Republika Hrvatska
Općinski sud u Đakovu
Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2
Posl. br. Psp-2/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Đakovu, sudac Željko Samardžić, u pravnoj stvari tužitelja PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Hrvoju Geli, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Željki Kupčerić- Trcović, odvjetnici u Đakovu, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, 16. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je dana 22. rujna 2025. godine tuženik UZ iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao tužitelja PZ iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u njegovom posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu i korištenju nekretnine upisane kod Općinskog suda u Đakovu, zemljišnoknjižni odjel Đakovo, k.o.: Semeljci, broj ZK uloška: [broj ZK uloška], kč. br.: [katastarska čestica], ORANICA TANJA, 4 jutra, 1249 čhv, 27511 m2, i to tako što je bez znanja i dopuštenja tužitelja radnim strojem preorao navedenu nekretninu, na koji način je onemogućio tužitelju korištenje i posjedovanje navedene nekretnine.
II. Nalaže se tuženiku UZ iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 8 (osam) dana uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo do čina smetanja posjeda tužitelja PZ iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], time što će prestati s daljnjim obrađivanjem i korištenjem nekretnine upisane kod Općinskog suda u Đakovu, zemljišnoknjižni odjel Đakovo, k.o.: Semeljci, broj ZK uloška: [broj ZK uloška], kč. br.: [katastarska čestica], ORANICA TANJA, 4 jutra, 1249 čhv, 27511 m2, te omogućiti tužitelju nesmetani pristup, obradu i korištenje, odnosno posjedovanje navedene nekretnine, a ujedno se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.
III. Nalaže se tuženiku UZ iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju PZ iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi parnični trošak u iznosu od 539,81 EUR (petstotridesetdevet eura i osamdesetjedan cent) i to zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja odluke 16. ožujka 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to sve u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 2. listopada 2025. podnio tužbu u kojoj je naveo da se nalazio u dugogodišnjem, mirnom i nesmetanom posjedu nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Naveo je da se u posjedu nalazio u svojstvu zakupoprimatelja na temelju ugovora o zakupu od 6. ožujka 2019. sklopljenog s OZ kao zakupodavateljem i vlasnikom predmetne nekretnine. Ističe da je 17. rujna 2025. na predmetnoj nekretnini izvršio tzv. zelenu gnojidbu radi pripreme za sjetvu kukuruza šećerca, a da je tuženik 22. rujna 2025. bez znanja i dopuštenja tužitelja radnim strojem preorao predmetnu nekretninu na koji način je onemogućio tužitelju korištenje i posjedovanje navedene nekretnine. Naveo je da je saznao za navedeno smetanje na način da ga je o tome obavijestio njegov otac ČZ **.**.2025. kada se vraćao automobilom iz smjera [adresa] i vidio tuženika kako ore predmetnu nekretninu. Po saznanju, tužitelj navodi da je istog dana o tome obavijestio MUP RH i zatražio zaštitu svog posjeda, a čije službene osobe su istog dana pristupile predmetnoj nekretnini na kojoj je tuženik u to vrijeme orao i tužitelj je od strane istih obaviješten kako zaštitu svog posjeda može zatražiti putem suda i da ga oni ne mogu vratiti u posjed predmetne nekretnine. Ističe da je tuženik 22. rujna 2025. potpuno onemogućio posljednji, mirni, neometani posjed tužitelju pa podnosi ovu tužbu kojom predlaže sudu donijeti odluku kojom će utvrditi da je tuženik 22. rujna 2025. smetao tužitelja u njegovom posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine, te naložiti tužitelju prestati s daljnjim obrađivanjem i korištenjem predmetne nekretnine i zabraniti mu takvo ili slično smetanje ubuduće.
2. Tuženik je 11. studenog 2025. podnio odgovor na tužbu u kojem navodi da nije sporno da se tužitelj nalazio u višegodišnjem posjedu predmetne nekretnine na temelju ugovora o zakupu s OZ kao vlasnicom iste. Spori da je tužitelj na predmetnoj nekretnini izvršio tzv. zelenu gnojidbu niti na bilo koji način pripremio zemlju za narednu sjetvu s obzirom da je na istoj ostao "strnjak" i nije vidljiva nikakva obrada zemljišta. Navodi da je on zaključio ugovor o zakupu za predmetnu nekretninu **.**.2025. s OZ kao zakupodavateljm za period od 20. rujna 2025. do 20. rujna 2027. pa se nalazi u zakonitom posjedu predmetne nekretnine. Ističe da je vlasnica OZ uredno otkazala Ugovor o zakupu tužitelju i o tome mu dostavila pismenu pošiljku koju je isti odbio primiti. Spori da bi on onemogućio posljednji i mirni posjed tužitelju i to iz razloga što je istome otkazan njegov ugovor o zakupu zbog neurednog izvršavanja njegovih ugovornih obveza. Slijedom navedenog, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis i pročitao Ugovor o zakupu od 6. ožujka 2019. (str. 5-6 spisa), Zapisnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta (str. 7-8 spisa), Zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu (str. 9 spisa), Ugovor o zakupu od 19. rujna 2025. (str. 18-19 spisa), Obavijest o raskidu ugovora o zakupu (str. 20-21 spisa), Potvrda o pokušaju dostave (str. 22 spisa), Izviješće MUP- a od 3. listopada 2025. (str. 23 spisa), Fotografije (str. 24-27 spisa), Potvrada o plaćanju zakupnine (str. 30-31 spisa), Izviješće MUP-a od 28. studenog 2025. (str. 33 spisa), te su saslušani tužitelj PZ, tuženik UZ, svjedoci ČZ, CZ i OZ.
4. Sud nije izveo dokazni prijedlog tužitelja radi provođenja uviđaja uz sudjelovanje vještaka geodetske struke i vještačenja po istom vještaku budući da je isti od navedenog dokaznog prijedloga odustao na pripremnom ročištu održanom 22. prosinca 2025., dok stranke daljnjih dokaznih prijedloga nisu imale.
5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
6. Među parničnim strankama nije sporno da je treća osoba OZ vlasnica predmetne nekretnine. Također, nije sporno da se tužitelj nalazio u višegodišnjem posjedu predmetne nekretnine u svojstvu zakupnika i to na temelju ugovora o zakupu od 6. ožujka 2019. koji je tada sa zakupodavcem OZ kao vlasnicom nekretnine potpisao na rok od 10 godina. Među strankama nije sporno niti da je OZ tužitelju putem pošte 15. rujna 2025. odaslala Obavijest o raskidu ugovora o zakupu, a koju obavijest tužitelj nije zaprimio, te da je OZ kao zakupodavac s tuženikom 19. rujna 2025. sklopila ugovor o zakupu za predmetnu nekretninu za period od 20. rujna 2025. do 20. rujna 2027. Također, nije sporno niti da je tuženik 22. rujna 2025. na predmetnoj nekretnini vršio posjedovne radnje na način da je preorao istu.
7. Među parničnim strankama je sporno posljednje stanje posjeda, pa uslijed toga i činjenica je li tuženik svojim posjedovnim činovima od 22. rujna 2025. smetao posjed tužitelja, a o čemu ovisi odluka o tužbenom zahtjevu tužitelja.
8. Iz Obavijesti o raskidu ugovora o zakupu od 15. rujna 2025. i potvrde o pokušaju dostave (str. 20-22 spisa) proizlazi da je OZ tužitelju uputila obavijest o raskidu ugovora o zakupu predmetne nekretnine od 6. ožujka 2019., a za koju obavijest proizlazi da ju tužitelj nije zaprimio.
9. Iz izvješća MUP-a od 3 .listopada 2025. proizlazi da je PP Đakovo zaprimila dojavu 18. rujna 2025. od strane CZ da PZ tanjura predmetnu nekretninu, te da je dolaskom na lice mjesta dojave od strane policijskih službenika utvrđeno da se radi o imovinsko pravnim odnosima i stranke su upućene da spor rješavaju putem nadležnih institucija.
10. Uvidom u fotografije na str. 24-27 spisa proizlazi da je tuženik dostavio fotografije određene nekretnine na kojima nije vidljiv nadnevak nastanka istih.
11. Iz Izvješća MUP-a od 28. studenog 2025. proizlazi da je PP Đakovo zaprimila dojavu 22. rujna 2025. od strane PZ kojom je zatražio intervenciju policije, te da je dolaskom na lice mjesta dojave od strane policijskih službenika utvrđeno da se radi o imovinsko pravnim odnosima i stranke su upućene da spor rješavaju putem nadležnih institucija.
12. Ostalu materijalnu dokumentaciju sud nije posebno reproducirao budući da se ista ne odnosi na sporne i odlučne činjenice za predmetni postupak.
13. Tužitelj PZ saslušan je na ročištu od 13. veljače 2026. te je naveo da je u posjedu predmetne nekretnine od 2019. godine kada je s vlasnicom OZ potpisao Ugovor o zakupu. Tvrdi da je svo vrijeme do smetanja tuženika koje se dogodilo 22. rujna 2025. bio u posjedu te nekretnine. Obrađivao ju je zajedno sa svojim ocem. Također, i u rujnu 2025. godine je na samoj predmetnoj nekretnini pripremao zemljište za daljnju obradu. Na poseban upit suda navodi da je i 18. rujna 2025. obrađivao predmetnu nekretninu, a nije znao niti mu je vlasnica išta javila da nema na to pravo. Za smetanje moga posjeda je saznao od svoga oca ČZ koji mu je rekao kako tuženik ore predmetnu nekretninu, to je napravio protiv njihove volje, te su tada isto prijavili policiji, a to je bio 22. rujna 2025. Sada je u posjedu te nekretnine tuženik. Ponavlja da u razdoblju od 2019. godine do čina nastalog smetanja, nitko osim njega nije bio u posjedu predmetne nekretnine. Navodi da je par dana prije smetanja na predmetnoj nekretnini obavljao pripreme za sjetvu i sjetvu. U tome mu je pomagao njegov otac kao što je već ranije naveo. Kada je 22. rujna 2025. s policijom pristupio na predmetnu nekretninu tamo je zatekao tuženika, OZ i CZ i njegovog oca ČZ. Prethodno, prije pozivanja policije, toga dana ga je otac nazvao i rekao da netko ore predmetnu nekretninu, a kasnije su utvrdili da je to tuženik. Tuženik je to tada njemu telefonski i priznao. Nakon toga dana nije uspio vratiti svoj posjed, te ga je policija uputila da to rješava putem suda. Par dana prije smetanja je posijao zelenu gnojidbu.
14. Tuženik UZ saslušan je na ročištu od 13. veljače 2026. te je naveo da nije sporno da je on 22. rujna 2025. na predmetnoj nekretnini obavljao određene radnje. U posjedu predmetne nekretnine do tada je bio PZ što mu je također bilo poznato. Također mu je poznato da je par dana prije nego je ušao u posjed otac tužitelja tanjurao predmetnu nekretninu i da je tada muž vlasnice zemljišta intervenirao pozvavši policiju. Kada je 22. rujna 2025. došao na predmetnu nekretninu, prije nego je istu počeo orati vidio je da na istoj postoje tragovi obrađivanja, pola je bilo potanjurano, pola nije. On je i sada u posjedu ove nekretnine. Naveo je da mu je policija rekla da može slobodno nastaviti obrađivati zemljište budući da ima valjani ugovor. 22. rujna 2025. na predmetnoj nekretnini nije zatekao nikakvu zelenu gnojidbu. Isto je bilo zapušteno, a nije obavijestio PZ da će stupiti u posjed predmetne nekretnine, ali to je umjesto njega učinila vlasnica.
15. Svjedok ČZ saslušan je na ročištu od 13. veljače 2026. te je isti naveo da mu je poznato o kojoj se nekretnini radi u ovome postupku budući da je on pomagao svome sinu u obradi iste. On je bio u posjedu te nekretnine još od 2019. godine i to sve do dolaska policije 22. rujna 2025. kada ga je policija deposjedirala i uputila PZ na sudski proces. On je saznao za čin smetanja posjeda budući da je isto slučajno vidio kada se vraćao iz Osijeka, odnosno vidio je tuženika kako sa svojim traktorom ore njivu, te je odmah o istom telefonskim putem obavijestio PZ. On je tada pristupio na predmetnu nekretninu, zaustavio tuženika i dao mu PZ na telefon, a dalje ne zna što su oni pričali. Nije mu poznato da je prije toga policija intervenirala u odnosu na njegovog sina i predmetnu nekretninu. Naveo je da je prije 22. rujna 2025., odnosno par dana prije, njegov sin na predmetnoj nekretnini posijao zelenu gnojidbu, a on je nakon toga istu tanjurao teškom tanjuračom. Na posebna upit punomoćnika tuženika naveo je i da je njemu poznato da je policija intervenirala jednom, da ga vlasnica nije obavijestila da nema pravo na posjed, a ne zna zašto i bi budući da on nije zakupoprimatelj.
16. Svjedok CZ saslušan je na ročištu od 13. veljače 2026. te je naveo da mu je poznato o kojoj nekretnini se radi u predmetnom postupku budući da je njegova supruga OZ vlasnica iste. Može reći da je UZ ušao u posjed iste 22. rujna 2025., a do tada je u posjedu iste, odnosno istu nekretninu je obrađivao PZ. Bez obzira što su supruga i on tužitelja još 2023. godine obavijestili da prestane obrađivati predmetnu nekretninu, on je to i dalje nastavio raditi, a 18. rujna 2025. je on pozvao policiju budući da je ČZ, odnosno otac tužitelja, toga dana tanjurao njivu, odnosno predmetnu nekretninu. U tijeku 2025. godine tužitelj je vršio radnje na toj nekretnini. Nije nitko bio u posjedu predmetne nekretnine u razdoblju između tužitelja i tuženika. Naveo je da su oni dozvolili tuženiku da uđe u posjed predmetne nekretnine, a tužitelj je prethodno bio obaviješten da više nema pravo na posjed. Policija je morala intervenirati budući da je tužitelj bio u posjedu unatoč tome što su mu rekli da na to više nema pravo. Navodi i da je PZ njegovoj supruzi dragovoljno predao posjed predmetne nekretnine prije nego je na nju stupio tuženik. 15. rujna 2025. je njegovoj supruzi dragovoljno predao posjed predmetne nekretnine i to putem telefona kada ga je njegova supruga nazvala.
17. Svjedokinja OZ saslušana je na ročištu od 13. veljače 2026. te je navela da je ona vlasnica predmetne nekretnine i može reći da je tužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine sve do 22. rujna 2025. kada je u posjed stupio tuženik UZ. Može reći da je 2025. godine na predmetnoj nekretnini od strane tužitelja bila posijana pšenica. 15. rujna 2025. je tužitelju poslala poštom obavijest o raskidu ugovora o zakupu, tada mu nije rekla točno s kojim danom se ugovor smatra raskinutim, a on joj je na to rekao da je sve u redu. Rekao je "tvoja je zemlja, radi što hoćeš". Poznato joj je da tužitelj obavijest o raskidu ugovora nije zaprimio, a to zna jer sam istu obavijest poslala putem pošte, a povratnica joj se vratila s napomenom "neuručeno". Također, može reći da su 19. rujna 2025. suprug i ona pozvali policiju budući da je otac tužitelja ČZ zatečen kako obavlja određene radnje na predmetnoj nekretnini. Na poseban upit punomoćnika tuženika navodi da je tužitelj i prethodnih godina bio upozoravan da prestane raditi predmetnu zemlju, no on se na to više puta oglušio pa je čak i 2025. godine posadio pšenicu na predmetnoj nekretnini odnosno 2025. je skidao urod. Tužitelj je na sve moguće načine odbijao izaći iz posjeda.
18. Sud prihvaća materijalnu dokumentaciju (osim fotografija dostavljenih od strane tuženika i potvrde tužitelja o plaćanju zakupnine) kao istinitu budući da stranke tijekom ovoga postupka niti nisu osporavale činjenice navedene u istoj, dok sud nije posebno cijenio dostavljene fotografije od strane tuženika sa str. 24-27 spisa budući da je među strankama nesporna činjenica da je tužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine netom prije stupanja u posjed tuženika (tuženik nesporno navodi da je par dana prije njegovog stupanja u posjed otac tužitelja tanjurao predmetnu nekretninu i da je na istoj on sam vidio tragove obrađivanja) pa nisu od značaja navedene fotografije kojima je tuženik htio dokazati da je predmetna nekretnina bila zapuštena i da nije bila obrađivana. Također, sud nije posebno cijenio niti potvrdu tužitelja o plaćanju zakupnine budući da se isto ne odnosi na sporne i odlučne činjenice, a u predmetnom postupku su isključivo utvrđivane činjenice posljednjeg stanja posjeda i eventualno nastalog smetanja.
19. Također, sud prihvaća i iskaze tužitelja i tuženika u dijelu u kojima isti navode da je tužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine od 2019. godine do 22. rujna 2025. kada je tuženik stupio u posjed iste i počeo ju orati, kao i da je tužitelj kako samostalno, tako i putem njegovog oca ČZ, doista izvršavao posjedovne radnje na predmetnoj nekretnini sve do stupanja u posjed tuženika, i to na način da je tanjurao predmetnu nekretninu i dr. Naime, iskazi stranaka u navedenom su sukladni i nesporni pa ih sud iz istog razloga i prihvaća kao istinite. Nadalje, sud prihvaća i iskaz svjedoka ČZ u dijelu u kojemu isti navodi da je pomagao svome sinu u obradi predmetne nekretnine, da je tužitelj bio u posjedu iste od 2019. sve do 22. rujna 2025., koji navodi su također sukladni navodima stranaka. Sud prihvaća i iskaz svjedoka OZ u dijelu u kojemu navodi da su suprug i ona tužitelja još prethodnih godina godine obavještavali da prestane obrađivati predmetnu nekretninu, a da ju je on i dalje nastavio raditi, kao i da nitko drugi nije bio u posjedu predmetne nekretnine u razdoblju između posjedovanja tužitelja i tuženika, odnosno da je tužitelj bio u posjedu iste sve do 22. rujna 2025. budući da su takvi navodi životni, uvjerljivi i sukladni s nespornim navodima stranaka, dok sud ne prihvaća dio iskaza svjedoka CZ u kojem navodi da je tužitelj njegovoj supruzi OZ **.**.2015. dragovoljno predao posjed predmetne nekretnine putem telefona budući da i sama OZ u svome iskazu navodi da tužitelju nije rekla točno s kojim danom se ugovor smatra raskinutim, a i nesporno je da je tužitelj i nakon toga dana nastavio posjedovati predmetnu nekretninu.
20. Iz ovako reproduciranih i ocijenjenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj u posjed predmetne nekretnine stupio 2019. godine i to na temelju ugovora o zakupu od 6. ožujka 2019. kada je isti ugovor u svojstvu zakupnika sklopio s vlasnicom predmetne nekretnine OZ u svojstvu zakupodavca na rok od 10 godina. Nadalje, utvrđeno je da je vlasnica OZ tužitelju putem pošte odaslala obavijest o raskidu takvog ugovora 15. rujna 2025., a koju obavijest tužitelj nije uredno zaprimio, kao i da je ista tužitelja telefonskim putem obavijestila o raskidu no i da mu nije navela točno s kojim danom se ugovor smatra raskinutim. Također, utvrđeno je i da su OZ i njezin suprug CZ tužitelja još od 2023. obavještavali da prestane obrađivati predmetnu nekretninu, no tužitelj je unatoč navedenom bio u posjedu predmetne nekretnine neprestano sve do 22. rujna 2025. kada je tuženik stupio u posjed iste i počeo ju orati bez volje tužitelja (kojeg dana je tužitelj i saznao za navedeno) iako su na istoj bili vidljivi tragovi obrađivanja i isti je znao da je tužitelj do tada bio u posjedu iste. Štoviše, utvrđeno je i da je tužitelj (odnosno otac tužitelja ČZ po nalogu tuženika) netom prije stupanja u posjed iste od strane tuženika, i to 18. rujna 2025. tanjurao predmetnu nekretninu i pripremao ju za daljnju sjetvu. Naime, utvrđeno je i da je prethodno OZ kao vlasnica predmetne nekretnine s tuženikom kao zakupnikom sklopila ugovor o zakupu iste nekretnine od 19. rujna 2025. i to za razdoblje od 20.rujna 2025. do 20. rujna 2027., te da je tuženik i trenutno u posjedu predmetne nekretnine.
21. Naime, odredbom čl. 441. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP) propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
22. Nadalje, odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN, 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 52/2025, dalje ZVDSP) je propisano da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda., dok je st. 3. istog članka propisano da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.
23. Odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP-a je propisano da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, dok je st. 2. i 3. propisano da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, a pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.
24. Prije svega, valja naglasiti da je tužba tužitelja za zaštitu posjeda podnesena pravovremeno budući da nije sporno da je isti 22. rujna 2025. saznao da je tuženik preorao predmetnu nekretninu, a tužba je u predmetnom postupku podnesena 2. listopada 2025.
25. Nadalje, sud je u predmetnom postupku utvrdio i da je tužitelj unatoč tome što ga je vlasnica nekretnine još prethodnih godina obavještavala da prestane obrađivati predmetnu nekretninu, od 2019. godine do 22 rujna 2025. godine trajno i neprekidno bio u posjedu iste i izvršavao posjedovne radnje na njoj, te da nikada nije predao posjed iste kako vlasnici OZ, tako niti tuženiku svojom voljom. Također, utvrđeno je i kako je tuženik UZ **.**.2025. preorao predmetnu nekretninu iako mu je bilo poznato da je tužitelj do tada bio u posjedu predmetne nekretnine i da je par dana prije toga otac tužitelja ČZ istu nekretninu tanjurao i da su na istoj i navedenog 22. rujna 2025. postojali tragovi obrađivanja (tuženik sam navodi u svom iskazu). Dakle, očito je da je tužitelj navedenim radnjama na nekretnini pripremao površinu za daljnju sjetvu i obradu na predmetnoj nekretnini, odnosno imao je namjeru i dalje vršiti posjed predmetne nekretnine, što je tuženiku koji se također bavi poljoprivredom moralo biti poznato.
26. Dakle, ne uzimajući u obzir i ne utvrđujući činjenice koje se tiču prava na posjed, pravne osnove, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda, sud je utvrdio da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine, te da ga je tuženik u istome smetao kada je 22. rujna 2025. preorao istu nekretninu i onemogućio ga u obavljanju njegovih posjedovnih radnji, a čineći koje radnje je tuženik, uzimajući u obzir sve prethodno utvrđene činjenice, mogao i morao znati da smeta tuđi posjed.
27. Tuženik na temelju ugovora o zakupu sklopljenim s vlasnicom nekretnine ima pravo na posjed, no kako je u ovom postupku isključeno raspravljanje o istom, to tuženik svoje pravo na posjed ne može sada suprotstaviti zahtjevu tužitelja, tim više što je utvrđeno da je čin smetanja samovlastan.
28. Također, tuženik u predmetnom postupku nije dokazao da bi vlasnik nekretnine OZ kao posredni posjednik, prije stupanja u posjed tuženika, od tužitelja vratila posjed predmetne nekretnine poduzimanjem određene posjedovne zaštite (kako sudske, tako niti dopuštene samopomoći) pa da bi tako posjed preuzeo od iste, a ne od tužitelja. Navode svjedoka CZ da je tužitelj vlasnici OZ predao posjed predmetne nekretnine putem telefona 15. rujna 2015. sud nije prihvatio kao istinite, a isto nije od značaja budući da je nesporna činjenica da je tužitelj svakako ostao u neposrednom posjedu predmetne nekretnine sve do 22. rujna 2025. godine.
29. Dakle, tuženikovu ulasku u posjed nije prethodilo napuštanje posjeda tužitelja s predmetne nekretnine. Tuženik svoje pravo na posjed može ostvarivati u posebnom postupku, a postojanje toga prava ne može opravdati njegovo postupanje, niti ograničiti tužiteljevo pravo na traženje posjedovne zaštite.
30. Slijedom navedenog, prema pravnom shvaćanju ovoga suda valjalo je tužitelju pružiti posjedovnu zaštitu na način da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo do čina smetanja u roku od 8 dana sukladno čl. 443. st. 1. ZPP-a tako što će tuženik prestati s daljnjim obrađivanjem i korištenjem predmetne nekretnine i omogućiti tužitelju nesmetani pristup, te zabrani tuženiku takvo ili slično smetanje ubuduće, pa je odlučeno kao u t. I. i II. izreke.
31. Sud je o troškovima parničnog postupka odlučio na temelju čl. 154. st. 1. ZPP- a. Tužitelju je priznat trošak jednokratne nagrade za predmetni postupak u skladu s Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 500,00 EUR (tužitelj nije zatražio PDV), te zatraženi trošak sudskih pristojbi i to trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, te trošak sudske pristojbe na rješenje o smetanju posjeda u iznosu od 26,54 EUR. Ukupno je tužitelju priznat iznos parničnih troškova od 539,81 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ovoga rješenja do isplate kako je to tužitelj i zatražio tužbenim zahtjevom, pa je o troškovima postupka odlučeno kao u t. III. izreke.
U Đakovu 16. ožujka 2026.
Sudac
Željko Samardžić
POUKA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv ovoga rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke, rok teče od dana objave iste, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke, rok teče od dana primitka pisanog otpravka rješenja.
DNA
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
