Pn-291/2017

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U STAROM GRADU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Jadranki Jeličić, u pravnoj stvari tužitelja BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ici Škarpa, odvjetniku iz Splita, protiv tuženih: 1/ LR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nikoli Hraste, odvjetniku iz Hvara i 2/ DR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Darijani Godi- nović, odvjetnici iz Hvara, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 12. veljače 2026. u nazočnosti oba punomoćnika tuženika, a nenazočnosti uredno pozvanog punomoćnika tužitelja, objavio je dana 16. ožujka 2026. i

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 10.625,00 kuna, po osnovi naknade imovinske štete, i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19.06.2014. do 31.07.2015., prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate, po stopi od 8,14 % godišnje, a u slučaju promjene stope, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana, od pravomoćnosti presude.“

II/ Nalaže se tužitelju da naknadi tuženima troškove parničnog postupka, i to tuženom ad 1/ LR, iznos od 1.000,00 Eura (tisućueura), a tuženom ad 2/ DR, iznos od 2.000,00 Eura (dvijetisućeeura), sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao vlasnik pekarskog obrta, dana 06.06.2017. podnio po tužbu protiv tri tuženika radi naknade štete, jer su 18.06.2014. udarajući i vješajući se na njegova rolo vrata, nasilno ih izbacili iz vodilica, uslijed čega su vrata postala potpuno neupotrebljiva, pa mu je nastala imovinska šteta u visini vrijednosti novih rolo vrata. Taži da mu tuženici solidarno naknade iznos iz ponude bravarskog obrta [obrt] ĐR, od 01.07.2014., koji iznos predstavlja glavnicu, te zatezne kamate od dana koji slijedi danu nastanka štete, pa do isplate.

2. Zbog solidarnosti tuženika kao dužnika (počinitelja štetne radnje), na potra- živanje tužitelja nije utjecala smrt ČR, pa je postupak nastavljen sa preostala dva tuženika.

3. U odgovoru na tužbu, tuženi ad 2/ DR je osporio pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Osporio je da bi on počinio štetnu radnju koju tužitelj navodi u tužbi, prigovorio da tužitelj uopće nije priložio dokaz da su vrata oštećena ili uništena, a kako je nakon dana nastale štete (18.06.2014.) nastavio raditi u istom poslovnom prostoru i koristio neka vrata, morao je umjesto ponude, priložiti račun za popravak postojećih ili račun za izradu novih vrata. Smatra kako podnesena kaznena prijava protiv više počinitelja ukazuje na remećenje javnog reda i mira, a nikako dokaz na okolnost nastanka štete.

U podnesku od 07.10.2022., tuženik ad 2/ je obavijestio sud da je tužitelj pred ovom Stalnom službom pokrenuo još tri postupka za naknadu štete (Pn-524/2018, Pn-309/2017 i Pn-285/2017), da su u predmetu Pn-524/2018 saslušani svjedoci koji ni na koji način njega ne navode kao osobu koja je prouzročila ikakvu štetu, ali se spominje grupa od 30-tak osoba, među kojima su bili i djelatnici policije, a koji bi morali reagirati da je došlo do protupravnosti. Opreza radi ističe prigovor zastare.

4. I tuženi ad 1/ je u odgovoru na tužbu osporio pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva, jer tužitelj nije priložio dokaz da je šteta nastala, odnosno, da su rolo vrata oštećena, a prilaganje ponude umjesto računa, ne predstavlja dokaz o nastaloj šteti. Ukazuje na brojne parbene tužbe, kaznene i prekršajne prijave tužitelja, odnosno obitelji BR protiv obitelji ČR, i protiv 50-tak drugih osoba, te ukazuje da bi stvarni vlasnik obrta “ [obrt]“ koji posluje u poslovnom prostoru na Rivi u [adresa] bio brat tužitelja JR.

Prilaganjem Izvadaka iz obrtnog registra za tužitelja i njegovog brata JR, na pripremnom ročištu je osporio tužitelju aktivnu legitimaciju za podnošenje ove tužbe.

5. Na prigovor aktivne legitimacije, tužitelj se očitovao podneskom od 09.11. 2023., navodeći da se u dopuni kaznene prijave priloženoj uz tužbu, spominje da je tužitelj zakupoprimac poslovnog prostora smještenog u zgradi oznake č. zgr. [katastarska čestica], na adresi [adresa], a kao vlasnik pekarskog obrta „ [obrt]“, pri čemu nije priložio Ugovor o zakupu.

6. U dokaznom postupku, sud je pregledao Izvatke iz obrtnog registra (list 3, 73 i 75), pročitao Dopunu kaznene prijave od 16.09.2014. (list 4), ponudu bravarskog obrta [obrt] od 01.07.2014. (list 7), potvrdu PP Hvar od 17.07.2014. o prijavi kaznenog djela (list 8), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 12.09.2011. (list 104) i Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 18.10.2005. (list 106).

Saslušani su tuženi ad 1/ LR (list 111) i tuženi ad 2/ DR (list 112), te svjedok AR sin B (list 127).

Sud je odustao od saslušanja tužitelja, jer gotovo godinu dana nije bio sposoban za davanje iskaza, a pitanje je bi li ga se za slijedećih 6 mjeseci moglo ispitati..

7. Punomoćnik tužitelja je izostanak BR sa ročišta za saslušanje strana- ka dana 21.03.2025., opravdao liječničkom svjedodžbom; potom je zbog nekontak- tibilnosti tužitelja zatražio odgodu ročišta zakazanog za dan 23.04.2025., zatim je uz podnesak od 01.12.2025. priložio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Antonia Alujevića od 28.11. 2025. prema kojem nalazu tužitelj nije sposoban sudjelovati na raspravi (najmanje 6 mjeseci?!), i konačno, nakon što je od strane suca radi sumnje na parničnu nesposobnost tužitelja, pozvan podneskom od 05.12.2025. – naveo kako je njegova stranka i dalje zainteresirana za nastavak postupka.

Budući se radi o starom predmetu, u kojemu je tužitelj ponuđenim dokazima dužan dokazati istinitost svojih tvrdnji, ali u kojemu i da oba tuženika imaju pravo dokazati istinitost svojih prigovora, valjalo je postupak završiti bez saslušavanja tužitelja, dok je od ponovnog pozivanja svjedoka ŠR, sina LR, sud također odustao nakon što je svoj izostanak opravdao smrtnim slučajem u obitelji.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Prema Ugovoru o zakupu poslovnog prostora koji je bio na snazi na dan 18. 06.2014., kada su prema tužbenom zahtjevu uništena rolo vrata, proizlazi da je:

- zakupodavac, vlasnica poslovnog prostora Rosso Milica, zaključila sa tužiteljem kao fizičkom osobom 12.09.2011. godine, ugovor o zakupu ½ dijela poslovnog prostora i to baš sa lijeve strane, na rok od 4 godine (do 01.11.2015.),

- da se tužitelj kao zakupoprimac obvezao u tom prostoru obavljati prodaju vlastitih pekarskih proizvoda, sendviča i pića, te fastfooda, osim sladoleda;

- da se u ugovoru ne spominje ugradnja rolo vrata kao obveza zakupoprimca, niti se spominje da takva vrata postoje u poslovnom prostoru.

10. Iz Izvatka iz obrtnog registra na ime tužitelja proizlazi da je isti 01.04.2014. prijavio upis izdvojenog pogona, ali i da je 11.09.2015. upisana činjenica prestanka istog, a da je 24.09.2015. tužitelj odjavio obrt.

Kako u Izvatku ne postoji naziv izdvojenog pogona i adresa, ne može se sa sigurnosti utvrditi radi li se o prodavaonici Riva, ali navedeno proizlazi iz drugih provedenih dokaza.

11. Prema Dopuni kaznene prijave tereti se 43 osobe da su u razdoblju od 16.06. 2014. do 18.06.2014. u Gradu Hvaru ozbiljno prijetili djelatnicima i zaposlenicima u prodavaonici „KRAŠ“ u ulici Fabrika 8 i prodavaonici „RIVA“ u Ulici Riva 6, pa 10 tužitelja (između kojih nije BR) traži kazneni progon po službenoj dužnosti za kazneno djelo po čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. Kaznenog zakona.

12. Iz sadržaja potvrde PP Hvar, od 17.07.2014. proizlazi da je tužitelj BR dana 25.06.2014. prijavio počinjenje kaznenih djela prijetnje njegovim djelatnicima od strane više osoba iz obitelji ŠR i drugih, te oštećenja rolo vrata izvršeno od „grupe građana“, dok je dana 12.07.2014., prijavio krađu kompletne poslovne dokumentacije iz prodavaonice „KRAŠ“.

13. Ponuda ĐR, vlasnika bravarskog obrta [obrt] ukazuje da se tužitelj u vrijeme kada je policiji prijavio oštećenje vrata, zanimao o cijeni novih rolo vrata, ali ne i da je takva vrata naručio ili kupio.

Tužitelj nije priložio dokaz da su rolo vrata bila potpuno uništena ili samo oštećena, a još manje dokaz da su rolo vrata bila njegova - na tu okolnost nije predložio saslušanje vlasnice poslovnog prostora iz Ugovora o zakupu, niti bilo kakav dokument prema kojem je on platio izradu i postavljanje postojećih vrata.

14. Oba tuženika u svojim iskazima ne osporavaju svoju nazočnost događanjima ispred lokala „Riva“, ali osporavaju da su na bilo koji način oštetili rolo vrata, te suglasno navode da su ista vrata ostala na istom mjestu nakon događanja, jer ih tužitelj nije nikada zamijenio, te da su u upotrebi na istom objektu i dan danas.

15. Svjedok ER je naveo da se nalazio sa 50-tak osoba ispred pos- lovnog prostora koji je držao tužitelj, da je bilo žamora i galame, ali se ne sjeća da se išta razbijalo. Razlog okupljanja je bio taj što je par dana prije bio napadnut VR, sada pok. sin tužitelja ad 1/. Sjeća se da je poslovni prostor koji je u to vrijeme držao BR bio otvoren i da je radio, ali smatra da nikome ne bi palo na pamet da razbija, jer je zbog okupljanja uredovala interventna policija. Osobno nije vidio da je došlo do oštećivanja rolo vrata, ali ako se to dogodilo, moralo je biti prije no što je on ondje došao. Zna da se slijedećeg dana nije više ništa događalo, te nije čuo da su rolo vrata oštećena, ili da ih je tužitelj promijenio.

16. Izvanugovorna odgovornost za štetu je regulirana odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), pa onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi, osim ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Pretpostavke odgovornosti su da postoji. 1/štetnik, osoba ili osobe koje su uzrokovale štetu, 2/ štetna radnja štetnika, 3/ šteta, 4/ uzročna veza između štetne radnje i štete, i 5/ protupravnost, te se kao posebna pretpostavka traži krivnja štetnika, odnosno da šteta nije nastala slučajno.

17. Ocjenjujući sve provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sud u postupku nije utvrdio da je kritične prigode nastala šteta tužitelju, jer u postupku nije dokazano da su rolo vrata uništena ili makar oštećena, kao niti da bi ta vrata bila njegovo vlasništvo.

Stoga, tvrdnju tužitelja da su „rolo vrata dimenzije 150 x 250 cm, vlasništvo pekarskog obrta [obrt]“, odnosno njegovo vlasništvo, sud ne smatra istinitom. jer tužitelj nije pružio dovoljno odgovarajućih dokaza kojima bi dokazao suprotno. Tužitelj je po ocjeni suda bio dužan priložiti račun da je kupio nova rolo vrata, dokazati da je poslovni prostor „Riva“ nastavio raditi sa zamjenskim vratima, a u slučaju da ih nije trebalo zamijeniti već samo popraviti, da su ta oštećena postojeća vrata doista bila njegova, jer je npr. postojala neka ugovorna obveza između njega i vlasnice poslovnog objekta.

Ovako se ima smatrati da su vrata pripadak poslovnog objekta, pa je vlasnik poslovnog objekta ujedno i vlasnik vrata, te tužitelj ne bi bio aktivno legitimiran za podnošenje tužbe za naknadu štete da je do nje došlo.

18. Kada nema štete, bespredmetno je obrazlagati ostale pretpostavke odgovor- nosti za štetu i krivnju, to više što su tuženici negirali i osporavali da bi bili štetnici, a niti jedan provedeni dokaz ne ukazuje na suprotno. Također je nepotrebno obrazlagati prigovor zastare, ali kada bi šteta postojala, tužbeni zahtjev ne bi bio u zastari jer je tužba podnesena 06.06.2017. za „štetnu radnju“ od 18.06.2014. , za koju je „oštećenik“ doznao najkasnije na dan kada je oštećenje vrata prijavio PP Hvar (25.06.2014.). a što je unutar zastarnog roka od 3 godine (čl. 230. st. 1. ZOO).

19. Slijedom navedenog, a budući tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta, valjalo je njegov tužbeni zahtjev odbiti.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN: 138/23), što znači da je stranka koja izgubi parnicu, dužna protivnoj strani naknaditi sve troškove.

21. Tuženi ad 1/ je za zastupanje po odvjetniku zatražio ukupno 1.000,00 Eur-a, a tuženi ad 2/ ukupno 2.000,00 Eura.

22. Tuženima za odgovor na tužbu, prema vrijednosti predmeta spora, pripada 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1 Tarife), za svaki obrazloženi podnesak po 100 bodova (Tbr. 8 toč. 1. Tarife), te za pristup na ročišta po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 Tarife). Tuženi ad 2/, je zatražio za odgovor, 4 podneska i 5 ročišta ukupno 1000 bodova, a tuženi ad 1/, za odgovor na tužbu i 4 ročišta ukupno 500 bodova, koji pomnoženi sa 2,00 Eur-a (koliko iznosi vrijednost 1 boda) daju tražene iznose, pa je valjalo obvezati tužitelja na plaćanje istih, u zakonskom roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

U Starom Gradu, 16. ožujka 2026.

S u d a c : Jadranka Jeličić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, koja se podnosi ovom sudu za Županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- odvj. Ico Škarpa, za tužitelja

- odvj. Nikola Hraste, za tuženog ad 1/

- odvj. Darijana Godinović, za tuženog ad 2/

Po pravomoćnosti - Porezna uprava Split, Ispostava Hvar