Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-275/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika LE, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11 i 144/12, – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika LE, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovnog broja K-186/2024-34, od 28. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se djelomice žalba okrivljenika LE te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazani na način da se okrivljeni LE, za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11, za koje je proglašen krivim u izreci prvostupanjske presude, na temelju članka 236. stavka 2. KZ/11 , osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci.

II. U preostalom dijelu žalba okrivljenika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Novom Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika LE zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 236. stavku 2. KZ/11 te ga je , na temelju te odredbe, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine.

2. Na temelju odredbe članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08), prihvaćen je imovinskopravni zahtjev oštećenika ŠE te je naloženo okrivljeniku u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude oštećenom ŠE isplatiti iznos od 158.850,00 kn /21.083,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima , koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5% poena, koje teku od 4. svibnja 2014. pa do isplate.

3. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. ZKP/08, u svezi članka 145. stavka 2. točaka 6., 7. i 8. ZKP/08, naloženo je okrivljeniku LE podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, kao i trošak na ime nužnih izdataka i nagrade postavljenog branitelja i opunomoćenika oštećenika, o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje (članak 148. stavaka 4. ZKP/08).

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni LE po svojoj braniteljici, Saši Brođanac, odvjetnici u odvjetničkom društvu Jukić & Partneri j.t.d. Zagreb, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka , s prijedlogom da se preinači pobijana presuda i okrivljenika "oslobodi krivnje".

5. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je i okrivljenik LE osobno, zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, apsolutno bitnih povreda kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima postupka", s prijedlogom da ga se oslobodi optužbe.

6. S obzirom na to da su se žalbe koju je okrivljenik podnio po svojoj braniteljici i ona koju je podnio osobno međusobno nadopunjavale i odnosile na iste žalbene osnove te iste razloge, ovaj sud ih je razmatrao kao jedinstvenu žalbu podnesenu u korist okrivljenika.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu , koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

9. Žalba okrivljenika LE je djelomično osnovana.

10. Okrivljenik je u svojoj žalbi istaknuo da bi bitna povreda odredaba kaznenog postupka, bila počinjena na više načina pa je jednu pravno označio kao povredu iz članka 468. stavka 1. točke 8. ZKP/08, koja se odnosi na situaciju kada okrivljenik, koji se na ispitivanju o osnovanosti optužbe na raspravi očitovao da se ne smatra krivim, bez njegova zahtjeva u smislu članka 417a. stavka 5. ZKP/08, ispita prije završetka dokazanog postupka. U konkretnom slučaju okrivljenik LE se očitovao da nije kriv za počinjenje kaznenog djela koje je predmet optužbe te je svoju obranu iznio nakon završetka dokazanog postupka, radi čega se potpuno neosnovano poziva na ovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

10.1. Slijedeću bitnu povredu odredaba kaznenog postupka okrivljeni je pravno označio kao povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, navodeći kako su razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, međutim žalbeni navodi koje je okrivljenik vezao za tu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka se dijelom odnose na žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te će isti biti ocijenjeni u nastavku, u sklopu odgovora na žalbene navode u okviru te žalbene osnove , a dijelom na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 12. Zakon o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08).

10.2. Naime, okrivljenik na više mjesta u svojoj žalbi ponavlja kako mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to na način što su "odbijeni svi dokazni prijedlozi obrane", međutim taj žalbeni navod nije u potpunosti točan. Kod toga je za kazati kako je tijekom postupka, prije ukidanja ranije prvostupanjske presude, okrivljenik predlagao da se kao svjedok pozove i ispita OE, što je prvostupanjski sud tada odbio napraviti, međutim u rješenju ovog drugostupanjskog suda, kojim je prihvaćena žalba okrivljenika i ukinuta prvostupanjska presuda, između ostalog je prvostupanjskom sudu naloženo da barem pokuša utvrditi identitet osoba OE i UE te ih ispita u postupku, što je prvostupanjski sud doista i učinio pa je na taj način navedeni prijedlog okrivljenika prihvaćen i izveden je od strane obrane predloženi dokaz ispitivanjem svjedoka OE.

10.3. Nadalje, braniteljica okrivljenika je predložila pročitati e-mail korespondenciju između ĆE i oštećenog ŠE, koju je namjeravala dostaviti u spis, a koji dokazni prijedlog je sud rješenjem na raspravi od 24. veljače 2025. nepotrebno odbio, uz obrazloženje da se radi o nevažnom prijedlogu, ali se ustvari radi o dokazima koji su već postojali u spisu i koje je prvostupanjski sud doista pročitao u dokazne svrhe, tako da je i taj dokazni prijedlog obrane u svari prihvaćen i izveden na raspravi. Pored toga, na raspravi od 8. siječnja 2025., državni odvjetnik je predložio izvođenje određenih dokaza, između ostalog pribavljanje podatka o osobama UE i PE te njihovo ispitivanje u svojstvu svjedoka, s čim se obrana u potpunosti suglasila pa se može kazati da se radilo o zajedničkim prijedlozima obrane i optužbe, koji su prihvaćeni i na raspravi izvedeni.

10.4. Dokazi koje je prvostupanjski sud odbio izvesti su se odnosili na provođenje grafološkog vještačenja potpisa na ugovoru o kupoprodaji od 23. travnja 2014. te ispitivanje kao svjedoka odvjetnika HE koji je bio branitelj ĆE, čije je ispitivanje predloženo na okolnosti da on, upravo u svojstvu branitelja "ima saznanja o postupanju ĆE". Ispitivanje tog svjedoka je predloženo i na okolnosti liječenja okrivljenika u Srbiji (premda sam okrivljenik nije imao nikakvu medicinsku dokumentaciju o boravku u zdravstvenim ustanovama), odnosno da je okrivljenik u to vrijeme "bio koncentriran na vlastito zdravstveno stanje, a ne na kazneno djelo". Konačno, odbijen je i prijedlog obrane da se u dokazne svrhe pročita uplatnica broj 003/2014 od 14. svibnja 2024. , koju je okrivljenik priložio u spis, a koju je navodno pribavio iz spisa Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-1557/2016, u kojem su okrivljenici on i ĆE. Vezano za navedene dokazne prijedloge koji su odbijeni za navesti je kako je prvostupanjski sud dao u točki 47. presude jasne i dostatne razloge zbog čega je odbio izvođenje navedenih dokaza, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10.5. Ispitivanje svjedoka HE na okolnosti što je doznao od stranke koju je zastupao kao odvjetnik je potpuno pravilno odbijeno, s obzirom na okolnost da je odvjetnik u obvezi kao tajnu čuvati informacije koje je od klijenta saznao u obavljanju svoje profesije, a osim toga okrivljeni ispušta iz vida da se ovaj postupak ne vodi protiv ĆE pa eventualna saznanja o njegovom postupanju (pri čemu čak nije ni pojašnjeno o kojim postupanjima bi se radilo i kakve veze imaju s okrivljenikom) nisu relevantna za ovaj kazneni postupak. Osim toga, okolnost da bi ovaj svjedok navodno potvrdio kako je okrivljenik u inkriminirano vrijeme bio koncentriran na vlastito zdravlje, a ne na činjenje kaznenih djela je kod utvrđenog činjeničnog stanja bila doista potpuno nevažna. Nadalje, grafološko vještačenje potpisa na kupoprodajnom ugovoru nema ključnu važnost kod jasnog i uvjerljivog iskaza oštećenika ŠE da mu je taj ugovor donio upravo okrivljenik kada su se sastali u Svetoj Nedelji pa i kod same obrane okrivljenika da je on doista pokušavao nabaviti dogovoreno vozilo oštećeniku, dakle da je postupao po predmetnom ugovoru. Konačno, uplatnica koju je okrivljenik dostavio u spis, za koju je predlagao da se pregleda u dokazne svrhe uopće ne potječe iz spisa Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-1557/2016, kako je on to pokušao prikazati, što je prvostupanjski sud nesporno utvrdio pregledom tog spisa, radi čega je pravilno odbijen i taj dokazni prijedlog okrivljenika.

10.6. U kontekstu istaknutih žalbenih navoda treba kazati da sud nije u obvezi prihvatiti svaki dokazni prijedlog obrane, već je ovlašten odbiti izvođenje dokaza pod uvjetima iz članka 421. stavka 1. ZKP/08-26 te je pitanje potrebe prihvaćanja prijedloga stranaka oko izvođenja nekog dokaza podložno ocjeni suda u svakom pojedinačnom slučaju. U situaciji kada je prvostupanjski sud ocijenio da kod utvrđenog činjeničnog stanja, dokazi koje je okrivljenik predložio nisu važni za presuđenje te je obrazložio razloge odbijanja dokaznih prijedloga, ne može se prihvatiti žalbeni navod da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pa se okrivljenik neosnovano žali zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

11. Okrivljenik je u svojoj žalbi istakao kako prvostupanjsku presudu osporava i zbog žalbene osnove "apsolutno bitne povrede Kaznenog zakona iz članka 469. točke 1., 2., 4. i 5. ZKP/08", međutim nije obrazložio na koji način bi bile počinjene te povrede, niti se iz sadržaja žalbe može razabrati što je okrivljenik imao u vidu kada je istakao navedenu žalbenu osnovu. U takvoj situaciji, ovaj drugostupanjski sud je, osim u pravcu žalbenih navoda, prvostupanjsku presudu ispitao povodom žalbe okrivljenika i u onom djelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08-26, međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba. Stoga se okrivljenik neosnovano žali i zbog žalbene osnove povrede kaznenog zakona.

12. Svi ostali žalbeni navodi se ustvari odnose na žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u okviru koje okrivljenik na doista detaljan i opširan način iznosi čitavu kronologiju događanja vezano za kupoprodaju vozila koja je predmet ovog kaznenog postupka te pri tome interpretira dokaze koji su tijekom postupka izvedeni na način kako to ide u prilog njegovoj obrani, pri čemu donosi vlastite zaključke u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja , suprotne od onih prvostupanjskog suda, s konačnom ocjenom kako u ovom postupku nije bilo na potpuno izvjestan i pouzdan način dokazano da bi se u njegovom postupanju ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11 te da je primjenom procesno pravnog pravila "in dubio pro reo", trebalo donijeti presudu kojom se oslobađa optužbe.

13. Međutim, svojim žalbenim navodima okrivljenik nije s uspjehom osporio pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda u tom pravcu, koji je o svim svojim utvrđenjima dao logične, uvjerljive i detaljno obrazložene razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s obzirom na to da ima potporu u dokazima koji su tijekom postupka izvedeni. Pri tome je za navesti kako je okrivljenik svoju obranu bazirao na tezi da su oštećenog ČE ustvari prevarili ĆE i IE te se na više mjesta u žalbi iznosi prigovor kako je sud propustio istražiti ulogu njih dvojice u čitavom ovom slučaju. U odnosu na te žalbene navode prvenstveno treba kazati kako okrivljenik u potpunosti zanemaruje činjenicu da se ovaj postupak nije vodio ni protiv ĆE ni protiv PE , već isključivo protiv njega, a zašto je tome tako nije pitanje za sud , već za tijela kaznenog progona. Sud postupa u okviru optužbe te se prema članku 449. ZKP/08 -26 presuda može odnositi samo na osobu koja je optužna i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržano u podnesenoj, odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici, pri čemu sud nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj ocijeni djela, ali okrivljenika ne može proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onoga koje mu je optužnicom stavljeno na teret. Dakle, sud nije samoinicijativno ovlašten proširivati optužnicu novim okrivljenicima, čak ni u situaciji kada bi tijekom postupka izvedeni dokazi upućivali na zaključak da je možda još netko sudjelovao u počinjenju kaznenog djela koje je predmet postupka, radi čega su ti žalbeni navodi okrivljenika promašeni.

14. Daljnji žalbeni prigovor okrivljenika je bio taj da se presuda isključivo temelji na iskazu svjedoka ŠE, što je međutim samo djelomično točno. Prvenstveno je kod toga za navesti kako je svjedok ŠE vrlo jasno, detaljno i uvjerljivo opisao kako je došlo do toga da stupi u kontakt s okrivljenikom i da od njega zatraži da mu nabavi vozilo Mercedes točno određenog tipa i specifikacija, kako je došlo do plaćanja i zbog čega je novac uplatio na račune fizičkih osoba CE i UE, a ne na račun trgovačkog društva All in d.o.o., opisao je i komunikaciju, ne samo s okrivljenikom, već i s SE i ĆE, pojasnio je na koji način je došlo do potpisivanja ugovora o kupoprodaji vozila te je u konačnici obrazložio zbog čega je odustao od plaćanja daljnjeg iznosa kupoprodajne cijene te zbog čega se odlučio podnijeti kaznenu prijavi protiv okrivljenika. Oštećeni ŠE doista nije imao nikakvog razloga neosnovano teretiti okrivljenika LE niti je imao ikakvog razloga ne iskazati što se točno dogodilo. Čak je za naglasiti kako je, prilikom podnošenja kaznene prijave kao osumnjičenika naveo "LE i dr.", na koji način je jasno dao do znanja kako je moguće da postoje i drugi sudionici u počinjenju kaznenog djela koje prijavljuje, ali zbog čega u konačnici nije došlo do vođenja postupka protiv još neke osobe osim okrivljenika, kako je to već navedeno, nije pitanje za sud. Okrivljenik nije osporio da se dosta nalazio s oštećenim ŠE, da mu je obećao nabaviti vozilo, da mu je dao naputak kome uplatiti novac, ali pri tome pokušava svoju ulogu u svemu minorizirati te nastoji prikazati kako su oštećenog prevarile neke druge osobe, a u konačnici da je i sam oštećenik kriv što mu nije isporučeno vozilo jer nije htio do kraja platiti kupoprodajnu cijenu.

15. Potpuno pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio ovakvu obranu okrivljenika, koja se dodatno vrlo iscrpno ponovno iznosi u žabi, pri čemu dva detalja imaju poseban značaj u kontekstu ocijene uvjerljivosti obrane okrivljenika. Naime, sam okrivljenik je uz žalbu na rješenje o provođenju istrage dostavio određenu dokumentaciju na njemačkom jeziku, kojom je pokušao stvoriti uvjerenje da je od strane ovlaštenog tijela u Republici Njemačkoj izdana prometna dozvola za vozilo, upravo na ime oštećenog ŠE. Međutim, sud je zatražio provjeru navedene dokumentacije te je Nacionalna jedinica Europola Njemačka utvrdila da su ti dokumenti krivotvoreni, da ih nije izdalo nadležno tijelo, da FIN broj ne odgovara registracijskom broju (F-PP 3) te da nositelj nije osoba s podacima LE , kao ni osoba s osobnim podacima ŠE. Kao što je već navedeno , tu dokumentaciju u spis je priložio upravo okrivljenik LE iz čega potpuno jasno proizlazi kako je i nakon pokretanja sudskog postupka pokušao krivotvorenom dokumentacijom otkloniti od sebe krivnju za ovo kazneno djelo.

15.1. Drugi detalj koji je vrlo bitan s aspekta ocjene uvjerljivosti obrane okrivljenika jest taj da je on u tijeku postupka u spis priložio uplatnicu broj 003/2014, od 14. svibnja 2014., koju čak ponovno prilaže i uz svoju žalbu, iz koje bi navodno proizlazilo da je iznos od 124.650,00 kn UE, uz suglasnost PE i u prisustvu odvjetnika HE , predao ĆE, kao vlasniku trgovačkog društva All In d.o.o., 14. svibnja 2014. Okrivljenik je sam kazao kako se radi o dokazu iz spisa Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-1557/2016, u predmetu protiv okrivljenog ĆE i LE, zbog kaznenog djela iz članka 293. stavka 1. i 2. KZ/97 , čime je očito htio prikazati da je novac koji je oštećeni ŠE uplatio na račun UE završio u rukama ĆE. Međutim, prvostupanjski sud je pribavio navedeni spis i pregledao ga u dokazne svrhe te je pregledom spisa utvrdio da u istom uopće ne postoji navedena uplatnica, da u tom spisu oštećeni nije ŠE, kao ni osobe navedene na uplatnici te da se navedena presuda ne odnosi na isto inkriminirano vrijeme kao u ovom postupku. Dakle, i na opisani način okrivljenik, pokušava od sebe otkloniti krivnju, ponovno podmetanjem lažne dokumentacije te unatoč opisanom utvrđenju prvostupanjskog suda, ustrajava u tome čak i u žalbenom postupku.

16. Pored navedenog, za istaknuti je i to kako je iskaz oštećenika ŠE potvrđen i iskazima svjedoka ME, na čiji račun je oštećenik uplatio prvu ratu novca za dogovoreno vozilo te ZE koji je potvrdio da se javio na oglas na Njuškalu kojeg je objavio upravo okrivljenik, da je preko njega trebao kupiti vozilo za što da mu je dao i kaparu, koja mu je kasnije vraćena , baš preko računa ME, uplatom od strane oštećenika. Ovim iskazima ne samo da je potvrđen iskaz oštećenika o dogovoru između njega i okrivljenika za plaćanje prve rate na račun ME, već je demantirana obrana okrivljenika da on nije oglašavao prodaju vozila na Njuškalu i u stvari ukazuje na modus operandi okrivljenika.

16.1. Uz sve navedeno još jedan detalj ukazuje na to da je okrivljenik u čitavom ovom slučaju prijevarno postupao u odnosu na oštećenika ŠE. Naime, u predračunu za navedeno vozilo naveden je VIN broj (broj šasije vozila), koje sadrži osamnaest znakova, dok uobičajeni VIN broj ima sedamnaest znakova (slova, odnosno brojeva). Ovakvo postupanje okrivljenika LE vrlo jasno i nedvosmisleno upućuje na zaključak da je njegova obrana u kojoj poriče počinjenje ovog kaznenog djela, odnosno prebacuje ga na druge osobe, krajnje neuvjerljiva i nelogična te je prvostupanjski sud potpuno ispravno nije prihvatio, već je osnovano , kao vjerodostojan, prihvatio iskaz oštećenog ŠE te je potpuno ispravno na njemu zasnovao svoju presudu kojom je okrivljenika LE , kao ubrojivog počinitelja, koji je ovo kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, koji je bio svjestan protupravnosti svog postupanja i kod nepostojanja niti jednog ispričavajućeg razloga, osnovano proglasio krivim, što okrivljenik navodima svoje žalbe nije s uspjehom osporio. Stoga se okrivljenik neosnovano žali zbog žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

17. S obzirom na to da je okrivljenika LE proglasio krivim zbog počinjenja ovog kaznenog djela, potpuno pravilno je prvostupanjski sud postupio i kada je prihvatio postavljeni imovinskopravni zahtjev oštećenika te ga u cijelosti dosudio , zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Okrivljenik je osporavao takvu odluku suda uz obrazloženje da oštećenik nije ni zatražio da mu se dosude kamate, već da je tražio samo glavnicu, međutim taj žalbeni navod je netočan jer je oštećeni svojim podneskom od 27. 7. 2020. (listovi 282-283 spisa), putem svog opunomoćenika izričito zatražio da mu se dosude i kamate, što je prvostupanjski sud potpuno ispravno prihvatio. Stoga se okrivljeni neosnovano žali i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

18. Što se tiče odluke o kazni, okrivljenik je naveo da prvostupanjsku presudu pobija i zbog te žalbene osnove, ali u tom pravcu nije iznio razloge niti konkretan prijedlog drugostupanjskom sudu. Međutim, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08 -26, ovaj drugostupanjski sud je pobijanu presudu ispitao i u tom pravcu te je utvrdio kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje mogu imati utjecaja na izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije pa je tako ispravno kao olakotne okolnosti okrivljeniku cijenio što je isti oženjen i otac jednog maloljetnog djeteta te protek vremena od počinjenja kaznenog djela na kojeg on sam nije utjecao, dok je isto tako osnovano kao otegotne okolnosti cijenio jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, visinu štete koju je oštećenik pretrpio te motiv počinjenja kaznenog djela , odnosno brzu i laganu zaradu. Isto tako, otegotno je okrivljeniku cijenjeno što je od 2007. do 2013. višestruko osuđivan, ali također i nakon počinjenja ovog kaznenog djela, odnosno sveukupno u 17 navrata, za različita kaznena djela, kako protiv imovine, tako i protiv gospodarstva, a pogotovo što je u osam navrata osuđivan zbog istog kaznenog djela kao i ovoga koje je predmet ovog kaznenog postupka. Stoga je okrivljenika osudio na kaznu zatvora od 3 godine, ocjenjujući kako će se jedino na ovakav način utjecati na okrivljenika da se ubuduće kloni protupravnog postupanja te da će na ovaj način se ostvariti svrha generalne prevencije.

18.1. U takvoj situaciji je potpuno opravdano prvostupanjski sud ocijenio da se svrha kažnjavanja može uspješno ostvariti isključivo kaznom zatvora, međutim ipak se kazna zatvora u trajanju od tri godine ukazuje donekle prestrogo odmjerenom. Ranija, ali i naknadna osuđivanost okrivljenika, posebice okolnost da se ista većim dijelom odnosi na ista kaznena djela, doista ne ostavlja prostora za neku drugu vrstu kaznenopravne sankcije, ali prvenstveno zbog proteka vremena od počinjenja djela, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je primjereno okrivljenika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci jer je upravo takva kazna odgovarajuće prilagođena stupnju krivnje okrivljenika, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, svim okolnostima vezanim uz počinjenja ovog kaznenog djela , kao i osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenika te da će se upravo ovakvom kaznenopravnom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Kod takvog stanja stvari, prihvaćena je žalba okrivljenika u odnosu na žalbenu osnovu odluke o kazni te je preinačena prvostupanjska presuda na način opisan u točki I. izreke.

19. Okrivljenik je samo paušalno naveo da se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, ali u tom pravcu nije dao nikakvo obrazloženje. S obzirom na to da je okrivljenik proglašen krivim, odluka o trošku je ispravno donesena na temelju članka 148. ZKP/08 pa se okrivljeni neosnovano žali i zbog te žalbene osnove.

20. Slijedom navedenog prihvaćena je djelomice žalba okrivljenika te je preinačena prvostupanjska presuda na način opisan u izreci pod točkom I., sukladno članku 486. stavka 1. ZKP/08-26, dok je u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda, sukladno članku 482. ZKP/08-26.

Split, 17. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maria Majić