Poslovni broj: UsI-5083/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Željki Babarović, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LG, državljanina Ruske federacije, kojeg zastupa opunomoćenica ĆG, pravnica u udruzi "Bez granica" Zagreb, Ulica Milana Šenoe 8 c, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave zaključene istog dana 13. veljače 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I) Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216- 03/23-06/13126, Urbroj: 511-01-212-25-15 od 07. studenoga 2025. godine. II) Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III) Nalaže se tuženiku da isplati GG, pravnici u udruzi "Bez granica", Zagreb, Ulica Milana Šenoe 8 c, pružateljici pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, za sastav podneska od 02. ožujka 2026. g.. iznos od 500,00 EUR i za pristup na ročište 09. veljače 2026. godine - iznos od 500,00 EUR, za pristup na ročište 09. ožujka 2026. godine - iznos od 500,00 EUR plus 25% PDV – 375,00 EUR – sveukupno 1.875,00 EUR u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/23- 06/13126, Urbroj: 511-01-212-25-15 od 07. studenoga 2025. godine pod točkom I) odbijen je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio SG, rođen **.**.1970. godine u mjestu Ukrainka, država Ruska Federacija, državljanin Ruske Federacije i pod točkom II) se određuje da je u u roku od 8 dana od dana izvršnosti ovog rješenja SG dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikovog rješenja zbog bitnih povreda pravila odredaba postupka, pogrešne primijene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešno izvedenog zaključka temeljem istog, a sve na štetu tužitelja zbog čega tužbom traži kontrolu zakonitosti pobijanog rješenja. Dalje, tužitelj navodi da je pobijano rješenje protivno načelu materijalne istine te načelu samostalne, slobodne, savjesne i brižljive ocjene dokaza. Također, smatra da je pobijano rješenje u izravnoj suprotnosti s dokazima izvedenim tijekom upravnog postupka kao i s drugim dostupnim činjenicama. Dalje navodi da je pripadnik cyber-političkog pokreta "Artpodgotovka" u čijim je aktivnostima, navodno, aktivno sudjelovao te putem internetskih kanala širio svoje ideje. Također dodaje i da je od 2013. godine aktivan putem internetskih kanala gdje iznosi svoja politička stajališta u okviru internetske decentralizirane mreže aktivista iz raznih dijelova Ruske Federacije, a sve pod vodstvom disidenta DG koji je još 2017. godine organizirao navodnu "revoluciju" u Rusiji s ciljem rušenja vlasti zbog čega je ta mreža aktivista "Artpodgotovka" proglašena ekstremističkom, a njen vođa DG pobjegao u Francusku prije same revolucije 05.11.2017. godine. Nadalje tvrdi da je tada počeo progon aktivista " L" od strane ruskih vlasti zbog čega je i on osobno morao suprugu i sina prebaciti u Gruziju. Ipak, priznaje da on sam nije napuštao Rusku Federaciju već je ostao u Rusiji, kako navodi, zbog vjere u ciljeve toga pokreta te nade u skore političke promjene u zemlji podrijetla. Naglašava i da je član političkog pokreta koji je proglašen ekstremističkom odnosno terorističkom organizacijom zbog čega ga sama ta činjenica svrstava u skupinu osoba izloženih progonu iako osobno nije imao problema s tijelima vlasti. Spisu predmeta tijekom upravnog postupka dostavio je preslike fotografija s poznatim disidentom MG koji je u to vrijeme bio oporbeni političar i kao takav slobodno djelovao diljem Rusije te presliku fotografije s vođom "Artpodgotovke" VG, iz 2016. godine dok je isti također legalno djelovao diljem Rusije kao oporbeni političar poznat po svojim nacionalističkim i anarhističkim stajalištima, ali sa vrlo ograničenom političkom podrškom birača u Rusiji. Tužitelj navodi da tuženik nije izvršio potrebnu analizu dokaza, a prije svega misli na dostavljenu presliku navodne, članske iskaznice tužitelja kojom potvrđuje svoju pripadnost "Artpodgotovki" iako, kako sam priznaje, navedeni pokret nikada nije bio službeno registriran i svoje je aktivnosti ograničio na internetsku borbu i širenje svojih ideala isključivo putem internetskih kanala, zbog čega i sama članska iskaznica nema fizički oblik već je u "oblaku”. Tužitelj navodi te isto potkrepljuje izvješćima, prema kojima je protiv osmero aktivista " L" pokrenut kazneni postupak u Rusiji zbog čega smatra tužitelj, se kod njega javio strah od povratka u zemlju podrijetla, a tuženik taj dio nije dovoljno analizirao niti je navedeno temeljio na relevantnim izvorima o stanju ljudskih prava ili stupnju sigurnosti u Ruskoj Federaciji. Dalje se u tužbi tužitelj osvrće na rizik od povratka u zemlju podrijetla iz razloga dugotrajnog boravka izvan Rusije te straha kako navedena činjenica može biti razmatrana od tijela vlasti prilikom granične procedure tijekom povratka. Nadalje, tužitelj smatra da je tuženo tijelo bilo dužno poklonit blagodat sumnje na sve iznesene tvrdnje tužitelja, a koje isti nije mogao u cijelosti potkrijepiti dokazima. Zaključno predlaže da slijedom svega navedenog Sud poništi osporavano rješenje i tužitelju prizna azil odnosno podredno supsidijarna zaštita, odobrava besplatna pravna pomoć te se izda nalog tuženiku da FG, pravnici udruge "Bez granica" isplati troškove pružene pravne pomoći.
3.
Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba neosnovana u cijelosti. Odbija kao netočne navode tužitelja iznesene u tužbi, s obzirom na to da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te, postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25) i Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona.
Tuženik dalje u odgovoru navodi da je tužitelj na zahtjevu izjavio da je u zemlji podrijetla radio razne poslove od zaštitara u privatnom sektoru do policajca u državnoj službi pri tome često mijenjajući boravište. Zemlju podrijetla je napustio krajem 2020. godine iz ekonomskih razloga te se prvo nastanio u Crnoj Gori, a nakon toga odlazi u Gruziju gdje se bavi nautikom. 2023. godine zajedno sa sinom RG, koji je napustio Rusiju zbog bojazni da ne bude poslan na ratište u Ukrajinu, odlaze iz Gruzije u Crnu Goru kako bi sin produžio putovnicu nakon čega zajedno preko Republike Srbije ulaze u Republiku Hrvatsku, ali se ne zadržavaju, već odlaze u Republiku Finsku gdje traže međunarodnu zaštitu. Na zahtjevu je tužitelj naveo daje po nacionalnoj pripadnosti Ć i član separatističke organizacije "Stop okupaciji Karelije" koja se zalaže za odcjepljenje od Rusije i pripajanje Republici Finskoj te cyber-političkoj organizaciji "Artpodgotovka" koja se zalagala metodama anarhizma za rušenje postojeće vlasti u Rusiji i povratak nacionalizmu. "Artpodgotovka" je pripremala navodnu "revoluciju" krajem 2017. godine kojom je cilj bio rušenje vlasti ZG. Ipak, ta "revolucija" je propala jer je navedena stranka zabranjena, a njen vođa G pobjegao u Francusku Republiku prije same revolucije. Tužitelj priznaje da je, usprkos progonu viđenijih aktivista te stranke, ostao u Rusiji do kraja 2020. godine jer nije imao nikakvih problema s tijelima vlasti s obzirom, kako je sam navodio, nitko nije znao za njegov aktivizam niti je politička stajališta objavljivao javno. Sa suprugom i mlađim sinom je napustio Rusiju krajem 2020. godine, kao i mnogi drugi građani Rusije, iz razloga stoje izbila pandemija Covid-19 što je u to vrijeme izazvalo nezapamćeni pritisak tijela vlasti na građane uvođenjem različitih mjera suzbijanja pandemije, ali ne samo u Rusije već diljem svijeta. Sam tužitelj je na saslušanju izjavio da inu se stariji sin RG pridružio u Gruziji nakon što je pobjegao iz Rusije dva dana prije početka mobilizacije. Zajedno su napustili Gruziju i krenuli prema Europi jer niti Gruzija niti Crna Gora za S nisu sigurne zemlje zbog jakog utjecaja Rusije na politiku tih zemalja, ali i zbog slobodnog djelovanja ruskih obavještajnih službi unutar tih zemalja. Sve navedeno govori u prilog činjenici da tužitelj nikada nije bio tražena osoba ili osoba od interesa za ruski represivni aparat jer bi u suprotnom davno prije došao na udar ruskih službi. Isto tako, tužitelj navodi eventualni rizik od povratka u zemlju podrijetla što ga po njegovom shvaćanju stavlja u navodni rizik od progona od strane tijela vlasti Ruske Federacije. Nije razvidno zbog čega bi tužitelj bio u navodnom riziku od progona povratkom u zemlju podrijetla jer niti do sada nije imao problema s tijelima vlasti niti je bio izložen diskriminaciji zbog svoje nacionalne pripadnosti ili političkog angažmana. Zbog svega navedenog, tuženik ostaje pri svojem rješenju i obrazloženju istog.
Mole da se u slučaju žalbe postupi sukladno članku 51. stavku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kao lex specialis kojim je propisano da žalba na prvostupanjsku odluku Upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja. Takvo stajalište zauzeo je i Visoki upravni sud u presudi Usž- 43 54/19-3 od 26. kolovoza 2020. godine.
Temeljem naprijed navedenog, smatra se daje tužba neosnovana te se predlaže Upravnom sudu potvrditi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovora na tužbu.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Sud je dana 09. ožujka 2026. godine održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenice tužitelja, opunomoćenika tuženika i sudskog tumača za ruski jezik, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024.). Na raspravi je proveden dokaz saslušanjem tužitelja te je isti na poseban upit suda zašto je došao u Republiku Hrvatsku i traži međunarodnu zaštitu, koji je razlog, naveo da je već puno godina član pokreta ARTPODGOTOVKA te mu jedina šansa bila otići u zemlju Europske unije, a koja za njega je sigurna i u koju je došao, a to je dakle Hrvatska.
Na poseban upit suda koji je problem kakav je to pokret ARTPODGOTOVKA naveo je da je taj pokret u Ruskoj Federaciji zabranjen i 2017. je proglašen ekstremističkim pokretom, a 2021. terorističkim pokretom, te je dodao da je dugo član tog pokreta i da su ostali članovi proganjani od strane vlasti, a kod nekih njegovih suboraca organi vlasti došli doma i izvršili pretres.
Na poseban upit suda što zagovara taj pokret odnosno koja su mu stajališta naveo je da je taj pokret za narodnu vlast odnosno upravljanje naroda u svojoj državi s obzirom da je Ruska Federacija prešla u diktaturi te demokratski izbori nisu ništa mogli riješiti te su došli do zaključka da se jedino revolucijom mogli nešto napraviti pa su pozivali narod na revoluciju 2017. godine. Nadalje je naveo, da je zemlju napustio jer mu je prijetila opasnost jer su prije revolucije 5.11.2017. g. doživjeli zadržavanje članova pokreta koja su bili objavljeni po YouTube kanalima i po koje su dolazili. Na poseban upit suda da li je ta organizacija registrirana ili djeluje ilegalno, naveo je da nisu registrirani već da je to društveni pokret u kojem sudjeluju različiti slojevi društva koji su za pravednost i pravdu.
Na poseban upit opunomoćenika tužitelja koji je njegov motiv da se pridruži tom pokretu naveo je da je od djetinjstva i mladosti imao osjećaj za pravdu i pravednost, a otac mu je bio djelatnik MUP-a, cilj je bio služiti narodu, no kada je D došao na vlast, a i prije njega počelo se micati časne i stručne osobe, a zapošljavati podobne i lojalne te je u sustavu Ruske Federacije došlo do antiselekcije i degradacije pa je on kao i svi oni koji su se pridružili tom pokretu htio zakonitim putem uvesti red u državu. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja u kojim aktivnostima pokreta je sudjelovao naveo je da je zajedno sa svojim kolegama iz pokreta svaki tjedan nedjeljom išao na šetnje prilikom kojih su razgovarali s ljudima i govorili im da će biti revolucija, te je tri puta išao u Moskvu na akcije organizirane od strane M koji je i bio njihov pristaša te kada je V dolazio u [adresa] u proljeće 2018., ČG je tada rekao da mu osiguraju zaštitu i sigurnost što su oni i napravili i o tome imaju i zajedničku fotografiju sa njim. Fotografija je nastala kada je V došao u [adresa] te su na fotografiji oni u stavu sa znakom "pobjeda".
Na poseban upit suda da li je to politička organizacija naveo je da je te oni žele preuzeti vlast kako bi sve bilo legitimno za ruski narod i za ostale narode. Na poseban upit opunomoćenice tužitelja s kime se nalazi na fotografiji koju mu pokazuje naveo je da je na toj fotografiji ČG, lider pokreta i on, to je bilo u kolovozu 2016. god. čime se jasno dokazuje da je on bio član tog pokreta, a što je tuženik poricao.
Na poseban upit opunomoćenice tužitelja da je zemlju napustio 2020. g., a 2017. g. je bio pokušaj te zašto je tek 2020. napustio zemlju naveo je da kada su 2017. godine počele represije protiv članova pokreta shvatio je da to može pogoditi i njega i njegovu obitelj, a tada je imao malo dijete te je nagovorio suprugu i oni 2018. god. odlaze u Gruziju, no on tada još nije mogao otići, njegovo dijete sada pohađa školu i žive više-manje sigurno. Nakon njihova odlaska on se također pripremao da napusti zemlju jer je stalno mislio da djelatnici sigurnosti mogu doći po njega ali se i cijelo vrijeme nadao da će se narod dići i pobuniti i tijekom cijelog tog procesa se pripremao za odlazak.
Na poseban upit opunomoćenice tužitelja kako je uspio prijeći granicu legalno putem putovnice odgovorio je da je on bivši djelatnik policije te je dugo radio kao tjelohranitelj, ima operativni način razmišljanja, a djelatnici organa vlasti u Rusiji rade na način da im je bitna zarada, a ne profesionalnost i važno im je što brže napredovati u službi te oni nemaju nikog konkretnog kog pritvaraju ili odvoda već iz mase već koga izvuku, izvuku. Između ostalog bio je prijavljen na jednoj adresi, a živio je na drugoj te očito on još nije bio na redu što se tiče tih provjera. 2020. god. radio je u jednoj firmi i imao je dobru plaću te tri ili četiri mjeseca prije zatvaranja firme odlazi sinu u Soči te je planirao da će otići u Gruziju u nadi da će se otvoriti granice koje su bile zatvorene zbog COVID-a. U to vrijeme čuo se sa poznanikom iz Crne Gore koji mu je rekao da dođe na obuku za skipera te od Sočia ide do Rostova i zatim u Crnu Goru. Djelatnik mu je postavljao konkretna pitanja kod napuštanja zemlje, misli da je taj djelatnik bio djelatnik FSB i on mu je rekao da ide na obuku za skipera i da se za dva-tri tjedna vraća te ga je pustio. 2021. Godine djelatnici policije dolaze ocu supruge te su se raspitivali o njemu i rekli mu da nije otplatio kredit a koji otplatio 2018. Kreditima se u Ruskoj Federaciji ne bave djelatnici policije već Sud. Isto tako su 2018. dolazili njegovom suborcu IG i napravili to isto. Na poseban upit suda kako to da ga nisu zaustavili na granici naveo je da budući su 2023. g. djelatnici policije došli njegovoj prvoj supruzi i raspitivali se za njega pretpostavlja da kada je napuštao zemlju da on još nije došao na red. Nadalje je naveo da su oni znali da je on član pokreta ali nisu se još aktivno bavili se s njim, makar je dva puta primijetio da ga organi vlasti prate.
Na poseban upit suda zar to nije bilo dovoljno da ga zaustave na granici naveo je da su 2017. godine su bile masovne represije te je vlast tada mislila da je pobijedila odnosno obezglavila pokret, represije se malo smiruju međutim nakon nekog vremena se protiv aktivista poput njega pokreću kazneni progoni.
Na poseban upit suda kako je tako lako prešao granicu naveo je da u to vrijeme nije bio u centru pozornosti organa vlasti što je počelo 2021. godine, a on je granicu prešao u listopadu 2020. godine. U to vrijeme su granicu prešli ljudi poput njega, koji su bili povezani s ljudima protiv kojih je pokrenut kazneni postupak te su se nove masovne represije pokrenule s početkom rata u Ukrajini i traju još i danas. Na poseban upit opunomoćenice tužitelja tužitelja kada su ga tražili naveo je kako su ga tražili tako da su djelatnici policije došli 2023. kod prve supruge, a 2021. kod oca druge supruge.
Na poseban upit opunomoćenika tuženika da li je protiv njega pokrenut kakav kazneni postupak ili je podnesena kaznena prijava naveo je da u ovom trenutku ne može to reći ali ako se vrati da će sigurno biti pokrenut kazneni postupak jer znaju tko je on, a na upit opunomoćenika tuženika da to pojasni naveo je da su među članovima pokreta bili agenti sigurnosti i oni su se trudili otkriti tko je agent sigurnosti a da među članovima pokreta jesu agenti shvatili su po operativnim akcijama kada su počela proganjanja vezano za određene ljude tako su mogli vidjeli da je i on član tog pokreta odnosno tko je i što je.
Na poseban upit opunomoćenika tuženika ako su znali tko je i što je zašto su mu putovnicu izdali u travnju 2020. god., odgovorio je da se proganjanjem članova pokreta bavio FSB a putovnice izdaje MUP te među njima nema neke suradnje, više su konkurenti.
Na poseban upit opunomoćenika tuženika kako to kada je napuštao Rusiju i išao u Crnu Goru upravo ga je agent FSB pustio neka to objasni, naveo je da pretpostavlja da se radilo o djelatniku FSB-a jer običnog zaštitara na granici nije postavljao na granici previše konkretnih pitanja.
Na poseban upit opunomoćenika tuženika zašto ga je FSB pustio da napusti zemlju, a bavi se proganjanjem članova pokreta naveo je da je to zato jer u to vrijeme nije bio na popisu jer još nije došao na red ali je bio svjestan da će doći te da se neće tek tako predati.
Na poseban upit opunomoćenika tuženika navodi da se ARTPODGOTOVKA se nalazi na listi terorističkih organizacija, da li se i on nalazi na toj listi kao i ČG, navodi da je provjeravao taj popis i da ga nema na tom popisu.
Na poseban upit opunomoćenika tuženika naveo da je 2017. godine pokret zatražio revoluciju i što je tu zakonito naveo je da zakonitih izbora u Ruskoj Federaciji nema od kada je D došao na vlast, a kojeg nitko nije birao nego su ga izabrali oligarsi nakon odlaska F te je D dolaskom na vlast ukinuo sve izbore za gradove i ne poštuje se Ustav.
Na poseban upit Suda navodi kako se izbori u Rusiji provode falsificiranjem odgovorio je da je to zato jer su članovi izbornih komisija predstavnici vlasti, mediji prikazuju kako ljudi idu na izbore, a onda članovi tih komisija ubacuju listiće koji podržavaju osobu koja je povezana s vlašću, opozicije u Rusiji nema.
Na poseban upit suda da li ima međunarodnih kontrola kod tih izbora naveo je da postoje kontrolori koji nadziru izbore te se u medijima prikazuje kako se to sve demokratski provodi, međutim ono pravo prebrojavanje glasova ide kada kontrolori odu. Isto tako se u Rusiji se već dvadeset godina ne provode izbori nego FSB određuje tko će biti.
Na poseban upit opunomoćenice tužitelja da li ima opozicije u Rusiji naveo je da opozicije u Ruskoj Federacije nema.
Na poseban upit opunomoćenika tužitelja da li je pokret i dalje aktivan i na koji način, naveo je da je pokret aktivan i da do rata u Ukrajini do 2022. godine nije vršio nikakve terorističke napade. A ČG je početkom rata u Ukrajini objavio početak partizanskih akcija protiv ZG odnosno da se sve što se tiče rata i opreme koja se odvozi na ratište sabotira te ljudi to javljaju R koji javlja Ukrajinskoj strani. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja da li je pokret aktivan na društvenim mrežama naveo je da je aktivan.
Na kraju je rekao da ako mu Republika Hrvatska odobri azil u planu mu je dovesti suprugu i dijete jer mu razdvojenost teško pada, a dijete nije vidio tri godine, te da je u zakonitom braku.
6. Uvidom u osporavano rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/23- 06/13126, Urbroj: 511-01-212-25-15 od 07. studenoga 2025. godine Sud je utvrdio da je istim pod točkom I) odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio SG, rođen **.**.1970. godine u mjestu Ukrainka, država Ruska Federacija, državljanin Ruske Federacije i pod točkom II) se određuje da je u u roku od 8 dana od dana izvršnosti ovog rješenja SG dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a, s obrazloženjem kako je tužitelju bitnome u zahtjevu naveo daje zemlju podrijetla napustio iz straha jer je član pokreta Narodna vlast, koji je prije imao naziv " Z", a ruska vlast je pokret stavila na listu terorističkih organizacija. Željeli su napraviti revoluciju u Ruskoj Federaciji 2017. godine. Osim, sudjelovanja u navedenom političkom pokretu, tražitelj navodi da je kao etnički Ć, bio i član Karelskog nacionalnog pokreta za suverenost Karelije. Na okolnosti povratka izjavio je da bi ga po povratku zadržali u zračnoj luci, a u zatvoru mu se svašta može dogoditi. Navodi da zaštitu u drugom dijelu zemlje podrijetla ne može dobiti jer nema sigurnosti niti u jednom dijelu države.
Tražitelj posjeduje putovnicu Ruske Federacije broj: 76 2955021 izdanu 02.04.2020. godine koja vrijedi do 02.04.2030. godine čije preslika je priložena spisu. Tražitelj je na saslušanju priložio dokumente: preporuka CG, iz Centra za kazalište potlačenih "Pokaz", Zagreb, Volumen d. o. o., pismo namjere o zasnivanju radnog odnosa, priznanje ŽG o tražiteljevoj pripadnosti i ulozi u pokretu "Artpodgotovka" od 06.09.2024. godine, informacija prikupljenih s interneta o pokretu "Artpodgotovka" i o vođi DG, informacije o pripadniku pokreta "Artpodgotovka" PG koji je nestao u Gruziji, informacija o pripadnici pokreta TG, dokument koji navodno dokazuje da je pokret "Artpodgotovka" unesen u registar terorističkih organizacija, slika zaslona ekrana o "Artpodgotovki", slika HG, pripadnika "Artpodgotovke" prije i poslije boravka u zatvoru, fotografija tražitelja i Vyacheslava Maltseva 2016. tijekom predizborne kampanje u [adresa], fotografija sa ubijenim liderom opozicije BG u [adresa], molba tražitelja da postane član organizacije "Stop okupaciji Karelije", navodni dokaz o optužbi protiv AG vezano za terorizam u okviru sudjelovanja u pokretu "Artpodgotovka", navodna e-članska iskaznica izdana od "Moć kibernetičkih ljudi" kojom se poziva građanstvo na ono što će se dogoditi 05.11.2017. godine uz moto "S ljudima ljudski, sa svinjama svinjski", proglas reppera RG koji je preminuo u 35. godini života od posljedica bolesti te e-mail bivše supruge u kojem obavještava tražitelja da su ga navodno tražili "neki ljudi" na adresi koju ne koristi više od 10 godina.
Tražitelj je izjavio daje član pokreta "Narodna vlast" koji je prije imao naziv " Z". Na saslušanju je naveo daje "Moć kibernetičkih ljudi" ideologija dok je "Artpodgotovka" on Č Youtube kanal koji je istu promicao. Ovo prvostupanjsko tijelo nije uspjelo pronaći nikakve podatke vezano za " Moć kibernetičkih ljudi" što sugerira da je takvo što bilo vrlo marginalno zastupljeno čak i unutar Ruske Federacije ili je oblik tražiteljeve imaginacije. Cilj tražiteljeva djelovanja u sklopu pokreta "Artpodgotovka" je navodno bilo rušenje predsjednika ZG i njegovog režima u Ruskoj Federaciji (u daljnjem tekstu: Rusija). Tražitelj navodi da se " Z" nalazi na listi terorističkih organizacija u Rusiji. Naveo je da nisu poduzimali nikakve terorističke akcije te su se zalagali za neposrednu demokraciju u kojoj je vlast pripada narodu. Na saslušanju je izjavio da " Z" nikad nije bila službeno registrirana niti službeno formirana. Riječ je o pokretu istomišljenika, a ne o službenoj organizaciji. Članovi pokreta "Artpodgotovka" su 2017. godine htjeli pokrenuti revoluciju diljem Rusije, no to nisu napravili jer je bilo premalo ljudi koji su se htjeli boriti za te ideale. Tražitelj je naveo daje sudjelovao u pripremama za revoluciju, a u slučaju revolucije bi imao borbenu ulogu i dužnost pregovaranja sa snagama reda. Zbog navodnog progona drugih pripadnika " L", ali i vlastite sigurnosti odlučio je napustiti zemlju podrijetla. Godine 2018. kada je navodno počeo progon njegovih suradnika iz pokreta, poslao je drugu suprugu i mlađeg sina u Gruziju radi njihove sigurnosti. Godine 2020. kada je shvatio da je situacija u Rusiji postala ozbiljna želio je otići kod obitelji u Gruziju ali to zbog pandemije Covid-19 virusa i zatvorene granice nije bilo moguće te je otišao u Crnu Goru. Kada su tijekom 2021. godine uspostavljene avionske veze otišao je u Gruziju posjetiti obitelj. Cijelo vrijeme se koristio putnim ispravama zemlje podrijetla. Sa starijim sinom I, također tražitelj em međunarodne zaštite u Hrvatskoj, 2023. godine odlazi u Crnu Goru, pa preko Republike Srbije stiže u Hrvatsku u svibnju 2023. godine, gdje je nakon izražene namjere otputovao za Finsku gdje je zatražio međunarodnu zaštitu. Ipak, vraćen je po dublinskom postupku u Hrvatsku 12.01.2024. godine zajedno sa sinom I.
Tijekom predaje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Hrvatskoj, tražitelj je izjavio da je zemlju podrijetla je napustio tek 2020. godine, a ne 2017. godine kao i ostali viđeniji članovi "Artpodgotovke", jer iako je bio jedan od "mozgova " pokreta "Artpodgotovke", trudio se ne biti eksponiran zbog čega, kako sam navodi, nikada nije bio proganjan u Rusiji niti uhićen jer je uvijek kako navodi, razmišljao unaprijed. Tome je doprinijelo i njegovo bivše zanimanje koje je tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća obavljao u zemlji podrijetla - policajac u Odjelu za borbu protiv kriminala.
Na zahtjevu je naveo da se, kao etnički C, nakon napuštanja Ruske Federacije odlučio priključiti karelskom pokretu za odcjepljenje od Rusije, ali navedeno nije razlog napuštanja zemlje podrijetla jer se tražitelj tada više nije nalazio u Ruskoj Federaciji.
Prema dostupnim izvješćima "Artpodgotovka" je bio zabranjeni ruski politički oporbeni pokret karakteriziran Ijevičarskim nacionalizmom, populizmom i pozivima na revolucionarne promjene, koji je djelovao uglavnom sredinom 2010-ih do svoje zabrane 2017. godine. Pokret je nastao kao umjetnički kolektiv vezan za YouTube kanal koji je vodio aktivist DG. Isti je propagirao revoluciju u Rusiji na dan 05.11.2017. godine te je uspio privući ljude koji su diljem Rusije organizirali prosvjede u formi uličnog aktivizma. Pokret je bio zanimljiv zbog svoje antiestablišmentske retorike koju su karakterizirali izrazito populistički, nacionalistički, ali i liberalno- socijalistički elementi s primjesama anarhizma . DG je Rusiju napustio sredinom 2017. godine, dakle prije samopredviđene revolucije te je u studenom 2018. godine u Francuskoj Republici dobio politički azil. Sebe je tom prilikom za RFE/RL opisao kao nacionalistu i anarhistu. Rusiju je napustio mjesecima prije tzv. "nove revolucije" koja se trebala dogoditi 05.11.2017. godine kao početak rušenja režima ZG. Ta revolucija je vremenski tempirana uoči 100. obljetnice oktobarske revolucije u Rusiji. "Artpodgotovku" su ruske vlasti zabranile u listopadu 2017. godine zbog ekstremističkih aktivnosti .
Sve navedeno u izvješćima se ne može primijeniti na tražitelja koji ničim nije dokazao niti argumentirao da je imao problema kao navodni pripadnik "Artpodgotovke" niti da je izvršavao radnje koje bi ga mogle dovesti u situaciju da ima problema sa vlastima. I sam je naveo da se trudio biti neeksponiran i svojim ponašanjem ne privlačiti pozornost na sebe. Kada su ruske vlasti proglasile "Artpodgotovku" terorističkom organizacijom u listopadu 2017. godine, nekoliko viđenijih članova zajedno s VG, napustilo je Rusku Federaciju. Ostali članovi koji su bili na meti tijela vlasti su uhićeni i nad njima je proveden kazneni postupak. Tražitelj nije ničime dovođen u vezu s navedenim pokretom niti sankcioniranim ljudima, zbog čega je nesmetano nastavio živjeti u [adresa] do 2020. godine. Te godine mu je izdana putna isprava kojom je legalno napustio zemlju podrijetla. Tražitelj je dakle, u zemlji podrijetla slobodno živio i radio, njegova sigurnost nije bila ugrožena. Legalno je koristeći putnu ispravu napustio zemlju podrijetla, što ne bi mogao da su ga tražile državne vlasti. Nadalje, prema članku 15. Zakona o izlasku i ulasku u Rusku Federaciju , napuštanje, a samim time i povratak u Rusku Federaciju može biti ograničeno u slučaju državljanina koji ima pristup dokumentima s oznakom tajnosti i/ili državnoj tajni, koji je primio je poziv za služenje vojnog roka, pritvoren zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela, osuđen za počinjenje kaznenog djela, napuštanjem države izbjegava ispunjene obveza danih od strane suda ili je namjerno predočio lažne informacije kod napuštanja države. Da tražitelj pripada jednoj od navedenih skupina ne bi mu bilo omogućeno napuštanje Ruske Federacije, a slično kao i kod gore navedenih primjera, niti odlaskom u susjedne zemlje srednje Azije ne bi bio siguran od dohvata ruskih sigurnosnih službi što je vidljivo iz gore dostupnih primjera. Godine 2020. tražitelj je živio u crnomorskom ljetovalištu Sočiju, južna Rusija gdje se bavio iznajmljivanjem jahti, ali zbog novonastalih otežanih ekonomskih prilika uzrokovanih pandemijom Covid-19 taj posao više nije bio toliko isplativ. Zbog toga je tražitelj otišao u Crnu Goru obavljati isti posao jer je Crna Gora u to vrijeme bila poželjna destinacija mnogobrojnih bogatih S. Nakon toga boravi u [adresa] sa drugom suprugom i sinom do 2023. godine gdje pokušava ponovno pokrenuti posao sa jahtama, ali bezuspješno. Godine 2023. mu u posjet dolazi stariji sin I iz prvog braka koji traži njegovu pomoć u izbjegavanju služenja vojne obveze u Rusiji jer se u to vrijeme rasplamsao vojni sukob u susjednoj Ukrajini. Kako bi otišli što dalje od Ruske Federacije, bilo je neophodno da sin I ishodi putni list. S obzirom da nije bila opcija tako nešto ostvariti povratkom u Rusiju, odlučuju se uputiti prema Europskoj uniji preko Crne Gore, gdje tražiteljev sin I uspijeva ishoditi važeći putni list Ruske Federacije serijski broj N6067658, zatim Republike Srbije i Hrvatske, odlaze u Finsku. Tražiteljeva nastojanja koja je iskazivao, da kao etnički Ć želi pokrenuti Karelski nacionalni pokret za suverenost Karelije, je vrlo vjerojatno smišljen kako bi potkrijepio svoj zahtjev za međunarodnu zaštitu u Finskoj. Tražitelj je prilikom podnošenja zahtjeva naveo daje njegova uloga u Karelskom nacionalnom pokretu za suverenost Karelije bila marginalna dok je na saslušanju naveo da mu je želja osnovati podružnicu pokreta "Stop okupaciji Karelije". Riječ je o dva različita pokreta kojima je cilj isti, neovisnost Karelije od ruske vlasti . Oba pokreta su marginalna, krajnje desničarske političke orijentacije, a sam tražitelj je dostavio ovom tijelu internetsku prepisku s ĐG, vođom pokreta "Stop okupaciji Karelije". Usprkos svemu, tražiteljev zahtjev za međunarodnu zaštitu u Finskoj je odbijen.
Iz svega navedenog vidljivo je da tražitelj ima saznanja o opozicijskim djelovanjima navedenih pokreta i njihovih internetskih subverzivnih aktivnosti, ali u istima tražitelj osobno nije sudjelovao ili nije bio eksponiran do mjere kako sebe želi prikazati za potrebe ovog postupka. U suprotnom, protiv tražitelja bi bila podignuta optužnica koja bi mu bila dostavljena putem elektroničke usluge "Gosuslugi" te bi istu bio u mogućnosti dostaviti na uvid ovom tijelu odlučivanja. Sam tražitelj je navodio da nikada nije imao nikakvih problema sa tijelima vlasti u zemlji podrijetla. Nije bio osuđivan, kažnjavan, pritvaran niti fizički mučen. Opširnu dokumentaciju koje je dostavio ovom prvostupanjskom tijelu uglavnom se odnose na novinske objave koje navode kako su pojedini ruski aktivisti zbog svoje jave, subverzivne djelatnosti izbjegli iz Ruske Federacije, ali su nastavili javno kritizirati predsjednika ZG. Među dokumentacijom koju smo prethodno raščlanili, nalaze se i fotografije koje je priliježu spisu predmeta i pokazuje njegovo druženje s VG, političkim disidentom iz pokreta "Artpodgotovka" kao i s najeksponiranijim ruskim disidentom pokojnim MG. Fotografija snimljena s Ž, koju je tražitelj dostavio ovom tijelu, datira iz 2018. godine, dakle nakon zabrane djelovanja pokreta "Artpodgotovka" čiji je tražitelj bio navodni član. Unatoč navedenoj fotografiji koja bi trebala ilustrirati oporbeni angažman tražitelja, vidljivo je da bez obzira na navedeno, isti nije bio osoba od interesa sigurnosnih službi Ruske Federacije jer mu tijela vlasti ne bi dopustila izdavanje putnog lista dvije godine kasnije, točnije 2020. godine ili bi bio uhićen pod optužbom za terorizam ili pomaganje u terorističkim aktivnostima. Drugim riječima, tražitelj je neovisno o dostavljenim fotografijama nastavio nesmetano uživati zaštitu zemlje podrijetla jer nije bio osoba od interesa državnih tijela vlasti. Dostavljena fotografija najbolje dokazuje da ne postoji tijelo proganjanja niti djela proganjanja u odnosu na tražitelja. Iz svih navedenih razloga ova se materijalna činjenica ne prihvaća kao vjerodostojna. Tražitelj je zemlju podrijetla napustio prije ratnih zbivanja u Ukrajini suočen s ekonomskim problemima uzrokovanih pandemijom Covid-19 virusa. Ostvarivao je dohodak u Crnoj Gori i Gruziji u sektoru koji je odgovarao njegovim stručnim kvalifikacijama i sposobnostima. Na put prema sina da mu pomogne izbjeći zakonsku obvezu služenja vojnog roka. Tražitelj se ničime nije ogriješio o zakone zemlje podrijetla da bi mu bilo zapriječen povratak ili bi bio Europi se odluči potaknut upravo ekonomskom krizom u sektoru zaposlenja kojim se bavio i zahtjevom suočen s nekim oblikom progona.
Tijekom provedenog upravnog postupka nije utvrđeno da je tražitelj prethodno bio izložen proganjanju niti je utvrđeno da postoji razuman stupanj vjerojatnosti da će povratkom u zemlju podrijetla biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Nije bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju. Vojni rok je odslužio još u Sovjetskom Savezu, a uredba kojom je regulirana mobilizacija zahvaća osobe do 50 godina života . Ukoliko se prihvati vjerodostojnost dostavljenih fotografija s etabliranim ruskim disidentima, ne može se temeljem istih prihvatiti da je i tražitelj zahvaćen progonom jer je sam navodio da nikada niti prije niti poslije snimljenih fotografija nije bio izložen progonu ili bilo kakvom obliku represije od strane tijela vlasti. Utvrđeno je dakle, temeljem samih izjava tražitelja kao i dostupnih izvješća da nikada nije bio proganjan po bilo kojoj osnovi temeljem Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
Prema ranije citiranim izvješćima i navodima tražitelja, ne očekuje se da bi povratkom u zemlju podrijetla bio izložen postupcima tijela državne vlasti koji bi se mogli okarakterizirati kao proganjanje ili ozbiljna nepravda. Stoga za tražitelja, u odnosu na situaciju u zemlji podrijetla, ne postoji razumni stupanj vjerojatnosti da će povratkom u zemlju podrijetla biti izložen postupcima koji mogu prerasti u proganjanje ili ozbiljnu nepravdu.
Zahtjev za međunarodnu zaštitu nije osnovan.
Sukladno članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstvo ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
Na temelju procjene budućeg rizika, analize informacija o zemlji podrijetla i izjava tražitelja koje su ocijenjene vjerodostojnim, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, odnosno zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja.
Zaključuje se da nema dokaza da su tražiteljev život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u zemlji podrijetla zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, odnosno da bi mu život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u slučaju povratka, s obzirom na to da tražitelj ničim nije potkrijepio svoje navode o strahu od državnih vlasti koje ga navodno traže, te je bez problema napustio zemlju podrijetla.
Sukladno članku 21. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, supsidijarna zaštita priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. navedenog Zakona, ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
Sukladno članku 21. stavku 2. Zakona ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
Prilikom utvrđivanja postoji li stvarni rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi.
Utvrđujući osobne okolnosti nisu pronađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem ili kažnjavanjem te ozbiljnom individualnom prijetnjom zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
U procjeni općeg stanja utvrđeno je da na području na kojem je tražitelj živio ne postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo. Iz tog je razloga utvrđeno da povratkom u zemlju podrijetla tražitelju ne prijeti opasnost od trpljenja ozbiljne nepravde u smislu proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
Slijedom navedenog, utvrđeno je da tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. ni uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te je valjalo odlučiti kao u točki 1. izreke rješenja sukladno članku 38. stavku 1. točka 3 Zakona.
II. Člankom 37. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se odlukom o zahtjevu ili odlukom o prestanku, odnosno poništenju međunarodne zaštite, odlučiti i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima („Narodne novine", broj 133/20., 114/22., 151/22., 40/25.).
Člankom 37. stavkom 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je između ostalog da će se prilikom određivanja mjere za osiguranje povratka prednost dati dragovoljnom odlasku.
Sukladno članku 53. stavku 1. navedenog Zakona, tražitelj ima pravo boravka u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.
Člankom 183. stavkom 1. točkom 3. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.
Člankom 184. stavkom 1. Zakona propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijeti rješenje o povratku.
Člankom 184. stavkom 3. Zakona o strancima propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme
u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.
S obzirom na to da tražitelju danom izvršnosti ovog rješenja prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, temeljem članka 183. stavka 1. točke 3. Zakona o strancima, u svezi s člankom 184. stavcima 1. i 3. odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja. Prilikom određivanja roka iz točke II. izreke rješenja, vodilo se računa o tome da određeni rok za napuštanje Europskog gospodarskog prostora (EGP) bude primjeren rok unutar kojega tražitelj međunarodne zaštite ima dovoljno vremena za napuštanje Europskog gospodarskog prostora, s obzirom na osobne okolnosti prije svega na činjenicu da se radi o punoljetnoj osobi dobrog zdravstvenog stanja koja posjeduje osobne isprave, a koja se ne smatra ranjivom osobom u smislu članka 182. st. 2. Zakona o strancima.
