REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-294/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, protiv tuženog MO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojana Doneskog, Perice Medakovića, Nere Panjkret, Antonija Mihocija i Kristine Burcar Štargl, odvjetnici u Garešnici, uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice SO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Davor Radaković, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužiteljice i umješača na strani tužiteljice izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P-51/2021-78 od 8. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovane žalba tužiteljice i umješača na strani tužiteljice te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P-51/2021-78 od 8. siječnja 2025.
II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i umješača na strani tužiteljice za naknadom troškova žalbe, kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„Tužitelj se odbija s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, vlasnik nekretnine i to novonastale čestice kčbr. [katastarska čestica] kuća [adresa] sa 174 m2, gospodarska zgrada sa 88 m2, dvorište sa 466 m2, ukupno 728 m2, k. o. [katastarska općina] prema geodetskom elaboratu za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta izrađenom u svrhu provedbe rješenja o utvrđivanju građevne čestice, Klasa: UP/I-350- 05/16-05/000105, Ur.broj: 2103/1-09/2-18-0018., od 13. srpnja 2018., te radi evidentiranja, brisanja ili promjena podataka o zgradama ili drugim građevinama koji elaborat je potvrđen po Državnoj geodetskoj upravi, Područni ured za katastar Bjelovar, Odjel za katastar nekretnina Daruvar, Klasa: 932-06/2020-02/166, Ur. broj:
541-16-03/1-20-3. od 25. rujna 2020., koju čine cijela kčbr. [katastarska čestica] u površini od 288 m2, dio kčbr. [katastarska čestica] s površinom od 265 m2 koje su u vlasništvu tužitelja, te dio kčbr. [katastarska čestica] u površini od 175 m2 u vlasništvu tuženika, a što je tuženik MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvo Republike Hrvatske, što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.
Provedba parcelacijskog elaborata iz točke I tužbenog zahtjeva nalaže se ovosudskom zemljišnoknjižnom odjelu.“
II Tužitelj Republika Hrvatska dužna je tuženiku MO iz [adresa], na ime naknade parničnih troškova isplatiti novčani iznos od 1.937,50 EUR (slovima: tisuću devet stotina trideset sedam eura pedeset centi), sve u roku od 15 dana.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupku iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 356. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 355. Zakona o parničnom postupku te odluke o troškovima. Ističe da je sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom, postupku, jer je obrazloženje presude nejasno u pogledu odlučnih činjenica i proturječno u pogledu sadržaja isprava i zaključaka o tim sadržajima. Također, da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i nije pravilno primijenio materijalno pravo. U osnovnom tvrdi da je sud pogrešnom ocjenom dokaza pogrešno zaključio da njen posjed nije pošten odnosno da u predmetnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za stjecanjem prava vlasništva dosjelošću. U nastavku svoje žalbe ponavlja navode iz tužbe koji se odnose na način stjecanja predmetne nekretnine te ukazuje da je u upravnom postupku utvrđena predmetna građevinska čestica, potom je izrađen geodetski elaborat, pa da stoga u ovom postupku želi ozakoniti faktično stanje kakvo je još od trenutka kada je kupio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem Kupoprodajnog ugovora iz 2004. osnovom kojeg je i ušla u posjed koji obuhvaća novoformiranu česticu. Stoga tvrdi da je njen posjed zakonit, istinit i pošten od 2004., da je zakonitost posjeda stekla Kupoprodajnim ugovorom u sadašnjim granicama posjeda (iako k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila predmetom ugovora) i kao takav dan mu je na korištenje u stanju prema kojem je utvrđena građevinska čestica, a kao podloga za geodetski elaborat, koju činjenicu sud niti ne dovodi u pitanje. Navodi da su se prijepori oko predmeta spora i to samo u onom dijelu koji se odnosi na dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 25 m[2] pojavili tek 2019. kada je tuženik kupio tu nekretninu, ali