REPUBLIKA HRVATSKA
Upravni sud u Osijeku
Osijek, Vukovarska cesta 31
Us I-41/2025-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Krešimir Kmet, odvjetnik u Slavonskom Brodu, Matije Gupca 42a, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: 66486182714, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 16. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: UP/II 560-01/24-01/409, URBROJ: 512-2501-24-2 od 12. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/24-01/409, URBROJ: 512-2501-24-2 od 12. prosinca 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-560- 01/23-01/1880, URBROJ: 512M2-76-24-5 od 21. listopada 2024.
1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 13. kolovoza 1991. do 31. prosinca 1991.
2. Tužitelj u tužbi ističe da nema zakonske osnove za donesena rješenja te da je obrazloženje rješenja manjkavo. Ponovno ističe da su dva živuća svjedoka izjavila da je podnositelj zahtjeva bio pripadnik naoružanog odreda u vremena koje je dovoljno za utvrđenje traženog statusa. Ističe da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno još u prvostupanjskom postupku, ali da ga je drugostupanjsko tijelo bezrazložno obezvrijedilo da bi u konačnici izvelo pogrešan zaključak da je zahtjev neosnovan. Slijedom navedenog predlaže poništavanje rješenja te nalaganje provođenja novog postupka.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je pravilno utvrđeno kako tužitelj ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje. Ističe da tužitelj ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima koji bi dokazivali da je bio pripadnik Narodne zaštite niti navedeno posjeduju saslušani svjedoci. Također, ističe da se aktivnosti straže, ophodnje, dežurstva, obilaska sela bez izravnog borbenog djelovanja prema neprijatelju ne mogu smatrati aktivnostima u smislu članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017., 98/2019., 84/2021. i 156/2023., nastavno: ZOHBDR) mogle smatrati oružanim otporom agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom. Slijedom navedenog nisu na strani tužitelja ispunjena dva kumulativno propisana uvjeta iz članka 3. stavka 1. i 2. ZOHBDR-a za stjecanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u spornom razdoblju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Sud je 9. ožujka 2026. održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024., dalje: ZUS) dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je pročitao spis, spis upravnoga postupka i sve isprave koje prileže istima.
5.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka PL i ZL kao ni dokaz saslušanjem tužitelja s obzirom na to da su svi oni saslušani u upravnom postupku te je u skladu s tim činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno kako bi se moglo donijeti pravnorelevantna odluka u ovom upravnom sporu.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 4. veljače 2021. za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Oriovac, Općina Slavonski Brod za razdoblje od 13. kolovoza 1991. do 31. prosinca 1991. Tužitelj u zahtjevu navodi da je kao pripadnik odreda Mjesne zajednice Oriovac sudjelovao u čuvanju vodosprema, trafostanica i bezninskih pumpi te da je vršio patrole kroz sela [adresa] i [adresa]. Pri navedenim aktivnostima imao je svoje osobno naoružanje.
8. U povodu zahtjeva tužitelja isti je dao izjavu na zapisnik 26. kolovoza 2024. u kojoj je naveo kako je pristupio Mjesnoj zajednici Oriovac 13. kolovoza 1991. te je u istoj bio do 31. prosinca 1991. Pri tome je išao na straže i u naoružane ophodnje po selu kao i da je vršio motrenje i nadzor prostora. Ističe da je njegov zapovjednik bio ZL i RL te da je imao zaduženo i osobno naoružanje.
9. Nadalje, tijekom upravnog postupka saslušan je svjedok VL i to 26. kolovoza 2024., a o čemu je sastavljen zapisnik. Isti je izjavio da je bio pripadnik Narodne zaštite od samog početka, a u Mjesnu zajednicu Oriovac pristupio je kad se odred osnovao. Napominje da je ŠL pristupio naoružanom odredu Narodne zaštite u vremenskom razdoblju kad i on sam, a u sklopu navedenog isti je išao na straže, na ulaze i izlaze iz sela, kod važnih objekata u selu te vršio nadzor i motrenje prostora i išao u naoružanje ophodnje.
10. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017., 98/2019 84/2021 i 156/2023, nastavno: ZOHBDR) propisano je da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. , e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
11. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
12. Člankom 179. točkom a) ZOHBDR propisano je da se statusi odnosno prava iz ovoga Zakona ostvaruju na način da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
13. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, a posebno izjavu tužitelja i svjedoka VL i ZL i ovaj sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice Oriovac, budući da se prvenstveno dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene, između ostalog i na temelju njegove vlastite izjave u kojima je detaljno opisao svoje zadaće) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR. Pri tome sud naglašava kako isti u spornom razdoblju nije sudjelovao u borbenim akcijama. Tužitelj je u svom zahtjevu, zatim i u danom iskazu pred prvostupanjskim tijelom, a što su potvrdili i iskazi svjedoka VL i ZL, jasno i nedvosmisleno naveo kako je sadržajno njegova zadaća bila držati straže i vršiti naoružane ophodnje po naselju kao i motriti te nadzirati prostor slijedom čega je jasno da isti u spornom razdoblju nije sudjelovao u borbenim aktivnostima.
14. Nadalje, tuženik je pravilno utvrdio i činjenično stanje u vezi činjenice da se tužitelj ne vodi u službenim evidencijama kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite za mjesto Mjesne zajednice Oriovac te tužitelj tijekom trajanja upravnog postupka, kao i tijekom upravnog spora navedeno ničim nije doveo u dvojbu. Naime, tužitelj ne posjeduje iskaznicu pripadnika Narodne zaštite ili druge materijalne dokaze u svezi pripadnosti tim odredima.
15. Imajući na umu vrste zadaća koje je u spornom razdoblju obavljao tužitelj, iste se prema ocjeni ovog suda, ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR . Kako se tužitelj ne vodi kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice Oriovac kako je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje u vezi zadaća koje je tužitelj obavljao to je tuženik na konkretni slučaj primijenio mjerodavne, gore navedene odredbe ZOHBDR i pravilno odbio zahtjev tužitelja.
16. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja.
17. Stoga je Sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan te odlučio kao u točki I. izreke ove presude.
18. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom članka 147. stavka 1. ZUS- a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
Osijek, 16. ožujka 2026.
SUDAC
Eugen Jakopović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćeniku
2. Tuženiku
