REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4137/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Bogojević, odvjetnik u odvjetničkom društvu Nadramija i Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i partneri iz Osijeka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 29. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja ICP, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika Ive Franjića, odvjetnika, 16. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba posl. br. Ovrv- 2481/2009 od 31. kolovoza 2009., a zatražena pred Financijskom agencijom zahtjevom za naplatu tuženika Hrvatski telekom d.d. od 26. rujna 2022. u dijelu kojim je ovrha određena radi naplate zateznih kamata.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja IC kojim predlaže proglasiti nedopuštenom ovrhu na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba posl. br. Ovrv- 2481/2009 od 31. kolovoza 2009., a zatraženu pred Financijskom agencijom zahtjevom za naplatu tuženika Hrvatski telekom d.d. od 26. rujna 2022. u odnosu na glavno potraživanje.

III. Nalaže se tužitelju OC naknaditi tuženiku Hrvatski telekom d.d. parnični trošak u iznosu od 125,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja IC za naknadu parničnog troška u iznosu od 432,45 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. ožujka 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 18. siječnja 2023. navodi kako je rješenjem posl. br. Ovrv-105567/2022 od 15. prosinca 2022. upućen da u roku od 15 dana pokrene protiv tuženika parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka poslovni broj Ovrv-2481/09 od 31. kolovoza 2009. nedopuštenom iz razloga navedenih u žalbi od 31. kolovoza 2022., odnosno zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 46. st. 1. toč. 9. -11. Ovršnog zakona. Navodi kako je tuženik 26. rujna 2022. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu temeljem navedenog rješenja o ovrsi koje je postalo pravomoćno i ovršno 3. veljače 2012. Ističe kako, sukladno odredbi čl. 233. Zakona o obveznim odnosima, tražbina iz rješenja o ovrsi zastarjeva za deset godina. Kako je od datuma pravomoćnosti rješenja o ovrsi pa do podnošenja zahtjeva za naplatu proteklo više od deset godina, smatra kako je nastupila zastara tražbine koja je utvrđena istim rješenjem. Osporava da bi zastara u konkretnom slučaju bila u prekidu od prvobitnog podnošenja zahtjeva za naplatu (7. ožujka 2012.) pa do gubitka prednosnog reda stupanjem na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, odnosno 4. kolovoza 2018. (nakon čega počinje teći ispočetka). Iz specifikacije Financijske agencije, sastavljene povodom zahtjeva za naplatu tuženika od 7. ožujka 2012., proizlazi da je 8. ožujka 2012. u korist tuženika naplaćeno svega 31,81 kn. Primjenjujući shvaćanje Vrhovnog suda RH iz odluke br. Rev 946/08 od 27. listopada 2010. na konkretan slučaj, zastara bi ponovno počela teći 9. ožujka 2012., a nastupila je dana 10. ožujka 2022., dakle prije podnošenja novog zahtjeva za naplatu tuženika od 26. rujna 2022. Predlaže donijeti presudu kojom se proglašava nedopuštenom ovrha na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba posl. br. Ovrv-2481/2009 od 31. kolovoza 2009.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te ustraje kod navoda iznesenih u odgovoru na žalbu nakon proteka roka. Ističe kako je nesporno da je 26. rujna 2022. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdanog od strane javnog bilježnika Vladimira Marčinka pod posl.br. Ovrv-2481/09 dana 31. kolovoza 2009., a koje je postalo pravomoćno i ovršno 3. veljače 2012. Smatra neosnovanim navode tužitelja da bi njegovo potraživanje zastarjelo. Navodi kako je tijek zastarnog roka od deset godina, računajući od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi, prekinut radnjom vjerovnika poduzetom radi ostvarenja tražbine u smislu odredbi članka 241. ZOO-a. U trenutku kada dođe do prekida zastare prema odredbi čl. 245. st. 1. ZOO-a zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Kako je 7. ožujka 2012. tuženik podnio Financijskoj agenciji zahtjev za provedbu izvansudske ovrhe na tužiteljevim računima te je predmetno rješenje o ovrsi evidentirano u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje pri Financijskoj agenciji tako je tijek desetogodišnjeg zastarnog roka prekinut predmetnom radnjom vjerovnika pred nadležnim tijelom te zastarni rok za vrijeme postupka naplate nije niti tekao jer zastara počinje teći iznova tek kada je sukladno odredbi čl. 245. st. 3. ZOO-a spor okončan ili završio na neki drugi način. Stupanjem na snagu odredbe čl. 12. t. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima 4. kolovoza 2018. tuženik je izgubio prednosni red naplate u Očevidniku osnova neizvršenih naloga Financijske agencije, postupak je okončan te je zastara počela ponovo teći. Budući da je tuženik podnošenjem zahtjeva za naplatu 7. ožujka 2012. prekinuo tijek desetogodišnjeg roka zastare iz čl. 233. ZOO-a te da je zastara ponovno počela teći tek isknjiženjem osnove za plaćanje od strane Agencije najranije 4. kolovoza 2018., to u konkretnom slučaju do 23. rujna 2022. - kada je tužitelj podnio zahtjev Agenciji za reaktivaciju osnove, nije nastupila zastara tuženikove tražbine. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te obvezati tužitelja naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

3. Sud je presudom posl. br. P-373/2023-10 od 5. studenog 2024. odbio tužbeni zahtjeva tužitelja kao neosnovan, kao i zahtjev radi naknade troškova postupka te je naložio tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 125,00 EUR.

4. Odlučujući o žalbi tužitelja protiv navedene presude, Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici rješenjem posl. br. Gž-29/2025-2 od 7. svibnja 2025. prihvatio je žalbu te je ukinuo navedenu presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. U bitnom se navodi kako su u presudi izostali razlozi o tome je li nastupila zastara u odnosu na zatezne kamate, kao i je li tražbina tužitelja ranije djelomično naplaćena.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-2481/09 od 7. ožujka 2012. (list 4-7), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-2481/09 od 26. rujna 2022. (list 8-10), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrv-105567/2022-4 od 15. prosinca 2022. (list 13-15), zahtjev za naplatu od 26. rujna 2022. (list 16-20), prijedlog za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima od 7. ožujka 2012. (list 21-25), potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem čl. 12. ZPONS (list 36), izvršen je uvid u spis ovog suda posl. br. Ovrv-105567/2022.

6. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

7. Među strankama nije sporno da je doneseno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka posl. br. Ovrv-2481/09 od 31. kolovoza 2009., koje je postalo pravomoćno i ovršno 3. veljače 2012. Nadalje nije sporno da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, dostavio navedeno rješenje Financijskoj agenciji na provedbu zahtjevom za naplatu od 7. ožujka 2012., kao i da je 26. rujna 2022. ponovo podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu po istom rješenju o ovrsi. Nije sporno ni da je Financijska agencija isknjižila osnovu za plaćanje posl. br. Ovrv-2481/08 dana 4. kolovoza 2018.

8. Među strankama je sporno kad je Financijska agencija prestala postupati po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja, ovdje tuženika od 7. ožujka 2012. te s tim u vezi kad je počela teći i je li nastupila zastara tražbine iz ovršne isprave - rješenja o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka posl. br. Ovrv-2481/09 od 31. kolovoza 2009., kako u odnosu na glavnicu tako i u odnosu na zatezne kamate. Sporno je i je li tražbina tužitelja djelomično naplaćena.

9. Uvidom u spis posl. br. Ovrv-105567/2022 utvrđeno je da je tužitelj protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka posl. br. Ovrv-2481/09 od 31. kolovoza 2009. podnio žalbu nakon proteka roka zbog. Žalba je dostavljena na odgovor ovdje tuženiku te se isti usprotivio navodima žalbe tužitelja. Uslijed navedenog, Općinski građanski sud u Zagrebu je rješenjem posl. br. Ovrv- 105567/2022-4 od 15. prosinca 2022. uputio ovdje tužitelja da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu radi proglašenje ovrhe određene rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka posl. br. Ovrv-2481/09 od 31. kolovoza 2009. nedopuštenom iz razloga navedenih u žalbi od 31. kolovoza 2022. odnosno žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 46. st. 1. t. 9. -11. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' br. 57/96, 29/99, 42/00, 173036, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje: OZ).

10. Iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-2481/09, koji zahtjev za izravnu naplatu je Financijska agencija zaprimila 7. ožujka 2012., proizlazi da se po predmetnoj ovršnoj ispravi prestalo postupati temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (''Narodne novine'' br. 68/18, 02/20, 46/20 i 47/20 – dalje: ZPONS). Navedeno proizlazi i iz potvrde Financijske agencije od 14. listopada 2022., a iz specifikacije o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje koja je dostavljena uz navedenu potvrdu, proizlazi da je datum prestanka izvršavanja po spornoj osnovi za plaćanje 4. kolovoza 2018.

11. Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPONS ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju nakon što po toj osnovi za plaćanje nje bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Odredbom čl. 33. ZPONS propisano je da je Agencija dužna u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ispunjavaju uvjet iz prethodno citiranog čl. 12. st. 1. ZPONS.

12. Iz navedenog proizlazi da je Financijska agencija prestala postupati po predmetnoj osnovi za plaćanje stupanjem na snagu ZPONS iz razloga što se protekom 3 godine ovrhovoditelj nije uspio namiriti, odnosno iz čega proizlazi da je Financijska agencija izvršavala osnovu za plaćanje, odnosno držala račun ovršenika, ovdje tužitelja, u blokadi i u kolovozu 2018. kad je ZPONS stupio na snagu

13. Dakle, s obzirom da je Financijska agencija po zahtjevu za izravnu naplatu prestala postupati uslijed stupanja na snagu odredbe čl. 12. st. 1. ZPONS, to nema krivnje ovrhovoditelja za prestanak izvršavanja osnove za plaćanje od strane Financijske agencije. S obzirom na navedeno, sve radnje Financijske agencije i ovrhovoditelja do 4. kolovoza 2018., odnosno stupanja na snagu odredbe čl. 12. st. 1. ZPONS, kad je prestalo izvršavanje po spornoj osnovi za plaćanje te je ista isknjižena, prekidale su zastaru.

14. Prema odredbi čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a ona nastupa kad protekne određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 214. st. 2. ZOO-a). Prema odredbi čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

15. Odredbom čl. 233. ZOO-a propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

16. Stoga, podnošenjem ovršne isprave na naplatu Financijskoj agenciji 7. ožujka 2012. prekinuta je zastara, a taj prekid trajao je sve do stupanja na snagu odredbe čl. 12. st. 1. ZPONS, odnosno do 4. kolovoza 2018., kad je i predmetna osnova za plaćanje isknjižena, budući da se u tom razdoblju ovrha provodila, odnosno ovršni postupak je bio u tijeku.

17. Brisanjem predmetne ovršne isprave iz očevidnika na temelju odredbe čl. 12. st. 1. ZPONS desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. ZOO-a ponovo je počeo teći pa do 26. rujna 2022., kad je ponovo podnesen zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji, a na temelju iste ovršne isprave, navedeni zastarni rok nije protekao (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi posl. br. Gž-1990/2022-3 od 14. ožujka 2023., Županijski sud u Bjelovaru u presudi posl. br. Gž-602/2022-2 od 13. srpnja 2022., Županijski sud u Varaždinu u presude posl. br. Gž-564/2022-2 od 12. svibnja 2022. i dr.).

18. Međutim, prema odredbi čl. 233. st. 2. ZOO-a sve povremene tražbine koje proistječu iz odluka i isprava navedenih u st. 1. istog članka i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina. Prema odredbi čl. 226. ZOO-a tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

19. S tim u vezi, prema pravnom shvaćanju koje je izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 21. studenog 2019. potraživanje zateznih kamata koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, i koje dospijevaju ubuduće, sukladno čl. 233. st. 2. ZOO-a, zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava.

20. Imajući na umu navedeno, a kako se na tražbinu zateznih kamata koje su utvrđene predmetnom ovršnom ispravom ima primijeniti trogodišnji zastarni rok, to sud utvrđuje da je, a od prestanka izvršavanja osnove za plaćanje i njenog isknjiženja iz očevidnika 4. kolovoza 2018. pa do 26. rujna 2022. kad je ponovo podnesen zahtjev za izravnu naplatu, protekao trogodišnji zastarni rok te je nastupila zastara tražbine zateznih kamata utvrđenih predmetnom ovršnom ispravom.

21. Uslijed svega navedenog, kako nije nastupila zastara tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika iz ovršne isprave - rješenja o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka posl. br. Ovrv-2481/09 od 31. kolovoza 2009. u odnosu na glavno potraživanje, to tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u odnosu na naplatu glavnog potraživanja nije osnovan pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude, dok je osnovan u dijelu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u odnosu na naplatu zateznih kamata te je u tom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kako je to odlučeno u točki I. izreke ove presude.

22. U tužbi tužitelj ukazuje i na proturječnost u tuženikovom zahtjevu za naplatu jer da tuženik u tom zahtjevu od 26. rujna 2022. navodi kako traži naplatu u cijelosti prema rješenju o ovrsi, dok uz zahtjev istovremeno prilaže dopis u kojem navodi da je tražbina po rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-2481/09 djelomično podmirena. U odnosu na to treba reći kako je uvidom u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje po rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-2481/2009 koja je dostavljena u spis sud utvrdio da je po navedenoj osnovi naplaćen iznos od 4,22 EUR i to na ime naknade Financijske agencije, koji iznos je i naplaćen u korist Financijske agencije. Iz dostavljene specifikacije izvršenja osnove za plaćanje ne proizlazi da bi ovrhovoditelj naplatio bilo koji iznos po navedenoj osnovi za plaćanje. Uostalom, tužitelj ni ne tvrdi da bi mu neki iznos bio ustegnut ili da je neki iznos tužitelju kao ovrhovoditelju platio, niti o tome dostavlja dokaze.

23. Stoga, navode tužitelja kojima ukazuje na ovu proturječnost sud nalazi neosnovanima jer proturječnosti između zahtjeva koji je podnio ovrhovoditelj i njegovog dopisa upućenog Fini uz taj zahtjev, nema. U svakom slučaju, takvi tužiteljevi navodi, u kojim samo ukazuje na nekakvu proturječnost, a niti ne tvrdi ni dokazuje da bi tražbina prestala, sami za sebe ne predstavljaju žalbeni razlog iz odredbe čl. 46. st. 1. t. 9. OZ-a.

24. U odnosu na okolnost da je u zahtjevu za naplatu od 26. rujna 2022. navedeno da je rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-2481/09 doneseno 14. veljače 2012., a ne 31. kolovoza 2009. kad je zapravo doneseno, treba reći da sud smatra da se radi o omašci u pisanju zahtjeva za izravnu naplatu koja nije ni od kakvog utjecaja na odluku. Naime, uz zahtjev je Fini dostavljena osnova za plaćanje i to upravo rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vladimira Marčinka posl. br. Ovrv- 2481/2009 od 31. kolovoza 2009., po kojem zahtjevu je Fina postupila i istu osnovu zavela u redoslijed naplate, kako je to razvidno iz specifikacije naplate od 18. siječnja 2023.

25. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 5. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 - dalje: Tarifa). Tako je tuženiku priznat trošak sukladno njegovom zahtjevu za trošak i to jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini 50 bodova (Tbr. 7/9 Tarife), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54.) i uvećano za 25% PDV- a iznosi 125,00 EUR.

26. Na dosuđeni parnični trošak u iznosu od 125,00 EUR tuženiku su dosuđene i zatezne kamate koje teku od 16. ožujka 2026. do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP- a, po stopi propisanoj čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

27. Iako je tužitelj uspio s dijelom svog zahtjeva, a u odnosu na proglašenje ovrhe nedopuštenom radi naplate zateznih kamata, potraživanje zateznih kamata je sporedno potraživanje i ne uzima se u obzir prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, kao ni pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora pa stoga ni u ovom slučaju ne utječe na odluku o troškovima, a kada tužitelj nije uspio u svom tužbenom zahtjevu u odnosu na glavno potraživanje. Osim toga, a ako bi se uzelo da je tužiteljev uspjeh djelomičan, sud svakako smatra da je tužitelj uspio s neznatnim dijelom zahtjeva u vezi kojeg nisu nastali posebni troškovi, sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, slijedom čega je tuženiku dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u cijelosti.

28. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 432,45 EUR (čl. 154. st. 1. ZPP-a), sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 16. ožujka 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika