Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-232/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalni ured Osijek, Kneza Trpimira 2., OIB: 91547293790, zastupanog po punomoćniku IV, dipl. iur., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P- 568/2021-30 od 10. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-568/2021-30 od 10. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe – izravne naplate pred Financijskom agencijom na novčanim sredstvima tužitelja, određene ovršnom ispravom javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka broj OV-5565/08 od 20. svibnja 2008., zahtjev za nalaganje Financijskoj agenciji obustavu daljnjeg postupanja izravne naplate po navedenoj osnovi te zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

2. Žalbu protiv te presude podnosi tužitelj, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud utvrđuje:

-da je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Osijeku br: Ovr-347/2021 od 14. travnja 2021. tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenom

-da je tužitelj kao ovlaštena osoba za zastupanje društva ''Bogojević d.o.o. u svojstvu jamca platca, kao sredstvo osiguranja tuženikove tražbine od 38.403,00 kn predao zadužnicu br. OV-5565/08 od 20. svibnja 2008., ovjerenu kod javnog bilježnika Tatjane Kovačev,

-da tražbina od 38.403,00 kn proizlazi iz Ugovora o dodjeli potpore za zapošljavanje ženskih osoba iznad 45 godina i muških iznad 50 godina starosti, koja su sredstava tužitelju dodijeljena, no tužitelj da nije ispuno preuzete obveze te je dužan vratiti dodijeljena mu sredstva za opisanu namjenu,

-da je tuženik 5.ožujka 2020. FINA-i zahtjev za izravnu naplatu bjanko zadužnice broj OV-5564/08 i OV -5565/ 08 od 20.svibnja 2008., radi naplate predmetne tražbine te da je tužitelj, kao ovršenik u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj Ovr- 347/2021 30. ožujka 2021. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim po zadužnici broj OV -5565/08, te ističe prigovor zastare, s obzirom da je ovršna isprava starija od 10 godina, te je gore citiranim zaključkom upućen na parnicu,

-prethodno tome tuženik da je 1. srpnja 2009. dostavio Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, na naplatu bjanko zadužnicu društva Bogojević d.o.o. Osijek, broj OV- 5565/08 na iznos od 38.403,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, a banka je dopisom od 6. srpnja 2009. obavijestila tuženika da na dužnikovom računu (Bogojević d.o.o.) nema sredstava i da će se predmetna osnova evidentirati u očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje

-da je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj 5. St-189/11-6 od 19. rujna 2011. otvoren i zaključen stečajni postupak nad dužnikom Bogojević d.o.o. i društvo je rješenjem broj Tt-12/283-2 od 16. travnja 2012. brisao iz registra,

-da je tuženik 29. srpnja 2013. zatražio od FINE da izvrši naplatu bjanko zadužnice jamca platca (tužitelja) broj OV-5565/08 za iznos od 38.403,00 kn sa zateznom kamatom, uz naznaku da se bjanko zadužnica nalazi u FINI, s tim da je prethodno tome tuženik pozvao tužitelja kao jamca platca da ispuni preuzetu obvezu, budući da je društvo Bogojević d.o.o. prestalo postojati,

-da je 5. ožujka 2020. tuženik podnio FINI zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju bjanko zadužnice broj OV-5564/08 i OV -5565/08 od 20.svibnja 2008.,a radi naplate predmetne tražbine tuženika,

-da nije sporno da tužitelj nije podmirio predmetnu tražbinu.

5. Vezano uz tužiteljev prigovor zastare prvostupanjski sud ističe da je čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, a u smislu čl. 241. ZOO-a da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nakon prekida zastara da počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO-a).

6. Nadalje navodi da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 19. studenoga 2018. zauzeto pravno shvaćanje br Su-IV/18-57, koje glasi:

"Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05)."

7. Predmetna zadužnica da je izdana sukladno čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05) koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja zadužnice, koja nije potvrđena (solemnizirana) po javnom bilježniku, već da je na zadužnici potpis izdavatelja (tužitelja) ovjeren po javnom bilježniku. Stoga, u odnosu na potraživanje iz predmetne zadužnice da se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina propisan čl. 225. ZOO-a.

8. Prvostupanjski sud cijeni činjenicu da tražbina proizlazi iz Ugovora od 20. svibnja 2008., da je tuženik dopisom od 13. studenog 2008. pozvao društvo Bogojević d.o.o. na povrat sredstava zbog neispunjenja ugovornih obveza, a koje društvo je dopisom od 12. veljače 2009. zatražilo primjereni rok za povrat potraživanih sredstava putem obročne otplate, no da nije sporno da između navedenih nije došlo do sklapanja sporazuma o izvansudskoj nagodbi.

9. Prvostupanjski sud ocjenjuje da je tuženik pravodobno, sukladno ovlaštenju iz čl. 183. tada važećeg Ovršnog zakona, 1. srpnja 2009. dostavio Raiffeisenbank Austria d.d.,na naplatu bjanko zadužnicu društva Bogojević d.o.o., broj OV-5565/08, na iznos od 38.403,00 kn sa zateznom kamatom te do podnošenja navedene zadužnice na naplatu tražbina tuženika da nije bila u zastari. Do izvršenja osnove za plaćanje da nije došlo budući da, a kako je o tome banka izvijestila tuženika, nije bilo sredstava na računu dužnika te je banka predmetnu osnovu evidentirala u očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje.

10. 1. siječnja 2011. da je stupio na snagu Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (“Narodne novine” br. 91/10 dalje ZPONS) kojim je provedba izvansudske ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika kod banaka povjerena Financijskoj agenciji te je određeno da će tim danom Financijska agencija preuzeti od banaka osnove za plaćanje upisane u njihovim očevidnicima po kojima postupak ovrhe, odnosno postupak osiguranja još uvijek traje, s time da se u osnove za plaćanje ubrajaju i zadužnice (čl. 32. st. 1. i čl. 33. ZPONS-a).

11. Stoga prvostupanjski sud ocjenjuje da je prekid zastare nastao podnošenjem zadužnice na naplatu, a koji prekid zastarijevanja traje sve do okončanja postupka, do kojeg dolazi ili povlačenjem zadužnice s naplate ili namirenjem na temelju iste ( čl. 29. st. 3. Zakona o platnom prometu u zemlji – Narodne novine br.117/01,132/06,91/10 i 133/09 te čl. 4. do 11. ZPONS-a). Pri tome cijeni činjenicu da je nad glavnim dužnikom Bogojević d.o.o. otvoren i zatvoren stečajni postupak (19. rujna 2011.) te da je društvo brisano iz sudskog registra (16. travnja 2012.), a da je tuženik 29. srpnja 2013. glede predmetne tražbine zatražio od FINE da izvrši naplatu zadužnice od jamca platca (tužitelja).

12. Prvostupanjski sud ističe da obveza jamca platca zastarijeva u istom roku koji se primjenjuje za glavnog dužnika te da prekid zastarijevanja potraživanja prema glavnom dužniku djeluje i prema jamcu, ako je do prekida došlo nekim postupkom vjerovnika pred sudom (pod čime da se podrazumijeva i drugo mjerodavno tijelo) protiv glavnog dužnika (čl. 111.st. 3. i čl. 126. st. 1. i 3. ZOO -a).

13. Prvostupanjski sud stoga ocjenjuje da je u konkretnom slučaju nastupio prekid zastare dana 1. srpnja 2009. obzirom na postupak koji se vodio u odnosu na dužnika Bogojević d.o.o. sve do prestanka njegova postojanja, nakon čega je 29. srpnja 2013. zatraženo od FINE da izvrši naplatu zadužnice od jamca platca – tužitelja, koji postupak je okončan 4. kolovoza 2018. (čl.241. ZOO).

14. Zastara da je nakon prekida počela teći iznova tj. od dana okončanja navedenog ovršnog postupka, odnosno od 4. kolovoza 2018., te napominje da je do obustave postupka izravne naplate kod FINE došlo iz razloga za koji nije odgovoran ovrhovoditelj - tuženik (čl.12. i čl. 33. ZPONS-a).

15. Cijeneći da je tuženik ponovo pokrenuo postupak izravne naplate protiv tužitelja dana 5. ožujka 2020. temeljem predmetne bjanko zadužnice, zastara da nije nastupila te odbija tužbeni zahtjev.

16. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

17. Vezano uz navode tužitelja da prekid zastarijevanja ne može ''trajati'', kako to navodi prvostupanjski sud, valja navesti da je točno da navedeni izraz nije u skladu sa zakonskom definicijom koja ukazuje na zastoj zastarijevanja, međutim pogrešna terminologija nije utjecala na valjanost i zakonitost pobijane presude.

18. Prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje odluke. Primarno tijek postupaka koje je tuženik, a radi namirenja predmetne tražbine, pokrenuo kako protiv glavnog dužnika, tako i protiv tužitelja, kao jamca platca.

19. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da predmetna tražbina koja proizlazi iz zadužnice koja je sastavljena prije 1. siječnja 2011., a na kojoj je tužitelj samo ovjerio svoj potpis i koja nije sastavljena u obliku javnobilježničkog akta, zastarijeva za pet godina (čl. 233. ZOO-a).

20. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i ocijenio da je radnjama koje su poduzete spram glavnog dužnika, čiju pravnu poziciju slijedi jamac platac, prekinuta zastara te da je ista ponovno počela teći iznova od dana okončanja postupka pred FINA-om do kojeg je došlo bez krivnje ovrhovoditelja (tuženika) 4. kolovoza 2018. te se, suprotno stavu tužitelja, pravilno prvostupanjski sud pozvao na odredbu čl. 241. ZOO-a.

21. Slijedom navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

22. Tužitelju, budući da nije uspio u žalbenom postupku nije priznat trošak sastava žalbe (čl. 166., u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Rijeci 16. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec