REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: K-294/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivani Parać Krišto kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jelene Kolanović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika GĆA, zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. - dalje: KZ/11) povodom privatne tužbe privatnog tužitelja GĆ, nakon održane javne rasprave u nazočnosti privatnog tužitelja, punomoćnika privatnog tužitelja i okrivljenika, te objave 16. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenika GĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina G, rođenog **.**.1968. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], dr. vet. med., VSS, zaposlenog u ZOO City, s mjesečnim primanjima 1.200,00 eura, služio vojsku 1988. u Splitu, bez čina i odlikovanja, vlasnika nekretnine u Bruvnu, vlasnika nekretnine u Opuzenu, vlasnika osobnog automobila Mitsubishi, dobrog imovnog stanja, neosuđivanog, vode se drugi kazneni postupci pred ovim sudom,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi:

1.) dana 21. ožujka 2018. u Zadru, na Narodnom trgu, obraćajući se medijima na prethodno sazvanoj konferenciji za tisak vijećnika Akcije mladih, MOST-a i MODES- a, pred više predstavnika medija i građana, spominjući ga u kontekstu navodnih malverzacija oko dodjele Koncesije za upravljanje lukom Gaženica tvrtki Zadar Intermational Port Operations, znajući da iznosi odnosno pronosi neistinite činjenične tvrdnje te postupajući s ciljem iznošenja odnosno pronošenja neistina koje mogu naškoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, za privatnog tužitelja izjavio: „Županu GĆ, ravnatelju AĆ, CĆ i UĆ koji pretendiraju za te prostore, te BĆ i VĆ, koji su obećavali pet tisuća novih radnih mjesta, a dobit ćemo ih svega 28, poslao sam ponudu za njihove nekretnine.", koje njegove tvrdnje su istoga dana prenijeli internetski informativni portali www.057info.hr u tekstu „Natječaj za koncesiju Gaženice namješten kako bi se samo turski ZIPO javio" te www.zadarski.slobodnadalmacija.hr u tekstu „OPOZICIJA ZBOG A POSLALA PISMO C I AĆA HĆ: Pod ovim uvjetima uzimam u najam kuću UĆ, CĆ, VĆ, BĆ",

dakle, da bi za drugoga iznio i pronio neistinitu činjeničnu tvrdnju koje mogu naškoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da je neistinita, a djelo je počinjeno na javnom skupu te putem medija zbog čega je postalo pristupačno većem broju osoba;

2.) dana 18. travnja 2018. u Zadru, na Narodnom trgu, na prethodno sazvanoj konferenciji za novinare, pred više predstavnika medija i građana, spominjući ga u kontekstu navodnih malverzacija počinjenih prilikom dodjele koncesije za luku Gaženica, a znajući da iznosi odnosno pronosi neistinite činjenične tvrdnje i postupajući s ciljem iznošenja odnosno pronošenja neistina koje mogu naškoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, za privatnog tužitelja izjavio: „o čemu je BĆ jučer u podne brifirao UĆ i AĆ sat i pol vremena u prostorijama LUZ-a nakon izlaska teksta u Nacionalu", koje njegove istoga dana prenijeli internetski informativni tvrdnje je portali www.zadarski.slobodnadalmacija.hr u tekstu „NACIONALOV TEKST DODADTNO USIJAO ATMOSFERU OKO DODJELE KONCESIJE ZA U HĆ pozvao MĆ da momci s fantomkama pohapse hohštaplere i torbare koji su malverzirali" i www.zdnews.hr pod naslovom „PANIKA NAKON OBJAVE NACIONALA" O čemu je B jučer brifirao GĆ i AĆ", te dana 19. travnja 2018. godine tiskovni dnevnik „Zadarski list" u članku pod naslovom „ HĆ: Pozivam policiju da pohapsi one koji su malverzirali oko Gaženice",

dakle, da bi za drugoga iznio i pronio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može naškoditi njegovoj časti i ugledu znajući da je neistinita, a djelo je počinjeno na javnom skupu te putem tiska i medija zbog čega je postalo pristupačno većem broju osoba;

3.) odgovarajući na reagiranje ravnatelja Lučke Uprave Zadar TĆ na navode oporbenih vijećnika vezano za francusku studiju o luci Gaženica, uputio priopćenje za javnost u kojem je, znajući da iznosi odnosno pronosi neistinite činjenične tvrdnje te postupajući s ciljem iznošenja odnosno pronošenja neistina koje mogu naškoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, za privatnog tužitelja naveo: „Uz more drugih GĆ i TĆ imaju dva krucijalna problema:...eventualnim potpisivanjem koncesijskog ugovora morati će se pristupiti drugoj fazi plana, raspodjeli dogovorenog. Prilikom realizacije, njihovi problemi će se samo multiplicirati, mi nećemo nestati.", koje su njegove tvrdnje objavljene dana 19. travnja 2018. godine na internetskom informativnom portalu www.057info.hr pod naslovom „ODGOVOR GĆA TĆ i GĆ jedini miješaju kruške i jabuke o Gaženici i to s predumišljajem",

dakle, da bi za drugoga iznio i pronio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu naškoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da su neistinite, a djelo je počinjeno putem medija zbog čega je postalo pristupačno većem broju osoba;

pa da bi na štetu privatnog tužitelja opisanim postupanjima počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv časti i ugleda - kleveta, opisano i kažnjivo po čl. 149. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, u svezi čl. 52. KZ/11.

