REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž R-131/2024-2.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AŽŠN iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Bojani Tadić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Pedišić i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženice [adresa], ..., [osobni identifikacijski broj], zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 7. listopada 2024., poslovni broj: Pr-1640/2022-20., u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice [adresa], ... se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 7. listopada 2024. poslovni broj Pr-1640/2022-20.

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova razlike plaće iznos od 5.079,02 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa naknade plaće tijekom korištenja godišnjeg odmora do dana isplate, i to:

- na iznos od 545,32 eura od 10.10.2020. do isplate,

- na iznos od 3.999,02 eura od 11.11.2020. do isplate,

- na iznos od 534,68 eura od 10.12.2020. do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, sve u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koje se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.515,45 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamate tekuću od dana 7. listopada 2024. do isplate, u visini stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženica je pravovremeno izjavila žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

2.1. Tuženica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

2.2. Ističe da je rješenjem Ministarstva vanjskih i europskih poslova, klasa: UP/I-080- 04/20-01/1106, urbroj: 521-GT-01-03-17-1 od 20. studenoga 2017., tužiteljica kao resorna predstavnica Ministarstva financija raspoređena od 1. listopada 2017. na rad na određeno vrijeme do 25. rujna 2020. u [obrt] predstavništvo [adresa] pri [obrt] i pri [obrt] u [adresa] (dalje: Predstavništvo), u diplomatskom zvanju diplomatskog savjetnika.

2.3. Navedenim rješenjem određeno je da za vrijeme rasporeda u Predstavništvu sva prava iz službe tužiteljica ostvaruje u ..., te joj je utvrđena osnovna plaća i dodatak na posebno opterećenje u visini ukupnog koeficijenta od 4,924.

2.4. Za vrijeme rada u Predstavništvu predstavnici ostvaruju primanja u iznosima prema deviznim koeficijentima posebno utvrđenim za službu vanjskih poslova, koji, među ostalim, uključuju uvećanja za dodatak prema kategoriji važnosti diplomatskog predstavništva, koeficijent troškova života u zemlji primateljici, dodatke na posebne uvjete rada, dodatak za bračnog druga za diplomatske aktivnosti, te druge parametre vezane uz okolnosti i prirodu rada u predstavništvu u inozemstvu.

2.5. Tuženica nadalje ističe da je tužiteljici 25. rujna 2020. prestao rad u Predstavništvu, te da se nakon prestanka rada, 26. rujna 2020., vratila na rad u Republiku Hrvatsku, gdje je raspoređena na službeničko radno mjesto poreznog savjetnika za nadzor fiskalizacije, igara na sreću, zabavnih i nagradnih igara u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za nadzor, Službi za analizu rizika, planiranje i izvješćivanje.

2.6. Dalje navodi da je Odlukom Ministarstva financija – Porezna uprava, Središnji ured, klasa: 113-03/20-01/15, urbroj: 513-07-21-08-20-321 od 9. srpnja 2020., utvrđeno da tužiteljica ima pravo na 41 dan godišnjeg odmora za 2020. Tužiteljica je u razdoblju od 28. rujna 2020. do 4. studenoga 2020. iskoristila 28 dana godišnjeg odmora za 2020., dok je od 5. studenoga 2020. do 6. studenoga 2022. koristila neplaćeni dopust.

2.7. Tuženica smatra da je tužiteljica, sukladno članku 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/17, 12/18, 2/19, 119/19 i 66/20; dalje: Kolektivni ugovor), kao i sukladno tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora (dalje: Zajednička komisija) broj 1/14 od 26. ožujka 2019. i br. 3/14 od 26. ožujka 2021., za vrijeme korištenja godišnjeg odmora imala pravo na naknadu plaće prema propisima kojima se utvrđuje plaća državnih službenika i namještenika za službenička radna mjesta.

2.8. U konkretnom slučaju to znači pravo na naknadu plaće prema koeficijentima složenosti poslova utvrđenima Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova, dodatcima za uvjete rada te kriterijima i najvišem mogućem iznosu dodataka za natprosječne rezultate u radu za službenike Porezne uprave („Narodne novine“ broj 78/17; dalje: Uredba), a ne prema primanjima koja je ostvarivala za vrijeme rada u Stalnom predstavništvu Republike Hrvatske pri Europskoj uniji i pri Europskoj zajednici za atomsku energiju u Bruxellesu u diplomatskom zvanju diplomatskog savjetnika, prema propisima o službi vanjskih poslova kojima su uređene plaće, dodaci i naknade diplomata u predstavništvima u inozemstvu.

2.9. Mišljenja je da radno pravni status tužiteljice nakon prestanka rada u Predstavništvu više ne može biti reguliran propisima o službi vanjskih poslova, te da se imenovanoj, kao službenici Ministarstva financija – Porezne uprave, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora naknada plaće ne može određivati prema plaći koju je ostvarivala kao resorna predstavnica ... u diplomatskom zvanju diplomatskog savjetnika.

3. Slijedom navedenoga predlaže da se žalba prihvati, te da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti. Ujedno potražuje trošak sastava žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Suprotno žalbenim navodima žalbe tuženice, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju žaliteljica ukazuje tek paušalno, ne konkretizirajući u čemu bi se ta povreda sastojala. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude nije proturječna sama sebi, obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost između priloženih isprava i razloga navedenih u obrazloženju presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 26. rujna 2020. do 4. studenoga 2020., i to u visini prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca, koju je tužiteljica ostvarivala radeći na radnom mjestu diplomatske savjetnice.

8. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno, a navodima žalbe se ne osporava:

- da je tužiteljica bila zaposlenica tuženice [adresa] u ..., na poslovima porezne savjetnice za nadzor fiskalizacije, igara na sreću, zabavnih i nagradnih igara u ..., [obrt], Službi za analizu rizika, planiranje i izvješćivanje;

- da je rješenjem Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 20. studenoga 2017. bila upućena na rad na određeno vrijeme, u razdoblju od 1. listopada 2017. do 25. rujna 2020., u Stalno predstavništvo tuženice pri [obrt] i pri [obrt] u [adresa], u diplomatskom zvanju diplomatske savjetnice;

- da je za vrijeme rasporeda u predstavništvu, kao diplomatska savjetnica, sva prava iz službe ostvarivala u ... (rješenje, list 15–18 spisa);

- da je tužiteljica po prestanku rada u diplomatskom predstavništvu ponovno raspoređena na radno mjesto porezne savjetnice u Središnjem uredu Porezne uprave, ali da na to radno mjesto nije stupila, odnosno da tijekom 2020. na tom radnom mjestu nije odradila niti jedan dan;

- da je tužiteljica u razdoblju od 28. rujna 2020. do 4. studenoga 2020. koristila godišnji odmor;

- da tuženica tužiteljici naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora nije isplaćivala prema tromjesečnom prosjeku plaće za radno mjesto s kojeg je ostvarila pravo na godišnji odmor u 2020., dakle radno mjesto diplomatske savjetnice, već joj je naknadu plaće za godišnji odmor u 2020. isplaćivala prema visini plaće koju bi primala na radnom mjestu porezne savjetnice za nadzor fiskalizacije, igara na sreću, zabavnih i nagradnih igara u ..., ..., Središnjem uredu, prema koeficijentu složenosti poslova 1,94 za mjesece rujan, listopad i studeni 2020.;

- da je, prema nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještaka, na koji parnične stranke nisu imale primjedbi, tužiteljici na taj način isplaćena naknada plaće za godišnji odmor koji je koristila od 28. rujna 2020. do 4. studenoga 2020. u iznosu manjem za 5.079,02 eura nego što bi joj bilo isplaćeno da joj je naknada plaće obračunata prema visini prosječne plaće ostvarene u posljednja tri mjeseca rada na radnom mjestu diplomatske savjetnice;

- da je tužiteljica nakon isteka godišnjeg odmora, od 5. studenoga 2020. do prestanka radnog odnosa kod tuženice, bila na neplaćenom dopustu, te da nakon povratka iz diplomatskog predstavništva nije radila na radnom mjestu porezne savjetnice s koeficijentom 1,94.

9. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljici pripada pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 28. rujna 2020. do 4. studenoga 2020., u visini prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca, i to prema plaći radnog mjesta diplomatske savjetnice, a ne prema plaći radnog mjesta porezne savjetnice.

9.1. Takav zaključak sud temelji na činjenici da je tužiteljica u razdoblju od 28. rujna 2020. do 4. studenoga 2020. koristila godišnji odmor na koji je otišla s radnog mjesta diplomatske savjetnice, sve sukladno članku 60. stavku 1. Zakona o radu te odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/17, 12/18, 119/19 i 66/20; dalje: KU).

9.2 Slijedom navedenog, prvostupanjski sud tužiteljici dosuđuje po osnovi razlike naknade plaće ukupan iznos od 5.079,02 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koja na iznos razlike naknade plaće od 545,32 eura (za rujan) teče od 10. listopad 2020., na iznos od 3.999,,02 eura (za listopad) teče od 11. studenog 2020. do isplate; te na iznos od 534,68 eura (za studeni ) teče od 10. prosinca 2020. do isplate.

9.3. Prvostupanjski sud se u razlozima pobijane presude pogrešno poziva na članak 60. Zakona o radu, pri čemu ne navodi o kojem se točno Zakonu o radu radi, s obzirom na to da je Zakon o radu u više navrata mijenjan. Međutim, sadržaj navedene odredbe identičan je odredbi članka 81. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje: ZR), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje, a kojim člankom je propisano: “Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad)“.

9.4. Prvostupanjski sud se pravilno u razlozima pobijane presude poziva na Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (dalje: KU). Naime, člankom 14. KU je propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

10. Dakle, temeljem utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je, po ocjeni ovoga suda, pravilno primjenom članka 14. KU i članka 81. ZR, a ne članka 60. ZR, dosudio razliku naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 28. rujna 2020. do 4. studenoga 2020. tužiteljici u ukupnom iznosu od 5.079,02 eura.

11. Pri tome prvostupanjski sud nije postupio niti protivno Tumačenju broj 1/14 od 26. ožujka 2019., ni Tumačenju broj 3/14 od 26. ožujka 2021. Zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje: Zajednička komisija).

12. Naime, u Tumačenju broj 1/14 od 26. ožujka 2019. navedeno je da u prosječnu mjesečnu plaću za prethodna tri mjeseca ulazi i plaća ostvarena na temelju naloga za obavljanje poslova više složenosti, ukoliko je službeniku ili namješteniku takav nalog izdan, kao i sve novčane naknade koje predstavljaju naknadu za rad, ako su isplaćene kod istog poslodavca.

12.1. U Tumačenju broj 3/14 od 26. ožujka 2021. navedeno je da se, uzimajući u obzir da se službenik na temelju pisanog sporazuma između dva državna tijela upućuje u stalno predstavništvo [adresa] pri [obrt], pri čemu temeljem sklopljenog sporazuma sva prava i obveze iz radnog odnosa i dalje ostvaruje kod matičnog poslodavca, na njega i dalje primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

13. Polazeći od navedenog, a imajući u vidu da je tužiteljica za vrijeme rada u [obrt] pri [obrt] sva prava iz službe ostvarivala kod ..., koje joj je ujedno za to vrijeme isplaćivalo plaću, a da je njezin poslodavac i nadalje bila [adresa], pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se na pravni odnos stranaka primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

14. Budući je tužiteljica u tri mjeseca koja prethode korištenju godišnjeg odmora ostvarivala plaću na radnom mjestu diplomatske savjetnice, s kojeg je i ostvarila pravo na godišnji odmor u 2020., dok na radnom mjestu porezne savjetnice nakon povratka iz diplomatskog predstavništva nije započela s radom, niti je po toj osnovi ostvarila plaću, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da joj za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće prema prosječnoj mjesečnoj plaći ostvarenoj u prethodna tri mjeseca na tom radnom mjestu.

15. Stoga žalbeni navodi tuženice, prema kojima je naknadu plaće trebalo obračunati prema plaći radnog mjesta porezne savjetnice na koje je tužiteljica formalno raspoređena po povratku iz predstavništva, kao i navodi da je takvo postupanje u skladu s tumačenjima Kolektivnog ugovora, nisu osnovani.

16. Slijedom svega navedenog, kako žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, niti pravilnu primjenu materijalnog prava, žalbu tuženice valjalo je odbiti kao neosnovanu, te potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, jer je donijeta uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

18. Slijedom navedenog žalba tuženice je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

19. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspjela, sukladno članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

Slavonski Brod, 16. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak