Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

P 14

48260 Križevci

Poslovni broj: Pn-144/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu toga suda Marijanu Vrbančić, kao sucu pojedincu, rješavajući u pravnoj stvari tužiteljice PMH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Zajednički odvjetnički ured Milenko Ščetar i Vesna Rajić, odvjetnici iz Križevaca, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Listopadska 2, 10 000 Zagreb, zastupani po punomoćnici Katarini Ileković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, odvjetnicima iz Varaždina, radi: naknade štete, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi dana 25. veljače 2026. godine u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Vesne Rajić, odvjetnice iz Križevaca, a objavljenoj dana 16. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Tuženi ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Listopadska 2, 10 000 Zagreb, dužan je tužiteljici PMH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade imovinske štete platiti iznos od 658,93 EUR-a, zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a teče od presuđenja, dakle od 16. ožujka 2026. godine pa do isplate, kao i troškove ovog postupka u iznosu od 1.240,60 eura s zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, teče od presuđenja, dakle od 16. ožujka 2026. godine pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužiteljica PMH je podnijela tužbu protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., radi naknade štete u kojoj navodi da je dana 24. srpnja 2023. godine oko 16,30 sati u [adresa] u [adresa], tužiteljica je upravljala osobnim automobilom marke „ Wolkswagen“ tip „T-ROC“ reg. oznake [registarska oznaka] iz smjera Koprivnice u smjeru Križevaca, kada je prilikom mimoilaženja sa NN te retnim vozilom žute boje, doletio kamen i razbio prednje vjetrobransko staklo na vozilu tužiteljice, čime je na vozilu tužiteljice nastupila materijalna šteta. Zbog navedenog štetnog događaja tužiteljica je podnijela prijavu štete tuženiku, gdje ista ima sklopljenu policu osiguranja za lom stakala na vozilu. Tuženik koji je odštetni zahtjev zaprimio je obavio i izvid štete, i utvrdio da je vjetrobransko staklo na vozilu tužiteljice oštećeno. Nadalje navodi da je tuženik odbio tužiteljici isplatiti štetu navodeći kako je njen zahtjev pravno neosnovan, jer da su prijavljena oštećenja vjetrobranskog stakla već postojala u trenutku zaključenja police osiguranja loma stakla, pa da zbog navedenog odštetni zahtjev tužiteljice ne može biti pozitivno riješen. Zbog navedenog tužiteljica, je na navedenu odluku podnijela prigovor, međutim tuženik je svojom odlukom od 11.09.2023. godine, naveo kako je prigovor tužiteljice neosnovan, navodeći kako nisu utvrđene nepravilnosti prilikom zauzimanja prvotnog stava, a kojim je zahtjev utvrđen neosnovanim. Tužiteljica, ne može prihvatiti ovakvo obrazloženje tuženika, jer nikakvo oštećenje vjetrobranskog stakla u trenutku zaključenja police osiguranja nije bilo, te ista dostavlja i fotografiju vozila do prije oštećenja na vjetrobranskom staklu, a osim toga postavlja se pitanje kako bi i zašto tuženik osigurao stakla na vozilu, ako su iste već ranije bila oštećena, a osiguravatelj ih sigurno ne bi osigurao, već bio odbio sklopiti policu osiguranja. S obzirom na ovakav stav tuženika, koji ne želi platiti štetu, tužiteljica je pribavila ponudu „Porsche“ Zagreba, iz koje proizlazi da bi šteta na vozilu tužiteljice zbog oštećenog vjetrobranskog stakla iznosila 1.355,76 EUR-a, koji iznos tužiteljica potražuje od tuženika. Iz navedenih razloga, tužiteljica je podnijela ovu tužbu, pa predlaže da sud donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

Tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev podneskom od 11.12.2023. godine (43) u kojem navodi kako je tuženik nakon podnošenja tužbe, istoj na ime naknade štete za razbijeno staklo platio iznos od 696,83 EUR-a, za koji iznos tužiteljica povlači tužbu, ali ostaje kod tužbe za preostali iznos štete od 658,93 EUR-a. Tužiteljica, nadalje navodi kako su navodi tuženika proturječni sami sebi, jer isti najprije tvrdi da je isplatom iznosa od 696,83 EUR-a, u cijelosti nadoknadio štetu tužiteljici, dok se u kasnijim navodima iz odgovora na tužbu poziva na Uvjete za osiguranje loma stakala, te navodi kako je tuženik spreman snositi troškove izmjene stakala, te da je tužiteljica sukladno Uvjetima dužna slijediti upute osiguravatelja, pa da osiguravatelj upućuje tužite ljicu da izvrši zamjenu stakala kako bi se utvrdili stvarni troškovi, a koje će snositi osiguravatelj. Prije svega ovdje je potrebno napomenuti da se stranke nalaze u sudskom sporu, jer je tuženik pije podnošenja tužbe, tužiteljici u cijelosti osporavao pravo na naknadu štete, dok sada nakon što je tužba podnijeta i kako teče postupak, isplaćuje ipak tužiteljici iznos od 696,83 EUR-a, i tvrdi da je time u cijelosti nadoknadio štetu. Međutim, isti sada kada tužiteljica nakon isplate nespornog iznosa štete, nije povukla tužbu, navodi kako sada nakon što je tužba podnijeta i nakon što je isplatio nesporni iznos štete, upućuje tužiteljicu da izvrši zamjenu stakala, jer da je to njegovo pravo propisano Uvjetima (točka E.3). Ovdje valja napomenuti kako je točkom E.3.3. propisano „Osigurninu Vam možemo isplatiti u novcu ili Vam zamijeniti staklo u cijelosti.“

S obzirom da je sam tuženik, nakon što je najprije u cijelosti osporavao naknadu štete, po primitku tužbe platio u novcu za njega nesporni iznos štete, očito je dakle da je sam odlučio da će osigurninu platiti u novcu, pa se sada ne može predomišljati i upućivati tužiteljicu na zamjenu stakala. Dakle, upravo je tuženik taj, koji je odlučio osigurninu isplatiti u novcu, a ne odmah po primitku tužbe, uputiti tužiteljicu na zamjenu stakala, zbog čega sada nakon što je djelomično isplatio štetu ne može upućivati još tužiteljicu i na zamjenu stakla. Navodi, tuženik o tome da tužiteljica nije zamijenila staklo niti dokazala koliki su stvarni troškovi zamjene razbijenog stakla, su irelevantni, jer je tužiteljica na navedene okolnosti predložila provođene odgovarajućih dokaza, a to je provođenje prometno-tehničkog vještačenja na okolnosti visine štete.

Zbog svega navedenog tužiteljica ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjev s time da povlači tužbu za plaćeni iznos štete od 696,83 EUR-a, dok i dalje potražuje iznos od 658,93 EUR-a, u skladu sa čim precizira svoj tužbeni zahtjev.

2.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi (28-29) da priznaje činjenicu da tužiteljica kod tuženika ima zaključeno osiguranje stakla od loma na vozilu. Dakle, nije sporna pasivna legitimacija tuženika. U konkretnom slučaju radi se o dobrovoljnom ugovornom osiguranju te su sva prava i obaveze stranaka regulirana Uvjetima za osiguranje loma stakla. (dalje: Uvjeti). Osporava se visina tužbenog zahtjeva u cijelosti. Naime prema Uvjetima (točka E.3) osiguranik ima pravo na naknadu stvarnih troškova popravka. Iz tužbe je razvidno da tužiteljica nije zamijenila staklo niti dokazuje koliki su stvari troškovi zamjene razbijenog stakla. Stoga je tuženik svoju obavezu na isp latu osigurnine utvrdio u iznosu od 696,83 eura, a koji iznos je plaćen punomoćniku tužiteljice 10.11.2023.god. Tuženik je štetu u cijelosti nadoknadio tužiteljici. Prema Uvjetima, tužiteljica ima pravo na izmjenu stakla sukladno izvidu štete te je tuženik spreman snositi troškove izmjene stakla. Sukladno Uvjetima ista je dužna slijediti upute osiguratelja te osiguratelj upućuje tužiteljicu da izvrši zamjenu stakla kako bi se utvrdili stvarni troškovi, a koje će snositi osiguratelj. U svakom slučaju visina štete se utvrđuje sukladno točki E3 Uvjeta. Slijedom navedenog, tuženik p redlaže odbiti tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom u cijelosti, te obvezati ih da tuženiku nadoknade parnični trošak.

3.

Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u prijavu štete (list 5-6), presliku prometne dozvole (7-8), policu osiguranja (9), odgovor na odštetni zahtjev (10), ponuda (17-18), ponuda (19), izvid štete (30), obračun štete (31), Uvjeti za osiguranje loma stakla (33-36), izvid štete (37,38), oštećenja na vozilu (39- 40), u potvrdu o plaćanju (41), provedeno je prometno-tehničko vještačenje po vještaku dipl. ing. Zlatku Toth (list 60-61), te je provedeno očitovanje istog vještaka dipl. ing. Zlatka Toth s prilozima (75-81), te je izvršen uvid u ponude (85-90). 4.

U tijeku postupka provedeno je prometno-tehničko vještačenje po vještaku dipl. ing. Zlatku Toth (60-61) koji u svom nalazu i mišljenju navodi da oštećeno staklo vjetrobrana je pregledao procjenitelj tuženika i izradio je Izvid štete i obračun štete (listovi broj 37 i 38). Po obračunu procjenitelja tuženika troškovi popravka vozila s PDV-om iznose 871,04 EUR. Tužitelj je zatražio procjenu štete u ovlaštenom servisu sa Volkswagen vozila – Porsche Inter Auto d.o.o. u Zagrebu, a izrađena ponuda po cjeniku ovlaštenih VW servisa iznosi ukupno s PDV-om 1.355,76 EUR (listovi broj 17 i 18). Izrađena ponuda ovlaštenog servisa se odnosi na zamjenu oštećenog stakla vjetrobrana odgovarajućim VW originalnim staklom i standardima proizvođača te po cijenama ovlaštenih VW servisa. Cijene radnog sata više su od cijene kojima je kalkulirao procjenitelj tuženika. Po mišljenju vještaka da bi se vozilo dovelo u isto prethodno tehničko stanje i kao prije oštećenja stakla, opravdano je zamjenu vjetrobranskog stakla obaviti u ovlaštenom VW servisu. Dakle, prema navedenom mišljenju vještaka zamjena vjetrobranskog stakla je opravdana po cijenama iz Ponude ovlaštenog VW servisu te stvarni trošak popravka iznosi 1.084,61+PDV 271.15=1.355,76 eura.

5.

Čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima propisana su opća načela odgovornosti za štetu i to izvan ugovorne odgovornosti kao što je šteta nastala na vozilu tužiteljice u ovom predmetu. Čl. 1045. propisano istog Zakona da tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a predmnijeva obična nepažnja. St. 3. određuje da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju. I čl. 1046. istog Zakona definira pojam štete. Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanje njegovog povećanja, izmakla korist i povreda prava osobnosti.

6. U ovom postupku radi se o utvrđenju da je šteta nastala na vozilu tužiteljice , dakle radi se o imovinskoj šteti, a ta se šteta sastoji, kao što je to vještak u svojem nalazu opisao, stvarnog troška popravka koji iznosi 1.084,61 eura uvećano za PDV 25% što iznosi 1.355,76 eura. Nesporno je da je tuženik isplatio iznos od 696,83 eura, pa sada tužiteljica osnovano potražuje iznos od 658,93 eura.

Tužiteljica ima pravo na zakonsku zateznu kamatu koja teče na ovaj iznos od dana presuđenja. Radi se o imovinskoj šteti čija je visina utvrđena u tijeku ovog postupka, tako da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos teče od presuđena, tj. od 16.3.2026. godine pa do plaćanja, a sukladno čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima. Nesporno je da je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 696,83 eura nakon podnesene tužbe.

7.

Vještak dipl. ing, Zlatko Toth u svom očitovanju (75-76) navodi da bi se vozilo dovelo u prijašnje tehničko stanje ovaj tip oštećenog stakla vjetrobrana potrebno je zamijeniti s odgovarajućim VW originalnim staklom i po standardima proizvođača. Iz tog razloga po mojem mišljenju zamjenu vjetrobranskog stakla opravdano je obaviti u ovlaštenom VW servisu i po cijenama ovlaštenih VW servisa. Dakle i ponuda Porsche Inter Auto d.o.o. u Zagrebu u 2023 godini u iznosu s PDV-om od 1.355,76 EUR je trošak popravka u tom ovlaštenom servisu i to su stvarni troškovi popravka. Tuženik prigovara da je potrebno utvrditi stvarne troškove popravka traženjem tri ponude servisa na području prebivališta tužiteljice. Nadalje tuženik prigovara da tužiteljica traži trošak po najvećoj cijeni i na tržištu izvan područja njenog prebivališta. Da bi provjerio tvrdnju tuženika zatražio sam po Izvidu štete sada aktualnu ponudu od servisa Porsche Inter Auto d.o.o. u Zagrebu i ponudu od ovlaštenog VW servisa Autorad info d.o.o. iz Zagreba (prosječne cijene). Kopije ponuda se nalaze u prilogu. Prema ponudi Porsche Inter Auto d.o.o. u Zagrebu današnji trošak zamjene vjetrobranskog stakla s PDV-om iznosi 1.524,24 EUR, a prema ponudi Autorad info d.o.o. 1.259,76 EUR. Usporedbom navedenih cijena proizlazi da je trošak popravka u Porsche Inter Auto d.o.o. u Zagrebu skuplji u odnosu na ponudu ovlaštenog servisa Autorad info d.o.o. za 1.524,24 – 1.259,76 = 264,48 EUR. Dakle, servis u Porsche Inter Auto d.o.o. doista ima više cijene u odnosu na drugi ovlašteni servis. Uvažavajući razliku u cijenama iz ponuda proizlazi a da je popravak u ovlaštenom VW servisu Autorad info d.o.o. jeftiniji i iznosi 1.259,76/1.524,24 x 100 = 82,64 % troška popravka u ovlaštenom servisu Porsche Inter Auto d.o.o.

Ako utvrđeni odnos razlike troškova popravka primijenimo na ponudu Porsche Inter Auto d.o.o. u Zagrebu iz 2023 godine u iznosu s PDV-om od 1.355,76 EUR, tada slijedi da bi u 2023 godine tadašnji trošak zamjene vjetrobranskog stakla u ovlaštenom VW servisu s nižim cijenama iznosio 1.355,76 x 0,8264 = 1.120,40 EUR

Da li tužiteljica mora vozilo popravljati u određenom i najbližem servisu, i da joj je propisan izbor servisa kao vještaku nije mu poznato. Mišljenja je da tužiteljica ima pravo izbora ovlaštenih VW servisa, a troškovi putovanja do izabranog servisa ionako su njen trošak.

8.

Prema tome tužiteljica ima pravo na naknadu cjelokupne štete i bez obzira da li je ona štetu na svojem automobili popravila ili ne, da je šteta nastala na njezinom automobilu utvrđeno je u tijeku postupku, a za istu štetu odgovara tuženik. Prema općim načelima izvan ugovorne odgovornosti za štetu i prouzročenja štete, a tužiteljica je ovlaštena tražiti naknadu otklanjanja štete, te PDV na taj iznos od 25% jer da bi tužiteljica dovela automobil u stanje koje je bilo prije nastale štete dužna je nadoknaditi stvarni trošak materijala i radova, ali i povećan na dodanu vrijednost PDV na taj iznos i to bez obzira da li je tužiteljica štetu na automobilu dala popraviti ili ne. 9.

Tužiteljica je u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevom pa ima pravo na naknadnu parničnih troškova temeljem 154. st. 1. ZPP-a, naime, jedan iznos štete je tuženik nakon podnesene tužbe nadoknadio, a preostali iznos je dužan nadoknaditi prema presuđenom iznosu kao u izreci presude.

Isti trošak se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to troškova za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 eura, za sastav podneska od 11.12.2023.g. u iznosu od 100,00 eura, za pristup na ročište dana 7.3.2024.g. iznos od 100,00 eura, pristup na ročište dana 16.5.2024.g. u iznosu od 100,00 eura, troškovi predujma za prometno-tehničko vještačenje u iznosu od 100,00 eura, za pristup ročištu dana 2.7.2024.g. iznos od 100,00 eura, pristup ročištu dana 6.11.2025.g. iznos od 100,00 eura, pristup ročištu dana 24.2.2026.g. iznos od 100,00 eura, pristup ročištu za objavu presude dana 16.3.2026.g. u iznosu od 50,00 eura, za sastav sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,55 eura, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 237,50 eura, dakle sveukupni parnični trošak tužiteljice iznosi 1.240,60 eura.

9.

Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

Križevci, 16. ožujka 2026.

Sudac: Marijan Vrbančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).