Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-92/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Tihani Cišper, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RUF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-643/2023-31 od 9. prosinca 2025., 17. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice RUF kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P- 643/2023-31 od 9. prosinca 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice RUF za naknadom troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku se oglasio mjesno nenadležnim (točka I. izreke) te je odlučio spis ustupiti Općinskom sudu u Rijeci kao stvarno i mjesno nadležnom sudu (točka II. izreke).
2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv navedenog rješenja zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 250,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka koje paušalno u žalbi navodi tužiteljica niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. u vezi članka 381. stavak 1. ZPP-a.
6. Donoseći odluku o svojoj mjesnoj nenadležnosti, prvostupanjski sud je saslušanjem tužiteljice utvrdio da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile nadležnost suda prema sjedištu tuženika u Rijeci, ali da to nije uzrokovao financijsku neravnotežu između stranka, budući se dokaz saslušanjem tužiteljice može obaviti i zamolbenim putem kod njoj najbližeg suda u Zagrebu, bez dodatnih financijskih troškova, da tužiteljica ima punomoćnika te nužno ne mora osobno pristupiti sudu u Rijeci na glavnu raspravu, da njezin punomoćnik može organizirati zamjenu iz reda odvjetnika sa sjedištem blizu nadležnog suda te to zasigurno neće odvratiti tužiteljicu od traženja sudske zaštite niti uzrokovati neravnotežu u procesnopravnom položaju ugovornih stranaka.
7. Dakle, prvostupanjski sud je zaključio da prorogacijska klauzula nije nepoštena ugovorna odredba u smislu članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03. – dalje: ZZP/03) pa time niti ništetna u smislu članka 87. stavak 1. ZZP/03.
8. Na žalbene navode tužiteljice da predmetna ugovorna odredba stavlja tužiteljicu u neravnopravni položaj u pogledu mogućnosti pristupa sudu obzirom na mjesto njezinog prebivališta ([adresa]), valja odgovoriti da je prvostupanjski sud pravilno obrazložio kako tužiteljica ima punomoćnicu te nužno ne mora osobno pristupiti Općinskom sudu u Rijeci i njezino saslušanje može se provesti zamolbenim putem kod njoj najbližeg suda, pa nisu osnovani žalbeni navodi da bi tužiteljica vođenjem postupka pred sudom u Rijeci bila izložena dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena (ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gr 1-171/2025 od 6. lipnja 2025.).
9. Nema uvjeta niti za utvrđenje mjesne nadležnosti primjenom članka 19.l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15. i 52/16.), odnosno da je tužiteljica podnošenjem tužbe izabrala sud u kojem želi ostvariti zaštitu. Naime, ova odredba Zakona o potrošačkom kreditiranju uređuje međunarodnu, a ne mjesnu nadležnost i ne može se primijeniti na predmetni sporni odnos stanaka.
10. Neosnovano u žalbi navodi tužiteljica da se nadležnost suda treba odrediti uz primjenu članka 59. ZPP-a, odnosno prema poslovnoj jedinici tuženika u Zagrebu jer da je Ugovor o kreditu sklopljen u Filijali Ilica u Zagrebu što spada pod nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Ovo iz razloga što do primjene članka 59. ZPP-a dolazi pod pretpostavkom da je prorogacijska klauzula utvrđena nepoštenom, a time i ništetnom ugovornom odredbom. Kako u ovom slučaju predmetna ugovorna odredba nije utvrđena nepoštenom, to nema uporišta za primjenu odredbi ZPP-a koje uređuju mjesnu nadležnost sudova, pa tako niti za primjenu članka 59. ZPP-a.
11. Slijedom navedenoga, na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je potvrditi prvostupanjsko rješenje.
12. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava žalbe jer njezina žalba nije osnovana.
U Velikoj Gorici 17. ožujka 2026.
Sutkinja
Tihana Cišper
