REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2470/15-133

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari tužitelja ST, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Renata Plešnar, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, OIB 46377257342, Šalata 2, kojeg zastupa punomoćnik RT, dipl iur., zaposlenik tuženika po generalnoj punomoći S-997/23, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa Krešimir Ćurković, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 25. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka i umješača 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb da tužitelju BT isplati iznos od 250.000,00 kn sa zateznim kamatama po stopi određenoj čl. 29. St. 2. ZOO-a koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućim od 26.1.2014.g. pa do isplate, te daljnji iznos od 788.877,00 kn sa zateznim kamatama po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućim od podnošenja ove tužbe, te da mu naknadi trošak ovog postupka kao i da na te troškove plati zakonske zatezne kamate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućim od dana donošenja ove presude pa do isplate."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi parnični trošak umješaču u iznosu od 28.023,75 eur sa zateznima kamatama od 16. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prema navodima tužbe od 17. lipnja 2015. otac tužitelja, ST, preminuo je 25. siječnja 2014. nakon dugotrajnog i bezuspješnog liječenja malignog tumora grkljana od kojeg je liječen u Kliničkom bolničkom centru Zagreb nakon što je na kontroli zbog operacije glasnica koju je imao 2006., dr. STG na pregledu od 12. siječnja 2010. odredila da se napravi biopsija, očigledno sumnjajući na malignu bolest. Nadalje, tužitelj navodi da je dr. OT otišla u mirovinu, a na njenom mjestu da je nastavila raditi dr. VT koja na obavljenom pregledu 3. ožujka 2010. nije poslala pokojnog KT na biopsiju, kako je to bilo ordinirano u njegovog zdravstvenom kartonu kojeg je imala kod sebe, već ga je poslala gastroenterologu. S obzirom da je i dalje imao smetnje, ponovno je došao na pregled 9. lipnja 2010. prilikom kojeg ga dr. VT opet nije poslala na biopsiju, već je dijagnosticirala kiselinu, te isto tako ni na kasnijim kontrolama 2010. i 15. veljače 2011. nije poslan na biopsiju, niti na bilo koji drugi dijagnostički pregled, iako se žalio na simptome koji su trebali upućivati na dodatne preglede. Nakon toga na kontroli 1. 9.2011. u nalazu dr. VT navodi se da je nalaz uredan, te je naručen na kontrolu za 6 mjeseci, da bi 15 dana od tog pregleda otac tužitelja primijetio promjenu u glasu kao promuklost, te samoinicijativno otišao na pregled **.**.2011. kod dr. VT tražeći CT ili MR pregled, koji bi otkrio uzrok pogoršanja odnosno tumor laringsa, ali da je dr. VT rekla da to nije potrebno, da je lagana upala i refluks, te ga je naručila na pregled za 4 mjeseca i fiberskopiju (fiberoendoskopija) laringsa. Tužitelj navodi da je njegov otac zbog sve težeg govora i otežanog disanja samoinicijativno otišao na pregled dr. VT **.**.2011. radi daljnjih potrebnih pretraga, ali ona je i dalje tvrdila da je sve u redu, te ga naručila u prvom mjesecu 2012. na fiberskopiju laringsa i strogoskopiju, da bi to kasnije prebacila u trećem mjesecu 2012. koju nikada nije učinila, iako je otac tužitelja ponovno samoinicijativno došao na pregled 11.1.2012. Navodi da je dr. VT ponovno odbila daljnju dijagnostiku i na pregledu oca tužitelja 15.2.2012. tvrdeći da su njegovi problemi na bazi živaca, ali da se stanje oca tužitelja i dalje pogoršavalo, te je opet došao na pregled 14.3.2012. na kojem dr. VT opet ništa novo nije utvrdila da bi na isključivo traženje tužitelja pristala poslati ga na kirurgiju gdje je pregledan od strane dr. GT koji je utvrdio TM laringis, indicira LMS i prethodno CT vrata, s kojom dokumentacijom su se vratili dr. VT i ona se čudila kako to nije vidjela, prepisala nalaz kirurga kao svoj nalaz te oca tužitelja uputila na bolničko liječenje, ali da je otac tužitelja preminuo **.**.2014. nakon dugotrajnih patnji i bolova. Navodeći da je tuženik ustanova koja je odgovorna za rad svojih zaposlenika, a da iz gornjih navoda proizlazi da je zaposlenica tuženika dr. VT zbog greške u izboru dijagnostičkih i terapijskih metoda, uzrokovala prekasno otkrivanje karcinoma kod oca tužitelja, što je rezultiralo njegovom preranom smrću.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u tužbi tužitelj traži naložiti tuženiku da mu naknadi neimovinsku štetu zbog smrti bliske osobe u iznosu 250.000,00 kn /33.180,70 eur sa zateznim kamatama 26. siječnja 2014. do isplate, te imovinsku štetu od 788.877,00 kn zbog gubitka pomoći i prihoda smrću oca tužitelja, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi navodima tužbe, osporava aktivnu legitimaciju, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te tijek zateznih kamata. Navodi da je pok. ST tijekom bolesti adekvatno, liječen i podvrgnut odgovarajućim dijagnostičko terapijskim postupcima, te da da u procesu njegova liječenja nije prisutan propust od strane Kliničkog bolničkog centra Zagreb, , te da je pok. ST imao dva rizična čimenika koji su doveli do malignog tumora grkljana – dugogodišnje pušenje i povratak želučane kiseline u području stražnjeg dijela glasnica, te da je s obzirom na te činjenice jedina adekvatna terapija kod pok. ST provedena. Navodi da je pok. ST redovito praćen fiberendoskopskim pregledom, te kada je uočena promjena sluznice da je poslan na radiološku dijagnostiku radi daljnjeg liječenja i da je postupak daljnjeg liječenja, s obzirom n a lokalizaciju tumora, bio identičan kao i da je tumor slučajno identificiran biopsijom makroskopski nepromijenjene sluznice što nije princip praćenja takvih bolesnika, jer nije moguće odrediti koji dio tkiva uzeti za analizu ikoliko sluznica nije promijenjena makroskopski, kao i da j pok. ST bio visokorizičan bolesnik i da su druge bolesti doprinijele oslabljenom imunološkom sustavu i razvoju bolesti na taj način unatoč primjeni adekvatnog liječenja.

3. Podneskom od 3. ožujka 2016. Croatia osiguranje d.d. prijavila je svoje miješanje u ovoj pravnoj stvari na strani tuženika, navodeći da je tuženik imao kod umješača zaključenu policu osiguranja od javne odgovornosti broj 007624106139 u vrijeme štetnog događaja sa osiguranom svotom u iznosu od 200.000,00 kn. Umješač se u cijelosti pridružio tuženikovim navodima iz odgovora na tužbu te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 16. veljače 2015. (list 4 do 6 spisa), odgovor tuženika na odštetni zahtjev od 13. travnja 2015. (list 7 spisa), medicinsku dokumentaciju pok. KT (list 8 do 119, 239 do 265 spisa), saslušani su svjedoci dr. ČT i dr. GT (list 147 i 148 spisa), saslušana je svjedokinja dr. VT (list 165 do 167 spisa), saslušan je tužitelj u svrhu dokazivanja (list 181 do 184 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po Medicinskom fakultetu u Rijeci od 11. siječnja 2017. po vještaku prof. dr.sc. Radanu Starčeviću, specijalistu otorinolaringologu i subspecijalistu plastične kirurgije i vrata (list 192 do 206 spisa), izveden je dokaz usmenim očitovanjem vještaka dr. Radan Starčević (list 277 do 279 spisa), te je izvršen uvid u pisano očitovanje vještaka dr. Starčević (list 280 do 283 spisa), saslušan je vještak dr.sc. Dubravko Manestar, sudski vještak otorinolaringolog (list 360 do 361 spisa), saslušana je svjedokinja prof.dr. STG (list 387 do 389 spisa), izveden je dokaz novim medicinskim vještačenjem po dr. Dariju Šoš, otorinolaringologu, audiologu i plastičnom kirurgu glave i vrata od 10. veljače 2023. (list 402 do 417 spisa) te je izveden dokaz usmenim očitovanje dr. DT (list 450 do 458 spisa)

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu prema kriteriju duševnih boli zbog smrti bliske osobe, te imovinsku štete zbog gubitka pomoći i prihoda, sve kao posljedice smrti oca tužitelja, pok. ST uzrokovane greškom u njegovom liječenju, odnosno izboru dijagnostičkih i terapijskih metoda od strane zaposlenice tuženika, dr VT, kao uzroku prekasnog otkrivanja maligne bolesti i prerane smrti oca tužitelja.

7. Nije sporno da je pok. ST otac tužitelja i da je bio liječen u ustanovi tuženika pod dijagnozom malignog tumora grkljana, te da je pok. ST umro **.**.2014.

8. Sporno je postojanje uzročno posljedične veze između smrti oca tužitelja i pravovremenosti dijagnosticiranja malignog oboljenja grkljana, odnosno jesu li liječnici tuženika koji su sudjelovali u liječenju sada pok. ST postupili protivno pravilima medicinske struke s obzirom da je dijagnosticiranju bolesti prethodilo razdoblje liječenja od 2010. do 2012., te da li bi ranije dijagnosticiranje bolesti utjecalo na otkrivanje tumora grkljana i njegovo izlječenje, odnosno dužinu i kvalitetu života oca tužitelja.

9. Odgovornost bolnice za štetu procjenjuje se primjenom odredbe čl. 1045. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), po načelu presumirane krivnje, što znači da bolnica mora dokazati da je u svemu postupila na način koji je propisan pravilima liječničke struke, te da do štete nije došlo niti zbog obične nepažnje liječnika, odnosno da su liječnici tuženika pružili odgovarajuću zdravstvenu zaštitu pok. BT i da nema njihove krivnje za štetu koju zbog smrti pok. BT tužitelj trpi.

10. Prema odredbi čl. 120. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 121/03, 44/05, 48/05, 85/06, 117/08 i 150/08- dalje ZZZ) i čl. 2. Zakona o liječništvu ("Narodne novine" broj 121/03 i 117/08 – dalje: ZL) pod pojmom liječničke greške podrazumijeva se postupanje suprotno od onog koji nije u skladu s pravilima i metodama rada zdravstvene struke ili znanstvenim spoznajama, a kojima se ugrožava život i zdravlje ljudi ili kao nepoštovanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke pri čemu nije potreba kumulacija ovih pretpostavki, već je dovoljno da se počini na jedan od iznesena dva načina.

11. Nadalje valja reći da u okvirima općih pravila obveznog prava naknada štete zbog nesavjesnog i/ili neodgovarajućeg postupanja liječnika prilikom kakvog oblika zdravstvenog zbrinjavanja pacijenta pretpostavlja individualnu pogrešku ili propust zdravstvenih djelatnika koja je dovela do neočekivanog i/ili neuobičajenog pogoršanja zdravstvenog stanja pacijenta.

12. Da bi se radilo o nesavjesnom liječenju, kao štetnoj radnji (pretpostavki odštetne odgovornosti) potrebno je da se primjena određenog načina liječenja ili primjena određenog sredstva u konkretnom slučaju može označiti kao očito nepodobna, odnosno potrebno je utvrditi običnu povredu profesionalne dužnosti koja predstavlja odstupanje od općeprihvaćenih pravila profesije s negativnom posljedicom takvog postupanja, u konkretnom slučaju je li dijagnoza maligne bolesti zbog propusta liječnika postavljena sa zakašnjenjem u odnosu na postojeće znakove te bolesti, te da li bi u slučaju ranijeg dijagnosticiranja maligne bolesti liječenje imalo drugačiji ishod po zdravlje i život pok. BT.

13. Također treba imati u vidu kod odlučivanja postoji li odgovornost liječnika da zdravstveni radnik u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti mora postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, a to znači s pažnjom dobrog stručnjaka sukladno odredbi čl. 10. st. 2. ZOO, s obzirom da ''liječnička greška'' mora biti uzrok štete koja je nastupila, odnosno u konkretnom slučaju potrebno je dokazati je li zbog greške u izboru dijagnostičkih i terapijskih metoda zaposlenice tuženika, dr. VT, prekasno otkrivanje karcinoma kod oca tužitelja imalo za posljedicu njegovu preranu smrt.

14. Tužitelj dosljedno činjeničnim navodima tužbe i u svom iskazu tvrdi da je dr VT od 2010., kada je preuzela liječenje njegovog pok oca nakon odlaska dr OT u mirovinu, nije po njezinoj preporuci provela dijagnostičku pretragu biopsiju kojom se mogao tumor grkljana dijagnosticirati već 2010. kada je dr OT već uočila promjene na grkljanu, te da je Dr VT odgađala i fibroskopiju do 14.3.2012. kada je kirurg dr GT njegovom ocu potvrdio dijagnozu tumora grkljana. Smatra da bi preporučenom biopsijom 2010. već tada bio otkriven tumora grkljana i da je njegov otac mogao puno dulje živjeti i ne prolaziti velike patnje 4 godine do svoje smrti. Naveo je i da dr GT nije preporučio zračenje njegovom ocu nakon operacije odstranjenja grkljana, iako dr GT u svom znanstvenom radu navodi da je nakon operacije odstranjenja grkljana uvijek potrebno zračenje zbog mogućeg ostanka neke stanice u okolnom tkivu.

15. Iz iskaza svjedoka dr ČT proizlazi da je sa zdravstvenim stanjem i liječenjem pok. BT u Klinici za uho, grlo nos, KBC Zagreb koje je bio šef, bio upoznat u redovnim vizitama, a ne kao njegov liječnik, te nema saznanja da je bilo propusta u njegovom liječenju. Iskazao je i da se u razdoblju od 2010. do 2012. medicinska dokumentacija u ambulantama nije vodila u elektronskom obliku niti se igdje posebno pohranjivao pisani oblik već su pacijenti sobom na pregled nosili povijesti bolesti koju su dobivali u jednom primjerku.

16. Iz iskaza dr GT, pročelnika Zavoda za tumore glave i vrata u KBC Zagreb, proizlazi da kao liječnik pok. AT ima neposrednih saznanja o njegovom liječenju u Zavodu gdje je dva puta operiran, nakon drugog puta i podvrgnut zračenju te je naposljetku umro. Iz medicinske dokumentacije u koju je imao uvid smatra da je pok. AT na Fonijatrijskom odjelu redovito praćen, da je iz tog odjela upućen u njegov Zavod samo sa sumnjom na moguće maligno oboljenje i svi pregledi kojima je sumnja na to oboljenje potvrđena, obavljeni su u Zavodu, a ne na Fonijatrijskom odjelu

17. Svjedokinja dr VT liječila je pok oca tužitelja na Fonijatrijskom odjelu, te da nije imala saznanja za nalaz njegove ranije liječnice dr. ŠT, kao kojim bi bila preporučena biopsija kao i da taj nalaz ionako ne bi promijenio njezin stav, jer je prije svog današnjeg iskaza izvršila uvid u svu dokumentaciju i utvrdila da taj nalaz nije moguće prihvatiti kao nešto na što bi se uopće referirala, jer je na njemu naznačen krivi datum, na nalazu nema imena ni prezimena pacijenta, faksimila liječnika, a niti žiga ustanove (list 52 spisa). Navela je da je tumor dijagnosticirala 2012. ili 2013. pretragom fibroskopije laringsa, a istog dana je otac tužitelja naručen i na biopsiju, koja je kasnije potvrdila tu dijagnozu tumora, kao i da se CT pretraga ne radi u dijagnostičke svrhe, osim ako tumor nije dokazan. Od 2010. pa do 2012. ili 2013. obavljala je vizualne preglede i tek kada je na temelju istih uočila tumoroznu tvorbu na grlu pokojnog, uputila ga je na biopsiju.

17.1. Iz iskaza svjedokinje VT proizlazi da je prije ovog iskazivanja kao svjedok, ipak u medicinskoj dokumentaciji pok. oca tužitelja pronašla nalaz dr ŠT na koji se tužitelj referira, ali da preporuku iz njega ne bi prihvatila zbog nedostataka u formi nalaza. Proizlazi i da je pok. ocu tužitelja od 2010. do postavljene dijagnoze tumora obavljala samo vizualne preglede, te da je pretragom fibroskopije laringsa uočila tumorske tvorbe nakon čega ga je uputila na biopsiju koja je to potvrdila, o čemu je dr GT suprotno iskazivao navodeći da su svi pregledi kojima je sumnja na to oboljenje potvrđena, obavljeni u Zavodu, a ne na Fonijatrijskom odjelu.

18. Na spornu okolnost zakašnjelog dijagnosticiranja tumora grkljana i smrtne posljedice proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, koji je za vještačenje odredio izvr. prof. dr. sc. Radana Starčevića.

18.1. Prema mišljenju vještaka dr Starčevića probnu biopsiju nije potrebno učiniti ( teško odrediti odakle treba uzeti tkivu za PH analizu) ako je nalaz učinjenih fiberendoskopski pregleda laringsa svaka 3-4 mjeseca na površinskoj sluznici u laringsu bio uredan. Smatra da s obzirom da nikada i nigdje nije detaljno opisan lokalni nalaz u laringsu, odnosno sukladno tome određen T stadij što je osnovno, da u prognozi apsolutno nije moguće odrediti postotak koliko bi ranije dijagnosticiranje utjecalo na izlječenje odnosno dužinu i kvalitetu života pokojnog AT. Prema dostupnoj dokumentaciji vještak smatra da čak i da je 2010. uzeta probna biopsija i dokaza maligni tumor u obzir bi došla samo operacija totalne laringetomije- odstranjenja čitavog laringsa s obzirom na lokalizaciju, a ne veličinu tumora, što je i učinjeno u 4. mjesecu 2012. Smatra da pok. KT nije trebalo odmah po prvoj operaciji u 4. mjesecu 2012. uputiti na onkološku terapiju, jer bi se tako oduzela mogućnost liječenja u slučaju pojave recidiva tumora ili pojave metastaza, a ne postoji garancija da bi se bilo kakvom onkološkom terapijom to spriječilo ili odgodilo, već takve pacijente radikalno operirane - bez ostataka tumora i dokazanih metastaza potrebno je redovito kontrolirati u slučaju da je lokalni nalaz uredan, CT vrata uredan i pacijent nema tegoba. Konačno, vještak zaključuje da ne postoji direktna uzročna veza između smrti gospodina KT i vremena dijagnosticiranja zloćudnog tumora laringsa jer je 10-tak godina bolovao od laringofaringealnog refluksa - vraćanja želučane kiselino što je znatno oštetilo sluznicu laringsa i time indirektno omogućilo brzi rast, a ne pojavu. S obzirom na niz čimbenika prognoza bilo koje, a pogotovo maligne bolesti, nikako se ne može tvrditi da bi svi pacijenti dulje živjeli, kada bi im se tumor ranije otkrio. U ovom slučaju bez obzira na veličinu tumora koji je lokaliziran u području stražnje komisure, prema vještaku uvijek i jedino treba napraviti totalno laringektomiju, što je ovdje i učinjeno.

18.2. S obzirom da dr VT niti ne tvrdi da je ocu tužitelja radila fiberendoskopske preglede laringsa svaka 3-4 mjeseca i da su nalazi istih bili uredni i da zato nije bilo potrebno provesti biopsiju, već je učinila samo jedan koji je potvrdio sumnju u tumor grkljana, to iz iskaza dr VT i nalaza i mišljenja dr Starčević valja zaključiti da je u medicinskoj dokumentaciji pok. KT dostupnoj dr VT bio nalaz dr ŠT, na koji je upućivao i tužitelj, te da je u istom bila preporuka biopsije zbog uočenih promjena na sluznici od strane dr OT, kao i da je dr VT propustila sukladno pravilima struke ocu tužitelja raditi redovne fiberendoskopske preglede laringsa svaka 3-4 mjeseca, jer upravo o rezultatima tih pretraga ovisi potreba za biopsijom. To posebno što je već prvi i jedini fiberendoskopski pregled laringsa potvrdio sumnju u tumor grkljana. S druge strane, a s obzirom da nikada i nigdje nije detaljno opisan lokalni nalaz u laringsu, odnosno sukladno tome određen T stadij što je osnovno, prema vještaku u prognozi apsolutno nije moguće odrediti postotak koliko bi ranije dijagnosticiranje utjecalo na izliječenje odnosno dužinu i kvalitetu života pokojnog KT, jer čak i da je prema dostupnoj dokumentaciji 2010. uzeta probna biopsija i dokazan maligni tumor, s obzirom na lokalizaciju, a ne veličinu tumora, u obzir bi došla samo operacija totalne laringetomije-odstranjenja čitavog laringsa.

18.3. Tužitelj je u svom pisanom očitovanju od 17. ožujka 2017. na nalaz i mišljenje vještaka dr Radana Starčevića prvenstveno prigovorio da se vještak trebao izuzeti od vještačenja, jer je blisko surađivao i izradio Postupnik – karcinom laringsa s dr TT koji je upravo liječio njegovog pokojnog oca, dok je nalazu i mišljenju dr Starčevića prigovorio u dijelu procjene preživljavanja kod karcinoma grkljana, da vještak ne zna jesu li učinjeni fiberendoskopski pregledi larings, kako to da iz medicinske dokumentacije pok. KT vještak nije mogao razlučiti o kojem stadiju tumora se radilo, da su njegovi navodi u nalazu i mišljenju u suprotnosti s onim što je pisao u Postupniku o liječenju iste bolesti, što znači navod vještaka da je tumor otkriven na vrijeme, da li bi u slučaju odstranjenja tumora dvije ili godinu ranije patnja pok, KT bila manja s većom mogućnošću preživljavanja, da razjasni razliku između pojedinih stadija T1, T2, T3 i T4, je li moguće da su vršene kontrole kako to vještak navodi da bi tumor bio otkriven ranije, da li stadij tumora opisan kao T1 GII znači srednje agresivan, da li je moguće da tumor ne bi zahvatio glasnice da je otkriven 2010. obavljenom biopsijom i PH analizom, da vještak objasni iz kojih podataka je izveo zaključak o petogodišnjem preživljavanju u visini od 50%te na koji stadij tumora se odnosi i je li stadij tumora u uzročno posljedičnoj vezi s eventualnim godinama preživljavanja.