7. Sukladno članku 20. navedenog Zakona, azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
8. Sukladno članku 21. stavku 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, supsidijarna zaštita, priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. navedenog Zakona, ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
9. Sukladno članku 21. stavku 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
Utvrđujući postoji li stvaran rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi.
10. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer je tuženik pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nema ključnih elemenata u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, zbog kojeg se ne može ili ne želi staviti pod zaštitu svoje zemlje. Nadalje, tuženik je pravilno zaključio da tužitelj u iskazima danim pred tuženikom nije uložio istinski napor da uvjerljivo objasni svoju situaciju i probleme, u kojem slučaju bi tek mogla doći u obzir primjena blagodati sumnje iz članka 29. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tuženik je obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite ili supsidijarne zaštite, te naveo razloge zbog kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla ne bi došlo do stvarnog rizika da će tražitelj međunarodne zaštite biti izložen ozbiljnoj nepravdi.
Nadalje, i sud ocjenjuje vrlo kontradiktornima i nedosljednima iskaze tužitelja dane pred tuženikom, kao i pred ovim Sudom, oko razloga zbog kojih je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu, razloge napuštanja Ruske federacije (kao zemlje podrijetla) odnosno isti su ocijenjeni neuvjerljivima, a to i iz razloga što je Sud utvrdio da u konkretnom slučaju nema ključnih elemenata u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, zbog kojeg se ne može ili ne želi staviti pod zaštitu svoje zemlje. Uz to, za tužitelja nije utvrđeno postojanje predvidivog, stvarnog i osobnog rizika od mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja u zemlji podrijetla. Sud smatra da je tužiteljev iskaz u mnogim vrlo bitnim segmentima neuvjerljiv i nelogičan. Tako npr. na pitanje zašto su mu putovnicu izdali u travnju 2020. godine, odgovorio je da se proganjanjem članova pokreta bavio FSB, a putovnice izdaje MUP te da među njima nema neke suradnje, da su više konkurenti. Sud smatra teško za povjerovati da bi "Putinov režim" za kojeg sam tužitelj kaže da je "autoritaran i totalitaran" samo tako nekog "disidenta" odnosno aktivnog protivnika režima pustio iz takve zemlje, odnosno da je izlazak iz takve zemlje tako propusan i to zato jer njezine službe oko takvog pitanja dobro ne surađuju, to je krajnje neuvjerljivo objašnjenje tužitelja, a na pitanje zašto ga je FSB pustio da napusti zemlju, a bavi se proganjanjem članova pokreta, kojem kako tvrdi pripada, tužitelj je odgovorio da je to zato jer u to vrijeme nije bio na popisu jer još nije došao na red ali je bio svjestan da će doći te da se neće tek tako predati. O kakvom bi se tu redu radilo ovom sudu nije jasno jer ako neka država radi popise protivnika svog režima onda je notorno da se svi poznati i dokazani protivnici odmah stavljaju na listu, tim više što je tužitelj bio po njegovim iskazima višegodišnji član. Zato sve ove nelogičnosti čine iskaz tužitelja neuvjerljivim.
Temeljem svega gore navedenog Sud smatra da je tuženik pravilno zaključio da tijekom provedenog upravnog postupka nije utvrđeno da je ovdje tužitelj prethodno bio izložen proganjanju niti je utvrđeno da postoji razuman stupanj vjerojatnosti da će povratkom u zemlju podrijetla biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Nije bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju. Vojni rok je odslužio još u Sovjetskom Savezu, a uredba kojom je regulirana mobilizacija zahvaća osobe do 50 godina života. Dalje pojašnjava da ukoliko se prihvati vjerodostojnost dostavljenih fotografija s etabliranim ruskim disidentima, ne može se temeljem istih prihvatiti da je i ovdje tužitelj zahvaćen progonom jer je sam navodio da nikada niti prije niti poslije snimljenih fotografija nije bio izložen progonu ili bilo kakvom obliku represije od strane tijela vlasti. Također navode da je dakle utvrđeno, temeljem samih izjava ovdje tužitelja kao i dostupnih izvješća da nikada nije bio proganjan po bilo kojoj osnovi temeljem Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
11. Zato Sud smatra da prema razni izvješćima izvješćima i navodima tužitelja, se ne očekuje da bi povratkom u zemlju podrijetla bio izložen postupcima tijela državne vlasti koji bi se mogli okarakterizirati kao proganjanje ili ozbiljna nepravda. Stoga za tužitelja, u odnosu na situaciju u zemlji podrijetla, ne postoji razumni stupanj vjerojatnosti da će povratkom u zemlju podrijetla biti izložen postupcima koji mogu prerasti u proganjanje ili ozbiljnu nepravdu.
12. Stoga je pravilno i zakonito iz utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku ocijenjeno kako proizlazi da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite sukladno članku 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti pa je zato i u skladu sa zakonom njegov zahtjev odbijen.
13. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
14. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.
15. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći opunomoćenici tužitelja, a koja se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku azila, a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima u iznosu od od 500,00 EUR (Tbr. 27.t.1.), trošak sastava podneska od 02. ožujka 2026. g. u iznosu od od 500,00 EUR (Tbr. 27.t.1.), i zastupanje na ročištu 09. ožujka 2026. godine u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 27.t.2.) pa je stoga priznato u trošak tužitelju, a sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023.) umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, plus 25% iznosa PDV-a - 375,00 EUR, što onda sveukupno iznosi 1.875,00 EUR.
U Zagrebu, 13. veljače 2026.
Sutkinja:
Željka Babarović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. ĆG, pravnica u udruzi "Bez granica", [adresa] Zagreb, Ulica Milana Šenoe 8 c,
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335,
3. U spis