da je sud propustio utvrditi da je do tada tužiteljica stekla vlasništvo sporne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dosjelošću, jer je u vremenu od 2004. do 2014. proteklo deset godina poštenog, istinitog i zakonitog posjeda tužiteljice. Ukazuje da je sud prilikom donošenja predmetne odluke zanemario nalaz vještaka u dijelu u kojem navodi da je moguća izrada novog geodetskog elaborata za formiranje građevne čestice, bez da se obuhvati sporna površina oznake A, s tim da bi u takvoj situaciji zadržavanjem ostalog oblika novoformirane k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ostao „neprirodan“ oblik novoformirane čestice s „uvalom", a izostavljena površina „uvale“ od 25 m[2] ne bi se mogla smisleno koristiti, kao i činjenicu da je sporna čestica formirana u upravnom postupku koji je pravomoćan, neovisno o eventualnim prigovorima tadašnjih vlasnika, iako su se ti prigovori isključivo odnosili na prilazni put nekretnini koja je sada u vlasništvu tuženika i za koji se sada vodi parnica po tužbi ovdje tuženika protiv ovdje tužiteljice. Nadalje navodi da iskaze svjedoka na kojima sud temelji zaključak da sporni dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bio u posjedu umješača, sud nije u potpunosti i pravilno ocijenio, pri čemu je propustio analizirati iskaz nepristrane svjedokinje EO. Ukazuje da činjenica da je APN nudio otkup spornog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ĐO, kao zemljišnoknjižnom vlasniku, ne može dovesti do zaključka da posjednik iste nije bio umješač na strani tužiteljice, jer je otkupom APN htio riješiti pitanje vlasništva. Obzirom da osporava odluku o glavnoj stvari, tužitelj osporava i odluku o troškovima postupka. Potražuje troškove žalbe.
3. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija i umješač na strani tužiteljice iz svih zakonom predviđenih razloga, a prvenstveno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja. Ponavlja navode iznijete tijekom postupka te u osnovnom ističe da je logično i životno da je sporni dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 25 m[2] koristio svaki prijašnji posjednik kuće i gospodarskih zgrada jednako kao i umješač na strani tužiteljice, koje zemljište je nužno za redovito korištenje zgrade, što je i utvrđeno rješenjem o utvrđivanju građevinske čestice koje steklo svojstvo pravomoćnosti, a namjena tog spornog dijela čestice proizlazi iz skice lica mjesta koja je sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka koji prileži predmetu. Ukazuje da je sud zanemario iskaze svjedoka koji su u tom pravcu iskazivali, i to PO, dok je iskaze svjedoka MOR i OO pogrešno ocijenio. Obzirom na navedeno, predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. Sa žalbama tužiteljice i umješača na strani tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).
4.1. Odgovor na žalbe nije dostavljen.
5. Žalba, kako tužiteljice tako i umješača na strani tužiteljice, nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je vlasnica novonastale k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja kuću na adresi u [adresa], s 174 m[2] , gospodarsku zgradu sa 88 m i dvorište sa 466 m ili ukupno 728 m , a koja čestica - prema sačinjenom Geodetskom elaboratu u svrhu provedbe rješenja o utvrđivanju građevne čestice klasa: UP/I-350-05/16-05/000105, urbroj: 2103/1-09/2- 18-0018 od 13. srpnja 2018., te radi evidentiranja, brisanja ili promjena podataka o zgradama ili drugim građevinama, koji elaborat je potvrđen po Državnoj geodetskoj upravi, Područnog ureda za katastar Bjelovar, Odjela za katastar nekretnina Daruvar, klasa: 932-06/2020-02/166, urbroj: 541-16-03/1-20-3 od 25. rujna 2020., se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica], u površini od 288 m[2] , i dijela k. č. br. [katastarska čestica], u površini od 265 m , koje su obje u vlasništvu tužiteljice, te dijela k. č. br. [katastarska čestica], u površini od 175 m[2] , koja je u vlasništvu tuženika, a što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvo tužiteljice, što će u protivnom zamijeniti presuda, pri čemu će provedbu parcelacijskog elaborata izvršiti nadležni Zemljišnoknjižni odjel suda prvoga stupnja. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev u odnosu na sporni dio k. č. br. [katastarska čestica], u površini od 175 m[2] , temelji na institutu dosjelosti.
6.1. Sud prvog stupnja odbio je takav tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, uz obrazloženje da tužiteljica u postupku nije u skladu s odredbom članka 221.a ZPP dokazala da su se u predmetnom slučaju ostvarili uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, oni koji su propisani člankom 159. i člankom 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. - pročišćeni tekst i 94/2017. - ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP), jer nije dokazala da je bila pošten posjednik kako osobno tako i putem svojih pravnih prednika, dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], u površini od 25 m[2] , koja je u zemljišnim knjigama upisana na ime tuženika, koja površina predstavlja sastavni dio te nekretnine koja je u ukupnoj površini od 175 m[2] ušla u sastav novoformirane k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u toj ukupnoj površini sastavni dio geodetskog elaborata čiju provedbu zahtjeva tužiteljica.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama tužitelj ice i umješača na strani tužiteljice te pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. ZPP), ocjena je ovog žalbenog suda da je pobijana presuda u bitnom dijelu pravilna i zakonita.
7.1. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti pa tako ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koje ukazuje tužiteljica, jer je prvostupanjska presuda razumljiva i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost.
7.2. Također, nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP, jer je sud prvog stupnja pristupio ocjeni izvedenih dokaza analitički i kritički, uzimajući u obzir dokaze i u njihovoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, a svoje slobodno uvjerenje o izvedenim dokazima opravdao je uvjerljivim i logičnim razlozima. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi oba žalitelja je da je sud selektivno tumačio iskaze svjedoka posebno iskaze svjedoka MOR i OO, odnosno da je zanemario iskaz svjedoka EO i PO, jer isto ne proizlazi iz stanja predmeta. Istina jest da žalitelji imaju pravo biti nezadovoljni ocjenom iskaza saslušanih svjedoka, konačno i stranaka, i temeljem svoje ocjene tih iskaza imaju pravo smatrati da je tužbeni zahtjev osnovan. Međutim, te okolnosti ne dovode u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te posljedično pravilnost zaključka o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, pa ovaj sud drugoga stupnja poštujući pritom načelo neposrednosti u suđenju suda prvog stupnja, prihvaća zaključak suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
8. Tijekom postupka nije bilo sporno:
- da je tužiteljica vlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];
- da je tužiteljica svoje vlasništvo nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stekla temeljem sudske nagodbe od 23. prosinca 2014. sklopljene pred Općinskim sudom u Daruvaru pod poslovnim brojem R2- 782/2014 temeljem koje je VO, ŠO i nasljednicima ĆO isplatio (kako za tu tako i za ostale nekretnine koje nisu vezane za predmet spora) iznos od 373.650,35 kn – toj sudskoj nagodbi prethodilo je sklapanje Ugovora o kupoprodaji od 26. travnja 2004. koji je utvrđen ništavim;
- da je tuženik vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – vlasništvo je stekao tijekom 2019. kupoprodajom od prethodne vlasnice ĐO, rođene M;
- da nekretnine, i to k. č. br. [katastarska čestica], dio k. č. br. [katastarska čestica] i dio k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], u naravi predstavljaju kuću i dvorište na adresi u [adresa], u posjedu koje je ovdje umješač na strani tužiteljice od 2004., u koji posjed je uveden od strane Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, a što proizlazi iz zapisnika o primopredaji obiteljske kuće u državnom vlasništvu;
- da je naknadno utvrđeno da kupoprodajom, odnosno isplatom k. č. br. [katastarska čestica] tužiteljica nije u cijelosti riješila pitanje vlasništva nekretnine na kojoj se nalazi kuća i dvorište na adresi u [adresa], jer su objekti iste dijelom položeni i na k. č. br. [katastarska čestica], koja je u vlasništvu sada tuženika;
