Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1061/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Krešimiru Loboji, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Miloradu Komadini, odvjetniku iz Novog Vinodolskog, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-607/2020 od 25. travnja 2024., u sjednici održanoj 16. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-607/2020 od 25. travnja 2024. u točki I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici vrati iznos primljenog avansa u iznosu od 3.000,00 eura sa zateznim kamatama od 04. prosinca 2020. pa do isplate. Točkom II. naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 eura, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući točku I. i II. izreke, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tuženik žalbom ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.000,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
7. Među strankama nije sporno da je između tužiteljice kao kupca i tuženika kao prodavatelja sklopljen Sporazum o kupoprodaji nekretnine od 3. prosinca 2019. kojim je tuženik prodao tužiteljici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] , k. o. [katastarska općina] Vinodolski, uz ugovorenu cijenu u iznosu od 15.000,00 eura. Također, nije sporno da je tužiteljica prilikom sklapanja ugovora isplatila tuženiku iznos od 3.000,00 eura te da su stranke ugovorile da će ostatak cijene u iznosu od 12.000,00 eura isplatiti najkasnije do 1. ožujka 2020. Nadalje, nije sporno da tužiteljica nije isplatila tuženiku ostatak kupoprodajne cijene i da je ugovor raskinut nakon čega je tuženik nekretnine prodao trećoj osobi. Sporno je da li isplaćeni iznos predstavlja avans (predujam) kako to tvrdi tužiteljica ili kaparu kako to tvrdi tuženik.
8. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da se u Sporazumu o kupoprodaji nekretnine od 03. prosinca 2019. navodi primitak iznosa od 3.000,00 eura kao avansa od strane tuženika, da je taj ugovor prema prethodnom dogovoru stranaka sastavio te potpisao u ime i za račun tužiteljice njezin punomoćnik AŽ na temelju punomoći kojom ga je tužiteljica ovlastila na sklapanje sporazuma i predaju iznosa od 3.000,00 eura na ime avansa tuženiku te da je ugovor ovjeren kod javnog bilježnika. Također, utvrđuje da je tužiteljica uputila tuženiku Obavijest o raskidu Sporazuma o kupoprodaji od 3. prosinca 2019. u kojoj je navela razloge zbog kojih nije mogla isplatiti preostali dio kupoprodajne cijene, te pozvala tuženika da joj vrati iznos uplaćenog avansa od 3.000,00 eura do 15. travnja 2020., kao i da je tuženik uputio tužiteljici dopis u kojem između ostalog navodi da je produžio rok za isplatu mjesec dana više nego je dogovoreno i poslao joj potpisani ugovor te da ne može i ne želi vratiti kaparu jer je krivnja na njezinoj strani.
9. Imajući u vidu sadržaj Sporazuma o kupoprodaji nekretnine u kojem je naveden avans, dok nije izrijekom navedena kapara, kao i iskaz tužiteljice kako se radilo o djelomičnoj isplati kupoprodajne cijene, te ujedno cijeneći da kapara uobičajeno iznosi 10% ugovorene cijene, dok u konkretnom slučaju sporni iznos od 3.000,00 eura predstavlja 20% ugovorene cijene, prvostupanjski sud pozivom na čl. 319.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) zaključuje da je zajednička namjera stranaka bila isplata avansa u iznosu od 3.000,00 eura, a ne kapare.
10. S obzirom da je Sporazum o kupoprodaji nekretnine nesporno raskinut, prvostupanjski sud pri utvrđenju da je tužiteljica isplatila tuženiku iznos od 3.000,00 eura na ime avansa tj. djelomičnog ispunjenja obveze, pozivom na čl. 368. st. 2. ZOO- a zauzima pravno shvaćanje da je tuženik dužan vratiti tužiteljici primljeni iznos zajedno sa zateznim kamatama od dana primitka isplate 03. prosinca 2019. sukladno čl. 368 st. 5. ZOO-a , slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.
11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa).
12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.
13. Tuženik se žalbenim navodima neosnovano poziva da isplaćeni iznos od 3.000,00 eura predstavlja kaparu, a ne avans (predujam). Naime, pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza zaključio da su stranke ugovorile isplatu navedenog iznosa kao avansa (predujma) odnosno dijela ugovorene kupoprodajne cijene, budući da na takav zaključak upućuje sadržaj samog Sporazuma o kupoprodaji nekretnine u kojem se izrijekom navodi primitak avansa od strane tuženika kao prodavatelja, kao i visina isplaćenog iznosa od 20% ugovorene cijene, pri čemu iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi stvarna volja ugovornih strana bila drugačija odnosno da bi ugovorile kaparu iz čl. 303. ZOO-a kojom je propisano da ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanovit iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno.
13.1. Pri tome, okolnost da zakonom nije propisan institut avansa (predujma) kod ugovora o kupoprodaji, kao kod nekih drugih ugovora (npr. ugovora o djelu), suprotno žalbenim navodima nije od utjecaja na prethodni zaključak, s obzirom da isplata avansa (predujma) ima značaj ispunjenja dijela ugovorne obveze tužiteljice kao kupca sukladno čl. 376.st.1. ZOO-a kojom je propisano da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.
14. S obzirom da je Sporazum o kupoprodaji nekretnine nesporno raskinut, pravilno je prvostupanjski sud pri utvrđenju da je sporni iznos od 3.000,00 eura isplaćen na ime avansa odnosno dijela ugovorene cijene, primijenio materijalno pravo iz čl. 368.st.2. ZOO-a, a kojim je propisano da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala, kada je obvezao tuženika na povrat tog iznosa tužiteljici sa zateznim kamatama od dana primitka isplate sukladno čl. 368. st. 5. ZOO-a.
15. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na prijevarno postupanje tužiteljice nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, budući da se stranka ne može s uspjehom pozivati na sklapanje ugovora pod prijevarom prigovorom u parnici, a tuženik ne tvrdi niti dokazuje da bi podnio tužbu radi poništenja ugovora zbog prijevare sukladno čl. 284. ZOO-a.
16. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, odluka o troškovima postupka suprotno žalbenim navodima donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154.st.1. ZPP-a.
17. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao u izreci.
U Rijeci 16. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić-Margan
