Poslovni broj: XXXII Psp-4/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka
SUD U RIJECI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužitelja SVILA TEKSTILNA TOVARNA, TRGOVINA IN STORITVE d.o.o. iz Republike Slovenije, Ljubljana, Ulica Jožeta Jame 12, OIB 00263275349, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Travaš i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika GRADA RIJEKE iz Rijeke, Korzo 16, OIB 54382731928, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri, odvjetnicima u Rijeci, radi smetanja posjeda, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 10. veljače 2026. godine, u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja i njegovog punomoćnika, kao i punomoćnika tuženika, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, dana 16. ožujka 2026. godine,
r i j e š i o j e
I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je tuženik Grad Rijeka, Korzo 16, Rijeka, OIB 54382731928, smetao tužitelja Svila tekstilna tovarna, trgovina in storitve d.o.o., Slovenija, Ljubljana, Ulica Jožeta Jame 12, OIB 00263275349 u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu poslovnog prostora površine 34 m2, koji se nalazi u Rijeci, na adresi [adresa], a koji je smješten na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da je rušenjem/uklanjanjem predmetnog poslovnog prostora izvršio smetanje posjeda predmetnog poslovnog prostora.
2. Nalaže se tuženiku Grad Rijeka, Korzo 16, Rijeka, OIB 54382731928 da u roku od 15 dana uspostavi ranije posjedovno stanje, na način da o svom trošku izgradi predmetni objekt koji se nalazio u Rijeci na adresi [adresa] i bio smješten na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i isti dovede u stanje prije izvršenog smetanja posjeda.
3. Zabranjuje se tuženiku Grad Rijeka, Korzo 16, Rijeka, OIB 54382731928 takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u posjedovanju predmetnog poslovnog prostora.
4. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate prema stopi utvrđenoj po
Poslovni broj: XXXII Psp-4/2025
eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena."
II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku trošak postupka od 625,00 EUR (slovima: šesto dvadeset pet eura), u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi podnesenoj sudu 30. siječnja 2025. godine, tužitelj traži da sud po provedenom dokaznom postupku donese odluku kojom će utvrditi da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu poslovnog prostora površine 34 m2, koji se nalazi u Rijeci na adresi [adresa], a smješten je na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da je rušenjem tj. uklanjanjem predmetnog poslovnog prostora izvršio smetanje posjeda, te da se tuženiku naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da o svom trošku izgradi predmetni objekt i dovede ga u stanje prije izvršenog smetanja, kao i da se tuženiku zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće te ga se obveže na naknadu troškova parnice.
2. U prilog tužbenom zahtjevu navodi da je posljednji mirni posjednik nekretnine
– poslovnog prostora površine 34 m2 koji se nalazi u Rijeci na adresi [adresa], smještenog na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji posjed je stekao u studenom 2022. temeljem sporazuma sklopljenog sa društvom kćeri Svilalife d.o.o. u kojem je tužitelj jedini član i osnivač, a koje društvo je prostor dobilo na korištenje od svog prednika Ine-industrije nafte d.d. temeljem izjave od 7. rujna 2022. godine. Tvrdi da činjenica da je društvo kćer tužitelja Svilalife d.o.o. bilo u mirnom faktičnom posjedu / suposjedu nekretnine, proizlazi i iz pravomoćnog rješenja ovoga suda posl. br. Psp-8/2024 od 3. lipnja 2024. godine. Opisujući smetanje posjeda navodi da je prvog radnog dana nakon Nove godine i to 2. siječnja 2025. došao na mjesto svog poslovnog prostora te je uočio da je objekt srušen u cijelosti, pa je očito da je tuženik protivno volji tužitelja i egzistiranju pravomoćnih sudskih odluka, izvršio smetanje posjeda poslovnog prostora tako što ga je u cijelosti srušio bez valjanog pravnog temelja, čime je onemogućio daljnje poslovanje tužitelja i nanio mu veliku materijalnu štetu.
3. Tuženik Grad Rijeka u odgovoru na tužbu kao i kasnijem tijeku postupka, osporava tužbu u cijelosti. Prije svega, navodi kako tužitelj nije dokazao da bi navodno smetanje posjeda bilo izvršeno 2. siječnja 2025. godine, kada je kako tužitelj tvrdi, došao na lice mjesta i vidio da je njegov poslovni prostor srušen. U tom smislu, tuženik ističe prigovor prekluzije tvrdeći da je istekao rok od 30 dana od dana saznanja za učinjeno smetanje. Tuženik ističe i prigovor promašene pasivne i aktivne legitimacije. Tvrdi da je u parničnom postupku što se vodio pred ovim sudom pod posl. br. Psp- 8/2024, utvrđeno da je tuženik smetao društvo Svilalife d.o.o. u posjedu spornog poslovnog prostora, a ne da je u posjedu smetao tužitelja. Navodi i kako izjava na koju se tužitelj poziva ne može dokazivati da je tužitelj bio posjednikom prostora. Ukazuje i da je izjava odgovorne osobe društva Svilalife d.o.o. kojom potvrđuje da bi tužitelj bio posjednik spornog poslovnog prostora izdana 3. rujna 2024. godine, nakon što je Financijska agencija 29. svibnja 2024. podnijela prijedlog za pokretanje stečajnog postupka protiv društva Svilalife d.o.o., a što prema tuženiku, ukazuje na neistinitost te izjave. Prigovara i sadržaju Sporazuma o prijenosu prava posjeda i korištenju
Poslovni broj: XXXII Psp-4/2025
nekretnine sklopljenog između tužitelja i društva Svilalife d.o.o., navodeći da je taj sporazum neovjeren i fabriciran za potrebe ove parnice, a ukazuje i da sam tužitelj nije vodio prethodnu parnicu pod posl. br. Psp-8/2024 radi smetanja posjeda, već je takav postupak kao posjednik pokrenulo jedino društvo Svilalife d.o.o. Konačno, tuženik prigovara i sadržaju tužbenog zahtjeva tvrdeći da izgradnja objekta predstavlja nemoguću činidbu jer je tuženik vlasnik zemljišta, a osim toga nekretnina je označena katastarskom, a ne zemljišnoknjižnom oznakom. Zaključno predlaže odbacivanje, a podredno odbijanje tužbe uz obvezivanje tuženika na naknadu parničnog troška.
4. U tijeku postupka sud je proveo dokaze čitanjem isprava što su ih stranke predložile i priložile do zaključenja prethodnog postupka i to ponajprije izvoda iz katastarskog plana (list 5 spisa), izvatka iz sudskog registra za društvo Svilalife d.o.o. (list 6-10 spisa), izjave društva Svilalife d.o.o. od 2. rujna 2024. godine (list 11 spisa), izjave Ine-industrije nafte d.o.o. od 7. rujna 2022. (list 13 spisa), rješenja Općinskog suda u Rijeci posl. br. Psp-8/2024 od 3. lipnja 2024. (list 15-28 spisa), rješenja Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-537/2024 od 30. listopada 2024. (list 29- 35 spisa), prijedloga za otvaranje stečajnog postupka Financijske agencije od 29. svibnja 2024. godine (list 45 spisa), Sporazuma o prijenosu prava posjeda i korištenja nekretnine sklopljenog kako se navodi 23. studenog 2022. godine između društva Svilalife d.o.o. i tužitelja (list 56 spisa), kao i predmeta ovog suda posl. br. Psp-8/2024 i predmeta Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. St-262/2024. Osim toga, u svojstvu svjedoka saslušan je ŠA, nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) obzirom da je prema utvrđenju ovoga suda predmet raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke, a i stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga. Naime, tužitelj je na raspravi održanoj 10. veljače 2026. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja smatrajući tužbeni zahtjev u dovoljnoj mjeri dokazanim. Što se pak tiče preostalog dokaznog prijedloga tužitelja za provođenje očevida lica mjesta sud ovaj dokazni prijedlog nije smatrao potrebnim provesti jer tužitelj nije dokazao da je posljednji mirni posjednik nekretnine, dok tuženik osim izvedenih dokaza, nije imao drugih dokaznih prijedloga. Tuženik pritom nije u pravu kada tvrdi da bi tužbeni zahtjev bio nedovoljno određen, jer predmet parnice radi smetanja posjeda može biti i dio nekretnine (npr. soba u stanu i slično), pa nekretnina ne mora biti određena zemljišnoknjižnom oznakom. Ono što je ključno jest da među strankama nema spora oko identiteta nekretnine, odnosno što predstavlja predmet posjedovne parnice, no u čemu su stranke u ovom postupku suglasne.
5. Ocjenjujući sve provedene dokaze sukladno članku 8. ZPP, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Među strankama je sporno je li tužitelj posljednji mirni posjednik nekretnine – poslovnog prostora površine 34 m2, koji se nalazi na adresi [adresa], smješten na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i je li ga tuženik rušenjem poslovnog prostora smetao u posjedovanju te nekretnine. Prema tome, sadržaj provedenih dokaza cijenjen je u smislu članka 441. ZPP, kao i članka 10. do 29. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), a prema kojim odredbama u parnicama radi smetanja posjeda sud pruža zaštitu u posebnom, hitnom postupku i to
Poslovni broj: XXXII Psp-4/2025
prema utvrđenom posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. U tom smislu, cijenjeno jest je li tužitelj dokazao da je prije izvršenog smetanja bio posljednji, mirni posjednik nekretnine te je li dokazao da bi smetanje posjeda bilo izvršeno upravo po tuženiku, kao i je li tuženik dokazao da pravo na smetanje posjeda nije bilo samovlasno. Konačno, u ovom postupku valjalo je ocijeniti i pravovremenost tužbe, obzirom da je člankom 21. stavkom 3. ZV propisano kako pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja posjeda i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.
7. Odlučujući o prvoj prijepornoj okolnosti, je li tužitelj dokazao da je posljednji mirni posjednik spornog poslovnog prostora, sud je utvrdio da tužitelj niti u najmanjoj mjeri nije učinio vjerojatnim da je bio posjednik nekretnine, zbog čega mu i ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu.
8. Naime, tužitelj tvrdi da je se nalazio u suposjedu nekretnine - poslovnog prostora površine 34 m2, na adresi [adresa], smještenog na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zajedno sa društvom kćeri Svilalife d.o.o. Tužitelj tvrdi da je suposjed poslovnog prostora stekao Sporazumom o prijenosu prava posjeda i korištenja nekretnine datiranim s 23. studenog 2022. Naime, člankom 2. tog Sporazuma kojeg dostavlja u tijeku parnice, određeno je da društvo Svilalife d.o.o. prenosi na tužitelja sva prava posjeda i korištenja poslovnog prostora i pripadajućeg zemljišta kao i obveze koje proizlaze iz posjeda (obvezu urednog korištenja, održavanja i plaćanja režijskih troškova). Člankom 3. istog Sporazuma određeno je da stranke do 31. prosinca 2025. prostor koriste zajednički, razmjerno dogovorenom rasporedu, no da sve režijske troškove počevši od 1. prosinca 2022. godine snosi tužitelj. Osim toga, tužitelj se poziva i na sadržaj izjave ŠA, odgovorne osobe društva Svilalife d.o.o. od 2. rujna 2024., koji potvrđuje da je 23. studenog 2022. godine sklopljen Sporazum kojim su na tužitelja prešla sva prava i obveze vezane uz sporni poslovni prostor, kao i da je stjecatelj (tužitelj) preuzeo sva prava i obveze koje je imao na temelju Sporazuma, a odnose se na prijepornu nekretninu.
9. Međutim, ove tvrdnje tužitelja nisu istinite.
10. Prije svega, u odnosu na Sporazum o prijenosu prava posjeda i korištenja nekretnine datiran s 23. studenog 2022., ističe se da je riječ o, kako to i tuženik osnovano prigovara, ispravi na kojoj potpis stranaka nije ovjeren pa nema dokaza da bi bila riječ o ispravi koja bi zaista bila sklopljena 23. studenog 2022. godine kako se u njoj navodi. Upravo suprotno, analizom sadržaja same isprave vidljivo je da je riječ o ispravi lažnog sadržaja koja je dostavljena ovome sudu s jedinim ciljem da kod suda stvori neistinit zaključak da je tužitelj bio posjednik spornog poslovnog prostora i da je posjednikom postao još 23. studenog 2022. godine kada je društvo Svilalife d.o.o. na njega prenijelo posjedovna prava.
11. Da je tome tako proizlazi iz članka 4. Sporazuma gdje stranke izričito navode komunalne obveze koje je društvo Svilalife d.o.o. obvezno plaćati. Tako napominju da je Svilalife d.o.o. kao ustupitelj i dalje obvezan plaćati godišnju komunalnu naknadu Gradu Rijeci od 316,33 EUR za poslovni prostor i 69,41 EUR za zemljište površine 149
Poslovni broj: XXXII Psp-4/2025
m2 koje koristi za parkirnu djelatnost, a sve na temelju rješenja Grada Rijeke koja se poimence navode i to klasa: UP/I-363-03/23-04/92 od 31. ožujka 2023. i UP/I-363-
03/23-06/7 od 31. ožujka 2023.
12. Međutim, jasno je da ukoliko je Sporazum stranaka zaista sklopljen kako to stranke navode 23. studenog 2022. godine, da tada nikako nisu mogli anticipirati obveze prema Gradu Rijeci koje će biti ustanovljene rješenjima Grada Rijeke tek 31. ožujka 2023. godine, dakle, više od četiri mjeseca nakon navodnog sklapanja Sporazuma. Osim toga, službena valuta Republike Hrvatske je sve do 31. prosinca 2022. godine bila hrvatska kuna, a ne euro, pa je i iz tog jasno da bilo kakve obveze koje bi stranke imale, su mogle biti izražene jedino u kunama kao službenoj valuti. Kada se k tome ima u vidu da Sporazum nije ovjerovljen, tada je jasno da on nikako nije mogao biti sklopljen 23. studenog 2022. godine kako tužitelj tvrdi. Upravo suprotno, riječ je o Sporazumu – ispravi koja je očito sastavljena kasnije, kako bi se tužitelj pokušao prikazati kao posjednik poslovnog prostora površine 34 m2, na adresi [adresa].
13. U tom smislu, nije relevantna niti izjava društva Svilalife d.o.o. od 2. rujna 2024. godine, za koju je svjedok ŠA, nekadašnji zakonski zastupnik društva Svilalife d.o.o., potvrdio da ju je on potpisao, kao što to i proizlazi iz ovjere javne bilježnice Vesne Šeškar iz Čavli pod brojem OV-5973/2024 od 3. rujna 2024. godine na toj izjavi. Ovu izjavu ŠA je dakle, ovjerio kod javnog bilježnika, dok protivno tome, Sporazum kojim se zasnivaju prava i obveze za društva Svilalife d.o.o. i Svila d.o.o. nije ovjeren, a što također ukazuje da tužitelj i ŠA putem društva Svilalife d.o.o., manipuliraju ispravama nastojeći ishoditi uspjeh tužitelja u ovoj parnici. Konačno, da tužitelj nije bio nikakav posjednik ni suposjednik spornog poslovnog prostora, ukazuje i iskaz ŠA iz predmeta ovoga suda posl. br. Psp-8/2024. Naime, u toj parnici tamo tužitelj, društvo Svilalife d.o.o. tužilo je tuženika Grad Rijeku i Hep-operator distribucijskog sustava radi smetanja posjeda – poslovnog prostora površine 34 m2 na adresi u [adresa], počinjenog iskopčavanjem priključka električne energije, te tražeći uspostavu ranijeg posjedovnog stanja – priključenjem električne energije uz zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.
14. U tom predmetu ŠA, odgovorna osoba društva Svilalife d.o.o. saslušan je kao stranaka dana 27. svibnja 2024. kojom prilikom je označio isključivo društvo Svilalife d.o.o. kao posjednika nekretnine, opisavši da se poslovni prostor koristi za provođenje COVID testiranja i skladištenje medicinske opreme. ŠA tom prilikom nije govorio o bilo kakvim odnosima s tužiteljem kao suposjednikom nekretnine, nego je protivno tome, govorio kako Svilalife d.o.o. plaća naknade, raspravlja s komunalnim redarima tuženika Grada Rijeka oko korištenja prostora za parkiralište i uklanjanja barijera, odlazi kao posjednik na sastanke s Gradom Rijekom, HEP-om i slično. Potpuno je dakle, neuvjerljivo da odgovorna osoba trgovačkog društva, koja zna da bi obveze tog trgovačkog društva prenijela na treću osobu kao posjednika, dopustila da je treće osobe kao što je Grad Rijeka ili HEP, drže pasivno legitimiranom za razgovore oko napuštanja posjeda, plaćanja različitih naknada (izuzev komunalne naknade) i slično. Pritom, treba naglasiti i da je društvo Svilalife d.o.o. tužbu u predmetu ovog suda posl. br. Psp-8/2024 podnijelo nakon sklapanja navodnog Sporazuma od 23. studenog 2022. godine, pa je potpuno neprihvatljivo da bi društvo Svilalife d.o.o. samo se predstavljalo u toj parnici kao isključivi posjednik poslovnog prostora, ako to nije bio. ŠA, nekadašnji zakonski zastupnik
Poslovni broj: XXXII Psp-4/2025
društva Svilalife d.o.o. u ovoj parnici nastoji otkloniti te logičke nedosljednosti rekavši da ga sud u predmetu posl. br. Psp-8/2024 prilikom davanja stranačkog iskaza nije pitao da li jedan dio poslovnog prostora koristi neka treća osoba, no jasno je iz iskaza ŠA da je on na saslušanju održanom u predmetu posl. br. Psp-8/2024 dana 27. svibnja 2024. godine predstavio društvo Svilalife d.o.o. kao isključivog i jedinog posjednika spornog poslovnog prostora ("ušli smo u posjed poslovnog prostora...počeli smo s uređivanjem i opremanjem", pa dalje kaže "cijelo vrijeme od kada je tužitelj (Svilalife d.o.o.) ušao u posjed prostora iz svibnja 2022. mi smo imali struju u prostoru do ovog događaja iz siječnja 2024." itd., dakle isključivo govori o društvu Svilalife d.o.o. kao posjedniku poslovnog prostora i parkirališnog prostora izvan).
15. Potreba društva Svilalife d.o.o. i tužitelja, da sada u ovoj parnici prikaže tužitelja kao pravnog posjednika spornog poslovnog prostora, proizlazi i kako to tuženik obrazlaže, iz činjenice što je u međuvremenu, nad društvom Svilalife d.o.o. proveden stečajni postupak te je to društvo brisano iz sudskog registra čime je izgubilo aktivnu legitimaciju na vođenje parničnih postupaka. Naime, iz predmeta Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. St-262/2024 razvidno je da je stečajni postupak nad društvom Svilalife d.o.o. pokrenut prijedlogom Financijske agencije od 29. svibnja 2024. godine, dok je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. St-262/2024 od 31. listopada 2024. godine, potvrđenim rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-4665/2024 od 10. prosinca 2024., otvoren, a odmah i zaključen stečajni postupak nad društvom Svilalife d.o.o. Nadalje, iz istog predmeta proizlazi da je već 19. lipnja 2024. godine, za privremenog stečajnog upravitelja društva Svilalife d.o.o. imenovana Vesna Stančić, pa prema tome, ŠA koji je 2. rujna 2024. godine dao izjavu potpisavši je i ovjerivši pečatom društva Svilalife d.o.o., a u kojoj potvrđuje postojanje navodnog Sporazuma od 23. studenog 2022. i to da je tužitelj, a ne Svilalife d.o.o. posjednik sporne nekretnine, u tom trenutku uopće nije više bio ovlašten za zastupanje društva Svilalife d.o.o., kamoli davanje izjava o pravima i obvezama tog društva. Konačno, privremena stečajna upraviteljica Vesna Stančić je 3. rujna 2024. godine Trgovačkom sudu u Rijeci dostavila izvješće o pravima i obvezama društva Svilalife d.o.o., gdje se ne spominje postojanje Sporazuma s tužiteljem od 23. studenog 2022. godine, što bi ŠA, da je taj Sporazum zaista u to vrijeme postojao, svakako dostavio privremenoj stečajnoj upraviteljici, a takav Sporazum nije dostavljen niti u kasnijem tijeku stečajnog postupka.
16. Prema tome, sve navedene okolnosti ukazuju da tužitelj nikada nije bio posjednik poslovnog prostora površine 34 m2, na adresi u [adresa], pa stoga ne može uživati niti pravo na posjedovnu zaštitu. Jedini posjednik tog prostora bilo je društvo Svilalife d.o.o., kako je uostalom utvrđeno u predmetu ovog suda posl. br. Psp- 8/2024. Isprave koje tužitelj dostavlja u ovom postupku - Sporazum o prijenosu prava posjeda i korištenja nekretnine datiran s 23. studenog 2022., kao i Izjava društva Svilalife d.o.o. od 2. rujna 2024. godine, potpisana po ŠA, očito su lažne isprave, sastavljene s jedinim ciljem osigurati uspjeh tužitelja u ovoj parnici. Imajući međutim u vidu njihov nelogičan i očito lažan sadržaj, sud je zaključio da isprave na koje se poziva tužitelj nisu vjerodostojne već se protivno tome, osnovano mogu smatrati ispravama kojima je vjerojatno počinjeno kazneno djelo krivotvorenja isprava iz članka 278. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25) koje čini svaki onaj tko izradi lažnu ispravu ili preinači pravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava ili tko takvu ispravu nabavi radi uporabe ili je uporabi kao pravu ili na drugi
Poslovni broj: XXXII Psp-4/2025
način učini dostupnom drugome radi uporabe, predviđajući za ovo kazneno djelo kaznu zatvora u trajanju do tri godine. Jednako tako, i iskaz svjedoka ŠA ocijenjen je lažnim, očito proturječnim drugim ispravama i sadržaju iskaza imenovanog iz predmeta ovog suda posl. br. Psp-8/2024.
17. Kako prema tome, tužitelj nije dokazao da je posljednji mirni posjednik nekretnine, a pravo na posjedovnu zaštitu uživa samo posljednji mirni posjednik, to je i bez obrazlaganja preostalih razloga zbog kojih bi bilo nužno odbiti tužbeni zahtjev, on odbijen te je riješeno kao u izreci.
18. Tužitelj koji je izgubio spor obvezan je naknaditi tuženiku parnični trošak od 500,00 EUR, sukladno članku 154. stavku 1. u vezi članka 155. ZPP te Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023 i 107/2025, dalje: Tarifa) koja propisuje jednokratnu nagradu za zastupanje profesionalnog punomoćnika u parnicama radi smetanja posjeda i što uključuje sve radnje u postupku. Na ovaj iznos tuženiku je priznat zatraženi porez na dodanu vrijednost i što čini ukupno 625,00 EUR, koliko je tuženik i zatražio.
19. Slijedom izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Rijeci, 16. ožujka 2026. godine
S u t k i n j a:
Martina Maršić Lukić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od osam dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i sve stranke postupka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Poslovni broj: XXXII Psp-4/2025