19. U svom usmenom očitovanju na ročištu održanom 16. listopada 2017., kao i pisanom očitovanju, vještak dr Radan Starčević naveo je da je po struci specijalist otorinolaringolog (ORL) i da nije sudski vještak te da ga je za vještačenje u ovom predmetu odredio dekan Medicinskog fakulteta u Rijeci, koji nema osobu vještaka ORL. S dr TT nije ni u kakvim posebnim odnosima već se poznaju i surađuju poslovno preko 20 godina s obzirom da te operacije u Hrvatskoj radi 10-15 ljudi i svi se međusobno poznaju. Postupnik je izradio s dr TT u okviru Hrvatskog društva za otorinolaringologijui kirurgiju glave i vrata.

Vještak je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja navodeći da je iz nalaza vidljivo da do ožujka 2012. nikada nije evidentirano je li rađena laringomikroskopija, odnosno preciznija endoskopija laringsa . Smatra mogućim da je tumor bio tamo i 2010. i ako jest bio je T1 i da se s liječenjem prije započelo da je to bilo poznato, liječenje bi bilo jednako s obzirom na lokalizaciju tumora i dalje bi se vadio cijeli grkljan. Je li tumor postojao 2010. i od kuda je krenuo, to se ne zna. Za tumor generalno je uvijek bolje da se otkrije ranije s time da ljudi s početnim tumorom nakon liječenja mogu poživjeti jako kratko dok neki ljudi s uznapredovalim tumorima požive i 30 godina. Kada je kod pok. KT 2012. prvi put utvrđen tumor dimenzija 2x3x1,5 cm znači da sigurno nije tumor u početnoj fazi, a kada treba napraviti endoskopiju odlučuje liječnik koji liječi pacijenta, te je sigurno da je pregled napravljen ranije da bi se ranije utvrdilo i postojanje tumora. Da su kontrole vršene redovitije, što je u skladu s pravilima struke kao i da je obavljen CT pregled jednom unutar 1 godine, recidiv bi bio ranije otkriven, ali je teško reći koliko bi to utjecalo na duže preživljavanje. Da je tumor otkriven 2010., pod uvjetom da je tada uopće postojao, pok. KT bi već tada bio operiran, ali bi imao veće šanse za preživljavanje što je samo nagađanje. Na pitanje o tome je li pacijent pravilno dijagnosticiran vještak je naveo da iz medicinske dokumentacije nije razvidno da je liječnica napravila endoskopski pregled i po potrebni probnu biopsiju laringsa, odnosno grkljana, pa ako to uistinu nije napravila onda se može govoriti i propustu u dijagnostici. Nakon što je tumor dijagnosticiran 2012. liječenje je provedeno apsolutno u skladu s pravilima struke, a laserska operacija se ne preporuča jer je tumor prešao središnju liniju. Tumor je kod pok. KT bio srednje agresivan odnosno GII po patologu.

19.1. Tako po usmenom očitovanju dr Starčevića na prigovore tužitelja, a sukladno raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji kao i ranije ocijenjenim iskazom dr VT, ista je neizvođenjem redovitih endoskopskih pregleda i po potrebi probne biopsije laringsa, odnosno grkljana, napravila propust u dijagnostici, ali sve da je tumor i otkriven 2010., pod uvjetom da je tada uopće postojao, pok. KT bi već tada bio operiran na način da bi mu bio odstranjen grkljan, a da li bi imao veće šanse za preživljavanje može se samo nagađati, jer iako je za tumor generalno uvijek bolje da se otkrije ranije, neki ljudi s početnim tumorom nakon liječenja mogu poživjeti jako kratko, dok neki ljudi s uznapredovalim tumorima požive i 30 godina.

20. Tužitelj nezadovoljan usmenim očitovanjem uz stavljanje novih primjedbi na nalaz i mišljenje dr Radana Starčevića, ustrajao je da Medicinski fakultet u Rijeci odredi sudskog vještaka otorinolaringologa, navodeći da prema saznanju tužitelja je to doc. dr. sc Dubravko Manestar, kojeg je Medicinski fakultet u Rijeci i odredio za usmeno očitovanje na neotklonjene po tužitelju prigovore na nalaz dr Starčevića.

21. Vještak dr Dubravko Manestar, sudski vještak specijalist otorinolaringolog, na ročištu održanom 21. listopada 2019. pojasnio je medicinsku dokumentaciju pok. KT i to da T1 znači da je zahvaćena samo jedna glasnica koja je i dalje pokretna, a G2 je patohitološki granus koji pokazuje da je to umjereno diferencirani tumor. Stanice tumora G2 još uvijek nalikuju stanicama normalnog tkiva iz kojih nastaju ali imaju tendenciju bržeg umnažanja i rasta u usporedbi sa stanicama tumora G1. N0 znači da su limfni čvorovi negativni, a M0 znači da nema metastaza. Naveo je i da ne može odrediti za vremenski period od dvije godine ranije je li uopće tada bio tumor i ako je kakve je veličine bio, kao i da je svaki tumor za sebe, kao i svaki čovjek za sebe pa neki tumori rastu izuzetno brzo, a neki sporo. Da bi se postavila dijagnoza TIS tumora mora se učiniti biopsija, a da mu se pacijent kroz dvije godine žali na određene probleme i dolazi samoinicijativno, vještak je naveo da bi ga uputio na mikrolarengoskopiju i biopsiju.

Prema mišljenju vještaka Manestar ne može se pretpostaviti da je pacijent odmah dvije godine ranije imao karcinom, ako je on kasnije utvrđen, jer se karcinom razvija, pa je moguće da je pacijent tada imao samo displaziju, iz kojeg se kasnije mogao razviti karcinom, ali nije morao.

TIS je karcinom insitu ili preinvanzivni tumor, tumor koji se ne širi u okolinu. Danas se to smatra displazijom visokog stupnja i pločaste stanice pokazuju poremećaj arhitektura u više od donje trećine, a sve to zahvaćanjem cijele debljine epitela. Polimorvija je izraženija, mitoze su češće i prisutna u svim slojevima, a na površini je često prisutan parakeratotični sloj. TIS prethodi stadiju T1.

Petogodišnje preživljavanje za TIS stadij je prema istraživanju dr. S iz 2006. bilo 94,8% na 919 pacijenata dok je preživljavanje T1 stadija na 9072 pacijenta bilo 90,6%. Kliničkom pregledom indirektno ili fiberendoskopijom utvrđuju se promjene na glasnicama, a prvenstveno treba učiniti biopsiju ako postoji sumnjiva promjena, a onda će patolog reći što je to.

Tumori u stadiju TIS obično se rješavaju skidanjem sluznice s glasnica, a ponekad se dogodi da se cijeli tumor u stadiju TIS odstrani prilikom biopsije. U slučaju da se tumor vrati onda se liječi radio terapijom ili operacijom.

Tumor opisan na stražnjoj komisuri u T1, T2, T3 i T4 stadiju se liječi totalnom laringektomijom.

Prema opisu stanja pok. KT nakon laringtetomije smatra da nije bilo potrebno zračenje, s time da on nije imao uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju.

21.1. Dakle i prema vještaku dr Manestar da bi se postavila dijagnoza TIS tumora mora se učiniti biopsija, a da mu se pacijent kroz dvije godine žali na određene probleme i dolazi samoinicijativno, uputio bi ga na mikrolarengoskopiju i biopsiju, što u konkretnom slučaju dr VT nije učinila pa iz nalaza i ovog vještaka proizlazi da je napravila propust u dijagnostici pok KT, ali i vještak dr Manestar je mišljenja da se ne može pretpostaviti da je pacijent odmah dvije godine ranije imao karcinom, ako je on kasnije utvrđen, jer se karcinom razvija, pa je moguće da je pacijent tada imao samo displaziju, iz kojeg se kasnije mogao razviti karcinom, ali nije morao. Tumor opisan na stražnjoj komisuri u T1, T2, T3 i T4 stadiju se liječi totalnom laringektomijom. Smatra da prema opisu stanja pok. KT nakon laringektomije nije bilo potrebno zračenje, s time da on nije imao uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju.

22. Svjedokinja dr STG, pročelnice Zavoda za fonijatriju pri KBC Zagreb, te u neko vrijeme i ravnateljica tuženika, pok. KT je liječila i smatrala ga rizičnim pacijentom, jer je prilikom izvedenog zahvata biopsije ujedno mu i odstranjena cjelokupna promjena na glasnici, u naravi zadebljanje odnosno leukoplakija. Nastavila je pratiti pacijenta i sijeća se da se nisu događale daljnje promjene na operiranoj glasnici, ali je nakon nekog vremena zamijetila promjene u u stražnjoj komisuri grkljana u smislu stanovitog zadebljanja sluznice. Iako su obje strane grkljana bile pomične, što znači da tada još nije bilo riječi o tumorskoj inflitraciji niti procesu, ali sjeća se da je pok. KT ona svejedno preporučila biopsiju, unatoč tome da to može biti i obilježje refluksa (vraćanje kiseline iz želuca u grkljan), a s obzirom na prethodnu leziju pacijenta na grkljanu. Pamti da je pacijenta često naručivala na kontrole jer je to stanje korisno pratiti kako bi se moglo pravovremeno tj. rano uočiti svaku promjenu. Smatra da svaki pacijent koji je već imao promjene na glasnici je dalje rizičan pacijent i potrebno ga je pratiti. Nakon toga je otišla u mirovinu i više nije pratila pacijenta, ali je sva medicinska dokumentacija pacijenta bila je dostupna drugim liječnicima.

22.1. Iz iskaza svjedokinje dr STG, koji je sud prihvatio kao detaljan i podudaran iskazu dr VT u dijelu da je našla medicinsku dokumentaciju kojom je dr STG preporučila biopsiju pok. KT, jasno proizlazi da je radi ranije operacije glasnice pok. KT bio rizičan pacijent čije zdravstveno stanje je redovito pratila pa je tako zamijetila i promjene na stražnjoj komisuri grkljana, što može biti i obilježje refluksa, ali je s obzirom na prethodnu leziju pacijenta na grkljanu, svejedno preporučila biopsiju.

22. Novo medicinsko vještačenje na iste okolnosti provedeno je po vještaku otorinolaringologu, dr Dariu Šošu, koji je na navode prisutnog tužitelja, u svom usmenom očitovanju naveo to što je tužiteljev otac redovito obavljao sve preglede i kontrolne pretrage i da preporuke profesorice STG za tijek i terapiju liječenja, nije primijenila dr. VT koja je nastavila liječiti prednika tužitelja u KBC Zagreb nakon što je profesorica STG otišla u mirovinu, posebno da nije predniku tužitelja napravljen nalaz fiberoskopije iako je za istu dr. VT naručivala ga kroz dvije godine i odustajala od te pretrage, vještak je naveo da to što je jedan liječnik preporučio određenu terapiju, odnosno preglede, ne znači da liječnik koji nastavlja liječenje se s time slaže i da će smatrati da su isto potrebni svi ti preporučeni pregledi. U ovom slučaju dr. VT nije smatrala da je potrebno napraviti biopsiju zadnje komisure grkljana kako je to preporučila prof. STG, te pri tome ističe da je prof. STG bila liječnik s dugogodišnjim iskustvom i u međunarodnim krugovima priznata i prepoznata kao stručnjak u tom području, a da je liječenje nastavila dr. VT za koju tužitelj smatra da je trebala postupiti po tome što je prof. STG smatrala potrebnim u liječenju AT.

Zbog čega je dr. VT kroz dvije godine naručivala fiberoskopiju laringsa za pok. AT pa od toga svaki puta odustajala, iako se pacijent AT odazivao na sve preglede i kontrole te čak i samoinicijativno dolazio u bolnicu svaka dva mjeseca, vještak je naveo da za to nema objašnjenja i da fiberoskopija nije nikakva posebna metoda u dijagnostici, te da služi tome da se vidi prednja komisura grkljana. Pojašnjavajući nalaze od 14. ožujka 2012. (list 63 spisa) dr. VT i nalaz dr. TT (list 64 spisa), vještak je naveo da je dr. TT učinjenom LMS (laringomikroskopija) utvrdio da je kod pacijenta prisutan fiberskopski tumor u području stražnje komisure nakon čega je dr. VT pok. AT naručila na bolničko liječenje.

Iz otpusnog pisma KBC Rebro od 3. travnja 2012. vidljivo je da je pok. AT prvi puta operiran 30.03.2012. u općoj anesteziji u kojoj je učinjena traheotomija te je napravljena biopsija da se utvrdi o kakvoj vrsti tumora se radi. S obzirom na veličinu tumorskog tkiva koje je opisano u nalazu biopsije od 26.4.2012. (list 72 spisa) po vještaku je to bio tumor T2, a oznaka G II na istom nalazu znači da je bila riječ o srednje agresivnom tumoru u rasponu od G I-III.

Ne može odrediti kada se ta vrsta tumora počela se razvijati, moguće je da je to bilo 6 mjeseci prije, a možda i tri mjeseca prije.

Na pitanje suda može li odrediti koliko je vremena potrebno za rast tumorske tvorbe koja je otkrivena biopsijom i utvrđena njezina veličina kao i agresija u razvoju tumora, vještak je odgovorio da je moguće to započelo godinu i pol dana prije, a možda i tri mjeseca prije.

Vještak se suglasio s mišljenjem dr Starčevića na ročištu 16.10.2017. prema kojem je nakon prve operacije pok. AT trebao dolaziti na kontrolne preglede svaki mjesec u prvih šest mjeseci, a nakon toga svaka dva mjeseca u sljedećih šest mjeseci, a nakon toga svaka četiri mjeseca, te da je CT pregled trebao biti obavljen unutar prve godine nakon operacije, potvrdivši da je to točan hodogram liječenja i kontrola nakon prve operacije, te da je približno tako prvu godinu dana pok. AT i dolazio na kontrole i prvi CT glave učinjen je nakon godinu dana od operativnog zahvata 26.4.2012.

S obzirom na nalaz i na veličinu tumora i na nepostojanje lokalnih metastaza nakon operativnog zahvata 26.4.2012. nije se provodila nikakva terapija budući da se operativnim zahvatom smatralo da je pacijent izliječen, dok za operaciju recidiva u svibnju 2013. provedena je radioterapija i ista je bila adekvatna za tadašnje postoperativno stanje pacijenta. Vještak je mišljenja i da apsolutno postoji veza između karcinoma koji je operiran 2012. i recidiva 2013. godine.

Da je CT vrata i toraksa napravljen šest mjeseci ranije odnosno šest mjeseci nakon prve operacije, moguće je čak i vjerojatno da bi se ranije dijagnosticirao recidiv, ali je pitanje i je li karcinom tada postojao.

Za slučaj da mu je nešto sumnjivo, umjesto fiberendoskopije preporuča rigidnu endoskopiju iz razloga što ja misli da ima bolji pregled grla u tom slučaju, a ako je išta sumnjivo naruči na biopsiju. U konkretnom slučaju biopsija je napravljena, a prema procjeni liječnice kada je ona to smatrala potrebnim, te je po njegovom mišljenju otac tužitelja liječen po pravilima struke.

23. Na temelju nalaza i mišljenja dr Starčević, dr Manestar i dr Šoš, podudarno proizlazi da pok. AT do ožujka 2012. nije rađena preciznija endoskopija laringsa, odnosno mikrolarengoskopija i biopsija, te da je dr VT nastavljajući liječenje pok. AT trebala provesti dijagnostičke pretrage koje je predložila njegova ranija liječnica dr STG i da bi na temelju navedenih pretraga bilo moguće ranije dijagnosticirati tumor grkljana kod pok. AT.

23. 1. Sud je u tom dijelu prihvatio nalaze i mišljenje navedenih vještaka kao detaljne, stručne i obrazložene, te međusobno podudarne, kao i u dijelu da iako tumor kada je otkriven nije bio u početnoj fazi, ne može se pretpostaviti je li tumor postojao 2010., i od kuda je krenuo i da je pacijent dvije godine prije dijagnosticiranja imao karcinom, ako je kasnije utvrđen, jer se karcinom razvija, pa je moguće da je pacijent 2010. imao samo displaziju i ne može se odrediti kada se ta vrsta tumora počela razvijati, moguće godinu i pol, 6 mjeseci prije, a možda i tri mjeseca prije. Nakon operativnog zahvata laringektomije u travnju 2012. nije se provodila nikakva terapija budući da se operativnim zahvatom smatralo da je pacijent izliječen i nije bilo potrebno zračenje, Vještak Šoš je mišljenja i da apsolutno postoji veza između karcinoma koji je operiran 2012. i recidiva 2013. godine, ali da je CT vrata i toraksa napravljen šest mjeseci ranije odnosno šest mjeseci nakon prve operacije, moguće je čak i vjerojatno da bi se ranije dijagnosticirao recidiv, ali i po njemu ostaje pitanje je li karcinom tada postojao.