- da je tužiteljica u pravcu rješavanja vlasničkopravnih odnosa na nekretnini koju koristi umješač na strani tužiteljice naručila izradu parcelacijskog elaborata koji je ovjeren po Državnoj geodetskoj upravi, Područnog ureda za katastar Bjelovar, Odjela za katastar nekretnina Daruvar, klasa: 932-06/2020-02/166, urbroj: 541-16-03/1-20-3 od 25. rujna 2020., kojim je predviđeno formiranje nove k. č. br. [katastarska čestica], kuća, [adresa], s 174 m[2] , gospodarska zgrada s 88 m , dvorište s 466 m , ukupno 728 m , koju bi u naravi činila kuća s kućnim brojem 33, gospodarske zgrade i dvorište u [adresa] - radi se o nekretnini koja bi obuhvatila cijelu nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dio k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te 175 m[2] nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve to sukladno pravomoćnom i izvršnom rješenju o utvrđivanju građevinske čestice od 13. srpnja 2018.;
- da je tuženik u svom odgovoru na tužbu naveo da se ne protivi da dio njegove k. č. br. [katastarska čestica] uđe u sastav novoformirane k. č. br. [katastarska čestica], ali samo onaj dio koji se odnosi na građevinski objekt - 1 metar u širinu od građevinskog objekta - kuće prema k. č. br. [katastarska čestica], te 2 metra od građevinskog objekta - kuće prema k. č. br. [katastarska čestica] (od kuće do stare željezne ograde kako je to danas i vidljivo na terenu) jer ne spori da taj dio ulazi u sastav nekretnine tužiteljice, međutim protivi se, odnosno osporava, da ostatak k. č. br. [katastarska čestica] koji je obuhvaćen parcelacijskim elaboratom, a koji se odnosi na onaj dio koji se proteže od stare željezne ograde prema k. č. br. [katastarska čestica], uđe u sastav novoformirane čestice k. č. br. [katastarska čestica], jer tvrdi da se radi o dijelu nekretnine koji nije bio u posjedu tužiteljice niti korisnika obiteljske kuće – umješača na strani tužiteljice, već isključivo u posjedu tuženika i njegovih pravnih prednika;
- da je radi identifikacije predmetne nekretnine, i to novoformirane k. č. br. [katastarska čestica] koja je predložena parcelacijskim elaboratom ovjerenim po Državnoj geodetskoj upravi, Područnog ureda za katastar Bjelovar, Odjela za katastar nekretnina Daruvar, klasa: 932-06/2020-02/166, urbroj: 541-16-03/1-20-3 od 25. rujna 2020., tijekom postupka proveden očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernične struke ŽO, koji je sačinio skicu lica mjesta koja je sastavni dio njegova osnovnog nalaza i mišljenje i dopune istoga (kojeg parnične stranke konačno prihvaćaju, a sud ga ocjenjuje objektivnim i stručnim) i u kojoj je posebno označio oznakom A površinu 25 m[2] u odnosu na koju se tuženik protivi tužbenom zahtjevu a oznakom B površinu od 150 m[2] u odnosu na koju se tuženik ne protivi tužbenom zahtjevu - u oba slučaja radi se o sastavnim dijelovima sadašnje k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. [katastarska općina].
, koja je u vlasništvu tuženika;
- da iz dopune nalaza i mišljenja imenovanoga vještaka proizlazi da je moguća izrada novog geodetskog elaborata za formiranje građevne čestice bez da se njime obuhvati sporna površina oznake A, ali da bi u takvoj situaciji zadržavanjem ostalog oblika novoformirane k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ostao „neprirodan“ oblik novoformirane čestice sa „uvalom“, a izostavljena površina „uvale“ od 25 m[2] ne bi se mogla smisleno koristiti;
- da je tuženik, nakon što je 2019. kupio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i uknjižio se kao vlasnik iste, ogradio ju prema novoformiranoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obuhvativši pritom njen sporni dio u površini od 25 m[2] – površina oznake A, koji od tada drži u posjedu;
- da je zbog takvog tuženikovog postupanja umješač na strani tužiteljice protiv istoga pokrenuo postupak smetanja posjeda koji se vodio pred prvostupanjskim sudom vodio pod poslovnim brojem Psp-21/2019, u kojem je njegova tužba pravomoćno odbačena kao nepravovremena - postupak je u fazi revizijskog postupka.
8.1. Tijekom postupka je bilo sporno, a i sada je u fazi žalbenog postupka, da li su se u predmetnom slučaju ispunili uvjeti za tužiteljičinim stjecanjem prava vlasništva osnovnom dosjelosti na dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja ulazi u sastav novoformirane k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to posebno onom koji je skicom lica mjesta sačinjenom za potrebe ovoga postupka označen slovom A.
9. Odredbom članka 388. ZVDSP propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako nije drukčije određeno (stavak 1.), a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.). Rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka, ali ne duže nego što bi trebao isteći rok određen tim zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu (stavak 3.).
9.1. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je samostalan, zakonit, istinit i pošten posjed ili barem samostalan pošten posjed. Poštenje posjednika se presumira (i samostalnost). Posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (članak 72. stavak 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/1980. i 36/1990., „Narodne novine“ broj 53/1991. i 91/1996. - dalje: ZOVO), odnosno ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed iz članka 18. stavka 1. ZVDSP). Istinit je posjed, u smislu članka 18. stavka 2. ZVDSP, onaj koji nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom, a niti zlouporabom povjerenja. Posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (članak 72. stavak 2. ZOVO) pri čemu se savjesnost posjeda pretpostavlja (članak 72. stavak 3. ZOVO), odnosno posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje posjeda prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18. stavak 3. ZVDSP). Prema članku 18. stavku 5. ZVDSP posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Stoga, i po odredbama ZOVO i ZVDSP poštenje posjednika se presumira, a tko tvrdi suprotno mora dokazati (konkretno tuženik).
9.2. Odredbom članka 28. ZOVO bilo je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina (stavak 2.), a da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina (stavak 4.). Prema članku 159. ZVDSP dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (stavak 1.). Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 2.), a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 3.).
9.3. Dakle, u skladu s navedenim odredbama da bi se steklo pravo vlasništva na temelju dosjelosti nije dovoljno utvrditi da je tužiteljica u posjedu spornog dijela novoformirane k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već je potrebno da taj posjed ima određene, zakonom propisane kvalitete, a upravo u odnosu na te okolnosti tužiteljica, i prema pravnom shvaćanju ovog suda drugoga stupnja, nije ponudila dokaze koji bi na siguran način, onaj koji zahtjeva sudska odluka, opravdali njene tvrdnje da su posjednici kuće na adresi u [adresa], prije umješača na strani tužiteljice, posjedovali spornu površinu oznake A, odnosno da bi bili pošteni posjednici - isto se odnosi i na umješača na strani tužiteljice od trenutka kada je stupio u posjed kuće na toj adresi (2004.), koji bi protekom određenog vremena stekli pravo vlasništva dosjelošću, već suprotno, da je tuženik dokazao da je on osobno (od trenutka kupnje nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) a da su prije njega njegovi pravni prednici koristili taj sporni dio označen oznakom A, kao pošteni posjednici, pa je stoga, suprotno žalbenim navodima oba žalitelja, sud prvoga stupnja pravilno postupio kada je primjenom pravila o teretu dokazivanja (221.a ZPP) zahtjev tužiteljice u cijelosti odbio kao neosnovan, pa i u onom nespornom dijelu novoformirane dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je skicom lica mjesta vještaka mjernične struke označen oznakom B - površina od 150 m[2] , jer tužiteljica zahtjeva utvrđenje prava vlasništva prema geodetskom elaboratu sastavni dio koga je ne samo nesporni već i sporni dio novoformirane čestice, pa usvajanjem zahtjeva samo u dijelu nije bilo moguće jer se takav elaborat ne bi mogao provesti u zemljišnim knjigama, što je tužiteljica i zahtijevala.
9.4. Dakle, činjenična utvrđenja i odluku suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima oba žalitelja.
10. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navod oba žalitelja da je sud pogrešnom ocjenom izvedenih dokaza pogrešno zaključio o izostanku zakonom propisane kvalitete posjeda tužiteljice i umješača na strani tužiteljice u odnosu na spornih 25 m[2] .
10.1. Tužiteljica i umješač na strani tužiteljice prema ukupnosti svih provedenih dokaza, kako materijalnih tako i personalnih (koje je sud ocjenjivao sukladno ovlaštenjima iz članka 8. ZPP), kvalificirani su posjednici – samostalni, zakoniti i pošteni u odnosu dio tuženikove nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji nije sporan a to je prostor označen oznakom B. Radi se o prostoru koji se prema nekretnini tuženika na kojoj se nalazi ruševna kuća, prostire do stare žičane ograde koju je umješač na strani tužiteljice porušio i na njenom mjestu u pretežnom dijelu i to između točaka 104, 107 i 103 postavio novu žičanu ogradu. Međutim, dio nekretnine tuženika , i to onaj sporni označen oznakom A, tužiteljica i umješač na strani tužiteljice koristili su kao nepošteni posjednici, jer su znali da je upisani zemljišnoknjižni vlasnik tog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] treća osoba, i to ĐO (isto proizlazi i iz dopisa Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva od 16. veljače 2011. koji prileži stranici 81 prvostupanjskog spisa), koja iako nije faktično držala u posjedu taj dio, sudjelovala je u postupku koje je tužitelj ica nakon toga pokrenula u pravcu usklađenja zemljišnoknjižnog stanja s faktičnim stanjem, pa je tako uz umješača sudjelovala i u postupku formiranja nove odnosno predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – taj postupak započeo je tijekom 2013., iskazujući protivljenje načinu na koji je predviđeno korištenje iste u spornom dijelu. Dakle, ukoliko su tužiteljica i umješač na strani tužiteljice i bili pošteni posjednici spornih 25 m[2] nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], njihovo poštenje je „otpalo“ onog trenutka kada su saznali da u posjedu drže ono što nije njihovo , odnosno što im ne pripada – najkasnije 2010. (stranica 65 prvostupanjskog spisa), pa se stoga prihvaća zaključak suda prvoga stupnja da su tužitelj ica i umješač bili nesavjesni posjednici spornog dijela nekretnine, koju je okolnost tuženik, kao upisani zemljišnoknjižni vlasnik i posjednik tog dijela nekretnine od 2019., i dokazao ukupnošću svih provedenih dokaza, a ne samo činjenicom upisa svog prava vlasništva njega i njegova pravna prednika u zemljišne knjige.
11. Ovdje se posebno ističe, da od trenutka stupanja u posjed spornog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od strane tužiteljice i umješača na strani tužiteljice, odnosno od 2004. pa do trenutka kada su oni postali nesavjesni, odnosno kada su saznali da drže u posjedu ono što im ne pripada, nije protekao zakonom propisani rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću - onaj predviđen člankom 159. stavkom 3. ZVDSP, pri čemu se ističe, da je sud pravilno zaključio, da tužiteljica dokazima provedenim tijekom postupka nije na siguran način dokazala, onaj koji zahtjeva sudska odluka, da su pravni prednici tužiteljice prije umješača na strani tužiteljice uopće bili posjednici predmetnog dijela nekretnine oznake A, a ukoliko su i bili, da bi bili pošteni posjednici.
12. U odnosu na žalbene navode, kako tužiteljice tako i umješača na strani tužiteljice, valja reći da je tuženik od svoje pravne prednice 2019. kupio nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje je ona bila zemljišnoknjižni vlasnik, dakle kupio je nekretninu s povjerenjem u zemljišne knjige, u posjed koje je i uveden, pa iako je sastavni dio te kupljene nekretnine bio i sporni dio označen oznakom A, iz stanja predmeta ne proizlazi da je u tom trenutku, tuženik imao bilo kakav razlog sumnjati da mu ne pripada ono što je kupio odnosno da mu ne pripada taj sporni dio, a posebno da bi taj sporni dio predstavljao dio zemljišta koje je nužno za redovito korištenje kuće i gospodarskih objekata koje koristi umješač na strani tužiteljice.
13. Na pravilnost i zakonitost pobijane odluke ne utječe činjenica što je pravomoćnim rješenjem o formiranju nove k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a sukladno kojem je izrađen geodetski elaborat koji je predmet tužbenog zahtjeva tužitelja, obuhvaćena i sporna površina od 25 m[2] , jer to rješenje koje je donijeto u upravnom postupku ne može imati utjecaj na vlasnička prava spornog dijela nekretnine.
14. Ostali žalbeni navodi tužiteljice i umješača na strani tužiteljice ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost predmetne presude.
15. Obzirom je pravilna odluka o glavnoj stvari, pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka, koja je po osnovu pravilno utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP, a po visini pravilno je odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.).
16. Obzirom na sve navedeno, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odbiti žalbe tužiteljice i umješača na strani tužiteljice kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.
17. Odluka o troškovima žalbi temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP.
U Puli-Pola 16. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Nataša Babić
