Pr-1729/2023-23

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste GĐ, u pravnoj stvari tužitelja MĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun.Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupan po pun. Katarini Zrilić, odvj. u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19.veljače 2026., u nazočnosti zam.pun. tužitelja i pun.tuženika, a po objavi presude dana 16.ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužitelju MĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplatiti razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, u ukupnom iznosu od 58,12 eura zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,23 EUR teče od 15. prosinac 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,41 EUR teče od 15. svibanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,32 EUR teče od 15. lipanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,87 EUR teče od 15. kolovoz 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 3,75 EUR teče od 15. rujan 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,18 EUR teče od 15. listopad 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,84 EUR teče od 15. studeni 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,39 EUR teče od 15. prosinac 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,74 EUR teče od 15. siječanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,51 EUR teče od 15. veljača 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 8,01 EUR teče od 15. ožujak 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 7,87 EUR teče od 15. travanj 2020. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, dok se za više zatraženo u iznosu od 1.021,88 eura tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 265,45 eura sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tužitelju roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 125,00 eura.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 7.studenoga 2023. tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu bolničar-pomoćnik obducenta u Kliničkom zavodu za patologiju, sudsku medicinu i citologiju. Tuženik da je tužitelju zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio naknadu plaće. Tužitelju da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. U spornom razdoblju tuženik je tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok je na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da radnici imaju pravo na uvećanje plaće za 13%, odnosno 16% od 01.rujna 2019.g., koji dodatak nije isplaćen i za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Odredbom iz čl.58. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) je propisano zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, sukladno odredbama čl.81. ZOR radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Međutim, tuženik naknadu za godišnji odmor nije obračunavao i isplaćivao sukladno prethodno citiranim odredbama ZOR i KU. Prema tome, tužitelj ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 1.10.2018. do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, razliku za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te razlike naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje, sve uz naknadu parničnog troška.

1.1.Tužitelj je podneskom od 17.prosinca 2024., sukladno raspravnom rješenju suda, uredio tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 1.080,00 eura te zatražena isplata toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.10.2018. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 15,00 eura teče od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatraženo da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice.

2.Tuženik se usprotivio tako uređenom tužbenom zahtjevu i to prvenstveno u pogledu toč.II kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja, smatrajući da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva. Nadalje, u preostalom dijelu smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i nerazumljiv budući da tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom utužuje zbroj svih potraživanja po različitim pravnim osnovama. Nadalje, tuženik navodi je između stranaka dana 25.03.2022. sklopljen Sporazum o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad, odnosno o isplati uvećanja i dodataka koji nisu obračunati na određeni prekovremeni rad u razdoblju do 1.4.2020.

3.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj je podneskom od 17.lipnja 2025. uredio i postavio tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci presude.

3.1.Na navedeni podnesak kojim se konačno uređuje tužbeni zahtjev, tuženik se očitovao podnescima od 13.srpnja 2025. i 2.studenoga 2025. Tuženik navodi prvenstveno da se protivi smanjenju i povlačenju tužbe i tužbenog zahtjeva s obzirom da je tužitelj prvo utužio iznos od 1.080,00 eura. Ističe prigovor zastare budući da je posljednjim uređenim tužbenim zahtjevom došlo do povećanja pojedinih mjesečnih iznosa u kojem slučaju da je tužbeni zahtjev u pojedinim dijelovima preinačen. Nadalje, tuženik prigovara nalazu i mišljenju vještaka u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad. Naime, tužitelj i tuženik da su dana 25.03.2022. zaključili Sporazum o isplati razlike plaće. Iz navedenog Sporazuma proizlazi kako je tuženik isplatio tužitelju ukupan iznos od 7.755,57 kuna, odnosno 1.029,35 EUR-a, međutim iz nalaza i mišljenja da se ne može sa sigurnošću utvrditi je li navedeni iznos vještak uzeo u obzir prilikom svog izračuna ili ne. Stoga predlaže da se vještak na navedeno očituje.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava, plana rada i evidencije o radnom vremenu, Sporazuma o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad od 25.03.2022., vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo.

5.Tužbeni zahtjev je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke.

Stranke su popisale parnični trošak.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom manje isplaćene plaće za dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, za dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama, odnosno pune prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a.

7.Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 17.lipnja 2025., radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457. - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kn).

8.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

8.1.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

8.2.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

8.3.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

8.4.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

8.5.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

8.6.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

9.Vještačenje na okolnost visine potraživanja tužitelja obavljeno je po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Ines Lozić, a čije vještačenje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Pri izradi nalaza i mišljenja korištene su obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) za razdoblje 01.10.2018. do 30.09.2024. Uvidom u platne liste razvidno je da je tuženik tužitelju na sate rada obračunavao uvećanja zavisno jesu li odrađeni subotom, nedjeljom, na dane blagdana, odnosno zavisno od toga jesu li isti odrađeni u noćnom dijelu dana i u drugoj smjeni. Provjerom svih platnih lista u razdoblju od 01.10.2018.g. na dalje utvrđeno je da dodaci koji su predmet tužbe u razdoblju do zaključno 3/2020.g. nisu obračunati na sate koji su obračunati kao prekovremeni. Iz gornjeg prikaza je razvidno da su navedeni dodaci obračunati na sate rada iskazane kao redovni rad, a nisu obračunati na sate koje je tuženik iskazao kao prekovremene sate u platnim listama. Za razdoblje od 01.10.2018. do 30.09.2024. tužitelju nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate prekovremenog rada u razdoblju do 31.03.2020.g., dok su od 01.04.2020.g. pa nadalje na sve sate rada izvršeni obračuni svih dodataka. Stoga, za razdoblje od 01.10.2018. do 30.09.2024.: potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 323,36 EUR, potraživanje po osnovi neobračunatih dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 18,84 EUR, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad, iznosi 58,12 EUR, slijedom čega ukupno potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad iznosi 400,32 EUR. Manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmor i privremenu nesposobnost za rad temeljem obračunatih i isplaćenih plaća posljedica je zaokruživanja iznosa na dvije decimale te potraživanje po toj osnovi iznosi 0,00 EUR.

9.1.S obzirom da je tuženik imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještak, isti je pozvan da se na te prigovore očituje. U dopuni svojeg nalaza i mišljenja od 21.siječnja 2026. vještak navodi da je izračune izvršio na način kako je to od njega sud zatražio, temeljem obračunatih plaća tužitelja, dok Sporazum koji je dostavio tuženik, vještak nije uzeo u obzir. Iz navedenog Sporazuma vještak da ne može zaključiti da bi Sporazumom bile obuhvaćene i naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ili privremene nesposobnosti za rad, a što je pravno pitanje u koje vještak ne ulazi. S obzirom da se Sporazumom u čl. 1. navodi da bi se isti odnosio na dodatke na prekovremeni rad (u ovom predmetu je riječ o posebnim uvjetima rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi), kao i da vještačenjem nisu utvrđeni manje obračunati dodaci za razdoblje nakon 31.03.2020., tada po toj osnovi ne bi preostalo potraživanje tužitelja iskazano u vještačenju u iznosu od 342,20 EUR (323,36 EUR + 18,84 EUR) jer bi isto bilo sadržano u Sporazumu. Međutim, ukoliko Sporazumom nisu obuhvaćene naknade koje proizlaze iz manje obračunatih dodataka na prekovremeni rad, a koje se odnose na godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad, preostao bi iznos potraživanja iskazan u vještačenju po toj osnovi u ukupnom iznosu od 58,12 EUR.

10.Tužitelj je već po zaprimanju nalaza i mišljenja vještaka podneskom od 17.lipnja 2025. uredio tužbeni zahtjev potražujući samo iznos od 58,12 eura, dakle iznos samo po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

11.U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio tužbu sa zahtjevom za isplatu razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama.

12.Sud je pregledao predmetni Sporazum o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad od 25.03.2022. kojeg je tužitelj sklopio s tuženikom. Istim je utvrđeno da tužitelju za sate određene u prekovremenom radu pripada pravo na isplatu razlike uvećanja plaće s osnova posebnih uvjeta rada, iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sate odrađene u prekovremenom radu do 31.ožujka 2020. u ukupnom iznosu od 7.755,57 kn.

13.Podneskom od 17.prosinca 2024. prvi put je postavljen određeni tužbeni zahtjev na način da je zatražena isplatu iznosa od 1.080,00 eura za razdoblje od 01.10.2018. do 30.09.2024, na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće.

13.1.Kasnije, nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev potražujući samo iznos od 58,12 eura, a koji iznos predstavlja iznos razlike naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja. Dakle, iz tako uređenog tužbenog zahtjeva razvidno je da tužitelj ne više ne potražuje dodatke na prekovremeni rad i to za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi. Dakle, ne potražuje ono što mu je već isplaćeno Sporazumom već isključivo naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ili privremene nesposobnosti za rad, a koje nisu izričito navedene kao sastavni dio Sporazuma.

14.No, s obzirom na utvrđenje vještaka, razvidno je da je tužitelj postavio prvi uređeni tužbeni zahtjev previsoko i preširoko kako u odnosu na osnovu tako i u odnosu na visinu, a posebno s obzirom na sklopljeni Sporazum.

15.Stoga kada se uzme u obzir činjenica što je zahtijevano tužbenim zahtjevom, a posebice po podnesku od 17.prosinca 2024., tužbeni zahtjev postavljen je previsoko i preširoko, odnosno postavljen je u nerealno visokom iznosu s obzirom da je tužitelju na ime utuženih osnova prekovremenog rada u utuženom razdoblju sve ranije isplaćeno, a što je razvidno iz dostavljenog Sporazuma.

16.Nije sporno da je smanjenje odnosno postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužitelj nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavio određeni tužbeni zahtjev.

17.U situaciji kada tužitelj tužbom po svim utuženim osnovama potražuje isplatu iznosa od 1.080,00 eura pa potom, po dostavi nalaza i mišljenja sudskog vještaka, snižava tužbeni zahtjev tako da potražuje 58,12 eura, dakle povlači dio tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo bi se o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli-Pola Gž- 1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22).

18.Dakle, ako se gleda ukupan iznos koji je tužitelj potraživao prvotno uređenim tužbenim zahtjevom (1.080,00 eura), te konačno uređenim tužbenim zahtjevom (58,12 eura), isti je djelomično povukao tužbu neovisno o tome što su se prema posljednjem uređenom tužbenom zahtjevu izmijenili pojedini mjesečni iznosi u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev. Shodno tome nije došlo do preinake tužbe u smislu povećanja pojedinačnih mjesečnih iznosa jer tužitelj u konačnom zbroju svih pojedinačnih mjesečnih potraživanja nije povećao ukupno potraživanje već je isto smanjeno i to za čak 1.021,88 eura, pa se ne bi radilo o preinaci već o djelomičnom povlačenju prema pravnom shvaćanju VS RH. U tom pogledu ne bi bio ni osnovan prigovor zastare. Kako je tužba podnesena dana 7.studenoga 2023., a najstarije potraživanje je dospjelo 15.prosinca 2018., prigovor zastare je neosnovan. Naime, iz odredbe čl.139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako nije drugačije određeno.

19.Stoga je odlučujući o tužbenom zahtjevu, s obzirom na protivljenje djelomičnom povlačenju, usvojen tužbeni zahtjev za iznos od 58,12 eura sa pripadajućim kamatama, a odbijen za iznos od 1.021,88 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. S obzirom na navedeno određeno je kao u toč. I izreke.

19.1.Dakle, tužitelju su dosuđeni samo iznosi koji bi se odnosili isključivo na naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ili privremene nesposobnosti za rad, a koje nisu bile obuhvaćene predmetnim Sporazumom.

20.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

21.Preostalo je za odlučiti o zatraženom parničnom trošku stranaka.

21.1.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbama čl.154. -155. Zakona o parničnom postupku.

21.2.Kada se uzme u obzir ono što je zatraženo tužbom i podneskom od 17.prosinca 2024., te konačno uređeni tužbeni zahtjev prema podnesku od 17.lipnja 2025., tužitelj je kako u odnosu na osnovu tako i u odnosu na visinu uspio u razmjerno neznatnom dijelu (prema sudskoj praksi neznatan uspjeh je uspjeh manji od 10 %- Županijski sud u Splitu, Gžx-641/14 od 17.02.2016.).

21.3.S obzirom na takav uspjeh, donesena je i odluka o troškovima postupka, sve prema odredbi čl.154 st.5. ZPP-a prema kojoj sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva.

21.4.Međutim, kako je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva zbog čega je, između ostalog, bilo provedeno vještačenje za koji dokaz je prethodno predujmljen trošak, tužitelju će se priznati takav trošak u cijelosti, a kako se radi o materijalnom trošku u postupku, a ne o nagradi i naknadi za rad odvjetnika, isti nije isplaćen na račun punomoćnika, kako je to punomoćnica zatražila.

21.5.Dakle, tužitelju se priznaje trošak uplaćenog iznosa na ime vještačenja od 265,45 eura, dok se tuženiku priznaje trošak sukladno Tbr.7. toč.9. odnosno jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 50 bodova (1 bod=2,00 eura-Tbr.50.)+PDV=125,00 eura.

22.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 16.ožujka 2026.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun.tuženika