Poslovni broj: Us I-2832/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja EFT- Usluge d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB:84735647755, zastupanog po opunomoćenicima Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri, Split, Sukojišanska br. 4, protiv tužene Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, Split, Domovinskog rata 2, radi poreza na korištenje javne površine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 06. ožujka 2026. godine u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, KLASA;UP/II-410-07/25- 0001/0016, URBROJ: 2181/1-09/04-25-0002 od 06. listopada 2025. godine i rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Grada Makarske, Upravnog odjela za financije, proračun i naplatu potraživanja, KLASA:UP/I-410-23/24-01/161, URBROJ:2181-6-04- 08-24-1 od 27. studenog 2024. godine te da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA;UP/II-410-07/25- 0001/0016, URBROJ: 2181/1-09/04-25-0002 od 06. listopada 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno; da tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku, radi čega je prvostupanjsko rješenje nezakonito; da je rješenje u suprotnosti sa člankom 30. Zakona o općem upravnom postupku, kojim je regulirano pitanje izjašnjavanja stranke u upravnom postupku; da je u postupku koji je proveden povrijeđeno načelo saslušanja stranke; da tijekom provedenog postupka nje proveden ispitni postupak sukladno članku 51. Zakona o općem upravnom postupku; da je osporenim rješenjem povrijeđen članak 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku; da je tužitelj temeljem javnog natječaja i odluke Grada Makarske stekao pravo korištenja javne površine na navedenoj lokaciji; da je korištenje bilo u razdoblju od kolovoza 2023. do kolovoza 2024. godine, dakle 12 mjeseci ; da izvan navedenog razdoblja tužitelj nije koristio predmetnu javnu površinu; da su ugovorni i natječajni uvjeti predvidjeli korištenje upravo u navedenom periodu; da sporna rješenja tužitelja terete za dvije odvojene porezne obveze za korištenje istih lokacija i to za 2023. i 2024. godinu, čime tužitelj trpi dvostruku financijsku obvezu i to jednu koja se odnosi na 2023. godinu (kolovoz – prosinac 2023) i drugu za 2024. godinu (siječanj - kolovoz 2024. godine); da za isti kontinuirani period nema uporišta da se tužitelju nametnu dvije odvojene obveze samo zato što to razdoblje prelazi u drugu kalendarsku godinu; da je pozivanje tuženika na naplatu "po kalendarskoj godini" suprotno uvjetima javnog natječaja; da u natječajnoj dokumentaciji i odluci Grada kojom je tužitelju dano pravo korištenja nije navedeno da će se za ugovoreni jednogodišnji period obračunati dva poreza (za dvije godine); da osporena rješenja nemaju valjano obrazloženje u smislu članka 98. stavak 5. ZUP-a. Poziva se na članak 116 Općeg poreznog zakona. Navodi da su osporena rješenja donijeta protivno temeljnim načelima upravnog postupka i poreznog postupka i to načela zakonitosti (čl. 5. ZUP-a, načela razmjernosti (članak 6 ZUP-a), načela utvrđivanja materijalne istine (čl. 8. ZUP-a). Tužbenim zahtjevom je zatraženo da se ukine osporeno rješenje tuženika od 06. listopada i prvostupanjsko rješenje od 27. studenog 2024. godine i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu u kojem je ostao kod obrazloženja osporenog rješenja, te je osporio tužbene navode. Pozivaju se na članak 29. stavak 1. i 2. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj: 115/16,101/17 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZoLP-a), te navodi da je Grad Makarska donio Odluke o gradskim porezima Grada Makarske (Glasnik grada Makarske br. 27/22.), kojom je u članku 8. stavkom 1. propisano da godišnje porezno razdoblje je razdoblje od godine dana, dok je stavkom 5. istog članka propisano da se porez plaća u iznosu utvrđenom za razdoblje u kojem se javna površina koristi, bez obzira na broj mjeseci korištenja iste; da je porez na korištenja javne površine godišnji porez, pa da se plaća za određenu kalendarsku godinu; da je u konkretnom slučaju nedvojbeno da je tužitelj koristio javnu površinu tijekom 2 kalendarske godine, radi čega je tužitelj obveznik plaćanja porezne obveze tijekom 2 porezna razdoblja. S obzirom da je u trenutku podnošenja ponude na natječaj tužitelj uplatio iznos jamstva za prvo porezno razdoblje, da je prvostupanjsko tijelo ispravno postupilo kada je tužitelju razrezalo porez na korištenje javne površine za drugo porezno razdoblje, odnosno za 2024. godinu. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika od 06. listopada 2025. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Makarske, Upravnog odjela za financije, proračun i naplatu potraživanja, KLASA:UP/I- 410-23/24-01/161, URBROJ:2181-6-04-08-24-1 od 27. studenog 2024. godine. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je za 2024. godinu razrezan porez na korištenje javne površine na području Grada Makarske, na adresi [adresa], u svrhu postavljanja bankomata u ukupnom iznosu od 3.279,00 eura.

4. Na ročištu od 06. ožujka 2026. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvana nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika.

Zamjenica opunomoćenika tužitelja je iskazala da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe, tužbenog zahtjeva i dokaznih prijedloga. Popisala je trošak za sastav tužbe i zastupanje na ročištu, za svaku radnju u visini od po 500 bodova (1.000,00 eura), sve uvećano za PDV.

5. Sud je odbio prijedlog da se u upravnom sporu sasluša zz tužitelja jer je ocijenjeno da je isto saslušanje nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka bez predloženog saslušanja.

U dokaznom postupku čitani su: tužba, osporeno rješenje tuženika od 06. listopada 2025. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale kakvih drugih dokaznih prijedloga.

6. Ocjenom svakog pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 06. listopada 2025. godine odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem od 27. studenog 2024. godine tužitelju je za 2024. godinu pravilno i zakonito utvrđen porez na korištenje javne površine na području Grada Makarske, na adresi [adresa], u svrhu postavljanja bankomata u ukupnom iznosu od 3.279,00 eura.

8. Člankom 29. stavak 2. ZoLP-a propisano je da porez na korištenje javnih površina plaćaju pravne i fizičke osobe koje koriste javne površine te da porez iz stavka 1. ovog članka se plaća u visini, na način i pod uvjetima koje propiše predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave svojom odlukom. Stavkom 3. istog članka propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave svojom odlukom propisuje što se smatra javnom površinom.

9. Člankom 8. stavkom 1. Odluke o gradskim porezima Grada Makarske propisano da godišnje porezno razdoblje je razdoblje od godine dana. Stavkom 5. istog članka propisano da se porez plaća u iznosu utvrđenom za razdoblje u kojem se javna površina koristi, bez obzira na broj mjeseci korištenja iste.

10. Odredbom članka 15. Odluke propisano je da se za postavljanje bankomata. Prvostupanjskim rješenjem od 27. studenog 2024. godine tužitelju je utvrđen porez na korištenje javne površine sukladno Odluci te sukladno tužiteljevoj ponudi na javnom natječaju odnosno rezultatu javnog natječaja za davanje na korištenje javnih površina za postavljanje samostojećih bankomata na području Grada Makarske od 27. srpnja 2023. godine i rješenja o odabiru korištenja javne površine za postavljanje samostojećih bankomata od 21. srpnja 2023. godine.

11. Iz navedenih odredbi je vidljivo da postoji zakonska osnova sukladno odredbama ZoLP-a, da jedinice lokalne samouprave pravnim i fizičkim osobama koje koriste javne površine naplaćuju porez za korištenje javne površine plaćaju pravne i fizičke osobe koje koriste javne površine te da jedinice lokalne samouprave svojom odlukom propisuje što se smatra javnom površinom. Isto tako je vidljivo da je člankom 15. Odluke uređen način naplate poreza za korištenje javne površine za postavljanje bankomata, što je slučaj u ovoj upravnoj stvari.

12. Tužitelj osporava rješenje tuženika samo zato da nema uporišta da se tužitelju nametnu dvije odvojene obveze samo zato što to razdoblje prelazi u drugu kalendarsku godinu i da je naplata po kalendarskoj godini suprotna uvjetima javnog natječaja.

Međutim, u vezi navedenog tužiteljevog prigovora je istači da je sukladno odredbi članka 8. st. 1. Odluke porez na korištenja javne površine godišnji porez, pa da se plaća za određenu kalendarsku godinu. Kako je u konkretnom slučaju nedvojbeno da je tužitelj koristio javnu površinu tijekom 2 kalendarske godine, odnosno da je koristio javnu površinu u 2023. i 2024. godini, slijedom čega je tužitelj obveznik plaćanja porezne obveze tijekom dva porezna razdoblja.

13. Budući da je tužitelj u trenutku podnošenja ponude na natječaj uplatio iznos jamstva za prvo porezno razdoblje, pravilno je prvostupanjsko tijelo tužitelju razrezalo porez na korištenje javne površine za drugo porezno razdoblje, odnosno za 2024. godinu.

14. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu, 16. ožujka 2026.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri, Split, Sukoišanska br. 4,

- tuženoj, Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za financije, Split, Domovinskog rata 2,

- u spis.