samog predmeta ugovora, pa iz njegovog iskaza sud ne može utvrditi da bi upravo prijepor bio sadržan u ugovoru o prodaji nekretnina djejdu tužiteljice.

155.Iz iskaza svjedokinje MJ utvrđeno je kako ista smatra da je njezin otac ĆH bio vlasnik predmetnog zemljišta, da ga je naslijedila njena majka i da je prijepor prodala ĆJ 1965.g., o čemu da postoji ugovor koji je imala i čitala. No niti ta svjedokinja ne dostavlja ugovor, ističe da nije ni bila prisutna toj kupoprodaji, niti navodi gdje bi se ugovor nalazio, a ne sjeća se ni površine ni cijene. Stoga ni njezin iskaz ne predstavljan dokaz tvrdnji da bi djed tužiteljice kupio upravo predmetnu nekretninu. Nakon 1965. ona tu više nije dolazila, a navodi da je kasnije vidjela malu stambenu kuću koju je izgradio ĆJ.

156.Svjedokinja ŠJ čija je majka bila GJ ne zna što je točno majka prodala, bila je dijete, ne zna ni brojeve čestica niti površinu. Sjeća se da je kod njih dolazio ĆJ. Dakle, ni ona nema relevantna saznanja za ovaj spor.

157.Nije sporno da je djed tužiteljice na predmetnoj nekretnini izgradio kućicu, koja i danas postoji i u kojoj je tužiteljica i živjela s obitelji, a sada u njoj živi najmoprimac, no ni ova svjedokinja ŠJ nema neposredna saznanja o zaključenju i sadržaju kupoprodajnog ugovora za kojeg navodi da ga je njena majka sklopila s djedom tužiteljice o prodaji predmetne nekretnine.

158.No, kao što je već navedeno, nije niti utvrđeno da bi GJ ikada bila vlasnica prijepora, kao niti njezin suprug, pa ga onda nije niti mogla prodati, odnosno raspolagati pravima koja nije imala.

159.Svjedokinja navodi da je njen otac kupio prijepor od HJ, što niti jednim provedenim dokazom nije utvrđeno, pa sud ne poklanja vjeru tom iskazu, koji ničim nije potkrijepljen.

160.Svjedokinja BJ živi na [adresa] od 1968. UH joj je bio susjed. Ova svjedokinja navodi da je isti kupio veliki, ogroman teren od GJ 1968., a 1969. izgradio kuću. Mislila je da je i taj teren kupio jer ga je koristio. No, i ova svjedokinja samo potvrđuje posjed prijepora od strane obitelji tužiteljice, što i nije sporno, no ni ona nema neposredna saznanja što je sve bilo predmet prodaje između GJ i ĆJ, odnosno ne može se neprijeporno utvrditi iz njenog iskaza što je točno ĆJ kupio od nekretnina i da bi i predmetna čestica bila predmet prodaje.

161.Tužiteljica je rođena 1967.g., pa stoga kao dijete od godinu dana ni ona ne može imati neposredna saznanja što je točno bilo predmet kupoprodajnog ugovora između GJ i njenog djeda. Ta saznanja nema niti svjedok JH, najmoprimac u kući, obzirom da tu živi od 2012. godine.

162.Svjedokinja UJ, sestra tužiteljice, rođena je 1970. pa ni ona nema neposrednih saznanja. Tvrdi da je vidjela ugovor i neke papire, no ni ona ne dostavlja ugovor, niti navodi gdje se ugovor nalazi, te ne iskazuje niti o sadržaju i predmetu tog ugovora.

163.Majka tužiteljice, EJ, izjavljuje da je ĆJ kupio tu zemlju 1968.g. i na njoj bespravno izgradio kuću 1969.g. u koju su tada i uselili. No, ni ona nije sudjelovala u kupoprodaji, samo zna da je kupljeno dosta zemlje od ceste prema dolje, prema potoku, a međa da je bila po jednoj živici.

164.I svjedok VJ, koji je poznavao oca od tužiteljice, iskazivao je opisno, odnosno izjavio je da je RH prodala teren na [adresa]. Svjedok je na traženje oca tužiteljice, potpisao nekakav ugovor u dvorištu te gospođe, OJ mu je rekao da su kupili od tete RH zemlju, on nije vidio isplatu novca te ne zna tko je i koliko platio. Tada nije bilo nikakve kućice, kasnije je vidio kućicu koju je sagradio ĆJ.

165.Iz iskaza ovih svjedoka sud nije na nedvojben način utvrdio da bi i predmetna čestica bila sadržana u ugovoru o kupoprodaji nekretnina između GJ i ĆJ. Ugovor nije dostavljen u spis, svjedoci su iskazivali opisno, nitko od njih nije konkretno naveo što je bio predmet kupoprodajnog ugovora. Svi navode da je tužiteljica u posjedu predmetne čestice, no taj posjed nema potrebnu kvalitetu, a niti trajanje potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

166.Prijepor je svo vrijeme bio upisan kao vlasništvo prednika tuženih, a danas tuženih. Nije dokazano da bi GJ ikada bila vlasnica istog.

167.Nije sporno da su se prednici tužiteljice nalazili u posjedu predmetne nekretnine te je utvrđeno da je djed iste na prijeporu izgradio kućicu, no tužiteljica nije ničim dokazala da bi taj posjed bio zakonit, odnosno da ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed).

168.Posjed tužiteljice i njenih prednika nije niti pošten u smislu zakonske definicije, jer da je utvrđeno da su obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na taj posjed.

169.Iz iskaza svjedoka KJ (brat 1.-tuženika, šogor 2.-tužene i bratić 3.tužene) proizlazi da kuću na predmetnoj nekretnini nisu sagradili ni brat ni roditelji i da ju nisu ni koristili, jer se u kuću i ne može ući. Zna da su tuženici došli u verbalni sukob s osobama koje tamo imaju najmoprimce i da im je zabranjen ulazak u kuću.

170.Iz iskaza svjedoka LJ, supruga 3.-tužene utvrđeno je da je baka supruge znala da je tamo netko počeo nešto graditi, da je pokušavala doći do tih ljudi, ali ju je bilo strah. Ni tuženici nisu uspijevali doći u kontakt s tim ljudima. 171.Svjedok ČJ, bratić 1. i 2. tuženih i brat 3.tužene je s bakom bio na predmetnom zemljištu 80-ih godina, zna da je netko tamo sagradio kuću. Baka je govorila da je to njezino, vozio ju je desetak puta, ali nisu uspijevali s nikim kontaktirati.

172.Tuženik SJ navodi da su negdje 2013. prvi puta došli kod tužiteljice i pokazali dokumente o svom vlasništvu. Znao je da je na prijeporu izgrađena kućica i da se baka ŽH nikako s time nije mogla pomiriti. I on navodi da se kući nije ni moglo prići, a ispred kuće je bio i pas. Njegovom iskazu pridružila se i 3. -tužena ZJ.

173.U ovom je postupku, uvidom u isprave, a kao što je već prethodno navedeno, utvrđeno da je nekretnina bila u vlasništvu HJ, koja ju je Ugovorom o kupoprodaji od 19. svibnja 1954. prodala SH, djedu 1. -tuženika, a 1958.g. je istome oduzeta (nacionalizirana), te je on u tom postupku utvrđen korisnikom i upisan kao nositelj toga prava u zemljišnim knjigama. Istoga je naslijedila supruga ŽH. Nekretnina je prenošena na slijednike nasljeđivanjima i prodajom te su tuženici danas upisani kao vlasnici.

174.Iako se obitelj tužiteljice od 1969. godine nalazila u posjedu nekretnine, što i nije sporno, te je djed tužiteljice na istoj 1969. i izgradio kućicu, taj njegov posjed, kao i posjed njegovih slijednika pa ni tužiteljice, nije bio pošten.

175.To što je OJ bio u rješenjima Općine Rijeka od 1981., 1984. i 1987. evidentiran kao obveznik plaćanja komunalne naknade te što je 1977. dobio elektroenergetsku suglasnost i sklopio Ugovor o priključenju s Elektroprimorjem, ne predstavlja dokaz vlasništva, a u Ugovoru o priključenju za stambeni objekt od 7. listopada 1977. se u članku 9. i obvezao riješiti sve imovinsko pravne odnose vezane za priključenje objekta, što znači da je i tada već znao da nije vlasnik. Niti radni nalog Elektroprimorja, a niti polica osiguranja kućanstva od 13. lipnja 1976. nisu dokaz prava na prijepor.

176.Nadalje, u Rješenju o nasljeđivanju iza pok. djeda tužiteljice, ĆJ O-1250/81 od 8. veljače 1982. navodi se kuća br. 3 u [adresa] kao vanknjižno vlasništvo, a OJ je kao jedan od zakonskih nasljednika primitkom tog rješenja morao znati da otac nije vlasnik. Nakon njegove smrti vođen je ostavinski postupak br. O-656/08 i u rješenju o nasljeđivanju od 29. svibnja 2008. se u obrazloženju navodi da je ostavitelj 25. srpnja 1969. sklopio kupoprodajni ugovor za nekretnine u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sušak s prodavateljicom GJ. Ni tu nije priložen taj ugovor, a ovaj podatak je i u proturječju s iskazom tužiteljice i od nje predloženih svjedoka da je djed, a ne otac tužiteljice, nekretnine kupio 1968., a da je kuća izgrađena 1969. kada su u nju uselili. No, iz obrazloženja rješenja, koje je dakle donijeto 29. svibnja 2008., vidi se da se navodi da se u ostavinskom postupku iza OJ nije ni raspravljalo o tim nekretninama jer su predmet parničnog postupka P-4273/02 koji će preuzeti nasljednica DJ, što znači da je tužiteljičin otac još 2002. pokrenuo parnicu na utvrđenje prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica]. To je potvrđeno i uvidom u tu tužbu od 10. prosinca 2002. u kojoj tužitelj OJ navodi da je GJ s njim sklopila kupoprodajni ugovor od 31. prosinca 1969. u kojem da greškom u pisanju nije navedena k. č. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sušak, a tužitelj je stupio u posjed iste.

177.Ovdje valja navesti da se u rješenju o nasljeđivanju iza ĆJ, djeda tužiteljica, od 8. veljače 1982., navodi da je kuća kbr. 3 u [adresa] njegovo vanknjižno vlasništvo, da se u rješenju o nasljeđivanju iza pok. OJ (oca tužiteljice) od 29. svibnja 2008. navodi da je on sklopio kupoprodajni ugovor za nekretnine u z. k. ul. [broj ZK uloška] s GJ **.**.1969., a u tužbi od 10. prosinca 2002. P-4273/02 OJ navodi da je s GJ sklopio kupoprodajni ugovor 31. prosinca 1969. za nekretnine u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sušak. Dakle, u tri isprave tri različita podatka. U prvoj se ĆJ navodi kao vanknjižni vlasnik, u drugoj OJ navodi da je on sklopio kupoprodajni ugovor s GJ **.**.1969., a u trećoj da ja ugovor sklopio 31. prosinca 1969. Pri tom sam ugovor o prodaji nekretnine nigdje nije predočen, pa ni u ovoj parnici. Stoga se ni ne poklanja vjera iskazima tužiteljice i svjedoka koji su navodili da je sklopljen ugovor o kupoprodaji predmetne čestice s ijednim prednikom tužiteljice, odnosno tužiteljica tu tvrdnju nije dokazala. Ugovor je sklopljen za druge nekretnine.

178.Odluka u postupku legalizacije nije dokaz o vlasništvu nekretnine, a iz isprava je vidljivo da je kućica bila nelegalno izgrađena.

179.Otac tužiteljice OJ je primitkom rješenja o nasljeđivanju iza pok. oca od 8. veljače 1982., kao i podnošenjem tužbe radi utvrđenja prava vlasništva od 10. prosinca 2002. znao i morao znati da mu ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine. To je znala i morala znati i sama tužiteljica te to proizlazi i iz njezinog stranačkog iskaza u kojem sama navodi da je još 1981.godine čula razgovor roditelja koji su pričali o posjedu i govorili da nisu mogli dobiti dozvolu za kuću jer se nisu mogli upisati kao vlasnici radi zelenog pojasa. To potvrđuje zaključak ovog suda da je otac tužiteljice sigurno znao da mu ne pripada pravo na posjed, a što i tužiteljica saznaje 1981.godine. Otac joj je na upit rekao da je premlada da se brine o takvim stvarima te da je to zeleni pojas. Te 1981. je i pitala majku da li će im rušiti kuću, a majka je odgovorila da nemaju dozvolu, ali da im neće rušiti kuću.

180.Tužiteljica je također primitkom rješenja o nasljeđivanju iza oca, koji je umro **.**.2008., morala znati da otac nije upisan kao vlasnik i da je pokrenuo parnični postupak, koji ona i preuzima, pa i time zna da joj ne pripada pravo na posjed.

181.Ova tužba izjavljena je 13. travnja 2016., a tužiteljica navodi da su joj prije 5-6- godina prije došli 1.-tuženik i supruga, no tada zbog drugih obaveza u obitelji isto nije rješavala.

182.Iz iskaza same tužiteljice ovaj je sud utvrdio da je ista svo vrijeme znala da joj ne pripada pravo na posjed, odnosno njen posjed kao i posjed njenih prednika nije bio pošten.

183.Ovaj je sud provedenim dokazima utvrdio da nisu ispunjene navedene pretpostavke iz odredaba ZV-a, no isto tako ni iz prije važećeg Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima, članak 28. stavak 2. i 4., koji je bio stupio na snagu 1. rujna 1980.g., kao ni iz pravnih pravila OGZ-a ( paragrafi 1453. – 1468.) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na strani tužiteljice.

184.Sud je utvrdio da je predmetnu nekretninu stekao u vlasništvo prednik tuženih, njihov djed PJ kupoprodajom 1954.g. i upisom u zemljišne knjige, da je nekretnina nacionalizirana, odnosno postala društveno vlasništvo 1958.g., a PJ upisan je kao korisnik iste u zemljišnim knjigama, sukladno tadašnjem propisu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, da je to pravo korištenja po njegovoj smrti 1965.g. naslijedila supruga ŽH, a nakon nje, nasljeđivanjem (O-1325/83 od 3. veljače 1984.) uknjiženo je pravo korištenja u korist FJ i RJ, svake u ½ dijela, kojima je nekretnina, sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96), pravomoćnim rješenjem Ureda za imovinsko – pravne poslove Rijeka od 23. listopada 1997., vraćena, odnosno dana u vlasništvo.

185.U razdoblju od 1958. pa do 8. listopada 1991., dok je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva, rok za dosjedanje nije tekao, a iz samog iskaza tužiteljice te priloženih isprava sud je utvrdio da su i prednici tužiteljice znali i morali znati da im ne pripada pravo na posjed, a tužiteljica je za to i sama saznala još 1981.godine, kako i sama iskazuje.

186.Također, uvidom u Kupoprodajni ugovor od 10. listopada 1956. sklopljen između prodavateljice HJ i kupca ĆH, utvrđeno je da su predmet istog bile nekretnine u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sušak : k. č. [katastarska čestica] sjenokoša Draga u Žaklju od 203 čhv i k. č. [katastarska čestica] oranica Draga u Žaklju od 283 čhv, te u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sušak : k. č. [katastarska čestica] sjenokoša Draga u Žaklju od 115 čhv i k. č. [katastarska čestica] sjenokoša Draga u Žaklju od 251 čhv. Dakle, HJ je ĆH prodala nekretnine iz ovog ugovora, ne i predmetnu. Tužiteljica nije dostavila ugovor o prodaji čiji bi predmet bila predmetna nekretnina.

187.Tužiteljica navodi da je njezin djed kupio od supruge ĆH, koji je tada već bio preminuo, 1968. komad zemlje i da je 1969. tu izgradio kuću u koju su tada i doselili, a ona je u njoj živjela do 1981.g. Nakon toga je otac tu držao podstanare, a od 1991. je tu 10 godina živjela njezina sestra UJ, pa opet podstanari, danas JH, no tužiteljica nije dokazala da je predmet kupoprodaje s GJ bila i predmetna nekretnina. GJ nikada nije bila vlasnica, niti korisnica predmetne nekretnine, pa ju nije niti mogla prodati predniku tužiteljice, odnosno na njega prenijeti više prava nego je sama imala.

188.Iz prethodno citiranih isprava razvidno je da je nekretnina sve vrijeme bila, prvo u vlasništvu prednika tuženih, potom u režimu društvenog vlasništva, a njihovim pravom korištenja, nakon čega je rješenjem iz 1997. vraćena u vlasništvo te je bila predmet nasljeđivanja, kupoprodaje i darovanja, sve do osoba tuženih koji su danas upisani kao vlasnici iste u zemljišnim knjigama.

189.Tuženici su učinili nespornim da je na prijeporu izgrađena prizemna stambena zgrada, no ističu da je to izvršeno bez njihove suglasnosti i bespravno. Prednici tuženih, odnosno njihova baka, pokušavali su pristupiti na nekretninu, no to nisu uspijevali, a posebice, kako to navode, i iz straha od pasa koji su se tamo nalazili.

190.U ovom je postupku utvrđeno da je prednik tužiteljice, ĆJ, kupio više nekretnina na tom području, no tužiteljica nije dokazala da je predmet ugovora bila i čestica koja je predmet ovog postupka.

191.Tužiteljica nema valjani pravni temeljem posjeda (pravo na posjed), pa stoga, iako su prijepor posjedovali i na njemu izgradili prizemni stambeni objekt prednici tužiteljice – djed i otac, taj posjed prednika tužiteljice niti tužiteljice nije zakonit, u smislu odredbe članka 18. stavak 1. ZV-a. Također, ni prednici tužiteljice ni tužiteljica, iako su vršili posjed prijepora, nisu bili pošteni posjednici u smislu odredbe članka 18. stavak 3. ZV-a, jer su, obzirom na sve okolnosti znali i imali dovoljno razloga sumnjati da im pravo na posjed ne pripada, što je sve prethodno detaljno obrazloženo. 192.Iz svih navedenih i utvrđenih činjenica ovaj je sud utvrdio da je već djed tužiteljice, iz same činjenice da u kupoprodajnom ugovoru nije navedena predmetna čestica, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed iste, a iz svih daljnjih događanja, razgovora u obitelji, ostavinskih rješenja i podnošenja tužbe od strane oca tužiteljice 2002.g. proizlazi da se u obitelji sve vrijeme vrlo dobro znalo da nisu vlasnici prijepora te je njihov posjed svo vrijeme bio nepošten.

193.Predmetna čestica bila je predmet kupoprodaje između HJ i prednika tuženih SH od 19. svibnja 1954., a od 26. prosinca 1958.g. nalazila se u režimu društvenog vlasništva te se u istom nalazila i na dan 8. listopada 1991. Sukladno odredbi članka 388. stavak 4. ZV-a, sve vrijeme posjedovanja do 8. listopada 1991. ne uračunava se u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću. Niti kasniji posjed nije bio pošten, jer se sve vrijeme znalo u obitelji tužiteljice da im pravo na posjed ne pripada.

194.Ne postoji valjani pravni temelj posjedovanja, posjed nije zakonit, a posjed postaje nepošten čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada, što je prednicima tužiteljice bilo i moralo biti poznato, o čemu je i sama tužiteljica dobila saznanje još 1981. Otac tužiteljice je bio i podnio tužbu posl.br. P-4273/02 od 10. prosinca 2002., radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Do tada, a računajući od 8. listopada 1991. nije protekao rok dosjedanja od 20 godina iz odredbe članka 159. stavak 3. ZV-a. Tužiteljica je u ostavinskom postupku iza oca 2008. preuzela taj parnični postupak, pa je dakle i ona osobno znala da joj ne pripada pravo na posjed.

195.Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da na strani tužiteljice nisu ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

196. Nadalje, tuženici su dokazali da su oni vlasnici predmetne nekretnine, kako je to utvrđeno uvidom u izvadak iz zemljišne knjige.

197.Odredbom članka 161. stavak 1. ZV-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda svoj posjed te stvari, a člankom 162. stavak 1. ZV-a propisano je da vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

198.Tuženici – protutužitelji dokazali su svoje vlasništvo prijepora te činjenicu da se tužiteljica – protutužena nalazi u posjedu istog te odbija predati posjed nekretnine.

199.Tužiteljica – protutužena neosnovano ističe prigovor iz odredbe članka 163. ZV-a, jer nema pravo koje ju ovlašćuje na posjedovanje (pravo na posjed).

200.Slijedom navedenog usvojen je protutužbeni zahtjev u dijelu u kojem tuženici -protutužitelji zahtijevaju predaju u posjed nekretnine i uklanjanje svih stvari i osoba.

201.Protutužbeni zahtjev odbijen je u dijelu kojim se zahtijeva uklanjanje bespravno izgrađenog objekta, obzirom da bespravna gradnja predstavlja predmet upravnog, a ne sudskog postupka. Odbijen je i zahtjev za uklanjanje materijala, jer nije niti precizirano niti utvrđeno o kojem bi se to materijalu radilo, niti su na tu okolnost tuženi predložili provođenje dokaza, pa dakle isto nisu dokazali.

202.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

203.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku. Tuženici - protutužitelji nisu uspjeli samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa im je tužiteljica – protutužena dužna naknaditi parnične troškove u cijelosti.

204.Tužiteljica – protutužena je dužna tuženima - protutužiteljima nadoknaditi parnične troškove, sukladno troškovniku te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za slijedeće radnje : sastav podnesaka (Tbr.8.st.1.) od 13. ožujka 2016., 23. rujna 2016., 14. studenog 2016., 7. veljače 2017., 16. rujna 2019., 9. travnja 2020., 14. travnja 2021., odgovora na žalbu od 14. travnja 2021.(Tbr. 10.st.6.), sastav podneska od 14. siječnja 2026. (Tbr.8.st.1) i zastupanja na ročištima (Tbr.9.st.7.) od 15. rujna 2016., 9. studenog 2016., 27. rujna 2017., 12. srpnja 2018., 18. rujna 2019., 20. studenog 2019., 17. srpnja 2020., 8. lipnja 2021., 24. veljače 2025., 3. listopada 2025. i 28. siječnja 2026., sve u iznosima od po 240,00 eur po radnji, ukupno 4.800,00 eur, uvećano za PDV od 25% - 1.200,00 eur, te sudsku pristojbu na protutužbu 112,82 eur, sveukupno 6.112,82 eur.

U Opatiji, 17. ožujka 2026.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika