REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-5051/2022-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Ivica, odvjetnik u Zagrebu, Masarykova 23, protiv tuženika BOIL NEKRETNINE d.o.o., OIB: 97554229663, Ivanja Reka, Lovre Juranića 5, kojeg zastupa punomoćnica Gordana Lazović, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marka Ivića, odvjetnika u Zagrebu i zamjenika punomoćnika tuženika Maria Sukno, odvjetnika u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.980,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. lipnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 2.323,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. ožujka 2026. do isplate do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbijaj zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao prodavatelj s tuženikom kao kupcem sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], KO 335312 Granešina zkčbr [katastarska čestica] ukupne površine 443 m2 u naravi Obiteljska stambena zgrada i dvorište u Ljubijskoj ulici broj 45. Sukladno članku 2. predmetnog ugovora ugovorena je kupoprodajna cijena u iznosu od 92.500.00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a i to na način da se dio kupoprodajne cijene u iznosu od 10.000,00 eura isplati u novcu kad se ishodi građevinska dozvola i sagradi objekt. Drugi dio kupoprodajne cijene u iznosu od 82.500,00 eura kompenzirao bi se u naturalnom obliku i to u obliku stana površine do 55 m2 neto, uz pripadajuće spremište do cca 2,5 m2 neto te pripadajuće parkirno mjesto. Dio kupoprodajne cijene od 82.500,00 eura isplaćen je u naturalnom obliku i to u obliku stana, dok preostali dio kupoprodajne cijene u iznosu od 10.000,00 eura do današnjeg dana nije isplaćen. Slijedom navedenog, a s obzirom da tuženik do današnjeg dana nije tužitelju isplatio kupoprodajnu cijenu, Naslovnom sudu se po provedenom postupku predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku, društvu BOIL NEKRETNINE d.o.o. iz Ivanje Reke, Lovre Juranića 5, OIB: 9755422963, isplatiti tužitelju ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 75.345,00 kn/10.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos, tekućom od dana pravomoćnosti građevinske dozvole pa do isplate te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je nesporno da je kupoprodajna cijena prema Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 4. srpnja 2018. ugovorena u iznosu od 92.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, te da je isplata iste bila ugovorena dijelom u novcu u iznosu od 10.000,00 eura, a dijelom predajom novoizgrađenog stana površine 55 m2, čija vrijednost iznosi 82.500,00 eura. Nadalje, tuženik ističe kako je u međuvremenu isti izgradio stambenu zgradu na nekretnini čija je prodaja bila predmet ugovora od 4. srpnja 2018., te je 4. svibnja 2020. isti dopisom pozvao tužitelja na preuzimanje ispunjenja. U navedenu svrhu je 2. srpnja 2020. između parničnih stranaka sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnine, kojim je na tužitelja prenijeto pravo vlasništva stana oznake S-4, sve sukladno obvezi preuzetoj ugovorom od 4. srpnja 2018. Budući površina stana S-4 iznosi 57,04 m2, što je za 2,04 m2 više od površine stana koji se tuženik obvezao predati prema ugovoru od 4. srpnja 2018., to je među strankama postignut sporazum kako će se razlika površine obračunati po vrijednosti od 500eur/m2 i odbiti od novčanog dijela kupoprodajne cijene. Stoga tuženik ističe kako nije točan navod tužitelja da mu je tuženik u obvezi platiti iznos od 10.000,00 eura, budući od istog treba odbiti iznos od 1.020,00 eura na ime prijeboja po osnovi razlike kvadrata stana. Isto tako tuženik drži kako nije u obvezi isplatiti tužitelju niti preostali iznos od 8.980,00 eura. Naime, tužitelj je bio u obvezi temeljem odredbe članka 6.4 Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 4. srpnja 2018. predati nekretninu koja je bila predmet istog ugovora slobodnu od osoba i stvari ovdje tuženiku. Tuženik napominje kako navedenu obvezu tužitelj nije izvršio, te je istu umjesto njega obavio tuženik putem treće osobe koju je platio da iz nekretnine odnese sve stvari koje su se na istoj nalazile, a trebale su biti uklonjene od strane tužitelja. U navedenu svrhu tuženik je utrošio iznos od 70.000,00 kuna, te isti iznos i ovim putem prebija sa obvezom koju ima prema tužitelju te drži da istome ne duguje ništa. Tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka istima.

3. Tužitelj se podneskom od 6. ožujka 2023. očitovao na odgovor na tužbu tuženika navodeći da tuženik nije predložio niti jedan dokaz kojim potvrđuje postojanje navedenog potraživanja, niti je tužitelja ikada obavijestio o postojanju istog te tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 8 .980,00 eura/67.658,81 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima od dana pravomoćnosti građevinske dozvole do isplate.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 4-7, 18-21 spisa), dopis tuženika upućen tužitelju od 4. svibnja 2020. sa povratnicom (list 16-17 spisa), Elaborat posebnih, etažnih dijelova radi uknjižbe etažnog vlasništva zgrade (list 22-23 spisa), specijalnu punomoć tužitelja kojim je ovlastio odvjetnika ŠV za sklapanje ugovora o kupoprodaji sa tuženikom (list 24 spisa), obračun razlike kupoprodajne cijene sklopljen između BOIL NEKRETNINE d.o.o. i ĐV od 2. srpnja 2020. (list 25 spisa), izjavu o prijeboju (kompenzaciji) između BOIL NEKRETNINE d.o.o. i ĐV u odnosu na obračun razlike cijene prema Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 4. srpnja 2018. (list 26-27 spisa), fotografije nekretnine koja je prodana tuženiku (list 28-29 spisa), zapisnik o predaji šahta sa vodomjerom na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine na adresi [adresa] (list 32 spisa), izveo dokaz saslušanjem svjedoka EV, ZV i VV (list 47 -50 spisa), potvrdu-nalog za nacionalno plaćanje (list 56 spisa), saslušanjem tužitelja kao parnične stranke (list 69 spisa), uvid u dopis Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 28. lipnja 2024. o pravomoćnosti građevinske dozvole (list 76 spisa), dokaz saslušanjem svjedoka BV i LV (list 86-88 spisa) i saslušanjem svjedoka ŠV (list 100-102 spisa).

5. Tužitelj je na ročištu održanom 16. travnja 2025. specificirao tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 8.980,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 20. lipnja 2019. do isplate te je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za iznos od 1.020,00 eura čemu se tuženik nije protivio zbog čega je sud odlučivao o tako postavljenom tužbenom zahtjevu.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

7. Nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 4. srpnja 2018. kojim je tužitelj kao prodavatelj prodao, a tuženik kao kupac kupio nekretninu označenu kao zkčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] opisana kao obiteljska stambena zgrada i dvorište u Ljubijskoj ulici broj 45 ukupne površine 443 m2 upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, da je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu do 92.500,00 eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB -a važećem na dan plaćanja navedenog iznosa, da je ugovoreno plaćanje kupoprodajne cijene na način da dio kupoprodajne cijene u iznosu od 10.000,00 eura se isplaćuje na način da kupac isplati prodavatelju kada svi susjedi predmetne nekretnine daju izjavu da su suglasni da kupac može na nekretnini koja je predmet ugovora graditi namjeravani stambeni objekt, dio kupoprodajne cijene u iznosu od 82.500,00 eura kompenzirao bi se u naturalnom obliku i to u obliku stana površine do 55,00 m2 neto, uz pripadajuće spremište do cca 2,5 m2 neto i parkirno mjesto. Nije sporno ni da je tuženik u međuvremenu izgradio stambenu zgradu na nekretnini čija je prodaja bila predmet ugovora od 4. srpnja 2018., da je tuženik pozvao tužitelja dopisom od 4. svibnja 2020. na preuzimanje ispunjenja te da su u tu svrhu stranke 2. srpnja 2020. sklopile Ugovor o kupoprodaji nekretnine kojim je tuženik na tužitelja prenio pravo vlasništva stana oznake S-4 sukladno obvezi iz Ugovora od 4. srpnja 2018. kao i da je obzirom na to da površina stana iznosi 57,04 m2 što je za 2,04 m2 više od površine stana koji se tuženik obvezao predati tužitelju prema ugovoru od 4. srpnja 2018. među strankama postignut sporazum kako će se razlika površine obračunati po vrijednosti od 500,00 eura/m2 i odbiti od novčanog iznosa kupoprodajne cijene.

8. Među strankama je sporno je li tuženik u obvezi tužitelju platiti razliku iznosa od 8.980,00 eura na ime dijela kupoprodajne cijene sukladno članku 2.2. Ugovora o kupoprodaji od 4. srpnja 2018. (obzirom na to da je površina stana u odnosu na koji se tuženik obvezao tužitelju prenijeti vlasništvo veća za 2,04 m2 te je navedena razlika površine obračunata po vrijednosti od 500,00 m2 i odbijena od novčanog iznosa kupoprodajne cijene) imajući u vidu navode tuženika da tužitelj nije ispunio svoju obvezu iz članka 6.4. Ugovora o kupoprodaji nekretnine i predao tuženiku nekretninu u posjed slobodnu od osoba i stvari već je to učinio tuženik putem treće osobe zbog čega je tuženik istaknuo materijalnopravni prigovor prijeboja jer da je platio trećim osobama iznos od 70.000,00 kuna kako bi očistile predmetnu nekretninu, a što je bila obveza tužitelja.

9. Iz iskaza svjedoka EV prokuriste tuženika proizlazi da je vlasnik i prokurist društva BOIL NEKRETNINA d.o.o. te se preko 50 godina bavi izgradnjom nekretnina. Duže vrijeme je bio zainteresiran za kupnju nekretnine tužitelja, ali se nisu uspjeli dogovoriti. U jednom trenutku ga je nazvao tužitelj koji je bio u zatvoru i rekao mu da je zainteresiran za prodaju, pa je otišao kod njega u zatvor i tamo su razgovarali i dogovorili prodaju. Dogovorili su da na ime kupoprodajne cijene tužitelj dobije jedan dvosobni stan određene kvadrature i još 10.000,00 eura. Dogovorili su i da tužitelj oslobodi nekretninu od osoba i stvari te je tražio od tužitelja da očisti nekretninu od zaraslih stabala, žbunja, smeća, da dvorište bude čisto te da očisti kuću od svojih osobnih stvari te ostalog smeća. Na nekretnini je bila stara drvena kuća i garaža koje su spojene te je to prvo tražio da tužitelj makne, ali je to za njega bilo skupo i nije znao tko da mu to makne, pa su se dogovorili da samo nekretninu očisti i isprazni kao što je prethodno iskazao. Tužitelj je pristao na ovakav njihov dogovor i sve to je ušlo u Ugovor. Tužitelj je našao svog punomoćnika ŠV, odvjetnika koji je sastavio Ugovor, oni su se suglasili s tim Ugovorom i Ugovor potpisali. Odvjetnik ŠV je u dogovoru s tužiteljem odnio neke stvari i koliko zna deponirao ih u garažu i tada je njega pozvao radi primopredaje nekretnine. Svjedok je došao na primopredaju te je sa njim bila njegova šefica računovodstva ZV. Sastavljen je zapisnik o primopredaji i u zapisniku je utvrđeno da nekretnina nije očišćena te su dali tužitelju rok od 5-6 dana da se nekretnina očisti. Svjedok je napomenuo da su krenuli s projektom, ishodili su građevinsku dozvolu, dozvolu za rušenje i dr. Tužitelj nije očistio nekretninu niti u tom daljnjem roku, pa je svjedok bio primoran očistiti nekretninu kako bi mogao krenuti s gradnjom s obzirom na dobivene dozvole. Angažirao je društvo BETONBAU d.o.o. da obavi radnje čišćenja te je pozvao i ĐVN da pomogne u tome. ĐVN je njegov prijatelj i njega je zvao da mu pomogne oko čišćenja toga smeća. Nekretnina je očišćena i tuženik je za to platio preko 10.000,00 eura. Svjedok je istaknuo da je npr. u podrumu bila stara zimnica koja je zaudarala, oni su iskopali rupu i u nju istresli zimnicu, a ĐVN je oprao staklenke i odvezao u reciklažno dvorište. Tužitelj i njegov odvjetnik su znali da je tuženik očistio zemljište jer je svjedok to osobno tužitelju rekao na telefon kada ga je zvao iz zatvora. Svjedok je dodao da je zbog ovog imao puno problema koje mu je napravio tužitelj, pa je tako došao jedan čovjek i rekao da prodaje stan koji je tada bio u izgradnji, a radi se o GV. Vezano za trajanje čišćenja koje je radio tuženik svjedok je iskazao da je isto trajalo 10-12 dana. Smeće s nekretnine odvezeno je u reciklažno dvorište i na otpad kod jedne osobe iz Ivanje Reke. O tome postoji dokumentacija kod tuženika. Troškove čišćenja u iznosu preko 10.000,00 eura platio je ĐVN, bageristima iz društva za koje se ne može sjetiti naziva i društvu BETONBAU d.o.o. Smeće i otpad koji je očistio nalazilo se oko drvene kuće i garaže, tj. po dvorištu i na tavanu i u kući. Kada mu je predočen Zapisnik od 1. listopada 2018. (stranica 32 spisa) i pita ga se da objasni dio u kojem piše "… iz razloga postojanja krupnog smeća na šahtu s vodomjerom, odnosno zbog nemogućnosti prilaza vodomjeru i očitanju istog." svjedok je naveo da su došli da preuzmu nekretninu i da očitaju vodomjer, mjerilo za struju, mjerilo za plin, jer od trenutka primopredaje on je preuzeo obvezu plaćanja tih troškova. Međutim, do vodomjera zbog smeća i otpada nisu mogli prići, pa je to konstatirano u zapisniku. Kada ga se pita zašto u tom zapisniku nije navedeno i postojanje ostalog smeća o kojem je iskazivao svjedok je odgovorio da su htjeli očitati vodomjer i nisu mogli do njega, a bilo je smeća onako kako je iskazivao. Postoji dokaz u financijskoj dokumentaciji tuženika o plaćenim troškovima čišćenja smeća. Kada mu je predočen Zapisnik o obračunu razlike cijene od 2. srpnja 2020. (stranica 25 spisa) i kada ga se pita zašto se u posljednjem odlomku u kojem se navode međusobna potraživanja stranaka ne navodi potraživanje s osnove troškova odvoza smeća preko 10.000,00 eura svjedok je naveo da je kupoprodajna cijena nekretnine bila izražena putem kompenzacije u stanu i isplate iznosa od 10.000,00 eura. Iz ovog obračuna cijene se vidi usklađenje s obzirom na veličinu stana koji je veći za 2,04 m2 i koji je po Ugovoru prihvatio u iznosu od 500,00 eura/m2. U tome se ne spominje čišćenje, jer se ovaj obračun samo odnosi na kupoprodajnu cijenu i Ugovor o kupoprodaji. Svjedok je tužitelja o troškovima čišćenja obavijestio odmah, ne može se sada sjetiti kada je to bilo, zna da je to bilo nekih mjesec ili dva mjeseca nakon predočenog Zapisnika o primopredaji, jer je tužitelj njega zvao iz zatvora. Na pitanje zašto nije izvršio prijeboj potraživanja s osnova troškova čišćenja s potraživanjem tužitelja na način kao što je izvršio prijeboj prema obračunu od 2. srpnja 2020. svjedok je naveo da iz razloga što je prema Ugovoru o kupoprodaji trebao prvo njemu predati stan, platiti potraživanja države.

10. Iz iskaza svjedokinje ZV proizlazi da je zaposlena kod tuženika na poslovima knjigovodstva. Poznato joj je da je postojala obveza iz Ugovora da tužitelj oslobodi nekretninu koju je kupio tuženik od osoba i stvari. Dan nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji otišli su ona, EV i ŠV kao punomoćnik tužitelja do nekretnine kako bi očitali plinomjer, vodomjer i brojilo struje. Nisu uopće mogli doći do vodomjera, jer je sve bilo zatrpano smećem, nekim željezom, šutom i dr. Dogovorili su zapisnički konstatirali što točno tužitelj treba očistiti i da ima rok, koliko se sjeća, 15 dana. Zapisnik su potpisali EV i ŠV. Kada joj je predočen Zapisnik od 1. listopada 2018. (stranica 32 spisa) svjedokinja je navela da to nije taj Zapisnik već da je riječ o Zapisniku od 5. srpnja 2018. Tužitelj je dobio rok da očisti smeće od 15 dana, ali to nije očistio. Zna da je smeće očistio tuženik, a to joj je poznato jer je sklopljen Ugovor o povremenom poslu tuženika s ĐVN da se očisti otpad ispred objekta i koliko zna unutar objekta. Ne zna je li netko još angažiran za čišćenje smeća, jer ona nije bila stalno prisutna na gradilištu. Tuženik je platio ĐVN čišćenje, zna da se radilo o iznosu od oko 85.000,00 kuna od čega je 75.000,00 kuna bilo na ime čišćenja i drugih poslova koje mu može naložiti naručitelj poslova, a 10.000,00 kuna je bilo na ime davanje idejnog rješenja za projekt. Zapisnik od 1. listopada 2018. (stranica 32 spisa) je sastavljen nakon što je očišćeno i što se moglo pristupiti do vodomjera. Nju je tada pozvao EV da dođe sa njime i da konstatiraju stanje vodomjera. Prisutan je bio i ŠV. Poznato joj je društvo BETONBAU d.o.o. i misli da su oni radili na čišćenju, ali ne zna što točno. Oni su također izvodili početničke građevinske radove na izgradnji objekta. Tom društvu je plaćeno po računima kako su računi izdavani i sve im je plaćeno. Na nekretnini je postojala kuća, ona je ušla u kuću, ali zbog smrada i vlage se nije dugo zadržavala. Zna da je postojao podrum, ali u njega nije ulazila. Osobne stvari tužitelja je iznio gospodin ŠV iz kuće, misli na garderobu, a ostale stvari je iznio gospodin ĐVN. Taj objekt je srušio tuženik, a koja firma je angažirana ne može se sjetiti. ĐVN za čišćenje je isplaćeno 10.000,00 eura, dok se ne sjeća koliko je isplaćeno društvu BETONBAU d.o.o. za čišćenje.

11. Iz iskaza svjedoka ĐVN proizlazi da je dogovorio sa EV da očisti smeće na nekretnini u [adresa]. Bio je prvo dogovor da budu partneri, ali to na kraju nije tako ispalo. Smeća je bilo puno i to na tavanu kuće, u samoj kući, dograđenom objektu koji je izgledao kao garaža, na krovu tog objekta. On je osobno očistio to smeće. Podruma u kući zapravo nije bilo, podrum nije bio u funkciji i oni su taj podrum zatrpali. Smeća u dvorištu nije bilo. Smeće je odvezao u 10-15 tura sa svojim karavanom u kojeg može stati 2 kubika smeća na reciklažno dvorište. Za ovaj posao nije bio plaćen. Naime, vjerovao je da je partner u tom poslu EV, pa je radio to čišćenje kako bi uštedili na troškovima posla. On je iz kuće izdvojio i sav parket, kompletnu drvenariju te odvojio od betona na jednu hrpu, a kasnije su ljudi iskoristili to za loženje te je poslove čišćenja samo on radio dok društvo BETONBAU d.o.o. nije radilo poslove čišćenja, oni su radili na izgradnji objekta. Tamo je bilo žbunja i stabala. To nije čistio i ne zna tko je to maknuo s time da ne poznaje tužitelja kao ni ŠV. Prvi puta je došao na nekretninu u mjesecu srpnju, ne zna točno koje godine, svakako prije pandemije COVID, tada kada je došao dvorište je bilo očišćeno, a smeće je bilo u kući i objektu. Kada su predočene fotografije (stranica 28-29 spisa) naveo je da je to kuća i objekt o kojima je iskazivao. Kada je došao nije bilo nakupine drvene građe i smeća s lijeve strane i nakupine crijepa i smeća s desne strane što se vidi na fotografijama, jer je to bilo očišćeno te to smeće nije građa koju je iznio iz kuće. Teško mu je reći koliko dugo vremenski je radio poslove čišćenja, čistio je otprilike tjedan dana u poslijepodnevnim satima, zna da je jednom ostao čak do 23,00 sata. Tuženiku nije ispostavio račun za poslove čišćenja te mu tuženik to čišćenje nije platio.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora od ožujka 2018. Kod njega je u zatvor došao EV i oni su dogovorili kupoprodaju njegove nekretnine. On sa TV ništa nije razgovarao u pogledu čišćenja nekretnine. Sve oko ove prodaje sređivao je njegov odvjetnik ŠV, pa je tako s njim dogovorio da on uzme njegove stvari s nekretnine i negdje ih uskladišti. S odvjetnikom nije bilo riječi o čišćenju nekretnine, a za to je saznao nakon što je vidio zapisnik o primopredaji. Zna da je njegov odvjetnik ŠV nešto čistio, ali što točno ne može znati jer je cijelo vrijeme u zatvoru. Njemu je njegov odvjetnik rekao da je posjekao stablo i da je to odvezeno. Ako je ostalo nešto stvari iz kuće, odvoz toga nije mogao toliko koštati. Vezano za sadržaj članka 6. Ugovora o kupoprodaji nekretnine te je li njegova obveza bila osloboditi nekretninu od kuće i garaže tužitelj je naveo da to nije bila njegova obveza te da se podrazumijeva da su kuća i garaža ostale tamo. Vezano za saznanje je li mu njegov odvjetnik rekao što je točno odnio s nekretnine tužitelj je naveo da mu je rekao da je on očistio, a nije precizirao što to znači. Posebno je pitanje gdje je odnio njegove osobne stvari jer je očito te stvari dao odvjetnik na ime čišćenja nekretnine. Tužitelj je naveo da koliko on zna u drvenoj kući i garaži nije ostalo ništa od njegovih stvari. Ne može biti siguran je li u dvorištu ostalo žbunje, slomljeni crijep i zimnica, ali njemu je odvjetnik posebno naplatio čišćenje u iznosu 10.000,00 kuna i rekao da je to čistila neka firma. Nije točno da je dobio stan veće površine za 2,04 m2 nego što je to dogovoreno. Nema specifikaciju troškova čišćenja za koje je iskazao da je koštalo 10.000,00 kuna, odvjetnik mu je samo skinuo s njegovog računa iznos od 11.000,00 kuna za tu namjenu te mu odvjetnik nije rekao kome je platio to čišćenje te nije bio na predmetnoj nekretnini od trenutka sklapanja Ugovora o kupoprodaji, pa sve do danas.

13. Iz iskaza svjedoka BV proizlazi da je sa svojom firmom radio za EV, odnosno za BOIL NEKRETNINE d.o.o., te je radio građevinske radove, a imao je dogovor sa gospodinom EV u vezi izgradnje objekta, odnosno stanova. Kada je stigao na gradilište, trebao je stići materijal, ali toga nije bilo. Zvao je gospodina EV da nema dasaka i da ne mogu krenuti sa radovima, on je rekao da sačekaju kada je došao rekao je da oslobode gradilište. Naveo je da prije toga gradilište nije bilo pristupačno na način da je na gradilištu bilo trave i drveća zbog čega nisu mogli istovariti materijal. Jedan dio toga gradilišta su počistili, tu su bile dvije kuće jedna sa strane, a u gradilištu je bila jedna stara drvena kuća i to su počistili ovo naprijed prema cesti da mogu istovariti materijal. Oni su to čistili motorkama na način da su porezali drveće i pokosili travu. Naveo je da je to bio prednji dio samo prema cesti, a iza nisu čistili jer im je gospodin EV rekao da to ostave na par dana. Naveo je da su bili kooperanti firme EV. Izgradili su temelje, a EV je čistio taj zadnji dio, tamo je bilo svašta, vadio je armaturu, a oni su izgradili temelje, odnosno izvodili su građevinske radove radi izgradnje temelja. On je sam izgradio dio kuće, odnosno temelje te kako mu se pružila prilika da ode u Njemačku on se dogovorio sa EV te je otišao i ne zna što je bilo nakon toga. Nakon što su svjedoku predočene fotografije koje se nalaze na listu 29 spisa uz odgovor na tužbu svjedok je naveo da je riječ o toj nekretnini te na upit je li takvo stanje bilo kada je došao na nekretninu, navodi da je bilo još i gore, te da su počistili prednji dio prema cesti, a to što se tiče šikare je ostalo. Svjedok je naveo da je naprijed bilo cigla i drveća, te da su to počistili, zarasli su i korijeni drveća da mogu staviti mreže i daske. Vezano za ulazak u objekte svjedok je naveo da je bio jednom ili dva puta, na početku je bio, a nekada bi došao s dečkima, organizirali su posao te su oni ostali raditi, a on je otišao. Dolazio bi povremeno te se ne može sjetiti točno zbog proteka vremena. Svjedok je nadalje vezano za upit je li na tom gradilištu ugovorio samo izvršenje građevinskih radova ili nešto drugo, naveo da je sa TV ugovorio i izvršenje građevinskih radova i drugo, a pod time misli i na čišćenje te mu je on plaćao režijske sate, a to znači da se radilo izvan ugovora. Ako su dečki bili na baušteli te je gospodin EV tražio da izvrše neke dodatne poslove onda su se to pisali kao režijski sati kako bi se to moglo naplatiti. Vezano za poslove čišćenja svjedok je naveo da se to odnosilo na čišćenje najprije prednjeg dijela, na način da su rezali grane, odvozili ciglu, plastiku, kante i sav otpad, nakon toga su iz kuće se iznosilo neko željezo, a naveo da to nisu činili samo njegovi radnici i on već su to radili i radnici od EV. Vezano za otpad odnosno o kakvom se otpadu radilo te gdje su ga odvozili, svjedok je naveo da je bila riječ o ciglama, željezu, drveća te da su to odvajali na način da se sortiralo željezo, na način da se to odvajalo u kontejner kao i drvo. Naveo je da su njegovi radnici i on imali samo ruke i rad, a da je on plaćao prijevoz i materijal i taj odvoz željeza, drveća i cigle. Naveo je da je tu bilo svačega obzirom da tu nitko nije dugo živio. Vezano za to je li firma svjedoka ispostavila troškovnike gdje se nalazi specifikacija tih radova, svjedok je naveo da mu je EV platio za građevinske radove, a u odnosu na čišćenje naveo je da mu je povećao kvadrate koje nije napravio, a pri tome misli na kvadrate temelja kuće, zidanja zidova koje je trebao napraviti. Vezano za procjenu troškova čišćenja svjedok je naveo da je uračunao dnevnice ljudi i mirovinsko i zdravstveno te da npr. jedan čovjek je radio 9 sati čišćenja, oni su to stavili u kvadrat zidanja, ako je kvadrat zidanja 20,00 EUR, oni su to stavili kao 180,00 EUR na 9 sati odnosno pretvorili su sate u kvadrate. Nije bilo posebnog cjenika, već je to ukalkulirano u izvođenje radova.

14. Iz iskaza svjedoka LV proizlazi da je prije radio za firmu EV, radio je na baušteli, odnosno građevinske radove. Čistili su gradilište, bilo je svega zaraslo da bi mogli dovesti materijal. Naveo je da je na gradilištu bilo niskog raslinja, šute, većih drva, te su to rezali, madraca, starih prozora, te su to odvozili u lokalni kontejner. Oni su sve redom čistili i nosili u kontejner, najviše smeća je bilo iza drvene kuće. To je bila montažna drvena kuća. Bilo je školjka, slomljenih pločica, žica, te je ta drvena kuća bila sva zarasla. Naveo je da je u drvenoj kući bilo smeća te je u podrumu iste bilo vode. Ne zna kako je ta usluga čišćenja naplaćena te vezano za vrstu otpada je li to bila šuta ili nešto drugo, svjedok je naveo da su imali kontejner za građevinske radove te su isti odvozili ovo što su čistili te je to bila svakakva vrsta otpada. Vezano za objekte na gradilištu svjedok je naveo da nije bilo ničeg osim montažne drvene kuće te je u drvenoj kući bio frižider, škrinja, ormar, krevet te to nisu iznosili van.

15. Iz iskaza svjedoka ŠV proizlazi da je 2018. bio branitelj tužitelja te je on u tom razdoblju odlučio prodati svoju nekretninu u Ljubijskoj 45. Zna da mu je pričao da su tužitelj i direktor tuženika EV susjedi, da se znaju određeno vrijeme te da je direktor tuženika u više navrata iskazivao želju za kupnjom nekretnine tužitelja. Zbog proteka vremena ne sjeća se točno svih detalja. Tužitelj i direktor tuženika stupili su u kontakt prvenstveno preko njega, a kasnije su imali izravnu komunikaciju u vezi predmetne nekretnine. Tužitelj mu je dao nalog da sastavi ugovor o kupoprodaju koji je sastavio te je navedeni ugovor u nekoliko navrata bio modificiran sukladno dogovoru tužitelja i direktora tuženika. Koliko se sjeća zadnja verzija ugovora koji su sklopili direktor tuženika i tužitelj sadržavala je dvije opcije. Prva da tužitelj odabere jedan od 6 stanova koji su bili predviđeni za izgradnju, da dobije stan i 10.000,00 eura ili da ga se jednokratno isplati u iznosu od 92.000,00-93.000,00 eura s obzirom na to da je kvadratni metar stana tada manje vrijedio nego što vrijedi danas. Tužitelj je odabrao opciju da dobije stan s time da pojašnjava da je tužitelj prema ugovoru o prodaji prodao nekretninu koja se sastoji od polu drvene kuće u raspadajućem stanu i terena, dvorišta. To dvorište, odnosno vrt bilo je obraslo te mu je tužitelj dao nalog da u skladu sa dogovorom sa direktorom tuženika da se to raskrči. On je u ime tužitelja stavio oglas na Njuškalo, a zbog proteka vremena ne sjeća se točno gdje u kojem je navedeno da se traži osoba, odnosno firma koja bi raskrčila obraslo raslinje. Sjeća se da su se na navedeni oglas javili ljudi koji su tražili za obavljanje posla, čak i dupli iznos u odnosu na onaj koji je bio predviđen za raskrčivanje zelenila. On je preko jedne poznate osobe iz kvarta došao do osobe koja mu je rekla da će raskrčiti nekretninu ispod cijene. To je bio gospodin ČV koji je obavio navedeni posao obzirom da je isti imao kamion te je došao i raskrčio teren sukladno dogovoru. Nakon raskrčivanja tuženik je krenuo sa potrebnim gradnjama radi izgradnje. Vrijednost tih radova je bila 10.000,00-14.000,00 kuna, ali se zbog proteka vremena ne sjeća točno. Vezano za okolnost da li se nakon raskrčivanja vidio s gospodinom EV, naveo je da je bio u kontaktu sa tužiteljem i direktorom tuženika te da tuženik nije imao primjedbe u odnosu na obavljanje poslova raskrčivanja. Vezano za sklapanje primopredajnog zapisnika svjedok je naveo da je isti sklopljen te zna da je na početku kod uličnih vrata bio šaht, vodomjer, a u kući je bilo plinsko brojilo i strujno, tako da se evidentiralo stanje brojila. Koliko zna tužitelju nije isplaćen iznos od 10.000,00 eura. Nakon što su svjedoku predočene fotografije kuće tužitelja na listu 28 -29 spisa svjedok je naveo da je to ta nekretnina. Vezano za saznanje svjedoka je li na fotografijama u spisu stanje prije ili nakon čišćenja predmetne nekretnine, svjedok je naveo da koliko se sjeća je to bilo prije čišćenja, jer nakon čišćenja nije bilo ničega što se nalazi na fotografijama osim samog objekta, s time da je to bilo puno gore nego što je to na tim fotografijama. Svjedok je pojasnio da je to bilo nakon njegovog kontakta sa gospodinom Đ koji je napravio određeni dio posla, međutim nakon određenog vremena je nestao i nije posao obavio do kraja zbog čega je angažirao gospodina ČV. Vezano za saznanje je li u objektu bilo stvari i je li tužitelj bio u obvezi prema Ugovoru isprazniti stvari i ukloniti objekt, svjedok je naveo da nije kao i da je teško dočarati kako je to izgledalo jer je objekt bio u raspadajućem stanju i truo. Njega je tužitelj zamolio da mu iz objekta spasi određenu dokumentaciju, primarno hard diskove što je učinio, a ostalo je bilo za baciti s time da je sve to bilo u raspadajućem stanju. Vezano za saznanje tko je ispraznio objekt, svjedok je naveo da pretpostavlja da je to tuženik jer je imao minimalno doticaja koliko je imao sukladno nalogu stranke. Vezano za primopredaju odnosno je li ista obavljena odjednom ili više puta svjedok je naveo da koliko se sjeća bio je samo jedan primopredajni zapisnik te se to odnosilo na cijelu nekretninu. Vezano za saznanje je li obavijestio tužitelja o procesu čišćenja, tko je to napravio i za koju cijenu, svjedok je naveo da ga je on obavijestio te da ne bi preuzeto od strane tuženika da tužitelj nije ispoštovao svoje obveze.

16. Analizirajući iskaze svjedoka i tužitelja i dovodeći ih u međusobnu svezu ovaj sud ocjenjuje da je tužitelj ispunio svoju obvezu sukladno Ugovoru o kupoprodaji i predao nekretninu oslobođenu od osoba i stvari prema članku 6.4. predmetnog Ugovora. Tuženik tijekom postupka nije dostavio nikakvu dokumentaciju koja bi potvrdila navode da je umjesto tužitelja ispunio obvezu predaje nekretnine oslobođene od osoba i stvari iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 4. srpnja 2018. Naime, potvrda o plaćanju novčanog iznosa od 5.000,00 eura (list 55 spisa) ĐVN ne dokazuje da je tuženik doista istom platio troškove čišćenja tužiteljeve nekretnine kako to tvrdi u svom iskazu prokurist tuženika EV, niti se može zaključiti da je riječ o plaćanju obveze povezane sa predmetnom nekretninom.

17.1. Prokurist tuženika EV u svom iskazu navodi da je sa tužiteljem dogovorio da oslobodi nekretninu od osoba i stvari te je tražio od tužitelja da ju očisti od zaraslih stabala, žbunja, smeća, da dvorište bude čisto te da očisti kuću od svojih osobnih stvari i ostalog smeća kao i da je na nekretnini bila stara drvena kuća i garaža koje su spojene i za koje je tražio da ih makne, ali tužitelj to nije učinio jer je to za njega bilo skupo i nije imao koga da mu to makne, zbog čega su se dogovorili da nekretninu samo očisti i isprazni zbog čega da je tuženik to učinio umjesto njega i platio iznos od preko 10.000,00 eura bageristima, FV i društvu Betonbau d.o.o., iz iskaza svjedokinje ZV, šefice računovodstva tuženika, proizlazi da je iznos od 10.000,00 eura plaćen samo ĐVN, a ne sjeća se iznosa koji je plaćen društvu Betonbau d.o.o., dok je svjedok ĐVN iskazao da za poslove čišćenja nije bio plaćen, kao i da je poslove čišćenja radio samo on, dok je društvo Betonbau d.o.o. radilo na poslovima izgradnje objekta, ne i čišćenja.

17.2. Iako sjećanje zbog proteka vremena blijedi iskazi svjedoka EV, prokuriste tuženika i ZV, šefice računovodstva tuženika su proturječni i nedosljedni o odlučnim činjenicama koje se tiču samog predmeta spora. Naime, iz iskaza prokurista tuženika proizlazi da je sa tužiteljem dogovorio pražnjenje i čišćenje nekretnine kao i da je takav dogovor ušao u Ugovor s time da je odvjetnik ŠV odnio neke stvari tužitelja i deponirao ih u garažu, dakle, da je tužitelj putem svojeg punomoćnika poduzeo radnju u svrhu predaje nekretnine oslobođene od osoba i stvari sukladno članku 6.4. Ugovora od 04. srpnja 2018. Naime, i sam tuženik potvrđuje u svom iskazu da je obveza tužitelja bila da nekretninu očisti i isprazni jer su se tako dogovorili. Dakle, obveza tužitelja nije bila da makne drvenu kuću i garažu sa zemljišta. Stoga nije jasan navod prokurista tuženika da je sastavljen zapisnik o primopredaji u kojem je utvrđeno da nekretnina nije očišćena zbog čega je tužitelju dan dodatni rok, a u kojem on nije očistio nekretninu. Tim više što je prokurist tuženika naveo da postoji i dokaz u financijskoj dokumentaciji tuženika o plaćenim troškovima čišćenja smeća koje, međutim, tuženik tijekom postupka nije predočio sudu, niti je, ukoliko je doista platio troškove čišćenja nekretnine tužitelja izvršio prijeboj svojeg potraživanja s potraživanjem tužitelja kao što je to učinio prema obračunu od 2. srpnja 2020. Nadalje, valja navesti i da je na zapisniku o predaji šahta sa vodomjerom od 1. listopada 2018. navedeno da je smeće u međuvremenu očišćeno što obje strane konstatiraju zapisnikom, dok u istom nije navedeno da ga je tuženik očistio. Stoga sudu nije uvjerljiv iskaz prokurista tuženika u kojem navodi da nije izvršio prijeboj svojeg potraživanja sa naslova troškova čišćenja smeća, a izvršio je prijeboj potraživanja s naslova veće kvadrature stana, a riječ je troškovima čišćenja smeća za koje tuženik navodi da je podmirio u iznosu od 10.000,00 eura.

17.3. U odnosu na iskaz tužitelja sud ocjenjuje da je isti iskazivao sukladno saznanjima koje je dobivao od svog punomoćnika odvjetnika ŠV obzirom na to da je u sporno vrijeme bio na izdržavanju kazne zatvora te je i sam potvrdio da njegova obveza nije bila osloboditi nekretninu od drvene kuće i garaže te da se podrazumijeva da su iste ostale tamo, a to je u skladu sa iskazom prokurista tuženika koji je iskazao da je dogovor s tužiteljem bio da samo nekretninu očisti i isprazni, a ne i da ukloni drvenu kuću i garažu.

17.4. Iz iskaza svjedoka BV proizlazi da je radio za tvrtku tuženika za kojeg je obavljao građevinske poslove i poslove čišćenja s time da je tuženik plaćao režijske sate, a to se radilo izvan ugovora, s time da je svjedok pojasnio da se radilo o čišćenju prednjeg dijela nekretnine, odvoza cigle, plastike, otpada, rezanja grana te je firma tuženika platila za građevinske radove, a u odnosu na čišćenje svjedok je naveo da su mu povećani kvadrati koje nije napravio pri čemu nije bilo posebnog cjenika, dok iz iskaza svjedoka LV proizlazi da je obavljao poslove čišćenja i građevinske radove za firmu tuženika, ali mu nije poznato kako je ta usluga naplaćena. Sud iz njihovih iskaza zaključuje da su obavljali određene poslove za tuženika vezano uz navedenu nekretninu kako građenja tako i čišćenja gradilišta u svrhu izgradnje stanova, međutim, sve su to radovi koji su se izvodili radi dovođenja nekretnine tužitelja u stanje potrebno za početak gradnje stanova odnosno sud iz navedenih iskaza zaključuje da ti radovi nisu povezani sa obvezom tužitelja iz članka 6. 4. Ugovora o kupoprodaji.

17.5. Da je tome tako potvrđuje i iskaz svjedoka ŠV, branitelja tužitelja, preko kojeg su tužitelj i tuženik stupili u kontakt i posredstvom kojeg su sklopili predmetni Ugovor o kupoprodaji od 04. srpnja 2018., a koji je iskazao da je tužitelj prodao nekretninu koja se sastojala od polu drvene kuće u raspadajućem stanju i terena, dvorišta koje je bilo obraslo i koje je po nalogu tužitelja u skladu sa dogovorom sa tuženikom raskrčeno, a nakon što je isto raskrčeno krenulo se u gradnju. Dakle, tužitelj nije bio u obvezi prema Ugovoru isprazniti i ukloniti objekt (polu raspadnutu drvenu kuću sa garažom i stvari povezanih sa istima), a da je tome tako potvrđuje i sam prokurist tuženika, da je obveza tužitelja bila da nekretninu očisti i isprazni, što je on učinio putem svog punomoćnika, na način da je raskrčeno obraslo raslinje te je po svom punomoćniku preuzeo određenu dokumentaciju, dakle, obveza tužitelja nije bila pražnjenje i uklanjanje objekta na nekretnini te s tim u vezi uklanjanje stvari u objektu.

18. Odredbom članka 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23-dalje ZOO) propisano je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele dok je odredbom čl. 196. ZOO -a propisano da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onog trenutka kada su se ispunile pretpostavke za to. Prijeboj je način prestanka obveze obračunavanja tražbine sa protutražbinom.

19. Obzirom na to da je prema ocjeni ovog suda tužitelj ispunio svoju obvezu prema tuženiku i predao nekretninu oslobođenu od osoba i stvari prema članku 6.4. Ugovora od 4. srpnja 2018., to nisu ispunjene pretpostavke za prijeboj koji je istaknuo tuženik jer tuženik tijekom postupka nije dokazao postojanje svoje protu tražbine prema tužitelju koja bi se prebila sa tražbinom tužitelja prema tuženiku.

20. Tuženikova obveza isplate kupoprodajne cijene prema Ugovoru od 4. srpnja 2018. (članak 2.2.) bila je isplata iznosa od 10.000,00 eura, dio cijene od 82.500,00 eura se kompenzira u naturalnom obliku u obliku stana od 55,00m2 neto uz spremište do cca 2,5 m2 neto i pripadajuće parkirano mjesto te ukoliko je kvadratura budućeg stana bude manje od 55,00 m2 neto razliku kvadrature se obvezuje kupac platiti prodavatelju od 500,00 eura/m2. Kako je površina izgrađenog stana iznosila 57,04 m2, dakle, za 2,04 m2 veća od površine koju se obvezao tuženik predati tužitelju to je među strankama postignut sporazum kako će se razlika površine obračunati po vrijednosti od 500,00 eura/m2 i odbiti od novčanog dijela kupoprodajne cijene što je i učinjeno obračunom razlike o kupoprodajnoj cijeni od 02.07.2020. prema kojem je prodavatelj isporučio kupcu više 2,04 m2 stana te se za obračunati iznos od 1.020,00 eura umanjuje obveza isplate kupcu koju je imao prodavatelj prema kupcu u iznosu od 10.000,00 eura, tako da se prodavatelj obvezuje isplatiti kupcu iznos od 8.980,00 eura (list 25-27 spisa).

21. Stoga tužitelj prema naprijed navedenom osnovano od tuženika potražuje isplatu razlike kupoprodajne cijene prema članku 2.2. Ugovora od 04. srpnja 2018. u iznosu od 8.980,00 eura.

22. Tuženikova obveza na isplatu dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 8.980,00 eura dospijeva prema članku 2.2.Ugovora od 04. srpnja 2018. kada svi susjedi predmetne nekretnine daju izjavu da su suglasni da kupac može na nekretnini koja je predmet ugovora graditi namjeravani stambeni objekt prema projektu te se na temelju te suglasnosti susjeda kao i ostale prateće dokumentacije ishoduje pravomoćna građevinska dozvola.

23. Iz dopisa Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Grada Zagreba od 20. lipnja 2024. proizlazi da je građevinska dozvola klasa: UP/I-361-03/19-001/477, urbroj: 251-13- 22-6/010-19-9 od 24.5.2019. kojom je investitoru Boil nekretnine d.o.o. Zagreb, Lovre Juranića 5 dozvoljeno građenje poluugrađene stambene zgrade, 2 skupine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) [adresa], sa šest stambeni jedinica postala pravomoćna 20. lipnja 2019.

24. Stoga tužitelju na dosuđeni iznos razlike kupoprodajne cijene od 8.980,00 eura pripadaju zakonske zatezne kamate tekuće od pravomoćnosti građevinske dozvole od 20. lipnja 2019. sukladno članku 2.2. Ugovora od 4. srpnja 2018. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO -a.

25 . Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za: sastav tužbe (Tbr. 7/1.-100 bodova), sastav podneska od 06.03.2023. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 20.11.2023. (Tbr. 9/1.-100 bodova), zastupanja na ročištu 14.3.2024. (Tbr. 9/1.-100 bodova), sastav podneska od 09.04.2024. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 23.05.2024. (Tbr. 9/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 16.04.2025. (Tbr. 9/1.-100 bodova), zastupanja na ročištu 08.07.2025. (Tbr. 9/1.-100 bodova) i zastupanja na ročištu 30.01.2026. (Tbr. 9/1.-100 bodova), što iznosi 900 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura, 1.800 eura i uvećano za 25% PDV-a od 450,00 eura, trošak iznosi 2.250,00 eura. Također mu je priznat trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 73,00 eura, pa ukupno dosuđen trošak iznosi 2.323,00 eura. Na dosuđeni trošak tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate sukladno članku 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20, 114/22 i 06/24), a u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište od 05. lipnja 2023. obzirom na to da nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za održavanje istog zbog štrajka kojeg je organizirao Sindikat državnih službenika i namještenika Republike Hrvatske u tijelima sudbene vlasti i državnom odvjetništvu, a u kojem su sudjelovali službeni i namještenici Općinskog građanskog suda u Zagrebu (list 33 spisa) te je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u tom dijelu odbijen kao neosnovan.

26. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen, jer je tužitelj u cijelosti uspio u parnici.

U Zagrebu 16. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po pun.