23.2. U usporedbi s rezultatima vještačenja sud nije prihvatio iskaz svjedokinje dr VT ocijenivši isti samo pokušajem umanjenja moguće štete kao posljedice svojeg nestručnog pristupa u liječenju pok. AT, jer osim što po vještacima nije u dijagnostici primijenila hodogram liječenja adekvatan riziku ranije bolesti oca tužitelja kada je preuzela njegovo liječenje, relativizirala je i valjanost nedvojbeno medicinske dokumentacije oca tužitelja o liječenju koje je poduzela dr STG i nije postupila po njezinoj preporuci za daljnje preglede.

23.3. Iskaz svjedoka dr ČT sud nije posebno cijenio jer o liječenju oca tužitelja nema neposrednih saznanja, dok iskaz dr TT sud nije prihvatio u dijelu da je pok. AT na Fonijatrijskom odjelu (dr. VT) redovito praćen, jer to ne proizlazi iz ostalih dokaza, a iskazao je i da je dr VT njegova punica, pa iskaz dr TT sud ocjenjuje i pristranim.

24. Prema odredbi čl. 261. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) ako je određeno više vještaka, oni mogu podnijeti zajednički nalaz i mišljenje kad se u nalazu i mišljenju slažu. Ako se u nalazu i mišljenju ne slažu, svaki vještak posebno iznosi svoj nalaz i mišljenje (st. 1.) Ako se podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima (st. 2. ) i ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka (st. 3.).

25. S obzirom da u pisanim nalazima i mišljenju vještaka, kao i njihovim usmenim očitovanjima, nema nejasnoća ili proturiječnosti o odlučnim okolnostima za ocjenu pravovremenosti provedene dijagnostike koju nedvojbeno dr VT nje provela po pravilima struke, ali isto tako vještaci su suglasni da se ne može utvrditi uzročna veza između mogućeg ranijeg otkrivanja i operacije tumora ako je uopće postojao već 2010., s postojanjem veće šanse za preživljavanje pok. AT nakon laringektomije u travnju 2012. te izostanka kemoterapije nakon toga s obzirom na zaključak liječnika o izlječenju pok. AT operativnim zahvatom i da za zračenje tada nije potrebe, iako se pojavio recidiv nakon godine dana za kojeg se također ne može sa sigurnošću znati da li bi bio otkriven da je dijagnostika provedena 6 mjeseci nakon prvog zahvata i je li tada već postojao, kao i da ne postoji egzaktni odgovor na pitanje o utjecaju ranijeg postavljanja dijagnoze i zahvata na duljinu preživljavanja, s obzirom da neki ljudi s početnim tumorom nakon liječenja mogu poživjeti jako kratko, dok neki ljudi s uznapredovalim tumorima požive i 30 godina.

26. Konačno, prema zaključku suda, iako je utvrđeno da postupanja dr VT kao zaposlenice tuženika u liječenju pok. ST nisu bila u skladu s pravilima i metodama, odnosno standardima rada zdravstvene struke, da je ne uvažavajući preporuke ranijeg liječnika pok. ST i ne uvažavajući tegobe na koje se pok. ST prilikom učestalih i često samoinicijativnih pregleda žali, dr VT nije poštivala moralna i etička načela zdravstvene struke, valja naglasiti da u postupku nije dokazano da je kod oca tužitelja tumor grkljana prekasno dijagnosticiran niti da je to imalo za posljedicu njegovu preranu smrt, nije dokazano da je izostanak zračenja nakon operacije odstranjenja grkljana uzrok recidiva bolesti zbog kojeg je pok. ST ponovno operiran i nakon određenog vremena preminuo, te nije dokazano da su greške u izboru dijagnostičkih i terapijskih metoda zaposlenice tuženika dr. VT uzrokovale prekasno dijagnosticiranje tumora grkljana i preranu smrt pok. AT, kako to tužitelj tvrdi.

27. Slijedom izloženog, a na temelju odredbe čl. 1045. st. 1. 2. ZOO, čl. 120. st. 1. ZZZ i čl. 2. ZL, u vezi čl. 219. i čl. 221.a ZPP, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan.

28. Odluka o troškovima postupka umješača na strani tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23- dalje: Tarifa).

29. Umješaču zastupanom po ovlaštenom punomoćniku- odvjetniku priznat je trošak i to za pristup na pet ročišta 16.10.2017., 21.10.219., 9.11.2021., 9.4.2025. i 25.2.2026. prema Tbr. 9/1 1039 bodova za svako, za sastav četiri podneska 15.3.2017., 17.7.2017., 29.3.2018. i 6.3.2023. prema Tbr. 8/1 1039 bodova za svaki, za pristup na tri ročišta 10.9.2018., 15.3.2021. i 5.11.2025. prema Tbr. 9/2 519,5 bodova za svako, za pristup na tri ročišta 25.3.2019., 13.7.2021. o 11.11.2024. , za satav dva podneska 27.10.2016. i 6.10.2025., prema Tbr 8/3 50 bodova za svaki, prema Tbr. 9/5 50 bodova za svako a što s obzirom na vrijednost boda od 2 eur (s paušalom) iznosi ukupno 22.419,99 eur uvećan za 25% PDV 5.604,75 eur ili ukupno 28.023,75 eur.

30. Umješaču nije priznat trošak sastava podnesaka od 12.9.2017. i 18.9.2019., jer je u istima iznio već ranije tijekom postupka iznesene navode.

31. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl 151. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 16. ožujka 2026.

Sutkinja:

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. pun. tužitelja

2. tuženiku

3. pun. umješača