Poslovni broj: UsI- 3104/25-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu pojedincu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Srđani Kukoč, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mrklić & partneri j.t.d. u Splitu, Klaićeva poljana 1, protiv tuženika, Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za financije, Domovinskog rata 1, Split, zastupanog po opunomoćenici SG, zaposlenici tuženika, prema generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednice suda, radi poreza na kuću za odmor, nakon javne rasprave zaključene 26. veljače 2026. godine u prisutnosti stranaka, 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o je

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Splitsko- dalmatinske županije, Upravni odjel za financije, KLASA: UP/II 410-06/25- 0001/0162, URBROJ:2181/1-09/04-25-0002 od 11. studenog 2025. godine i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Općine Šolta, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA:UP/I-410-02/25-01/1016, URBROJ:2181-49-04-25-1 od 18. travnja 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika, KLASA:

UP/II 410-06/25-0001/0162, URBROJ:2181/1-09/04-25-0002 od 11. studenog 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da tužiteljev otac DG ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine u [adresa] a da je tužitelj u dokazne svrhe u postupku priložio preslik njegove osobne iskaznice; da je predmetnu nekretninu tužiteljev otac DG naslijedio od svojeg oca ŠG, zajedno sa bratom HG, svaki za 1/2 dijela; da dokaz da tužitelje otac stanuje na adresi predmetne nekretnine je i otočna iskaznica na ime tužiteljevog oca DG; da predmetna nekretnina ima jedno mjerilo za potrošnju električne energije na ime tužiteljevog oca DG, koji plaća potrošnju električne energije, ali da potrošnja električne energije nije visoka, ali da je realna; da tužitelj nije bio u mogućnosti dostaviti podatak o potrošnji električne energije prije nego što je postao suvlasnik, budući da je mjerilo za struju bilo na ime pok. HG; da za poslovni prostor koji se nalazi u predmetnoj nekretnini utrošak električne energije plaća IG. Navodi da predmetna nekretnina ima dvije velike gustirne, koje se pune kišnicom, koja služi za piće i kuhanje, i sve ostale potrebe domaćinstva. Kako je domaćinstvo tužiteljevog oca starije da nema potrebe za svakodnevnim pranjem rublja i korištenjem perilice, a da je potrošak vode veći u pojedinim mjesecima kada nema dovoljno kiše i kada se voda iz vodovodne mreže koristi za zalijevanje okoliša kuće, vrta; da je tužiteljev otac preuzeo spremnik za otpad, a da posebno odvaja plastiku, željezo koje daje susjedu koji se bavi prikupljanjem navedenog otpada, a da ostatke hrane kompostira u vlastitom spremniku, te ima male potrebe za otpadom a ono što prikupi odvajanjem miješanog otpada kroz dva tjedna da u malu vrećicu preuzme tužiteljev brat RG, koji zajedno sa svojom suprugom AGN dnevno dolazi kod oca odnosno svekra DG; da tužiteljev otac uredno plaća dopunsko zdravstveno osiguranje i da je prijavljen kod liječnika obiteljske medicine dr. VG, [adresa]. Osporava korisnu površinu predmetne nekretnine od 60 m2, navodeći da je nejasno kako je utvrđena korisna površina. Tužbom je predloženo da se u upravnom sporu sasluša tužitelja i njegovu suprugu A, tužiteljevog oca DG, tužiteljevog brata RG te suprugu tužiteljevo brata AGN, kao i liječnika obiteljske medicine dr. UG. Tužbenim zahtjevom je predložio da se poništi osporeno rješenje i prvostupanjsko rješenje od 18. travnja 2025. godine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju istog rješenja; da je smisao odredbi Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj: 115/16, 101/17,114/22,114/23. i 152/24, u daljnjem tekstu: ZoLP-a) oporezivanje imovine koja se koristi povremeno/sezonski, odnosno da se obveza plaćanja poreza na kuću za odmor utvrđuje ako se dokaže da se nekretnina koristi povremeno/sezonski; da u predmetnom slučaju tužitelj ima prijavljeno prebivalište u [adresa], ali da tužitelj dostavlja dokaz da na adresi predmetne nekretnine u [adresa] prebivalište ima njegov otac DG. Međutim. da sama okolnost da na adresi predmetne nekretnine vlasnikov ( tužitelje) otac ima prijavljeno prebivalište ne znači samo po sebi da se nekretnina koristi za stalno stanovanje; da je navedeno pravno stajalište izraženo u sudskoj praksi u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us-4999/01 od 13. svibnja 2004. godine, US-4009/95 od 22. veljače 1996. godine i Usž-2304/16 od 14. rujna 2016. godine, te Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIsav-327/17 od 28. prosinca 2017. godine; da iz drugih dokaza koji priležu spisu poput obračuna potrošnje vode i električne energije je nedvojbeno da se predmetna nekretnina ne koristi tijekom cijele godine, već isključivo povremeno/sezonski; da je uvidom u karticu potrošnje vode Vodovoda i kanalizacije d.o.o. razvidno da tijekom 2025. godine nije bilo potrošnje vode, da je potrošnja evidentirana isključivo u razdoblju od 18. srpnja do 18. rujna 2025. godine kada je iznosila 7,00 m3, što svakako ukazuje da se predmetna nekretnina nije koristila za stalno stanovanje; da navedeni zaključak potvrđuje i dokaz (podatak) o potrošnji električne energije pribavljen od HEP-a ODS-a, budući da iz isto proizlazi da je ukupna potrošnja električne energije tijekom cijele godine minimalna, kao i dokaz da tužitelj uopće nije evidentiran za pražnjenje spremnika za otpad u razdoblju od 01. siječnja 2023. do 10. lipnja 2025. godine. Vezano za tužbeni navod kojim se osporava utvrđena korisna površina predmetne nekretnine, tuženik je istakao da u drugostupanjskom postupku žalbenim navodim tj. u žalbi, tužitelj uopće nije osporavao utvrđenu površinu, odnosno da nije isticao navedeni prigovor. Slijedom sveg iznijetog da je nedvojbeni zaključak da se je predmetna nekretnina u 2025. godini koristila isključivo povremeno/sezonski:

Imajući u vidu zakonske odredbe čiji je cilj oporezivanje imovine koja se koristi povremeno/sezonski, da je u predmetnom slučaju nesporno da tužitelj nastoji izbjeći obvezu plaćanja predmetnog poreza. Tuženik je predložio da se tužbeni zahtjev odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 410-06/25-0001/0162, URBROJ:2181/1-09/04-25-0002 od 11. studenog 2025. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Općine Šolta, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA:UP/I-410-02/25-01/1016, URBROJ:2181- 49-04-25-1 od 18. travnja 2025. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je za 2025. godinu utvrđena obveza plaćanja poreza na nekretnine, za nekretninu u [adresa], na adresi [adresa], korisne površine 60,00 m2, u ukupnom iznosu od 96,00 eura. Točkom II. utvrđeno je da je tužitelj utvrđenu obvezu dužan platiti u roku od 15 dana od dana dostave rješenja na račun Općine Šolta. Točkom III. utvrđeno je da u slučaju nepravodobno plaćene obveze se obračunava i plaća zatezna kamata, dok je točkom IV. da žalba protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

4. Na ročištu zakazanom za dan 26. veljače 2026.godine opunomoćenica tužitelja je iskazala da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva i predloženih dokaza; da se protivi navodima iz odgovora na tužbu, posebno što je u tužbi dano detaljno obrazloženje o svim troškovima i načinu korištenja predmetne nekretnine; da ustraje u prijedlogu za saslušanje predloženih svjedoka, jer je riječ o obitelji koja dugi niz godina živi u predmetnoj nekretnini, te prijedlogu da se otiđe na teren (obavi očevid) kako bi se utvrdilo da predmetna nekretnina ima dvije gustirne iz kojih koristi vodu za svoje potrebe. Popisala je trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, za svaku radnju u iznosu od po 25 bodova, što je ukupno 50 bodova, odnosno 100,00 eura, uvećano za PDV-a od 25 %.

Opunomoćenica tuženika je iskazala da ostaje kod sadržaja odgovora na tužbi i pri navodima iz obrazloženja osporenog rješenja; da se protivi prijedlogu tužitelja za saslušanjem. Ističe da su u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja iznijete nove činjenice koje ranije nisu bile isticane a koje se odnose na korisnu površinu stana, što je navedeno u odgovoru na tužbu.

5. Sud je odbio prijedlog tužitelja da se obavi očevid na licu mjesta, kao i prijedlog da se u upravnom sporu sasluša tužitelja i njegovu suprugu A, tužiteljevog oca DG, tužiteljevog brata RG te suprugu tužiteljevo brata AGN, kao i liječnika obiteljske medicine, sve kako je predloženo tužbom, jer je ocijenjeno da predloženo saslušanje nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka bez provođenja predloženog saslušanja. Kod navedenog je istaći da se činjenice koje su bitne za oporezivanje prvenstveno utvrđuju temeljem materijalnih (pisanih) dokaza, kako je u konkretnom slučaju postupalo porezno tijelo, dok se u poreznim stvarima činjenice bitne za oporezivanje samo iznimno utvrđuju temeljem saslušanja, svakako kada nema mogućnosti da se pribave drugi (pisani) dokazi. Sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nema potrebe za provođenjem predloženih saslušanja s obzirom na stanje spisa ali i činjenicu da bi se ustvari saslušavala tužiteljeva obitelj, dakle, tužitelju bliske osobe, pa da s obzirom na navedeno a uvažavajući stanje spisa, sud nije imao očekivanja da bi provedenim saslušanjem se došlo do bitno novih činjenica (odlučnih) činjenica koje bi mogle utjecati na donošenje drugačije odluke.

6. U dokaznom postupku pregledana je osporeno rješenje tuženika od 11. studenog 2025. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan cjelokupni sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je zakonito prvostupanjskim rješenjem tužitelju za 2025. godinu utvrđen porez na kuću za odmor za nekretninu U [adresa], na adresi [adresa], korisne površine 60,00 m2, u ukupnom iznosu od 96,00 eura.

Sporno je među strankama da li je tužitelja trebalo obvezati na plaćanje poreza na kuću za odmor u za predmetnu nekretninu U [adresa].

9. Prema članku 25. ZoLP-a porez na nekretnine plaćaju domaće pravne i fizičke osobe koje su vlasnici nekretnina na dan 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez.

Člankom 2. stavkom 1. točkom 12. ZoLP-a utvrđeno je da je u smislu tog Zakona nekretnina svaka stambena zgrada ili stambeni dio stambeno-poslovne zgrade ili stan te svaki drugi samostalni funkcionalni prostor namijenjen stanovanju.

10. Slijedom navedenog odlučne činjenice za utvrđivanje poreza na nekretnine je vlasništvo/suvlasništvo nekretnine te način korištenja nekretnine. Prema stanju spisa nesporno je da je tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine, što proizlazi iz priloženog Izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu. U predmetnom slučaju sporan je način korištenja predmetne nekretnine te je sporno da lije tužitelj kao suvlasnik predmetne nekretnine u [adresa] istu nekretninu i koristio za stanovanje u 2025. godini.

11. Prema stanju spisa nije sporno da tužitelj ima prijavljeno prebivalište u [adresa]. Naime, tužitelj je prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje zaprimio na adresi [adresa]. Isto tako u žalbi koju je podnio protiv prvostupanjskog rješenja naveo adresu stanovanja [adresa], a Ista adresa tužitelja je navedena i u tužbi, što samo po sebi potvrđuje da tužitelj i stanuje u [adresa] na navedenoj adresi a da mu je predmetna nekretnina u [adresa] druga nekretnina, koja samim time da se radi o drugoj nekretnini koje je tužitelj suvlasnik, a koju tužitelj ne koristi za stanovanje, podliježe plaćanju poreza na nekretnine.

12. Tužitelj tužbenim navodima ukazuje da se predmetna kuća u [adresa] koristi za stanovanje (ne kao kuća za odmor) budući da u kući stalno stanuje njegov otac DG, koji na adresi predmetne nekretnine ima i prijavljeno prebivalište, za što kao dokaz je priložio presliku osobne iskaznice oca te otočnu iskaznicu na ime oca.

Međutim, sama okolnost da na adresi predmetne nekretnine ima prijavljeno prebivalište tužiteljev otac ne znači samo po sebi da se nekretnina koristi za stalno stanovanje, jer isto proizlazi iz sudske prakse, na što se pravilno poziva i tuženik u odgovoru na tužbu, posebno ne da se nekretnina koristi za stalno stanovanje tužitelja i da mu to nije druga nekretnina,

13. U postupku dokazivanja statusa kuće za odmor uzima se u među ostalim obzir slijedeća dokumentacija: potvrda o zasnovanom radnom odnosu, izjava o izabranom liječniku, mjesto i vrijeme nastanka troška električne energije, vode, telefona, prijama poštanske pošiljke, mjesto podnošenja porezne prijave, izjave svjedoka, očevid i drugi raspoloživi podaci.

14. Spisu su priloženi podaci o potrošnji vode i električne energije za predmetnu nekretninu u [adresa] iz kojih je nedvojbeno da se predmetna nekretnina ne koristi tijekom cijele godine, već isključivo povremeno/sezonski. Naime, uvidom u karticu potrošnje vode Vodovoda i kanalizacije d.o.o. razvidno da tijekom predmetne 2025. godine nije bilo kontinuirane potrošnje vode, a da je potrošnja evidentirana isključivo u razdoblju od 18. srpnja do 18. rujna 2025. godine kada je iznosila 7,00 m3, što svakako ukazuje da se predmetna nekretnina nije koristila za stalno stanovanje. Uvidom u podatak o potrošnji električne energije pribavljen od HEP-a ODS-a vidljivo je da je ukupna potrošnja električne energije tijekom cijele godine minimalna. Isto tako dokaz da se stalno ne stanuje u predmetnoj nekretnini je i sama činjenica da tužitelj uopće nije evidentiran za pražnjenje spremnika za otpad u razdoblju od 01. siječnja 2023. do 10. lipnja 2025. godine. Sve navedeno, uz nespornu činjenicu da tužitelj stanuje u [adresa] na adresi [adresa]. potvrđuje da tužitelj kao suvlasnik predmetne nekretnine u [adresa] istu nekretninu ne koristi za stanovanje već povremeno/sezonski.

15. Prema članku 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22. i 114/23, dalje: OPZ-a) u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

17. Obzirom na sve navedeno, pravilno je zaključeno da tužitelj kuću u [adresa], na adresi [adresa], ne koristi za stanovanje, budući da tužitelj nije dokazao, sukladno članku 88. OPZ-a, da u predmetnoj kući uistinu živi i da kuću koristi za stanovanje.

18. Cijeneći sve pribavljene dokaze u spisu, u njihovoj ukupnosti, prema ocjeni suda proizlazi da tužitelj predmetnu kuću u [adresa], ne koristi za stanovanje, što predstavlja zakonsku osnovu za utvrđenje poreza na nekretnine. Nasuprot navedenom prvostupanjsko tijelo je zaključak da tužitelj predmetnu kuću ne koristi za stalno stanovanje, utemeljilo na sadržaju pribavljenih dokaza, cijeneći sadržaj istih dokaza pojedinačno ali i u njihovoj ukupnosti.

19. Osnovano tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj u žalbi nije osporavao utvrđenu korisnu površinu nekretnine, niti je dao razloge za isto.

20. S obzirom na navedeno, sud je ocijenio da je tužitelj prvostupanjskim rješenjem zakonito obvezan na plaćanje poreza na nekretnine za 2025. godinu, dok tužbeni navodi s obzirom na cjelokupno činjenično stanje spisa, ne dovode u sumnju zakonitost pobijanog rješenja tuženika u konkretnom slučaju.

21. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu, 16. ožujka 2026.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Odvjetničkom društvu Mrklić & partneri j.t.d., Split, Klaićeva poljana 1,

- tuženiku, Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za financije, Split, Domovinskog rata 2,

- u spis.