REPUBLIKA HRVATSKA
Upravni sud u Osijeku
Osijek, Vukovarska cesta 31
Us I-1321/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja EURO-ŽIR DANI d.o.o., [adresa], OIB: 92041475899, kojeg zastupa opunomoćenik Slavko Baotić, odvjetnik u Županji, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda u Osijeku, Ispostave u Županji, Županja, Josipa Jurja Strossmayera 18, kojeg zastupa FP, službena osoba, radi suzbijanja neprijavljenog rada, 16. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Županji, KLASA: UP/I-116-01/24-02/192, URBROJ: 443-02- 01-22-24-1 od 22. studenog 2024.
II. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojemu je prvostupanjsko tijelo obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.
III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu 2.000,00 EUR (dvije tisuće eura) i to sve u roku od 60 (šezdeset) dana, računajući od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-116-01/24-02/192, URBROJ: 443- 02-01-22-24-1 od 22. studenog 2024., u točki 1. izreke nalaže se poslodavcu, ovdje tužitelju, i odgovornoj osobi u pravnoj osobi TP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za radnike GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], AP iz [adresa], 21380313157, podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, počevši od 1. listopada 2024. koji je zapisnikom KLASA: 116-01/24-02/963, URBROJ: 443-02-01- 22-24-2 od 20. studenog 2024. utvrđen kao početak njihovog rada za poslodavca. Nadalje, točkom 2. izreke osporavanog rješenja nalaže se poslodavcu uplatiti iznos 2.650,00 EUR za svakog neprijavljenog radnika iz točke 1. ovog rješenja (odnosno ukupni iznos 50.350,00 EUR) u korist Državnog proračuna Repub like Hrvatske na specificirani račun. Sukladno točki 3. izreke osporavanog rješenja, utvrđuje se da su radnici ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prijavljeni na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme te da se točka 1. ovog rješenja u odnosu na navedene neće izvršiti. Prema točki 4. izreke osporavanog rješenja, poslodavac je nalog iz točke 2. ovog rješenja dužan izvršiti u roku tri dana od dana dostave rješenja, dok je točkom 5. izreke istog rješenja određeno da će se provesti ovrha radi naplate novčanog iznosa od 50.350,00 EUR, ako poslodavac u roku iz točke 4. ovog rješenja ne izvrši nalog iz točke 2. ovog rješenja.
2. Tužitelj u tužbi primarno izlaže sadržaj osporavanog rješenja. Zatim ističe kako mu nije omogućena redovna pravna zaštita i ulaganje žalbe po donesenom rješenju . Tužitelj smatra nejasnim zašto se utvrđuje obveza plaćanja i prijavljivanja u mirovinski sustav kada su radnici sklopili ugovor o djelu, a ne ugovor o radu (određeno ili neodređeno vrijeme). Pojašnjava da je ugovor o djelu sklopljen uredno prije nego je zaposlenik počeo raditi, što je i prezentirano kod nadzora te da su plaćene sve obveze koje prate ugovor o djelu. Također smatra nejasnim kako se radno - pravni status mogao tumačiti kao rad po ugovoru o radu kada je jasno navedeno da se radi o ugovoru o djelu. Navodi da su ovi ugovori u prilogu i da su imena radnika identična kao u rješenju. Napominje kako bi se moglo posumnjati u zakonitost prijava da tužitelj nije imao niti jednog radnika. Dodaje da su u prilogu i ugovori o radu kojima se dokazuje da je i ova vrsta rada uredno i zakonski prijavljena, a kako se u društvu javila privremena potreba za radnicima koji bi radili po par sati dnevno i ne stalno, s njima je sklopljen ugovor o djelu.
2.1. Posebno navodi da veći broj radnika iz izreke rješenja ima osiguran radni odnos kod trećih osoba izvan društva tužitelja pa da je i nemoguće da ista osoba bude dva puta prijavljena u mirovinskom sustavu. Posebno nejasnim smatra zašto su obveze prema svim radnicima isto određene, kada je osporavanim rješenjem utvrđeno da konkretni radnik radi u drugom nekom društvu i da bi razlika satnice teoretska bila obveza tužitelja, a ne puni iznos od 2.650,00 eura. Tvrdi da bi izvršenjem osporavanog rješenja, zbog svoje skromne poslovnosti, zasigurno bio blokiran u Financijskoj agenciji, a onda po proteku rokova, da bi se za njega pokrenuo i postupak stečaja, sve iz razloga što nije u mogućnosti platiti naloženi iznos. Da se radi o manjem trgovačkom društvu ukazuje i njegov temeljni kapital, kao i obujam poslovanja. Ukazuje na to da mu se nameću velike obveze koje lako mogu dovesti do prestanka trgovačkog društva, zbog čega će i sve navedene osobe ostati bez svojih dodatnih primanja. Mišljenja je da bi mogla biti riječ o prikrivanju rada i plaćanju obveza da svi pobrojani nemaju na drugom mjestu svoj osigurani status. Osim toga, da je htio potpuno sakriti rad, navodi da je to mogao bez ikakvih problema jer se poslovni odnos radnika i njega odvijao u šumi kod skupljanja žira i da zasigurno nitko ne bi mogao pronaći radnike koji u tom slučaju ne bi bili prijavljeni. Tužitelj ističe da je ozbiljan poslovni subjekt na hrvatskom tržištu koji obavlja povremene poslove skupljanja šumskog žira i da su upravo ugovori o djelu radno - pravna forma koja je najbliža odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23.) Ističe da je i u drugim trgovačkim društvima tuženik utvrdio nedostatke forme zaposlenja pojedinih radnika, ali da je tamo izrečen samo prekršajni nalog koji se preusmjerava u prekršajni postupak, preko kojeg bi se mogle dokazati sve sporne činjenice. Predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora tužitelju. Zbog mogućeg izvršenja konačnog upravnog akta predlaže određivanje privremene mjere odgode izvršenja osporavanog rješenja tuženika do pravomoćnosti ove upravne odluke.
3. U odgovoru na tužbu tuženik prvotno izlaže sadržaj tužbe. Ističe da je tužitelju sukladno Zakonu o upravnim sporovima („Narodne novine” br. 36/24., - dalje: ZUS) pružena mogućnost ulaganja tužbe kao redovitog modela korekcije nepravilnosti u radu javnopravnih tijela. Tuženik ističe da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada („Narodne novine” br. 151/22.) koji definira pojam neprijavljenog rada u užem smislu, čiji je pojavni oblik i obavljanje rada na temelju drugih sklopljenih obvezno pravnih ugovora između poslodavca i fizičke osobe kada takav rad s obzirom na narav i vrstu te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos. Napominje kako su istim zakonom propisane i mjere koje poduzima nadležni inspektor ako utvrdi da je kod poslodavca radnik obavljao neprijavljeni rad.
3.1. Tuženik dalje pojašnjava kako u pogledu sklapanja ugovora o djelu koji bi za činidbu imao rad, sadržaj činidbe rada nije funkcija rada nego rezultat rada, po čemu se ugovor o djelu razlikuje od ugovora o radu. Ističe da je u konkretnom slučaju ugovorena „satnica rada”, odnosno plaća, a ne naknada koju bi izvođač primio po obavljenom poslu odnosno po predaji djela, što ukazuje na obilježje posla za koji se zasniva radni odnos. Tuženik smatra da je tužitelj u slučaju privremene potrebe za radnicima koji bi radili po par sati dnevno, a ne stalno, imao mogućnost sklapanja ugovora o dodatnom radu koji je reguliran Zakonom o radu, u kojem slučaju bi radnike navedene u izreci pobijanog rješenja bio dužan prijaviti tijelima obveznog mirovinskog osiguranja sukladno ugovorenom radnom vremenu.
3.2. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je u konkretnom slučaju nezakonito sklopljen ugovor o djelu umjesto pravilno zasnovanog radnog odnosa , zbog čega je sukladno Zakonu o suzbijanju neprijavljenog rada donesena propisana mjera. Tvrdi da je utvrđeno da su tijekom inspekcijskog nadzora kod tužitelja radili radnici bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka odnosno na odgovarajuće radno vrijeme, o čemu su sastavljeni zapisnici o obavljenom inspekcijskom nadzoru KLASA: 116-01/24-02/963, URBROJ: 443-02- 01-22-24-1 od 23. listopada 2024., KLASA: 116-01/24-02/963, URBROJ: 443-02- 01-22-24-2 od 20. studenog 2024. Upućuje na članak 3. stavak 2. i članak 7. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 27. veljače 2026. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. ZUS-a, prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika.
4.1. Opunomoćenik tužitelja na raspravi je u cijelosti ostao kod svih navoda iz tužbe, priležećih podnesaka, kao i kod tužbenog zahtjeva. Protivi se navodima iz odgovora na tužbu. Dodatno navodi kako je u konkretnom slučaju bitno za naglasiti da su osobe koje su radile po pravnoj osnovi ugovora o djelu radile taj posao na način da su bile plaćene po količini skupljenog žira. Također, da je taj posao izrazito specifičan uslijed činjenice da se može obavljati jedino kad je za to pogodno vrijeme u smislu samog proizvoda, u smislu odobrenja Hrvatskih šuma, ali i u smislu vremenskih prilika odnosno neprilika. Dodatno naglašava kako ugovori o djelu podrazumijevaju punu implementaciju načela samostalnosti u radu, što znači da su radnici mogli po slobodnom izboru bez neposrednog nadzora druge ugovorne strane skupljati žir u vremenu kad su to htjeli. Nasuprot tome, da za klasične ugovore o radu vrijedi načelo subordinacije odnosno načelo podređenosti gdje je poslodavac taj koji vrši neposredan nadzor i u pravilu sve uvjete rada. Također, kod postojanja ugovora o radu nužno je da isti sadrži i različite odredbe poput godišnjeg odmora, dnevnog odmora, bolovanja i različitih drugih prava radnika. Zaključno napominje da je uvijek kod ugovora o radu jasno naznačeno mjesto rada, dok se kod ugovora o djelu, ali i u konkretnom slučaju, radi o tome da je mjesto rada prepušteno „izvođaču rada“ jer isti bira na kojem će mjestu vršiti sakupljanje ž ira. Sukladno registriranim djelatnostima napominje da se radi o sporednoj, a ne glavnoj djelatnosti tužitelja. Napominje da su s nekim osobama sklapani ugovori o radu iz razloga što isti rade za poslodavce na puno radno vrijeme i obavljaju i druge djelatnosti, a ne samo skupljanje žira. Opunomoćenik tužitelja ostaje kod svih navoda te predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva i traži trošak prema odvjetničkoj tarifi u iznosu od 2.000,00 EUR, a što se odnosi na sastav tužbe 1.000,00 EUR i zastupanja na tom ročištu 1.000,00 EUR (očitom omaškom navedeno 2.000,00 EUR umjesto 1.000,00 EUR za zastupanje na tom ročištu).
4.2. Službena osoba tuženika na raspravi je istaknula da osobe s kojima su sklopljeni ugovori o radu u svojim ugovorima nemaju navedenu odredbu prema kojoj bi radili i na poslovima skupljanja žira, odnosno da već rade na poslovima kuhara i različitim drugim poslovima. Također, da poslodavac suprotne ugovore nije dostavio. U dokaznom dijelu postupka predložila je izvršiti uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu. Službena osoba tuženika ostala je kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga te predložila Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4.3. Na raspravi je Sud u skladu s člankom 93. stavkom 2. ZUS-a odbio kao nepotreban za rješavanje ove upravne stvari u ovom trenutku dokazni prijedlog saslušanja direktora i po potrebi svih radnika koji su navedeni u izreci rješenja, a kako je to navedeno u tužbi (list spisa 2), kao i dokazni prijedlog pribave podataka o radno pravnim statusima radnika nabrojanih u izreci rješenja. O potrebi za navedeno će procjenjivati prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku. Izvođenje tih dokaznih prijedloga bilo bi u suprotnosti s načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS -a jer bi se tako odugovlačio spor uz stvaranje nepotrebnih troškova pa ih je valjalo odbiti. Nadalje, s obzirom na to da je na raspravi 27. veljače 2026. opunomoćenik tužitelja povukao dokazni prijedlog za uvidom u temeljni kapital društva te u dokumentaciju koja dokazuje financijsko poslovanje, navedeni dokazni prijedlozi nisu se proveli.
5. Tijekom dokaznog postupka Sud je izveo dokaze čitanjem materijalne dokumentacije u spisu i spisu upravnog postupka.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Iz dokumentacije u spisu upravnog postupka proizlazi da je tuženik 23. listopada 2024. sastavio zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru poslovanja tužitelja (KLASA: 116-01/24-02/963, URBROJ: 443-02-01-22-24-1, dalje: Zapisnik I), koji je sastavljen u sjedištu tužitelja, [adresa]. Prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora, na navedenoj adresi zatečen je TP, direktor trgovačkog društva EURO-ŽIR DANI d.o.o. i radnik TI, dok neposrednim uvidom u sjedištu trgovačkog društva nije zatečen niti jedan drugi radnik, malodobnik, učenik na naukovanju, student, stranac i umirovljenik.
7.1. Tom prigodom uzeta je i izjava nazočnog TP. Nakon danih upozorenja, TP je izjavio da je on osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva EURO-ŽIR DANI d.o.o., da je u tom trgovačkom društvu zaposleno 12 radnika i da je sa svim radnicima prije početka rada sklopio ugovore o radu te da je sve radnike prije početka rada prijavio tijelima obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Izjavio je i da je za poslove sakupljanja žira angažirao oko 20 osoba, a da za poslove sakupljanja žira nisu angažirane samo osobe koje su u radnom odnosu, nego da su te poslove obavljale i osobe na temelju sklopljenog ugovora o djelu. Nadalje, da poslove sakupljanja žira obavljaju i kooperanti i to četiri trgovačka društva. Napomenuo je i da se radi samo o usluzi sakupljanja žira, a ne o kupovini žira. Na Zapisnik I konstatirano je da je TP izjavu pročitao i potpisao.
8. Nadalje, tuženik je u svojim poslovnim prostorijama 20. studenog 2024. sastavio zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru poslovanja tužitelja (KLASA: 116-01/24-02/963, URBROJ: 443-02-01-22-24-2, dalje: Zapisnik II). Predmet nadzora bio je primjena propisa o radu.
8.1. Tijekom inspekcijskog nadzora je na temelju uvida u dostavljenu radno- pravnu dokumentaciju utvrđen popis osoba angažiranih u obavljanju poslova sakupljanja žira, kao i popis osoba koje obavljaju poslove sakupljanja žira za tužitelja na temelju sklopljenog ugovora o radu i popis osoba koje obavljaju poslove sakupljanja žira za tužitelja na temelju sklopljenog ugovora o djelu.
8.2. Nadalje, u Zapisniku II navodi se popis predmetnih ugovora o djelu sklopljenih između tužitelja i radnika navedenih u izreci osporavanog rješenja , kao i ugovor o djelu sklopljen između tužitelja i GI. U Zapisniku II se ističe kako poslodavac nije izvršio prijavu početka osiguranja tijelu obveznog mirovinskog osiguranja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za radnike navedene u izreci osporavanog rješenja i GI u zakonskom roku. Dodatno, da poslodavac s radnicima navedenim u izreci osporavanog rješenja i GI do 1. listopada 2024. nije sklopio ugovor o radu u pisanom obliku niti je navedenim radnicima prije početka rada do 1. listopada 2024. izdao pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu.
9. Slijedom iznesenog, tuženik zaključuje da su radnici na dan inspekcijskog nadzora po nalogu poslodavca obavljali poslove sakupljanja žira, u ime i za račun predmetnog poslodavca po nalogu i uputama poslodavca, da su obavljali poslove iz registrirane djelatnosti poslodavca koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, a da poslodavac s navedenim radnicima do 1. listopada 2024. nije sklopio pisani ugovor o radu za rad prije početka rada, niti im je prije početka rada izdao, odnosno uručio pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu.
10. U Zapisniku II se još navodi dokaz o isplati naknade za obavljeni posao na temelju sklopljenog ugovora o djelu, popis kooperanata i ugovori o poslovnoj suradnji.
11. U skladu s člankom 3. stavkom 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada, neprijavljeni rad definira se u užem i širem smislu. Prema stavku 2. istoga članka , neprijavljeni rad u užem smislu je rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima te u smislu ovog Zakona obuhvaća sljedeće pojavne oblike: 1. obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme ili 2. obavljanje rada bez sklopljenog ugovora o radu u pisanom obliku ili bez pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu ili 3. obavljanje rada na temelju drugih sklopljenih obvezno pravnih ugovora između poslodavca i fizičke osobe kada takav rad s obzirom na svoju narav i vrstu te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos ili 4. zapošljavanje državljanina treće zemlje protivno odredbama propisa kojim se uređuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja. Sukladno stavku 4. toga članka neprijavljeni rad je zabranjen.
12. Člankom 7. stavkom 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada propisano je da će nadležni inspektor u roku od osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovoga Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba.
13. Prema članku 8. stavku 3. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada, nadležno tijelo ovlašteno za utvrđivanje prava na mirovinsko osiguranje neće donositi rješenje iz stavka 1. ovoga članka odnosno neće postupiti po podnesenoj prijavi koju je poslodavac podnio u skladu s člankom 7. stavkom 4. ovoga Zakona za razdoblje u kojemu je radnik već prijavljen na obvezno osiguranje.
14. Predmet ovog upravnog spora je inspekcijski nadzor radi suzbijanja neprijavljenog rada. Rješenje tuženika temelji se na shvaćanju da je tužitelj umjesto sklapanja ugovora o djelu trebao sklopiti ugovore o radu i prijaviti radnike u propisanom roku nadležnom tijelu obveznog mirovinskog osiguranja.
15. Naime, u dokumentaciji u spisu sadržani su predmetni ugovori o djelu sklopljeni 1. listopada 2024. između tužitelja, kao naručitelja, i GP, ĆP, DP, MP, KP, ĆI, ZP, ŠP, ČP, OP, HP, SP, CP, RP, II, ŽP, FI, LP i AP, kao izvršitelja, radi usluge sakupljanja žira hrasta lužnjaka. Prema navedenim ugovorima o djelu, izvršitelji se obvezuju djelo - poslove predati - izvršiti najkasnije do 15. studenog 2024. (osim u ugovoru o djelu sklopljenim s CP, gdje taj datum nije naveden). Nadalje, za navedene poslove ugovoreno je da će naručitelj platiti izvršitelju iznos 5,00 EUR po satu. Ugovore su izvršitelji vlastoručno potpisali, dok je tužitelj na iste stavio svoj štambilj, a iste je potpisao i TP kao zastupnik tužitelja pravne osobe.
16. Sud uočava kako u izreci osporavanog rješenja (niti dostavnoj naredbi) nije naveden GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dok je isti naveden u Zapisniku II na popisu osoba angažiranih u obavljanju sakupljanja žira , kao i na popisu osoba koje obavljaju poslove sakupljanja žira za predmetno društvo na temelju ugovora o djelu. Dodatno, u Zapisniku II se upućuje na postojanje ugovora o djelu sklopljenog 1. listopada 2024. između tužitelja kao naručitelja i GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao izvršitelja, kojim se izvršitelj obvezuje za naručitelja obaviti poslove sakupljanja žira hrasta lužnjaka najkasnije do 15. studenog 2024., za koje poslove će naručitelj platiti izvršitelju iznos od 5,00 EUR po satu. Također, u Zapisniku II se konstatira kako poslodavac za GI nije izvršio prijavu početka osiguranja tijelu obveznog mirovinskog osiguranja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u zakonskom roku, niti prijavu tijelu obveznog zdravstvenog osiguranja kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Zatim se navodi kako poslodavac s GI do 1. listopada 2024. nije sklopio ugovor o radu u pisanom obliku niti prije početka rada do 1. listopada 2024. izdao istome pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu. Povrh toga, u Zapisniku II se navodi da je poslodavac kao dokaz o isplati naknade za obavljeni posao na temelju sklopljenog ugovora o djelu dostavio na uvid Izvod prometa po računu od 18. studenog 2024. s poslovne banke poslodavca kod Erste&Steiermarkische bank d.d. iz kojeg se čita isplata honorara GI u iznosu 240,00 EUR.
16.1. Sve ovo upućuje na propust u vidu izostavljanja GI iz osporavanog rješenja. Nejasno je zašto isti nije naveden u izreci osporavanog rješenja, a koji propust izravno utječe na visinu iznosa koju bi poslodavac bio dužan uplatiti za neprijavljenog radnika. Napominje se kako je u spisu upravnog spora dostavljen ugovor o djelu sklopljen 1. listopada 2024. između tužitelja i spomenutog GI. Na temelju takvog stanja spisa, Sud zaključuje kako greška nije nastala u Zapisniku II (koji potvrđuje postojanje takvog ugovora o djelu), već u osporavanom rješenju, gdje je GI izostavljen. Navedeno je dostatan razlog za poništavanje osporavanog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje se, kao takvo, ne može održati na snazi.
17. Pored navedenog razloga za nezakonitost rješenja, potrebno je ukazati i na sljedeće razloge koji dovode u pitanje zakonitost upravnog akta. Naime, unatoč danom obrazloženju tuženika o obilježjima i razlikama između ugovora o djelu i ugovora o radu, ostaje nejasno zašto se u konkretnom slučaju ne mogu prihvatiti navodi tužitelja o pravnoj prirodi sklopljenih ugovora. Naime, tužitelj je istaknuo kako su u konkretnom slučaju osobe koje su radile po pravnoj osnovi ugovora o djelu radile taj posao na način da su bile plaćene po količini skupljenog žira, da je taj posao izrazito specifičan jer se može obavljati jedino kad je za to pogodno vrijeme u smislu samog proizvoda, u smislu odobrenja Hrvatskih šuma, ali i u smislu vremenskih prilika, zatim kako ugovori o djelu podrazumijevaju punu implementaciju načela samostalnosti u radu, što znači da su radnici mogli po slobodnom izboru bez neposrednog nadzora druge ugovorne strane skupljati žir u vremenu kad su to htjeli, a da je uvijek kod ugovora o radu jasno naznačeno mjesto rada, dok se kod ugovora o djelu, ali i u konkretnom slučaju, radi o tome da je mjesto rada prepušteno „izvođaču rada“ jer isti bira na kojem će mjestu vršiti sakupljanje žira.
18. U pogledu razlikovanja potrebe sklapanja ugovora o djelu od ugovora o radu, Sud upućuje na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem:
Revr 760/2015-3 od 10. travnja 2018., u kojoj se navodi da: „U konkretnom slučaju iz predmetnih ugovora o djelu (koje je tužitelj redovito sklapao), uza svu njihovu brojnost i činjenicu što su sklapani kroz više godina iz mjeseca u mjesec, ne može se zaključiti, u smislu odredbe čl. 13. st. 2. ZR-a (i odredbe čl. 8. st. 2. ZR-a/09), da je volja ugovornih stranaka bila da se izvršavanjem obveza iz ugovora o djelu zasnuje radni odnos i da su ispunjeni uvjeti iz te odredbe prema kojima bi se imalo smatrati da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Da bi se određeni ugovori za obavljanje posla (ovdje ugovori o djelu) mogli smatrati ugovorom o radu morale bi se ispuniti sve pretpostavke iz navedene odredbe čl. 13. st. 2. pročišćenog teksta ZR (i čl. 8. st. 2. ZR/09): moralo bi biti riječ o određenoj naravi i vrsti ugovorenog rada s ovlastima radnika i poslodavca u vezi takvog rada zbog kojeg se inače sklapaju ugovori o radu. To što je tužitelj za razdoblja rada po sklopljenim ugovorima dolazio kod tuženika obavljati ugovoreni posao, imao svoje mjesto rada, osobe tuženika koje su mu bile nadređene, pa i to što je tuženik kao poslodavac na istim poslovima s istim obvezama imao i radnike s kojima je sklopio ugovor o radu i koji su imali sva prava zajamčena ugovorom o radu, ne dokazuje nešto suprotno shvaćanju da se uistinu radi o ugovorima o djelu, jer navedene okolnosti (glede ovlasti tužitelja i tuženika) mogu biti i obilježja rada po ugovorima o djelu u raznim modalitetima njihova ispunjenja i nisu vezane samo za ugovore o radu“. Podudarno pravno shvaćanje izraženo je i u nizu drugih presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice broj Rev-2172/2019, Rev-2549/2018, Rev- 2802/2019, Rev 377/2019.
19. U povodu presude Revr 760/2015 podnesena je ustavna tužba koja je odbijena Odlukom Ustavnog suda U-III/2841/2018 od 10. srpnja 2019. U njoj se navodi sljedeće: „Uvidom u obrazloženja osporenih presuda, Ustavni sud ocjenjuje da su nadležni sudovi u osporenim odlukama iznijeli dostatne i relevantne razloge za ocjenu zbog čega smatraju da u konkretnom slučaju prednost u primjeni rješavanja spora između podnositelja i tuženika ima ZOO pa obrazloženja osporenih presuda ne upućuju na zaključak o arbitrarnosti u materijalnopravnom smislu.“
20. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra kako je bilo potrebno uzeti u obzir pravu volju ugovornih strana prilikom ocjene radi li se o prikrivanju radnog odnosa te pri tome ispitati jesu li ispunjene sve pretpostavke za sklapanje ugovora o radu, odnosno je li riječ o određenoj naravi i vrsti ugovorenog rada s ovlastima radnika i poslodavca u vezi takvog rada zbog kojeg se inače sklapaju ugovori o radu . Stoga postoji sumnja u pravilnost utvrđenja tuženika da se za sakupljanje žireva moralo nužno sklopiti ugovore o radu, a ne ugovore o djelu, kako je to učinio tužitelj. Također, prvostupanjsko tijelo će pojasniti i razloge izostavljanja GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iz osporavanog rješenja. Shodno tome, Sud ocjenjuje kako činjenično stanje u postupku nije pravilno ni potpuno utvrđeno.
21. Stoga je Sud osporavano rješenje tuženika ocijenio nezakonitim i odlučio kao u točki I. izreke presude u skladu s člankom 117. stavkom 1. ZUS-a te vratio predmet na ponovni postupak kao u točki II. izreke presude, a u kojemu će se otkloniti navedeni nedostatci, pridržavajući se pravnih shvaćanja ovog Suda, kako to propisuje članak 151. stavak 2. ZUS-a.
22. U ponovljenom postupku će se u svrhu pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja dati pojašnjenje o obvezi sklapanja ugovora o radu i mogućnosti sklapanja ugovora o djelu, o čemu ovisi zaključak o postojanju neprijavljenog rada, a sve uzimajući u obzir gore navedene presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ispitat će se prava volja ugovornih strana i relevantno materijalno pravo rukovodeći se potrebom istraživanja zajedničke namjere ugovaratelja. U tom smislu, javnopravnom tijelu na raspolaganju stoji instrument saslušanja svjedoka, odnosno stranaka ugovornih odnosa.
22.1. Slijedom navedenog, Sud nije sam riješio stvar, već je odlučio vratiti predmet na ponovni postupak radi potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja na koje će se primijeniti relevantne odredbe materijalnog prava.
23. U pogledu zatraženih troškova upravnog spora od strane tužitelja, Sud je donio odluku primjenom članka 147. ZUS-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom upravnom sporu, stoga mu pripadaju i troškovi spora.
23.1. S obzirom na to da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, to se sukladno Tbr. 27. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., 107/25. - dalje: Tarifa) i sukladno postavljenom zahtjevu priznaje nagrada od 500 bodova za sastavljanje tužbe i 500 bodova za zastupanje na raspravi održanoj 27. veljače 2026. prema Tbr. 27. točki 2. Tarife, što iznosi ukupno 1000 bodova. Prema Tbr. 54 Tarife, vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, što računanjem (1000 bodova x 2,00 EUR) sveukupno iznosi 2.000,00 EUR koji se priznaju tužitelju. Slijedom iznijetog, u pogledu troškova Sud je donio odluku kao u točki III. izreke presude.
Osijek, 16. ožujka 2026.
SUDAC
Eugen Jakopović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Žalba nije dopuštena protiv točaka I. i II. izreke presude, jer je pojedinačna odluka javnopravnog tijela poništena i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak (članak 127. ZUS-a u vezi s člankom 126. ZUS-a).
Protiv točke III. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 128. ZUS-a u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćeniku
2. Tuženiku
