REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
Split
Poslovni broj: P-2913/2024-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2. ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i pod 3. FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Dinu Pivcu, odvjetniku u Splitu, Tolstojeva 47, protiv tuženika Grada Omiša, OIB:49299622160, Trg kralja Tomislava 5/I, Omiš, zastupanog po punomoćnicima OU, Andrei Bakić i Mirku Stojiću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mijoč i Bakić d.o.o. iz Splita, Velebitska 75, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 4.veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja pod 1., 2. i 3. Dina Pivca, odvjetnika u Splitu, i zamjenice punomoćnika tuženika JU, odvjetničke vježbenice u OD Mijoč i Bakić d.o.o., na ročištu za objavu i uručenje presude 16.ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomično se prihvaća kao osnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je stvarni vlasnik nekretnine označene kao zkč 380, u k. o. [katastarska općina], na dan 25.prosinca 1958. bio ŠU pok. KU za cijelo (1/1).“
II. Djelomično se odbija kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je stvarni vlasnik nekretnine označene kao zkč 382, u k. o. [katastarska općina], na dan 25.prosinca 1958. bio ŠU pok. KU za cijelo (1/1).“
III. Odbija se u cijelosti kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da su stvarni vlasnici nekretnina označenih kao zkč 380 i zkč 382, sve k. o. [katastarska općina], na dan 25.prosinca 1958. bili 1. ŠU pok.KU, 2. GU žena ŠU, 3. ŽU kćer ŠU, 4. KU sin ŠU, 5. KU S sin ŠU, 6. KU Z sin ŠU, 7. KU UU sin ŠU, 8. VU sin ŠU, 9. ČU sin ŠU, 10. ĐU sin ŠU, svaki za po 1/10 suvlasničkog dijela."
IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Kod ovog suda zaprimljena je 15.travnja 2022. tužba u kojoj se navodi da su tužitelji 1996. podnijeli zahtjev za povrat nekretnine označene kao zkč. [katastarska čestica], koja je bila upisana u ZU 984, i nekretnine označene kao zkč. [katastarska čestica] koja je bila upisana u ZU 86, obje položene u k. o. [katastarska općina]. U međuvremenu su navedene nekretnine cijepane na način da su od zkč. [katastarska čestica] nastale zkč. [katastarska čestica] sada ZU 3760 i zkč. [katastarska čestica] u ZU 86, dok su od zkč. [katastarska čestica] nastale zkč. [katastarska čestica] ZU 3760, zkč. [katastarska čestica] ZU 2561 i zkč. [katastarska čestica] ZU 86 K. O. [katastarska općina]. U dosadašnjem tijeku postupka jedino je u odnosu na zkč. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) pravomoćno dovršen postupak povrata na način da je naturalno vraćena tužiteljima u cijelosti, te je uknjiženo suvlasništvo tužitelja za po 1/3 suvlasničkog dijela na navedenoj nekretnini. U odnosu na sve ostale navedene čestice, koje su nastale od zkč. [katastarska čestica] i zkč. [katastarska čestica] u odnosu na koje je 1996. podnesen zahtjev za povrat i koje su nacionalizirane s danom 25.prosinca 1958., i dalje je u tijeku postupak povrata. Naime, rješenjem o nacionalizaciji od 25.kolovoza 1959. utvrđeno je da su s danom 26.prosinca 1958., kao danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (dalje: Zakon o nacionalizaciji), nacionalizirana i postala društveno vlasništvo taksativno navedena građevinska zemljišta, te je ujedno pri svakom od navedenih zemljišta konstatirano tko je upisani vlasnik na dan 26.prosinca 1958. Tako je u citiranom rješenju konstatirano da je vlasnik nekretnine označene kao zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na gore navedeni datum bio ŠU pok. KU i drugi, dok je vlasnik nekretnine označene kao zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na gore navedeni datum bila HU i drugi. Navedena konstatacija Narodnog odbora Općine Omiš iz citiranog rješenja o nacionalizaciji utemeljena je na stanju zemljišne knjige, iako je katastarsko stanje općepoznato stvarno vlasničko stanje u [adresa] (područje Borak-Mlija) bilo bitno drugačije, odnosno da je vlasnik za cijelo (1/1) do podruštvovljenja 1958. bio isključivo i jedino ŠU pok. KU, djed tužitelja. Slijedom navedenoga, tužitelji kao jedini predlagatelji u postupku povrata i kao nasljednici prvog nasljednog reda (unuci) iza pok. ŠU, imaju pravni interes da se utvrdi tko je bio stvarni vlasnik predmetnih nekretnina u vrijeme nacionalizacije i kome su predmetne nekretnine oduzete kao prijašnjem vlasniku.
1.1. Djed tužitelja pok. ŠU pok. KU preminuo je 26.lipnja 1965., a sa svojom suprugom pok. AU (preminula **.**.1994.) imao je ukupno 8 (osmero) djece i to kako slijedi: ŽU, udana F, rođena 1926., KU, rođen 1927. (umro 1984.), S, rođen 1930., ĐU (Drago), rođen 1931. (umro 1995., otac tužitelja), Z, rođen 1933., UU (PU), rođen 1936. (umro 2019.), VU (O), rođen 1939. (umro 2021.), i LU (ČU), rođen 1947. Svi oni su u vrijeme nacionalizacije 25.prosinca 1958. bili formalno upisani kao suvlasnici zkč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], svaki za po 1/10 idealnog dijela, iako je stvarni vlasnik bio ŠU za cijelo. Nakon smrti pok. Mate Tafre 1965. (nakon izvršene nacionalizacije 1958., a prije rješenja o deposesiji 1969.), dogovorom unutar obitelji u ostavinskom postupku supruga i sva ostala djeca odrekla su se nasljedstva u korist 3 (tri) najmlađa sina PU, VU i LU, iz razloga da starija već punoljetna, vjenčana i zaposlena braća i sestra ne bi bili upisani na predmetnim nekretninama, i na taj način izgubili dječji doplatak. No, pravno relevantni trenutak prema tužiteljima za procjenu tko je bio “prijašnji vlasnik” u smislu odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ne može biti vrijeme donošenja rješenja o deposesiji 1969. (koje nikada nije konzumirano), nego isključivo vrijeme nacionalizacije 1958.
1.2. I prije i nakon razrješenja agrarnih odnosa 1946. (Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji, te Zakon o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja) i konačnog upisivanja obitelji LU u zemljišne knjige i katastar, sporazum koji je u cijelosti izvršen i nikad osporavan među upisanim pok. ŠU i pok. GU, te njihovih 8 (osmero) djece je bilo da je pok. ŠU vlasnik za cijelo. Svi upisi udjela na pok. GU i njihovu zajedničku djecu su notorno bili samo formalne naravi i stvarno ustupljeni pok. ŠU svom suprugu odnosno ocu. Rješenje o deposesiji jest doneseno, ali deposesija (uzimanje iz posjeda) nikada nije stvarno izvršena i oduzeto zemljište nikada nije privedeno namjeni za koju je oduzeto. Dakle, iako pok. ŠU jest bio upisan samo za 1/10 dijela, on je u vrijeme nacionalizacije 1958. stvarno bio vlasnik za cijelo, te su nakon njegove smrti predmetne nekretnine naslijeđene za cijelo, a ne samo za 1/10 dijela. Stoga je pok. ŠU na temelju izvršenog sporazuma sa svojom suprugom i djecom, prema odredbama OGZ-a koja se primjenjuju na sva stjecanja stvarnih prava prema čl.388.st.2. ZV-a u razdoblju do stupanja na snagu ZOVO-a 1980. kao i temeljem samostalnog (vlasničkog) i kvalificiranog, kontinuiranog i neometanog posjedovanja najmanje u razdoblju 1947. -1959., stekao vlasništvo predmetnih nekretnina za cijelo. Do stupanja na snagu Zakona o denacionalizaciji oduzeto nacionalizirano zemljište Općina Omiš kao prednik tuženika, koja je predmetno zemljište trebala uzeti u posjed po rješenju o deposesiji iz 1969. za točno određene građevinske namjene, isto nije privela namjeni, izuzev toga što je oduzeto zemljište u sjevernom dijelu presjekla cesta VU [adresa] (ostao „trokut“ na račvanju Put Borka i Milana Marušića od cca 300 m2 koji također nije priveden namjeni), te u južnom dijelu cesta J [adresa]. Onaj najveći dio u sredini (nevraćenih 1692 m2 + 692 m2, te vraćenih 304 m2) je naprosto ostao iste namjene kakav je bio kad je i oduzet pok. ŠU, s tim što su protekla desetljeća učinila svoje, pa je veći (zapadni) dio obrastao dračom, korovom i drugim samoniklim raslinjem, dok su u istočnom dijelu tužitelji kaskadno zasadili voćne i povrtne kulture, čemu se nitko treći nije usprotivio, pa ni Grad Omiš.
1.3. Nadalje, faktično je i na susjednoj zkč. [katastarska čestica] (također bila upisana kultura vinograd i oranica) postojao feudalni karakter, te je ŠU bio trajan i neprekidan obrađivač od 1916. pa do 1959. i nadalje do svoje smrti 1965., bez obzira na upisano (knjižno) vlasništvo ĆU i dr., pa je stečeno vlasništvo po sili samog Zakona (ex lege) 1930. odnosno 1946., što znači da je ŠU bio stvarni vlasnik i ove čestice u vrijeme nacionalizacije 1958. Odluka o stjecanju vlasništva agrarom je po svojoj prirodi deklaratorne naravi, zato se predmetnom odlukom „priznavalo“ vlasništvo obrađivaču, s obzirom na činjenicu (ne)postojanja trajnog i neprekidnog obrađivanja, te feudalnog karaktera. Nije se radilo o konstitutivnom „davanju“ u vlasništvo obrađivaču. Tužitelji ističu da o tome postoji ustaljena sudska praksa još od 1974. i citiraju pravno stajalište tadašnjeg Vrhovnog suda Hrvatske iz 1974. koje glasi: „Propuštanje podnošenja zahtjeva za ukidanje agrarnih odnosa feudalnog karaktera ne sprječava da se odlučuje o tome je li obrađivač stekao vlasništvo zemljišta“. Tužitelji se pozivaju i na odredbe Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930., Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz 1945., i Zakon o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 22.studenoga 1946.
1.4. Tužitelji podredno ističu da je pok. ŠU vlasništvo stekao i dosjelošću zakonitim, istinitim i poštenim, te samostalnim, neprekidnim i neometanim posjedovanjem predmetnih nekretnina, najmanje u razdoblju od 1946. (konačno razrješenje agrarnih odnosa) do 1958. (nacionalizacija), dakle najmanje 12 godina samostalnog i kvalificiranog posjedovanja. Kao i stjecanje vlasništva po osnovi razrješenja agrarnih odnosa, i dosjelost spada u red osnova stjecanja vlasništva po samom zakonu, pa sve što je ranije rečeno vrijedi na odgovarajući način i glede dosjelosti. Pripadnici obitelji ĆU ne polažu vlasnička ni druga prava na predmetnu zkč. [katastarska čestica], jednako kao ni na zkč. [katastarska čestica], što potvrđuje činjenica da imenovani nisu ni podnijeli zahtjev 1996. glede ovih nekretnina, niti su se pojavljivali na bilo koji način od 1946. (konačno razrješenje agrarnog odnosa), 1958., (nacionalizacija-oduzimanje iz vlasništva) i 1969. (deposesija-oduzimanje iz posjeda), i nadalje do danas na predmetnom zemljištu, niti su se uključili u upravni postupak povrata koji traje već 25 (dvadeset i pet) godina. Da su utužene nekretnine bilo isključivo vlasništvo pok. ŠU. Š potvrđuje i očitovanje Ispostave za katastar nekretnina u Omišu i dostavljena dokumentacija, u kojem je prvi upis 50-ih godina izvršen na ime ŠU pok. KU, samo na njegovo ime za cijelo. Obje predmetne nekretnine bile su upisane u istom posjedovnom listu u vrijeme nacionalizacije 1958., te je tek nakon smrti Mate Tafre 1965. izvršena promjena upisa, ali u vrijeme nacionalizacije 1958. egzistirao je upis na njegovo ime za cijelo.
1.5. Očitujući se što predmetne nekretnine danas predstavljaju, tužitelji navode da nekretnine označene kao zkč. [katastarska čestica] (ispod ceste Milana Marušića) i zkč. [katastarska čestica] (iznad ceste VU [adresa] i ispod ceste Put Borka) predstavljaju zapadni dio kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] prikazane na katastarskom planu, na kojem sjeverozapadnom dijelu je i zkč. [katastarska čestica] (kč. [katastarska čestica]), na kojoj su tužitelji već pravomoćno ishodili naturalni povrat zbog lokacijske dozvole i započete izgradnje garaže, te su uknjiženi svaki za po 1/3 dijela. S druge strane, nekretnine označene kao zkč. [katastarska čestica] (ispod ceste VU [adresa]) i zkč. [katastarska čestica] (iznad ceste Milana Marušića i ispod ceste Put Borka) predstavljaju istočni dio kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] prikazane na katastarskom planu, koji istočni dio je priveden namjeni od strane tužitelja, tako što se iznad ceste nalazi par stabala smokava, dok je ispod ceste njihov objekt-sprema te kaskadno zasađene voćne i povrtne kulture.
1.6. Slijedom navedenoga, tužitelji predlažu da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je stvarni vlasnik nekretnina označenih kao zkč. [katastarska čestica] i zkč. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], na dan 25.prosinca 1958. bio ŠU za cijelo. Podrednim tužbenim zahtjevom tužitelji predlažu da se presudom utvrdi da su stvarni vlasnici nekretnina označenih kao zkč. [katastarska čestica] i zkč. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], na dan 25.prosinca 1958. bili 1. ŠU pok.KU, 2. GU žena ŠU, 3. ŽU kćer ŠU, 4. KU sin ŠU, 5. KU S sin ŠU, 6. KU Z sin ŠU, 7. KU UU sin ŠU, 8. VU sin ŠU, 9. ČU sin ŠU, 10. ĐU sin ŠU, svaki za po 1/10 suvlasničkog dijela.
1.7.Podneskom od 3.listopada 2022. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev na način da su u glavnom i u podrednom tužbenom zahtjevu dodali točku II. kojom potražuju od tuženika naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom do presuđenja do isplate.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, u bitnom navodeći da su promašeni navodi tužitelja, jer je još uvijek u tijeku upravni postupak povrata nekretnina. Tuženik smatra da tužitelji podnose ovu tužbu kako bi se utvrdio stvarni vlasnik utuženih nekretnina u vrijeme nacionalizacije, a kako bi istu kasnije koristili u upravnom postupku povrata oduzetih nekretnina. Tužitelji samoinicijativno u ovom postupku predlažu dokazati nešto što je predmet drugog postupka koji se vodi pred upravnim tijelom, pa tužbu predlaže odbaciti. Iz priložene dokumentacije proizlazi da su u pogledu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] kao prijašnji vlasnici bili upisani članovi obitelji ĆU, što je i navedeno u Rješenju o nacionalizaciji od 25. kolovoza 1959., i za tu nekretninu ne postoji evidentirana agrarna prijava iz koje bi proizlazilo da bi prednik tužitelja zaista bio obrađivač. Tuženik osporava tužiteljima pravo na naknadu u upravnom postupku iz razloga što isti ne bi bili zakonski nasljednici prvog nasljednog reda sukladno čl. 9. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, te da je naknada za oduzeto zemljište isplaćena PU, LU i VU za po 1/3 dijela. Slijedom navedenog predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu, uzimajući u obzir i da su u zemljišnoj knjizi kao prijašnji vlasnici nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisani ŠU pok. KU, te njegova supruga i njihovo osmero djece, a ne isključivo ŠU.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Izvoda iz katastarskog plana izdanog od strane Ispostave za katastar nekretnina Omiš od 12. travnja 2022., Identifikacije čestica Ispostave za katastar nekretnina Omiš od 6. prosinca 2018., Usporedbe katastarskih i zemljišnoknjižnih brojeva čestica Područnog ureda za katastar Split, Ispostava Omiš od 10. siječnja 2011., Izvadaka iz zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 12. travnja 2022., Povijesnog izvatka za Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 12. travnja 2022., preslika ručno vođene zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Splitu broj A 13076/1947 od 30. prosinca 1947., Rješenja Narodnog odbora Općine Omiš broj N 03-7508-159 od 25. kolovoza 1959., Oglasa Narodnog odbora Općine Omiš broj N 03-7508-159 od 23. rujna 1952., Zapisnika Skupštine Općine [adresa] Sekreterijata općinske uprave za imovinsko pravne poslove broj UP/I-04-289/69 od 17. veljače 1969., Rješenja Skupštine Omiš od 20. veljače 1969., Lokacijske dozvole Županije Splitsko-dalmatinske, Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Omiš, Klasa: UP/I-350-05/94-01/137 od 27. prosinca 1994., Izjave CU od 16. studenog 1994., Zahtijeva DU od 3. studenog 1994. za izdavanjem lokacijske dozvole na kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], Zahtijeva za povrat-naknadu za oduzetu imovinu koji su tužitelji podnijeli Uredu za imovinsko-pravne poslovne Županije Splitsko-dalmatinske, Ispostava Omiš, bez da je vidljiv datum podnošenja tog zahtijeva, Prijavnog lista tvrtke AGZ d.o.o. od 10. srpnja 1996. uz položajni nacrt za kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], izjave EU, ovjerene u potpisu od strane javnog bilježnika Radoslava Vukovića iz [adresa] pod brojem Ov-4902/2021 dana 27. listopada 2021., Povijesti promjena na katastarskoj čestici ZK oznake 382 K. O. [katastarska općina] od 1. rujna 2021., arhivskog Posjedovnog lista broj 404 za K. O. [katastarska općina], Rješenja Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove Splitsko-dalmatinske županije Klasa: UP/I-942-05/21- 02/01 od 8. siječnja 2021., Rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-942-01/15-01/720 od 19. studenog 2020., Zaključka Upravnog odjela za imovinsko–pravne poslove Splitsko- dalmatinske županije, Klasa: UP/I-942-05/21-02/01 od 23. ožujka 2022., Dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj Un-DO-207/2009 od 28. travnja 2022., Zapisnika Upravnog odjela za imovinsko–pravne poslove Splitsko-dalmatinske županije, Klasa: UP/I-942-05/21-02/01 od 28. travnja 2022., izjava HU (Merice) Mimice ovjerene u potpisu od strane javnog bilježnika Radoslava Vukovića iz [adresa] pod brojem Ov-5518/2022, izjave NU ovjerene u potpisu od strane javne bilježnice Renate Kutija Kušpilić iz Zagreba pod brojem Ov-1075/2022, Prijedloga tvrtke Peovica, [adresa], broj 217/1969 od 6. veljače 1969., upućene Skupštini Općine Omiš radi deposesije dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kopije katastarskog plana, Nalaza i mišljenja građevinskog vještaka IU iz siječnja 2023., napravljenog na zahtjev Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove Splitsko- dalmatinske županije u postupku naknade-povrata za oduzetu imovinu dijela izvornih čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], Izvadaka iz zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 23. siječnja 2023., te saslušanjem tužitelja pod 1. SU i zz tuženika TU.
4. Presudom ovog suda posl.br.P-1533/2022 od 26.travnja 2023. prihvaćen je glavni tužbeni zahtjev, te je pod točkom I. izreke utvrđeno da je stvarni vlasnik nekretnina označenih kao zkč. [katastarska čestica] i zkč. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], na dan 25.prosinca 1958. bio ŠU za cijelo (1/1), dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da naknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 1.550,00 EUR. Tuženik je pravovremeno izjavio žalbu protiv citirane presude.
5. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorice posl.br.Gž-654/2023-3 od 18.srpnja 2024. ukinuta je pobijana presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, iz razloga što o odlučnim činjenicama o tužbenom zahtjevu presuda nema razloga, nije navedeno koji su materijalni propisi primijenjeni, niti se to može razaznati iz obrazloženja presude.
6. U obrazloženju drugostupanjski sud navodi da u ponovljenom postupku treba imati na umu da je uređenje agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije uslijedilo 1930., kada je Zakonom o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930., ("Službene novine", broj 279 od 4. prosinca 1930.., dalje: Zakon o likvidaciji) na tom području došlo do ukidanja težačkih odnosa feudalnog karaktera, a u cilju provođenja tog Zakona je donesena i posebna Naredba ("Službene novine", broj 279 od 4. prosinca 1930.). Težaci koji su do dana stupanja na snagu navedenog Zakona neprekidno obrađivali takvo zemljište najmanje 30 godina, postali su vlasnici, s tim da nisu mogli imati više od 10 hektara obradivog zemljišta, ako broj članova njihove obitelji nije bio veći od 6 članova. Za svakog daljnjeg člana njihove obitelji težaka priznalo se pravo vlasništva na još ½ hektara obradive površine zemljišta, sukladno paragrafu 6. Naredbe o provođenju Zakona. Prijašnjim vlasnicima zemljišta koje je prešlo u vlasništvo obrađivača priznato je pravo na odštetu čija je visina ovisila o dužini trajanja zakupnog (težačkog) odnosa, sukladno odredbi paragrafa 12. toč. 1. Naredbe o provođenju Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije.
6.1. Nadalje, ističe se da su težački odnosi koji nisu pravomoćno razriješeni na osnovu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930., ukinuti čl. 1. Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 20. studenog 1946. ("Narodne novine" , broj 138/46 i 111/47, dalje: Zakon o ukidanju agrarnih odnosa), i zemlja je prešla u slobodno vlasništvo obrađivača, a takvim odnosima se, sukladno odredbi čl. 2. istoga Zakona, smatraju feudalni, kmetski, kolonatski, težački i svi slični trajni, agrarni odnosi, bez obzira na naziv, kod kojih vlasnik nije sam obrađivao zemlju, nego ju je pod raznim uvjetima davao drugome na obrađivanje. Brisanje upisanih težačkih odnosa u zemljišnim knjigama moglo se provesti samo na osnovi odluke kojom se utvrđuje da je konkretni težački odnos razriješen, odnosno ukinut i da je zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača. To je mogla biti sudska odluka po Zakonu iz 1930., koja je postala pravomoćna prije dana 22. studenog 1946. (kao dana stupanja na snagu Zakona iz 1946.) ili poslije toga datuma, pravomoćna odluka Agrarne komisije, odnosno Narodnog odbora kotara donesena na osnovi Zakona iz 1946. Da bi se pravo vlasništva moglo steći na temelju Zakona o likvidaciji nužno je postojanje pravomoćne sudske odluke donesene sukladno paragrafu 30. istoga Zakona. Isto tako za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potrebno je dokazati postojanje pretpostavki za takvo stjecanje i to samostalnost posjeda određene kakvoće, zakonom predviđeno vrijeme trajanja takvog posjeda (točan početak i završetak dosjedanja), sposobnost posjednika da bude vlasnik određene stvari i sposobnost same stvari.
7. U nastavku postupka zbog izmjene raspravnog suca, glavna rasprava je započela iznova, obnovljeni su rezultati dosadašnjeg raspravljanja, parnične stranke dodatno su se izjasnile o premetu spora, te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka NU i BU.
8. Glavni tužbeni zahtjev tužitelja pod 1., 2. i 3. je djelomično osnovan.
8.1. Podredni tužbeni zahtjev tužitelja pod 1., 2. i 3. u cijelosti je neosnovan.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja pod 1., 2. i 3. na utvrđenje da je stvarni vlasnik nekretnina označenih kao zkč. [katastarska čestica] i zkč. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], na dan 25.prosinca 1958. bio ŠU za cijelo (1/1).
10. Tužitelji su tijekom postupka predlagali dokaze i iznosili navode kojima zahtijevaju utvrđivanje prava vlasništva pravnog prednika ŠU pok.KU po osnovi razrješenja težačkih i agrarnih odnosa, te po osnovi dosjelosti. Međutim, sud nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva u smislu članka 186. st. 3. ZPP-a, pa je trebalo ocijeniti da li je pravni prednik tužitelja pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekao dosjedanjem, razrješenjem agrarnih odnosa ili po nekoj drugoj osnovi.
11. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisano je odredbama čl.159. -160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,125/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: ZV), s tim da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti pravila Austrijskog općeg građanskog zakonika ("Justiz-gesetzsammlung" br. 1/1811, nadalje:OGZ).
12. Dosjelost je jedan od načina stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, za čije je stjecanje u uvjetima redovne dosjelosti, potrebno da stjecatelj ostvaruje kvalificirani posjed odnosno, posjed koji je zakonit, istinit i pošten. Izvanredna dosjelost zadovoljena je ako je ispunjena pretpostavka samostalnog i poštenog posjeda, time da se i jedno i drugo pretpostavlja, pa suprotno treba dokazati onaj tko tvrdi da je nečiji posjed nesamostalan i nepošten. Pravni učinci dosjelosti nastupaju ipso iure odmah po ispunjenju zakonskih pretpostavki.
13. Paragrafom 1460. Austrijskog općeg građanskog zakonika ("Justiz- gesetzsammlung" br. 1/1811, nadalje:OGZ), koji je moguće primijeniti temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ 86/46-pročišćeni tekst), propisano je da se za stjecanje kroz dosjelost nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći, nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo. Uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. U paragrafu 1461. OGZ-a govori se o zakonitom posjedu koji je utemeljen na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu, kao na primjer zapis, darovanje, zajam, kupovanje i prodaja, promjena, isplata itd. Prema paragrafu 1463. OGZ-a posjed mora biti pošten. Nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana posjeda svojeg. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1464. OGZ-a posjed ima biti istinit. Ako tko posvoji kakvu stvar silom ili lukavstvom, ili ako se uvuče u posjed potajno ili ako posjeduje stvar samo na izmoljeni način, ni on sam ni njegovi nasljednici ne mogu dosjesti takvu stvar.
14. Paragrafom 1468. OGZ-a propisano je da u onim mjestima, gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, i gdje se stjecanje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga, koji je doista posjeduje, dosjelost se dovršava tek poslije 30 godina.
15. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1468. OGZ-a ako stvar nije uknjižena na ime onoga koji je doista posjeduje dosjelost se završava tek poslije 30 godina, dok se u slučaju protiv državne imovine traži posjed od 40 godina (pravno pravilo iz paragrafa 1472. OGZ-a).
16. Pritom treba navesti i da je na Proširenoj općoj sjednici bivšeg Saveznog Vrhovnog suda FNRJ od 3. travnja 1960. zauzeto stajalište da je umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468. OGZ-a u trajanju od 30 godina, dostatan pošteni posjed od 20 godina. Takvo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud u odluci Rev-x 51/13-2 od 23. srpnja 2014.
17. U odnosu na drugopostavljenu osnovu stjecanja prava vlasništva temeljem razrješenja agrarnih i težačkih odnosa, treba navesti je su temeljem Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930. pravno raskinuti svi feudalni odnosi između bivšeg državnog erara, kao vrhovnog vlasnika i feudatara, kao koristovnog vlasnika, koji su bili upisani u zemljišnim knjigama, s tim da težaci koji su do dana stupanja na snagu navedenog Zakona neprekidno obrađivali ovakvo zemljište najmanje 30 godina, postaju vlasnici obradivih površina, time da ne mogu imati više od 10 hektara obradivog zemljišta ako broj članova njihove porodice nije veći od 6 članova (paragraf 6. Zakona).
18. Po odredbi paragrafa 22. Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije za likvidaciju svih u istome Zakonu navedenih odnosa u Dalmaciji, kao i za rješavanje sporova koji bi nastali iz tih odnosa, nadležni su sudovi koji će po odredbi paragrafa 30. u donesenoj presudi riješiti da li traženo zemljište spada pod udar tog Zakona, a zatim i o primjeni načela paragrafa 12. i nadalje o visini izračunate odštete za samo zemljište i eventualne poboljšice, s tim da se prijenos prava vlasnosti u zemljišnim knjigama i brisanje upisanih tereta obavlja s ureda (po zvaničnoj dužnosti) nakon pravomoćnosti konačnog rješenja (paragraf 35.).
19. Težački odnosi koji nisu bili razriješeni na osnovu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. ukinuti su Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja od 20. studenog 1946.g. (NN 138/46 i 111/47), te je danom donošenja tog zakona zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača. Ovim zakonom zemlja sa svim gospodarskim zgradama i stablima prešla je u slobodno vlasništvo obrađivača (kmeta) bez ikakve odštete vlasniku i bez ikakvih dugova (čl. 4.).
20. Upis težačkih prava i zabilježbe agrarnih prijava upućuju na pretpostavku da je upisani težak ili prijavitelj bio ovlaštenik agrarnog odnosa, a Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja (broj: 138/46 i 11/47) razriješeni su ti odnosi koji su faktično postojali čak i bez upisa težačkom prava. Prema brojnim odlukama sudova, pa i temeljem odluke Ustavnog suda RH br. U-III-4034/2007 od 14. listopada 2009., sud može na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području RNH, prosuđivati jesu li su u konkretnom slučaju nastupile pravne posljedice iz toč. 1. Zakona tj. je li obrađivač stekao vlasništvo temeljem odredaba tog zakona kojim je bilo propisano da se ukidaju svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja i da zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača.
21. Propuštanje zahtjeva za ukidanje agrarnog odnosa ne sprječava sud u prosuđivanju jesu li su u konkretnom slučaju nastupile pravne posljedice tj. je li obrađivač stekao vlasništvo zemljišta po odredbama Zakona o ukidanju agrarnih odnosa jer stupanjem na snagu navedenog zakona težački odnosi više pravno ne postoje.
22. Pregledom pisane dokumentacije priložene u spis, kao i na temelju nespornih činjenica između parničnih stranaka, nedvojbeno je utvrđeno:
- da je predmet ovog spora vlasništvo nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na dan 25. prosinca 1958.,
- da se na području katastarske općine [katastarska općina] vodi dvostruka numeracija nekretnina na način da nekretnine imaju različite oznake u katastru nekretnina i u zemljišnim knjigama,
- da je 1996. nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] cijepana na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],
- da je 1996. nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] cijepana na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],
- da je na temelju prijavnog lista tvrtke AGZ d.o.o. od 10. srpnja 1996. kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] cijepana na nekretnine oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], da je čest. zem. [katastarska čestica] cijepana na čest. zem. [katastarska čestica], koje u katastru nose oznaku 629/3 K. O. [katastarska općina],
- da su u zemljišnim knjigama nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak, površine 1695 m2, i 382/1 vrt površine 692 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], upisane kao vlasništvo tuženika za cijelo,
- da je u zemljišnim knjigama nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], vrt površine 82 m2, II. zk tijelo, ZU 86, K. O. [katastarska općina], upisana kao društveno vlasništvo, uz upisano pravo trajnog korištenja navedene nekretnine u korist Skupštine Općine Omiš,
- da je u zemljišnim knjigama nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak, površine 217 m2, V. zk tijelo, ZU 86, K. O. [katastarska općina], upisana kao društveno vlasništvo, a kao nositelj prava korištenja upisana je Skupština Općine Omiš,
- da je u zemljišnim knjigama nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], gradilište, 304 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], upisana kao suvlasništvo tužitelja SU, ZU i FU, za po 1/3 dijela,
- da su tužitelji kao suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisani u zemljišnu knjigu na temelju rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Omiš, Klasa: UP/I-942-04/94-01/158 od 24. srpnja 2009. i Potvrde tog istog ureda Klasa: UP/I-942-04/97-01/158 od 24. srpnja 2025.,
- da je matična čest. zem. [katastarska čestica], vinograd, bila upisana kao I. zk tijelo u zk ulošku [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],
- da je u Z. U. [broj ZK uloška] pod poslovnim brojem Z-551/1955 izvršena uknjižba prava vlasništva, između ostalog, na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na temelju odluke Kotorske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju broj A-3076/47 od 30. prosinca 1947.,
- da je na temelju naprijed navedenog upisa pravo vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisano kao suvlasništvo ŠU, pok. KU (djeda tužitelja), AU (bake tužitelja), ŽU, KU, MU, RU, UU, VU i ČU, za po 1/9 dijela, dakle navedena nekretnina je upisana kao suvlasništvo tužiteljeva djeda i bake, te njihovo sedmoro djece, među kojima nije naveden ĐU, otac tužitelja,
- da je u zemljišnoj knjizi za Z. U. [broj ZK uloška] pod brojem Z-632/1965 izbrisan naprijed citirani upis prava suvlasništva na I. zk tijelu, na način da je upisano pravo vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na ime ŠU, pok. KU (djeda tužitelja), AU ž. ŠU (bake tužitelja), AU ŽU, KU, KU S, RU, UU, VU , ČU, i ĐU za po 1/10 dijela, temeljem prijedloga Narodnog odbora kotara u Splitu,
- da je na temelju odluke Narodnog odbora Omiš broj: N 03-7508/59 od 28. prosinca 1959. nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisana kao društveno vlasništvo pod upravom Narodnog odbora Općine Omiš,
- da je nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na temelju pravomoćnog rješenja Skupštine Općine Omiš od 20. veljače 1969. otpisana iz Z. U. [broj ZK uloška] i pripisana u Z. U. [broj ZK uloška],
- da je 5. siječnja 1970. pod poslovnim brojem Z-297/70, na temelju Rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-2020/1965 od 19. studenog 1965., pravo suvlasništva ŠU pok. KU, djeda tužitelja, za 1/10 dijela, upisano na ime PU, VU i LU, svi pok. ŠU, i svi za 1/30 dijela, dakle za one nekretnine koje su ostale upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], među kojima nije nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (otpisana u drugi zk uložak),
- da je djed tužitelja ŠU pok. KU iz [adresa], kao obrađivač podnio prijavu 27. veljače 1947. Kotarskoj komisiji za agrarnu reformu i kolonizaciju u Splitu, koja je zavedena pod brojem A-13076/1947, u odnosu na vlasništvo nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],
- da je u navedenom postupku Komisija utvrdila da postoji feudalni karakter na navedenim nekretninama iz razloga što je ugovoren trajan odnos obrađivanja od 1916., te da je obrađivač ŠU pok. KU, navedenu zemlju neprekidno obrađivao,
- da je navedeni postupak okončan odlukom broj A-13076/47 od 12. travnja 1947., kojom je obrađivaču ŠU pok. KU i članovima njegove obitelji: supruzi SZ te djeci ŽU, KU, S, ĐU, K, ČU i VU, priznato na jednake dijelove vlasništvo nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za 1/9 dijela, koja odluka je provedena u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-551/1955,
- da je Rješenjem Narodnog odbora Općine Omiš, Komisije za nacionalizaciju broj: N 03-7508-159 od 25. kolovoza 1959. utvrđeno da se sa danom 26. prosinca 1958. kao danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, nacionaliziraju i postaju društveno vlasništvo, između ostalog i nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], vlasništvo ŠU pok. KU i dr., i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], vlasništva ZZ i dr.,
- da je u postupku radi deposesije dijela čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na zahtjev poduzeća "Peovica", koji se vodio pred Skupštinom Općine Omiš,
Sekreterijatom Općinske uprave, pod brojem UP/I-04-289/69, održano ročište 17. veljače 1969., na kojem su sudjelovali PU, LU, KU, VU i DU, sinovi pok. ŠU pok. KU,
- da su imenovani na zapisnik od 17. veljače 1969. izjavili da su iza smrti njihovog oca pok.ŠU pok.KU isključivi vlasnici nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] PU, LU i VU, za po 1/3 dijela, te da se u pogledu ove nekretnine nadležno tijelo ubuduće obraća njima kao isključivim vlasnicima, te su se usprotivili deposesiji dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] predlažući da se deposedira cijela navedena nekretnina,
- da su imenovani na zapisniku od 17. veljače 1969. izjavili da čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u cijeloj njenoj površini, kao prijašnji vlasnici predaju Općini Omiš, budući da za njeno korištenje nemaju interesa jer je preko jednog njenog dijela već ranije napravljen put,
- da je rješenjem Skupštine Općine Omiš od 20. veljače 1969. nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], vlasništvo PU, LU i VU, svi pok. ŠU, za po 1/3 dijela, uzeta iz posjeda ranijih vlasnika i predana u posjed Općini Omiš, te da je istim rješenjem Općina Omiš primila u posjed čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja odluka je postala pravomoćna 6. lipnja 1969.,
- da su EU (rođen 1935.) i HU (FZ) potpisali i kod javnog bilježnika ovjerili izjave koje su po svom sadržaju u većem dijelu identične, a u kojima navode da se nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nalaze na području koje se zove Mlija, da su do nacionalizacije 1959. obje bile u vlasništvu ŠU. pok. KU, koje su mu oduzete, da Općina Omiš od tada nije navedene nekretnine privela namjeni, da su zarasle u draču i korov, zapuštene, s tim da se tužitelji, osobito tužitelj pod 1. SU počinje 1990. koristiti određenim dijelovima navedenih nekretnina, da je 1994. otac tužitelja ishodio lokacijsku dozvolu za gradnju garaže na uglu oduzetih nekretnina, da je taj manji dio obuhvaćen lokacijskom dozvolom vraćen povodom njihova zahtjeva tužiteljima, da su " SU" kaskadno na predmetnim nekretninama zasadili nešto voćnih i povrtnih kultura, da je pok. ŠU i njegova obitelj živjela od plodova ovog zemljišta i svog mukotrpnog rada, te da su upravo ŠU i njegova obitelj jedini faktično posjedovali i koristili navedene nekretnine, te da je to bilo općepoznato u [adresa],
- da se pred Upravnim odjelom za imovinsko pravne poslove Splitsko- dalmatinske županije, Klasa: UP/I-942-05/21-02/01 vodi postupak utvrđivanja naknade - povrata oduzete imovine i to čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a nakon što je prethodno poništeno rješenje doneseno u tom postupku 30.listopada 2015. od strane Ministarstva pravosuđa, sve iz razloga što je preostalo za utvrditi da li je i što na navedenim nekretninama izgrađeno, koliko iznosi površina nekretnina koja nije privedena namjeni, zatim nedostaju razlozi o nemogućnosti povrata dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], nije razvidno da li je čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] oduzeta iz vlasništva i kome, niti je utvrđeno da li je navedena nekretnina oduzeta iz posjeda ocu i baki podnositelja, odnosno ŠU i AU, te je potrebno utvrditi da li su sporne nekretnine oduzete osobama koje su u srodstvu prvog nasljednog reda s podnositeljima zahtjeva,
- da su zahtjev za povrat i za naknadu dijela oduzetih nekretnina pred naprijed navedenim upravnim tijelom podnijeli ZU, SU i FU, svi pok. ĐU, ovdje tužitelji.
23. Tužitelj pod 1. SU u svom iskazu navodi da su obje utužene nekretnine prije nacionalizacije bile u vlasništvu njegovog djeda pok. ŠU, da su tužitelji nasljednici njegova sina ĐU, s tim da je djed imao sedmero djece. Nekretnine oduzete djedu tužitelja u postupku nacionalizacije imale su površinu od ukupno 7 600 m2, dok je do sada vraćeno samo nekih 332 m2. Za života pok. ŠU navedene nekretnine bile su u naravi pašnjak i vinograd, te se u pogledu njih vodi postupak povrata pred nadležnim upravnim tijelom, a iste su ušle i u ostavinsku masu iza smrti pok. ŠU, koji je preminuo 1965., dakle nakon što su nekretnine već bile nacionalizirane. U međuvremenu je izvršena parcelizacija utuženih nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Što se tiče obitelji Karminati, radilo se o osobama koje su bile po nacionalnosti G, nisu imali djece ni nasljednika.
24. Zakonski zastupnik tuženika OZ, u vrijeme davanja iskaza gradonačelnik tuženika, u odnosu na predmet spora nema nikakvih bitnih saznanja, u svom iskazu navodi da mu je poznato jedino da se za dvije predmetne nekretnine vodi postupak povrata pred nadležnim tijelom, da su na jednoj nekretnini upisani prednici tužitelja, a na drugoj članovi obitelji ĆU, dok u odnosu na sve ostalo isti nema nikakvih saznanja.
25. Svjedok JZ u svom iskazu navodi da je njegov djed preminuo 5-6 godina nakon njegovog rođenja, da je kao dijete vikendima boravio na predmetnim nekretninama, da bi naknadno ta zemlja bila oduzeta. Unutar obitelji nikada nije bilo sporno da je osnovni vlasnik svih nekretnina bio njegov djed ŠU, uključujući i utužene nekretnine, s tim da su neki stričevi i otac svjedoka sagradili i svoje obiteljske kuće na nekretninama koje su pripadale djedu ŠU. U odnosu na utužene nekretnine navodi da nikakve treće osobe nisu polagale bilo kakva prava na njih, niti je ikad čuo za obitelj ĆU, dok mu pojedinosti o načinu na koji bi djed ŠU stekao sve navedene nekretnine, uključujući i one utužene, nisu poznate.
26. Svjedokinja BU u svom iskazu navodi da joj je poznat predmet spora, da se radi o zemlji njenog djeda ŠU, koje su nacionalizirane 1959., te da bi bile vraćene 1990. Svjedokinja ističe da nije htjela potpisati izjavu koju joj je donio tužitelj pod 3. FU, a sve iz razloga što smatra da tužitelji ne mogu biti isključivi vlasnici nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], već samo suvlasnici s ostalim članovima obitelji, dakle sa svojim stričevima i njihovim potomcima. Naime, iza smrti djeda ŠU, nasljedstva su se prihvatili sinovi Ž, VU i LU, dok su se ostali sinovi odrekli nasljedstva kako bi mogli primati dječji doplatak. Svjedokinja potvrđuje da je njen djed ŠU obrađivao predmetne nekretnine, tu su se nalazili vinogradi, zemlja je kasnije nacionalizirana, dok se ne može očitovati o nikakvom vremenskom razdoblju s obzirom da je rođena 1967.
27. U odnosu na nekretninu izvorne oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je navedena nekretnina 1955. u zemljišnoj knjizi upisana kao suvlasništvo pok. ŠU pok. KU, njegove supruge AU, i njihovo sedmero djece (osim ĐU), za po 1/9 dijela. Navedeni upis proveden je na temelju Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Splitu broj A-13076/1947, iz čega se da zaključiti da je navedena odluka postala pravomoćna. U navedenoj odluci se ŠU pok.KU kao obrađivaču i članovima njegove obitelji priznaje pravo vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], ukupne površine 5 500 m2, i to na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja od 20. studenog 1946. Iz obrazloženja citirane odluke proizlazi da je ŠU pok.KU bio obrađivač u odnosu feudalnog karaktera, da je taj odnos bio ugovoren kao trajan odnos obrađivanja od 1916., od kada je ŠU navedene nekretnine neprekidno obrađivao, a njihov dotadašnji vlasnik su bili ĆU ž. ŠZ i ŠZ pok.U.
28. Prema članku 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja iz 1946. ukidaju se svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača, a takvim odnosima sukladno članku 2. smatraju se vječni liveli, feudalni, kmetski, emfiteutični, kolonatski, težački i svi slični trajni agrarni odnosi bez obzira na naziv, kod kojih vlasnik nije sam obrađivao zemlju nego ju je pod raznim uvjetima davao drugome na obrađivanje. Dakle, težački i njima slični odnosi koji nisu bili pravomoćno razriješeni na osnovi Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930., konačno su ukinuti Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja iz 1946., prema kojem je zemlja sa svim gospodarskim zgradama i stablima prešla u slobodno vlasništvo obrađivača (kmeta) bez ikakve odštete vlasniku i bez ikakvih dugova (čl. 4.).
29. Odlučivanje o razrješavanju neriješenih agrarnih odnosa između veleposjednika i obrađivača bila je u nadležnosti Kotarskih komisija za agrarnu reformu, i kolonizaciju, protiv čijih odluka je bilo predviđeno ulaganje pravnog lijeka o kojemu bi odlučivala Okružna, odnosno oblasna komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju.
30. Prednik tužitelja ŠU pok.KU podnio je kao obrađivač dana 27.veljače 1947. prijavu nadležnoj kotorskoj komisiji radi ukidanja agrarnih odnosa i stjecanja prava vlasništva na nekretnini izvorne oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te mu je naprijed citiranom odlukom kotarske komisije priznato pravo vlasništva predmetne nekretnine. Time je prednik tužitelja ŠU.KU stekao pravo vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na temelju zakona (ex lege), što je utvrđeno pravomoćnom odlukom nadležne kotarske komisije provedenom u zemljišnoj knjizi. Navedena nekretnina je tek 26.prosinca 1958. nacionalizirana i postala društveno vlasništvo, i to odlukom narodnog odbora Općine Omiš od 25.kolovoza 1959., a prednik tužitelja ŠU pok.KU preminuo je 26.travnja 1965.
31. Iako je u zemljišnoj knjizi na temelju odluka nadležne kotarske komisije vlasništvo nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] uknjiženo na prednika tužitelja ŠU pok. KU, njegovu suprugu i djecu za po 1/9 dijela, kasnije za po 1/10 dijela, iz svih izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je upravo pok. ŠU pok.KU bio obrađivač navedene nekretnine i to od 1916. pa nadalje. Prilikom osnivanja katastra nekretnina upravo je SU pok. KU upisan kao posjednik nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za cijelo. Stoga tužitelji kao unuci pok. ŠU pok.KU imaju pravni interes da se utvrditi da je njihov djed i prednik bio vlasnik za cijelo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja je nakon nacionalizacije i režima društvenog vlasništva upisana kao vlasništvo tuženika.
32. Naime, navedena nekretnina nakon nacionalizacije nije privedena nikakvoj namjeni, pa tužitelji imaju interes da se ista utvrdi vlasništvom pok.ŠU pok. KU za cijelo na dan prije nacionalizacije odnosno na dan 25.prosinca 1958. Neosnovani su i bez utjecaja na odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva prigovori tuženika da tužitelji na ovaj način žele poboljšati svoju situaciju u upravnom postupku, koji se vodi radi povrata-naknade oduzete imovine, kao i da otac tužitelja ĐU (DU) ŠU nije proglašen nasljednikom iza smrti pok.ŠU. Na koji način će odluka donesena u ovom postupku utjecati na imovinsko-pravne odnose parničnih stranaka, kao i na odnose između nasljednika pok.ŠU nije predmet ovog postupka. Slijedom navedenoga, djelomično je prihvaćen glavni tužbeni zahtjev da je pok. ŠU pok.KU bio vlasnik za cijelo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na dan 25.prosinca 1958., te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.
33. U odnosu na nekretninu izvorne oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], utvrđeno je da ista nije bila predmet odlučivanja nadležne kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju, ali je nacionalizirana i postala društveno vlasništvo na dan 26. prosinca 1958. Kao vlasnik navedene nekretnine prilikom nacionalizacije spominje se HU i drugi, budući da su članovi obitelj HU upisani u zemljišnim knjigama kao vlasnici navedene nekretnine.
34. Sud cijeni kao istinite i vjerodostojne iskaze saslušanih svjedoka NU i BU, kao i pisane izjave HU (Merice) Mimice i EU, na temlju kojih nedvojbeno zaključuje da je prednik tužitelja ŠU pok. KU bio posjednik nekretnine izvorne oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. To potvrđuju i podaci iz katastra nekretnina, odnosno iz posjedovnog lista broj 404 K. O. [katastarska općina] (list 82 spisa), u kojem je ŠU pok.KU upisan kao posjednik nekretnine izvorne oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za cijelo. U postupku deposesije koji je vođen kod Službe za imovinsko pravne poslove Sekreterijata općinske uprave Omiš pod brojem Up/I-04/289/69 i odluke donesene u tom postupku 20.veljače 1969. upravo se nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] oduzima iz posjeda sinova KZ pok.KU i to PU, LU i VU pok.Mate.
35. Međutim, za nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ne postoji agrarna prijava, kako to tuženik osnovano ističe, a tužitelji nisu dokazali kada je njihov djed ŠU pok.KU stupio u posjed navedene nekretnine prije njenog prelaska u društveno vlasništvo 1958., niti je to vidljivo iz dokumentacije priložene u spis.
36. Paragraf 1468. OGZ-a propisuje da se za nepokretne stvari dosjelost dovršava tek poslije 30 godina, dok se prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“, broj 61/80, 36/90, „Narodne novine“, broj 53/91 i 91/96, nadalje: ZOVO) na stvarima u društvenom vlasništvu pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, koja odredba je ukinuta Zakonom o preuzimanju ZOVO-a („Narodne novine“, broj 53/91).
37. Prema sada važećoj odredbi čl.388.st.4.ZV-a u rok za stjecanje dosjelošću predmetne nekretnine koja je na dan 8.listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu stjecatelju se ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma. Stoga rok za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću na nekretnini koja je na dan 8.listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu počinje teći od tog datuma.
38. U konkretnom slučaju imaju se primijeniti jedino pravila OGZ-a, jer je predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje prava vlasništva na dan 25.prosinca 1958. Kako tužitelji ničim nisu dokazali vrijeme kroz koje je pok.ŠU pok.KU posjedovao nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koje završava s danom 25.prosinca 1958., samim time nisu dokazali da su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini od strane njihova prednika ŠU pok. KU. Slijedom navedenoga, djelomično je odbijen glavni tužbeni zahtjev da je pok. ŠU pok.KU bio vlasnik za cijelo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na dan 25.prosinca 1958., te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II.
39. Budući da je sud tijekom postupka utvrdio da je pok ŠU na dan 25.prosinca 1958. bio isključivi vlasnik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], to je neosnovan podredni tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je ŠU bio suvlasnik navedene nekretnine sa svojom suprugom i djecom za po 1/10 dijela. U odnosu na nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], tužitelji nisu dokazali da je pok.ŠU pok.KU na dan 25.prosinca 1958. stekao vlasništvo ili suvlasništvo navedene nekretnine, bilo za cijelo ili sa članovima svoje obitelji za po 1/10 dijela. Stoga je podredni tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti kao neosnovan, i odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom III.
40. Dokaze koje nije posebno obrazlagao, sud ne smatra bitnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a posebno dokumentaciju koja se odnosi na razdoblje koje nije predmet tužbenog zahtjeva.
41. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, nadalje: ZPP-a). Budući da su parnične stranke uspjele u približno jednakim dijelovima, kao i da se u odnosu na podredni tužbeni zahtjev nisu izvodili zasebni dokazi, sud je odredio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom IV.
Split, 16.ožujka 2026.
Sutkinja:
Sanja Bikić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- tužiteljima pod 1., 2. i 3. putem punomoćnika,
-tuženiku putem punomoćnika,
-u spis.
