Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Kž-155/2026
(Kv-63/2026)
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to Ive Lovrin, unv.spec.iur., kao predsjednice vijeća, te Ante Bačića i Sandre Radanović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Balić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika TG i II. okrivljenika JG, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – u daljnjem tekstu: KZ), odlučujući o žalbama I. i II. okrivljenika, podnesenim putem branitelja, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Kv-63/2026 od 6. ožujka 2026., na sjednici vijeća 16. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe I. okrivljenika TG i II. okrivljenika JG.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Kv-63/2026 od 6. ožujka 2026., na temelju čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 136/26 – u daljnjem tekstu: ZKP), produljen je istražni zatvor I. okrivljeniku TG i II. okrivljeniku JG.
2. Protiv tog rješenja žalbu je uložio I. okrivljenik, putem branitelja Šime Petrića, odvjetnika iz Zadra, uz prijedlog da se ukine istražni zatvor i odredi mu se neka blaža mjera.
3. Protiv tog rješenja žalbu je uložio II. okrivljenik JG, putem branitelja Ivana Perice, odvjetnika iz Zadra, uz prijedlog da usvoji žalba, ukine istražni zatvor, odnosno isti zamjeni jednom ili više mjera opreza.
4. Žalba I. okrivljenika TG i II. okrivljenika JG.
5. Ispitujući osporeno rješenje u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP, ovo drugostupanjsko vijeće nije utvrdilo da ga je donijelo neovlašteno tijelo ili da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP.
6. Nisu u pravu okrivljenici kada žalbom ističu da se prvostupanjski sud u osporenom rješenju nije bavio obrazlaganjem tzv. iteracijske opasnosti na strani obaju okrivljenika. Naime, izvanraspravno vijeće je ove okolnosti obrazlagalo u točkama 4., 4.1., 4.2. i 5. obrazloženja. Razlozi koje je izvanraspravno vijeće iznijelo su jasni i dostatni. Evidentno je da se okrivljenici s njima ne slažu, međutim, to ne znači da je počinjena bitna odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP.
7. II. okrivljenik JG je u žalbi istakao i da su razlozi koje je prvostupanjski sud iznio stereotipne formulacije, iznijete bez ozbiljnog uzimanja u obzir konkretnih činjenica i okolnosti. Međutim, ovaj navod nije moguće prihvatiti s obzirom da se izvanrasprano vijeće bavilo utvrđivanjem okolnosti koje su tiču tzv. iteracijske opasnosti te te okolnosti jasno i nedvosmisleno iznijelo te povezalo sa svojim zaključkom. Dio žalbe koji se odnosi na izostanak obrazlaganja mogućnosti primjene neke blaže mjere u cilju ostvarenja svrhe istražnog zatvora također ne stoji. Prvostupanjsko rješenje sadrži i razloge o tome u točci 6. obrazloženja. Iako je taj dio obrazloženja formuliran pomalo općenito, ipak se iz njega vide razlozi zbog kojih je izvanraspravno vijeće zaključilo da primjena blažih mjera za sada nije moguća.
8. Dok II. okrivljenik u svojoj žalbi nije značajnije osporavao postojanje osnovane sumnje da su on i I. okrivljenik počinili predmetno kazneno djelo, žalba I. okrivljenika u svojoj glavnini odnosi se baš na osporavanje te sumnje. I. okrivljenik u svojoj žalbi vrši osjetniju analizu vjerodostojnosti pojedinih iskaza. Nešto što je ustvari značajno za donošenje odluke o krivnji. U ovoj fazi postupka utvrđuje se samo upućuju li prikupljeni dokazi na to da su okrivljenici počinili ono što im se stavlja na teret, je li to upućivanje puko nagađanje, ili je nešto utemeljeno i provjerljivo na dokazima i podacima u spisu. Za sada u spisu postoje iskazi dvaju oštećenika. Ti su oštećenici iskazivali i na raspravi te za sada slijedi da su ustrajali svojim navodima. Optužnica je potvrđena na temelju, među ostalim, i tih dokaza. Nakon što su oni ponovljeni na raspravi time osnovana sumnja nije dovedena u pitanje, nego je štoviše osnažena. Ovo ne znači da su okrivljenici krivi za ono što im se stavlja na teret, međutim, to ujedno znači da nije puka pretpostavka da se kazneno djelo dogodilo i da su okrivljenici počinitelji, nego da postoji viši i značajan stupanj sumnje za tako nešto. Dokazni postupak na raspravi traje te će njegovi rezultati samo dalje osnažiti tu osnovanu sumnju, ili otkloniti.
9. Činjenično ni I. okrivljenik ni II. okrivljeni nisu dovodili u pitanje okolnosti na temelju kojih je izvanraspravno vijeće utvrdilo postojanje tzv. iteracijske opasnosti na strani oboje okrivljenika. Okolnosti koje su iznesene u točkama 4. do 5. obrazloženja prvostupanjskog rješenja u odnosu na oba okrivljenika nisu osoporavane. Osporavano je da one u svojoj ukupnosti navode na zaključak da ta opasnost postoji. Međutim, osuđivanost obojice okrivljenika za učin raznih kažnjivih djela, kaznenih i prekršaja s elementima nasilja, kad se povežu sa intenzitetom ugrožavanja inkriminirane prigode doista navodi na nedvojben zaključak o postojanju realne i konkretne opasnosti da bi okrivljenici ponovili kazneno djelo. Baš kako je to izvanraspravno vijeće u prvostupanjskom rješenju obrazložilo.
10. I ovo vijeće ocjenjuje da za sada nije moguće svrhu istražnog zatvora ostvariti nekom blažom mjerom. Intenzitet ugrožavanja oštećenika, a koji proizlazi iz inkriminiranog djela, djela za koje postoji osnovana sumnja da su počinili, koji uključuje uporabu oružja i oruđa, a ne samo verbalnu prijetnju, kad se usporedi s onim za što su ranije osuđivani u sudskim postupcima ukazuje na negativan progres u njihovom ponašanju te nedovoljni utjecaj ranijih osuda. To ne daje opravdan razlog za zaključak da bi se u cilju ostvarenja svrhe istražnog zatvora moglo primijeniti bilo što što uključuje povjerenje da će okrivljenici postupati po nalozima ili zabranama suda.
11. Slijedom iznijetog žalbe I. okrivljenika i II. okrivljenika, na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08, odbijene su kao neosnovane.
Zadar, 16. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Iva Lovrin, univ.spec.iur.