II. Temeljem čl. 149. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025, 13/2026 - dalje: ZKP/08) privatni tužitelj je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2 toč. 1-6. ZKP/08 i to paušalni trošak u visini 300,00 eura koji je dužan uplatiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude u korist sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj GĆ podnio je ovome sudu po punomoćniku Andreju Korljanu, odvjetniku iz [adresa], privatne tužbe protiv okrivljenika GĆA i to: 10. svibnja 2017. evidentiranu pod posl.br. K-262/2017, 12. listopada 2017. evidentiranu pod posl.br. K-539/2017 i 16. svibnja 2018. evidentiranu pod posl.br. 326/2018, a sve radi učina kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.

1.1. Izvanraspravno vijeće ovog suda donijelo je rješenje pod posl.br. Kv-260/2018 od 19. rujna 2018. kojim je temeljem čl. 25. st. 1. toč. 1. i st. 4. ZKP/08 odlučilo da se spajaju predmeti ovog suda posl.br. K-262/2017, K-539/2017 i K-326/2018, te da će se provesti jedinstveni postupak pod posl.br. K-262/2017.

1.2. U ovom predmetu donesena je prvostupanjska presuda 15. lipnja 2022. posl.br. K-262/2017, te je po žalbama stranaka proveden žalbeni postupak i Županijski sud u Karlovcu rješenjem od 2. travnja 2025. posl.br. Kž-80/2023 prihvatio žalbe stranaka, ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje, te je raspravnim rješenjem 21. siječnja 2026. utvrđeno u kojem dijelu je temeljem čl. 380. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 452. toč. 6. ZKP/08 i u vezi čl. 81. st. 1. podst. 4. KZ/11 obustavljen kazneni postupak protiv ovog okrivljenika, a stranke su suglasno navele da ne traže pisani otpravak istog.

2. Iznoseći stav o osnovanosti privatnih tužbi u ponovljenom postupku okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, te je obranu iznio na kraju dokaznog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao: ispis članka sa www.hr.n1info.hr glede odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu SĆ protiv RH te članak koji se odnosi na tu presudu koji se nalazi na stranici Vlade RH a sve od 05. svibnja 2022, novinski članak od 10. travnja 2017. naslova " GĆA HĆ poslao fotografije i uputio priopćenje: " V, prste k sebi, neće ti to proći!" (l.s. 4-5), zapisnik sa 13. sjednice Upravnog vijeća Lučke uprave Zadar održane 24. veljače 2014 u poslovnom prostoru Lučke uprave (l.s.6-13), članak internetskog informativnog portala www.057info.hr naslova " GĆ samo o tebi priča, rekao je da ćeš u zatvor kad se kadrovi u policiji promjene" od 03. listopada 2017. (l.s.29-32), članak internetskog informativnog portala www.zadarski.slobodnadalmacija.hr naslova " Snimke prijetnji GĆA županu GĆ: Hoću li nakon vašeg kadroviranja u policiji ja u zatvoru skončati od gnojne upale pluća kao NĆ GĆ: Dajte mi taj papir!" od 03. listopada 2017. (l.s.33-34) i " Epilog "Slučaja messanger" HĆ: "Poruke mi je poslao jedan HDZ-ovac. Odmah su sazvali sastanak da ga pronađu pa su se međusobno posvađali" od 07. listopada 2017. (l.s.35-37), ispis novinskog članka dnevnika "Slobodna Dalmacija" naslova "Ići ćeš u zatvor kad se kadrovi prominu" od 07. listopada 2017. (l.s.38), članak internetskog informativnog portala www.057info.hr naslova " Natječaj za koncesiju [adresa] namješten kako bi se samo turski Zipo javio" od 21. ožujka 2018. "(l.s.59-61), članak internetskog informativnog portala www.zadarski.slobodnadalmacija.hr naslova "Opozicija zbog [adresa] poslala pismo C i AĆA HĆ: Pod ovim uvjetima, uzimam u najam kuću GĆ, CĆ, VĆ, B... " od 21. ožujka 2018. (l.s.62-64), članak internetskog informativnog portala www.zadarski.slobodnadalmacija.hr naslova " Nacionalov tekst dodatno usijao atmosferu oko dodijele koncesije za [adresa] HĆ pozvao MĆ da momci s fantomkama "pohapse hohštaplere i torbare koji su malverzirali" od 18. travnja 2018. (l.s. 65-68), članak internetskog informativnog portala www.zdnews.hr naslova" Panika nakon objave Nacionala: " O čemu je BĆ jučer brifirao GĆ i AĆ" od 19. travnja 2018. (l.s.69-70), ispis novinskog članka dnevnika Zadarski list od 19. travnja 2018. naslova " HĆ: Poziva policiju da pohapsi one koji su malverzirali oko [adresa] (l.s.71-72), članak internetskog informativnog portala www.057info.hr naslova " AĆ i GĆ jedini miješaju kruške i jabuke po [adresa] i to s predumišljajem od 19. travnja 2018. (l.s.73-76), članak sa internetskog portala ''ezadar.rtl.hr'' od 12. rujna 2018. naslova GĆA: "Bobi prste k sebi, neće ti proći!"(l.s. 87-88), preslika imovinske kartice privatnog tužitelja (l.s. 89-95, 164-168), izvod iz sudskog registra za TD Marina Dalmacija d.o.o. od 8. svibnja 2017. (l.s. 96- 111), popis članova za skupštinu TD Marina Dalmacija d.o.o. od 18. prosinca 2007. (l.s. 112-123), izvod iz knjige poslovnih udjela TD Marina Dalmacija d.o.o. (l.s. 127- 130), članak sa internetskog portala www.057info.hr od 4. kolovoza 2018. naslova: " AĆ najavio potpis na ugovor krajem srpnja, a PR-ovci kažu kako se još pregovara." (l.s. 133-136), zapisnik o saslušanju svjedoka AĆ od 27. veljače 2019. (l.s. 138), zapisnik o saslušanju svjedoka RĆ od 27. veljače 2019. (l.s. 139), zapisnik o saslušanju svjedokinje ĆĆ od 27. veljače 2019. (l.s. 139-140), dopis Županijske skupštine upućen članovima te skupštine od 4. travnja 2017. (l.s. 141-143), dokumentacija koju je okrivljenik predao na ročištu 27. veljače 2019. (l.s. 152-160), zapisnik o saslušanju privatnog tužitelja GĆ od 27. svibnja 2019. (l.s. 161-163), članak internetskog informativnog portala www.jutarnji.hr. naslova " Ogromni priznanje u najprestižnijem svjetskom izboru zadarska luka [adresa] proglašena lukom godine 2019. " od 11. rujna 2019. (l.s. 176-179). Reproducirana je snimka na cd-mediju od strane punomoćnika tužitelja trajanja 8,55 min (l.s. 81), zapisnik ovog suda od 10. ožujka 2022. na kojoj je saslušana svjedokinja CĆA i od 10. ožujka 2020. (l.s.188-189, 193-195), dokumentacija dostavljena od strane okrivljenika uz podnesak 05. svibnja 2021. (l.s. 229-241, 242-246), novinski članici (l.s.251-258), dokumentacija (l.s.277-305), ispis članka iz Večernjeg lista od 13. travnja 2022. koji ukazuje na sudsku praksu da je IĆ oslobođen za istovrsnu izjavu u odnosu na UĆA i da je isti oslobođen pravomoćno te optužbe, te ispis članka sa www.hr.n1info.hr glede odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu SĆ protiv RH te članak koji se odnosi na tu presudu koji se nalazi na stranici Vlade RH a sve od 05. svibnja 2022. (l.s. 315-319), rješenje Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Kž-80/2023 (l.s. 388-294), potvrda o visini dohotka za okrivljenika za razdoblje 2020-2024. (l.s. 402-411), izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenika (l.s. 396-397) i izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika (l.s. 398-399), saslušani su svjedoci RĆ i JĆ, te okrivljenik.

4. U ovom postupku nije bilo sporno da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme dao određene izjave, te da je govorio o različitim temama uključivo i sporne, glede postupanja privatnog tužitelja kao župana zadarske županije, budući okrivljenik priznaje da se on bavio tim i takvim temama, da je inkriminiranih prigoda davao izjave i postavljao pitanja kako je to naznačeno u činjeničnom opisu privatnih tužbi, pojašnjavajući da mu je namjera bila ukazati na upitna postupanja privatnog tužitelja i da su ga građani na izborima ovlastili da istupa u njihovo ime.

4.1. Nije bilo sporno ni da je okrivljenik u svojim izjavama inkriminirane prigode zaista kazao navedene riječi, kako to proizlazi iz njegove obrane, jer potvrđuje kazano, no on je tijekom postupka opetovano isticao da su to bile informacije koje su došle do njega, koje su njemu prenesene, za koje on nije imao dokaza, ali nije imao ni razloga smatrati da bi bile lažne, pa je u sklopu svog političke naracije postavljao pitanja o tim temama, a koje činjenične tvrdnje su u privatnoj tužbi navedene kao klevetničke u odnosu na privatnog tužitelja. Također, nije bilo niti sporno da su predmetni tekstovi i izjave bile objavljene i dostupne većem broju ljudi, obzirom ovu tvrdnju privatnog tužitelja okrivljenik nije osporavao, a vidljivo je i iz materijalnih dokaza koje je sud proveo tijekom dokaznog postupka u vidu novinskih tekstova i audio-video snimke.

4.2. Dakle, bila je sporna okrivljenikova svijest i namjera prilikom iznošenja predmetnih tvrdnji, te jesu li ove izjave neistinite i jesu li iste kao takve bile pogodne da naškode časti i ugledu privatnog tužitelju. Odnosno, kako navodi drugostupanjski sud u svojoj odluci bilo je potrebno tijekom prvostupanjskog postupka provesti test nužnosti.

5. Okrivljenik je u ponovljenom suđenju naveo da u cijelosti ostaje kod dane obrane u ranijoj fazi postupka, te dodao da s privatnim tužiteljem nije nikada imao osobni odnos. Njihov isključivi odnos bio je na relaciji vijećnik-župan, a konfrontacije oko javne stvari, tj. luke [adresa], a ne na osobnoj razini oko osobnih razmirica, te ga se optužuje točno za ovu riječ "pretendirati na prostoru" koje tužitelj krivo tumači, jer pretendirati znači polagati pravo, u prijevodu. Budući da je tada GĆ bio župan i član upravnog vijeća dugo vremena, a AĆ ravnatelj Lučke uprave, oni su po prirodi stvari polagali pravo da odlučuju o sudbini [adresa], odnosno o davanju putničkog dijela Luke Gaženica u koncesiju, kako, kome, na koji način i pod kojim uvjetima. Na natječaj koji je raspisan se ni jedna hrvatska tvrtka nije mogla javiti. Svega nekoliko firmi u svijetu se moglo javiti koje su ispunjavale te uvjete, no bilo je očigledno da će se javiti jedna jedina, a to je turski koncesionar.

5.1. Dodao je da ga se optužuje i za „brifiranje“, da je BĆ brifirao bivšeg župana i AĆ. Rekao bi da je BĆ kao državni tajnik dugo vremena vodio projekt [adresa], da je to ministarstvo tada kao konzultante uzelo francusku tvrtku Edis kojoj je za konzultacije plaćeno 20 miliona kuna, za konzultantske usluge, a samo za studiju koju su napisali 76.000,00 eura, no kasnije ništa od te tvrtke nije uzeto u obzir, doslovno ništa. Sama izreka da je netko nekoga brifirao ni po čemu nije ni kleveta ni uvreda. Naime, riječ brifirati znači informirati i bilo bi u najmanju ruku čudno da ni bivši župan, ni tadašnji ravnatelj Lučke uprave Zadar nisu s BĆ kao bivšim državnim tajnikom koji je vodio projekt Gaženice pričali o tom projektu.

5.2. Dalje je istakao i da ga se tereti zbog izjave da je kazao da treba pohapsiti sve koje su malverzirali u vezi LĆ, tu nikoga nije poimenično spominjao, te ne zna zašto mu tužitelj stavlja na teret, osim ako se sam nije prepoznao među onima koji su radili malverzacije. Ovaj proces oko projekta Luke Gaženice po njegovom mišljenju od početka prate malverzacije. Glede ovog dijela gdje ga se tereti da govori o raspodjeli dogovorenog, tu se radi o raspodjeli između davatelja koncesije i koncesionara. Znači, nakon pregovora i dogovora uslijedilo je potpisivanje koncesijskog ugovora. Davatelja koncesije predstavljali su AĆ kao ravnatelj i GĆ kao župan i dugo godina član upravnog vijeća, a da je tome tako svjedoči i činjenica da je 2019. kada je Luci Gaženica dodijeljena nagrada za luku godine u Hamburgu bio prisutan i župan GĆ i primio tu nagradu.

5.3. Okrivljenik je naveo i da je ovo njegovo političko djelovanje zaštićeno Ustavom kao i čl. 10. i čl. 8. Konvencije o ljudskim pravima o čemu postoje brojne presude koje je naveo i drugostupanjski sud u svojoj presudi. A tu Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava onaj dio unutarnjeg pravnog poretka RH od 5. studenog 1997. položaj i pravna snaga konvencije kao međunarodnog ugovora u hijerarhijskoj strukturi pravnog poretka RH utvrđeni su Ustavom RH, čl.134. kojim je propisano da međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a ovo je bitno, a po pravnoj su snazi iznad zakona. U ovom slučaju iz navedenog znači da je sud dužan voditi računa o standardima izračenim u praksi Europskog suda za ljudska prava, uzimajući u obzir načela i kriterije utvrđene sudskom praksom. Ne samo da su brojne presude Europskog suda za ljudska prava koje je naveo i drugostupanjski sud, već je i ovaj sud o istoj stvari donio presudu poslovni broj 2 K- 666/2021 gdje je policijski službenik ŽĆ tužio vijećnicu ZĆ, a ista je oslobođena krivnje po presudi sutkinje Danijele Zubčić koja se u toj presudi pozvala na Konvenciju o ljudskim pravima i na presude Europskog suda za ljudska prava.

6. Privatni tužitelj GĆ je u ponovljenom postupku na raspravi naveo da ostaje kod navoda iz ranije faze postupka ističući u završnom govoru da je svaki napad od strane okrivljenika bio usmjeren na njega osobno, na njegovu obitelj i djecu. Nije nikada napadao njegovo političko djelovanje i dotadašnji rad. Inače, okrivljenika nije nikada prije vidio ni sreo jer je dugo godina radio u Zagrebu, međutim čim se vratio u [adresa] počeli su napadi za koje smatra da su bili ničim izazvani. Naslušao se priča o Luki Gaženica i bez obzira na sve, mora istaknuti da to nije bio projekt stoljeća, već milenija, da su od luke koja je bila na zadarskom poluotoku i u kojoj je vladao kaos, došli do takve luke koja je dobila najprestižniju nagradu u konkurenciji do 140 svjetskih luka i to je bila satisfakcija za rad koji je trajao preko 10 godina. Luka Gaženica napravljena je uz pomoć kredita njemačke banke i Europske banke za obnovu i razvoj, te su dobili vrlo povoljne kredite i svaka banka traži studiju opravdanosti kredita i tako je u ovom konkretnom slučaju angažirana neovisna francuska tvrtka. Nadalje, svaki sektor u Luci Gaženica ima svoj koncesionara, a ovisno o vrsti posla koji se odnosi na određeni sektor, natječaji su ili međunarodni ili domaći, međutim sve nadzire Ministarstvo. Ističe i da sve službe vezane za more imaju urede u zgradi i ovo sve je općepoznato, no godinama se govore laži. Napadi su bili isključivo na njega osobno i to od strane osobe koja je manipulator, a svaka laž koja se 10 puta ponovi postane istina.

7. U prilog tvrdnjama privatnog tužitelja kazivao je u ranijoj fazi suđenja svjedok AĆ navodeći da je okrivljenik u više navrata davao izjave u više različitih medija, kako tiskanih tako i za TV i radio. On je čak sazivao i konferencije za tisak, a u svojim navodima je isticao da bi on (svjedoka) i privatni tužitelj GĆ sa još drugim osobama bili u nekoj vrsti organizirane kriminalne grupe. Davanje koncesije za obavljanje djelatnosti ukrcaja i iskrcaja putnika i vozila u Lučkoj upravi Zadar je bila osnova za te okrivljenikove izjave po medijima, a to je bilo vezano kasnije i uz druge nekakve poslove, a on (svjedok) je ravnatelj lučke uprave od 2017. Smatra da je cilj okrivljenika bio diskreditirati kako njega tako i privatnog tužitelja, pa i poslove vezane uz lučku upravu, s tim da ističe da je sve rađeno sukladno zakonu i propisima. Kulminacija ''djelovanja'' okrivljenika je bila sazivanje konferencije za tisak na Narodnom trgu, a to je moralo biti dan nakon tvrdnje okrivljenika da su on (svjedok) i privatni tužitelj GĆ bili ''brifirani'' od strane BĆ dan ranije, odnosno 17. travnja 2018. Dakle, ta konferencija bi bila sazvana za 18. travnja 2018. Ističe da je 17. travnja 2018. bio odsutan, na službenom putu, tako da ovaj navod okrivljenika nikako nije istinit, a zbog njegovih navoda osobno je razmišljao o podizanju tužbe radi klevete protiv okrivljenika.

7.1. Odgovarajući na pitanja naveo je da je 17. travnja 2018. bio u Zagrebu na službenom putu i uopće nije bio toga dana u [adresa] do povratka kući u večernjim satima. BĆ nije vidio par godina, nije bio s njim u kontaktu, pa je ovaj navod okrivljenika apsolutno neistinit. Glede konferencije za tisak koja je održana 21. ožujka 2018. gdje je spominjano da bi privatni tužitelj, on (svjedok), CĆ i ŠĆ pretendirali na prostore u Luci Gaženica, kazao je da ni on, niti bilo koja od navedenih osoba po njegovim saznanjima nije imala pretencije na te prostore, ove navode okrivljenika je tumačio kao pokušaj da njega osobno i imenovane osobe diskreditira u javnosti i prikaže u negativnom svijetlu, pokušavajući pokazati da bi oni bili neka vrsta kriminalne grupe koja bi protuzakonitim postupanjima ostvarila osobnu korist. Što se tiče navoda iz privatne tužbe da je on (svjedok) uputio priopćenje za javnost glede navoda oporbenih vijećnika i da je bilo dogovora oko raspodijele ''dogovorenog'' sa privatnim tužiteljem ŠĆ, istakao je da nije bilo nikakvih dogovora i da je osobno dao nalog da se ugovori o koncesiji stave na internetsku stranicu lučke uprave tako da budu svima dostupni upravo da bi se spriječile koje kakve tvrdnje i nagađanja, odnosno da sve bude transparentno, inače to se zapravo ne radi da se objavljuju ugovori na internetskim stranicama, a firma koja je dobila koncesiju ''Zadar internacional port operations'' imala je pravo odlučivati i još uvijek ima pravo odlučivati o pod koncesionarima.

7.2. Iskaz ovog svejdoka sud tumači vjerodostojnim i danim sukladno njegovim saznanjima.

8. Nedvojbeno je iz dokaza provedenih u ovom postupku utvrđeno da je ta konferencija za novinare na Narodnom Trgu 18. travnja 2018. uistinu održana, te i da je okrivljenik na njoj izrekao upravo inkriminirane navode, a to proizlazi i iz njegove obrane, te posebice snimke predmetne konferencije za medije koja je kao dokaz reproducirana na raspravi, trajanja 8,55 min i nepobitno je utvrđeno da je na predmetnoj snimci okrivljenik i da njegov govor u odnosu na koji se odnosi ova tužba počinje u 3:21 minuti snimke, te da inkriminirane navode okrivljenik počinje izgovarati u 6:25 minuti snimke. Dakle, snimka potvrđuje da je okrivljenik uistinu izrekao sve ono za što ga se privatnom tužbom tereti, pa time potpuno demantira okrivljenikove navode da bi novinari inkriminirane prigode napisali nešto drugo što on tada nije kazao.

9. Svjedok JĆ je naveo glede pitanja je li putnički dio Luke Gaženica postao home port i hoće li ikad postati da županija nije nadležna za Luku [adresa] niti za koncesionare, no cilj je bio i još uvijek jeste da putnički dio Luke Gaženica postane home port, poduzimaju se radnje u tom smjeru, te vjeruje da kad se ispune svi preduvjeti da će postati home port kako je i planirano. Nije mu poznato je li u koncesijskom ugovoru izričito stajao da je obveza koncesionara da luka postane home port, to je generalno intencija svih koji se bave ovim poslom. Glede pitanja je li mu poznato da li koncesionar ispunjava uvjete ugovora može kazati da sigurno zna da se plaćaju fiksne varijabilne naknade sukladno koncesijskom ugovoru, a za ostale elemente ne zna jer nije vidio ugovor.

9.1. Iskaz i ovog svejdoka sud tumači vjerodostojnim i danim sukladno njegovim saznanjima, no on nije potvrdio ni navode privatnog tužitelja niti okrivljenika.

10. Ovaj sud smatra da je u pravu okrivljenik kako je navodio u završnom govoru da je Europska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (nastavno Konvencija) dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od 5. studenog 1997. Prihvaćanjem Konvencije Republika Hrvatska obvezala se osigurati svakoj osobi pod njenom jurisdikcijom određena prava i slobode zajamčene Konvencijom. Položaj i pravna snaga Konvencije, kao međunarodnog ugovora, u hijerarhijskoj strukturi pravnog poretka Republike Hrvatske uređeni su Ustavom Republike Hrvatske.

10.1. U konkretnom slučaju navedeno znači da je sud dužan voditi računa o standardima izraženim u praksi Europskog suda za ljudska prava ( nastavno ESLJP). Sud je trebao uzimajući u obzir načela i kriterije utvrđene sudskom praksom ESLJP uz prihvatljivu ocjenu činjenica iznijeti relevantne i dovoljne razloge za miješanje sudske vlasti - osudom u slobodu izražavanja. Miješanje mora biti nužno u demokratskom društvu. Prilikom ocjene nužnosti osude sud je u obvezi da važe suprotstavljena prava. U praksi ESLJP vršenje suprotstavljenih prava uravnotežuje se najčešće putem testa pravedne ravnoteže, koji se dopunjuje testom razmjernosti čiji je dio test nužnosti u demokratskom društvu, a kako je to u ponovljenom suđenju i ukazivao punomoćnik privatnog tužitelja.

11. Člankom 10. Konvencije propisano je da svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice, st. 2. navedenog članka propisano je da kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprečavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.

11.1. Člankom 8. Konvencije propisano je svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, st. 2. navedenog članka propisano je javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

11.2. Navedeno znači da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem se međusobno sukobljavaju dva prava istog ranga, s jedne strane to je pravo na zaštitu privatnosti tužitelja koje uključuje pravo na zaštitu ugleda i časti, a s druge strane pravo na slobodu izražavanja koja prava se jamče Konvencijom i Ustavom Republike Hrvatske. Članak 35. Ustava svakome jamči štovanje i pravnu zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, a članak 38. Ustava jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli. Dakle, sloboda izražavanja misli u demokratskom društvu temeljno je jamstvo i pretpostavka ostvarivanja i svih ostalih ljudskih prava i sloboda i obuhvaća različite oblike i načine traženja, širenja i primanja informacija i ideja.

11.3. Stoga je dosljedno primjenjujući obilježja i mjerila koja je razvio ESLJP ovaj sud ocijenio koje je od tih dvaju suprotstavljenih prava istog ranga u okolnostima konkretnog slučaja pretežnije pri čemu je nužno bilo naći razumnu ravnotežu između ta dva prava. Pri razrješenju tog sukoba potrebno je bilo imati na umu jedno od temeljnih pravnih načela, a to je da se uporabom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo i sloboda, nego se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda.

11.4. Prvi kriterij - razina ozbiljnosti napada na ugled, po viđenju ovog suda nije ispunjen jer se u utuženom dijelu priopćenja nalaze određene izjave okrivljenika koje ovaj sud smatra izjavama koje ne dosežu razinu ozbiljnosti i da nisu podobne naštetiti profesionalnom i društvenom ugledu pojedinca.; sljedeći kriteriji odnose se na svojstvo i ponašanje onoga tko iznosi informacije, status žrtve, obilježja vezana uz sadržaj i kontekst, način pribavljanja informacija i njihova vjerodostojnost, kao i doprinos raspravi od javnog interesa, a razvidno je da je okrivljenik svoja istupanja na konferencijama za tisak i medije, te u priopćenju za javnost iznio kao županijski vijećnik, propitujući i ukazujući javnosti na zbivanja oko projekata važnih za javni interes, a temeljem informacija koje je dobivao od različitih izvora, koja nije uvijek ili uopće provjeravao smatrajući da nema razloga dvojiti oko njihov istinitosti.

12. Svjedok RĆ je u ponovljenom postupku pred ovim sudom u bitnom naveo da je tijekom 2018. bio vijećnik u Županijskoj skupštini i sjeća se teme koja je bila aktualna tada glede Luke Gaženica, a radilo se o tome da je jedna francuska firma napravila studiju u kojoj je bilo navedeno da sadašnji koncesionari H, odnosno turska firma će imati određenu korist u smislu da bi se s tom situacijom namjestio taj posao za tu tursku firmu i iako se tada govorilo da će podjela dobiti biti u omjeru 80:20 u korist države, ispostavilo se da to nije bilo tako, već da je podjela bila nekako 50:50. Tada su se bunili smatrajući da to nije ispravno, te je bilo izrečeno dosta laži u vezi tog posla. Dobro je da se ovo suđenje odvija sada sa određenim vremenskim odmakom pa je evidentno da ono što su govorili u to vrijeme se pokazalo istinitim, a kada kaže "mi" onda misli na opoziciju, na klub vijećnika i na Akciju mladih, te druge koji su ih podupirali u toj ideji, tako da sada državne službe plaćaju najam podkoncesionaru u prostoru koji je u vlasništvu RH. Dakle, tada su tvrdili da taj posao nije povoljan za [adresa] ni za zadarsku županiju, smatra da su tada štitili interese RH, te da nema govora o osobnom animozitetu okrivljenika prema privatnom tužitelju, jer je ova tema LĆ bila interesantna na razini cijele RH i sjeća se da su na press konferenciji bili prisutni neki saborski zastupnici, pa se o tome raspravljalo i u Saboru, tako da nikada nije bilo govora o Luci Gaženica, a da se radilo o nekakvim osobnim motivima. Inače, posao kao vijećnika podrazumijeva raspravljanje tema dnevnog političkog života, grada i županije. Tada su bili održavani brojni sastanci gdje su skupno raspravljali o temi LĆ.

12.1. Iskaz i ovog svjedoka sud tumači vjerodostojnim i danim sukladno njegovim saznanjima, a evidentno je da je svojim stajalištima i tumačenjima opravdava obranu okrivljenika.

13. Po viđenju ovog suda inkriminiranim postupanjima okrivljenik je kao politički aktivna osoba, kao županijski vijećnik, skrenuo/skretao pozornost javnosti na postupke, procese i događanja, između ostalih i po pitanju ugovora i koncesija u Luci Gaženica.

13.1. ESLJP je u predmetu Bon protiv Hrvatske, koji spada u predmete koji se tiču slobode političkog izražavanja ponovio stav izražen u ranijim presudama da kada se radi o raspravi od javnog interesa te predmetu javne debate ostaje mali prostor za ograničenja slobode izražavanja. To znači da takvo izražavanje uživa visoki stupanj zaštite slobode izražavanja, što podrazumijeva vrlo malu slobodu procjene vlasti, da u takvu slobodu zadire. Također, jednako stajalište je ESLJP ponovio i u presudi Tolle protiv Hrvatske u pogledu izjava koje se odnose na pitanja od javnog interesa, a u koje pitanje u konkretnom slučaju zasigurno spada i pitanje stanja sigurnosti i povjerenja građana kao i poštovanje njihovih prava od institucija države zaduženih za kazneni progon, koje u konačnici u spornom članku okrivljena proziva u smislu zabrinutosti zbog različitog postupanja pritvaranja i gonjenja te procesuiranja od strane institucija prema osobama koje po njezinom mišljenu više ili manje ugrožavaju sigurnost društva.

13.2. ESLJP smatra, a i ovaj prvostupanjski sud se slaže s tim, da bi javne osobe trebale imati viši stupanj tolerancije prema kritikama koje su im upućene bez obzira na okolnost što su sporne izjave mogle biti uznemirujuće. Drugim riječima, ovisno o tome obnaša li ili ne obnaša pojedinac o kome je riječ neku javnu dužnost, uživat će više ili manje prava na intimnost. Prava javnih osoba da njihov privatni život ostane tajna stoga se u određenim okolnostima tumači uže, zbog opravdanoga interesa javnosti. To je razumljivo jer obnašanje javne dužnosti, kao i privatni životi javnih osoba, izlažu takve pojedince većoj pozornosti građana, a neki privatni postupci javnih osoba ne mogu se smatrati nedodirljivima, uzimajući u obzir njihov opći potencijalni utjecaj na društvo i politiku u cjelini te uvažavajući ulogu i utjecaj koji ta osoba ima. Analiza Parlamentarne skupštine Vijeća Europe točke 6. Rezolucije 1165 iz 1998. o pravu na privatnost ističe da "javne osobe moraju shvatiti da položaj koji imaju u društvu – u mnogim slučajevima po vlastitom izboru – automatski sa sobom povlači povećan pritisak na njihovu privatnost".

13.3. Tako u Hrvatskoj osobe koje obavljaju javnu službu ili dužnost imaju manji stupanj privatnosti nego što imaju osobe koje to nisu. Naime, takve osobe nemaju jednako pravo na zaštitu podataka kao ostali građani u svim onim slučajevima koji su u vezi s njihovom javnom službom ili dužnosti. Pri tome je potrebno jasno poznavati razliku tko su osobe na koje se takav izuzetak odnosi (javne službe i dužnosnici). Međutim, kada govorimo o njihovom privatnom životu uživat će jednaku zaštitu kao i ostali građani.

13.4. Rezolucija 1165 (1998.) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o pravu na privatnost isto tako ukazuje da javne osobe imaju pravo na razmjernu zaštitu privatnosti i kada se svjesno izlažu javnosti te mogu postojati informacije o javnim osobama koje su potpuno privatne i koje se ne bi trebale objavljivati, primjerice informacije o njihovom zdravlju ili članovima obitelji.

14. U konkretnom slučaju privatni tužitelj je u inkriminiranom razdoblju imao svojstvo Župana zadarske županije, dakle, osobe koja obnaša javnu službu i financirana je iz javnih sredstava, a kritike koje je okrivljenik iznosio u javnosti, po viđenju ovog suda ipak ne zalaze u sferu intime, već kritiziraju postupke u službi ili postupke osobe koji nisu strogo osobni i intimni, te je privatni tužitelj trebao imati viši stupanj tolerancije na kritiku od privatnih osoba koje takve dužnosti ne obnašaju niti se financiraju javnim novcem. Znači, okrivljenik je kao lokalni političar imao pravo skrenuti pozornost javnosti na pitanje postupanja M i drugih javnih i političkih osoba u slučaju LĆ.

14.1. Iako se radilo o prozivanju tadašnjeg M u radnji po pitanju davanja u koncesiju Luke Gaženica, nije to razlog što je privatni tužitelj došao u fokus javnosti, niti se iz konteksta njegovih istupa može zaključiti da je to sve usmjereno na klevetanje privatnog tužitelja osobno, već je okrivljenik prema mišljenju suda prezentirao javnosti informacije koje je imao, pitanja koja je smatrao bitnima za istaknuti smatrajući da bi zanimala javnost ili da bi javnost morala znati o tome, slijedom čega je uravnotežujući povredu dva sukobljena prava jednakog ranga, prava na slobodu izražavanja iz čl. 10. Konvencije i prava na zaštitu privatnosti iz čl. 8. Konvencije čiji je integralni dio pravo na zaštitu časti i ugleda, ovaj sud utvrdio da se u konkretnom slučaju pravo na slobodu izražavanja okrivljenika ne može ograničiti budući da on činjenične navode, a i u konačnici vrijednosni sud o privatnom tužitelju nije iznio u medijskom priopćenju u namjeri i isključivo da našteti časti i ugledu privatnog tužitelja, a kakav dojam je stekao privatni tužitelj jer je prema mišljenju suda ispustio iz vida cjelokupni medijski i društveni kontekst i njegovu političku ulogu i angažman koji uvijek podrazumijeva široko pravo na kritiku društvenih pojava i ponašanja, pogotovo kada se radi o ponašanju osoba koje su financirane novcem poreznih obveznika, dakle građana, koji su uostalom okrivljeniku i dali svojim glasovima mandat izborom za vijećnika da na društvene pojave, u skladu sa politikama koje zastupa, reagira i iste propitkuje.

14. 2. Obzirom na sve prethodno rečeno, a na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima u smislu čl. 450. u vezi čl. 453. st. 1. toč. 1. ZKP/08, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, primjenjujući konvencijske standarde razvijene u praksi ESLJP, pažljivim vaganjem granica prihvatljive kritike i povrede ugleda i časti, sud je utvrdio, a kako je prethodno i obrazloženo, da okrivljenik nije ostvario subjektivno obilježje kaznenog djela klevete, odnosno da nije imao isključivu namjeru u djelu koji je utužen privatnom tužbom, privatnog tužitelja oklevetati/osobno difamirati, slijedom čega je donio oslobađajuću presudu jer ne nalazi da bi okrivljeni ostvario u ukupnosti subjektivno i objektivno obilježje bića kaznenog djela klevete kako mu privatni tužitelj stavlja na teret.

15. Na raspravi 11. ožujka 2026. okrivljenik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedok OĆ, dok je smatrao da bi bilo potrebno saslušati svjedoka DĆ kako bi mogao detaljnije odgovoriti na pitanja na koja saslušani svjedoci nisu mogli, jer on zapravo raspolaže detaljnim saznanjima o ovoj temi, međutim obzirom na činjenicu protoka vremena i fazu u kojoj je trenutno postupak sud je odustao od ranije prihvaćenog dokaznog prijedloga za saslušanjem ovog svjedoka.

16. Obzirom da je u odnosu na okrivljenika donesena oslobađajuća presuda temeljem čl. 149. st. 3. ZKP/08 privatni tužitelj je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-6. ZKP-a, te nužne izdatke i nagradu branitelja okrivljenika, a kako nije bilo stvarnih troškova provedenog postupka privatnom tužitelju je odmjereno snositi paušalni trošak u visini 300,00 eura koji je dužan uplatiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude u korist sredstava Državnog proračuna RH, sve sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a i Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka ( Narodne novine br. 145/11) s obzirom na trajanje i složenost izvida i kaznenog postupka.

Zadar, 16. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ivana Parać Krišto

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA:

1. Privatni tužitelj GĆ,

2. Punomoćnik privatnog tužitelja Andrej Korljan, odvjetnik iz Zadra

3. Okrivljenik GĆA.