Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-476/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, u pravnoj stvari tužitelja LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], nositelja Obiteljskog [obrt] ABC, [adresa], zastupan po punomoćniku Jadranki Babić-Milberg, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, [adresa], zastupana po punomoćniku Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate osigurnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Otoku poslovni broj Pn-25/2023-8 od 3. ožujka 2025., 16. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja LO, nositelja [obrt] i ukida rješenje Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Otoku poslovni broj Pn-25/2023-8 od 3. ožujka 2025. u točkama II. i III. izreke i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

''I. Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika o stvarnoj nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku.

II. Ovaj sud proglašava se mjesno nenadležnim.

III. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja, predmet će se ustupiti nadležnom

Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.''

2. Navedeno rješenje žalbom pobija tužitelj u točkama II. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Sud je odlučio da nije nadležan temeljem čl. 47. st. 1. i 48. st.1. Zakona o parničnom postupku odnosno da je opće mjesno nadležan sud prema sjedištu tuženika kao pravne osobe. Ovo je postupak iz ugovora o osiguranju koji je zaključen temeljem uvjeta osiguranja, a u kojima je ugovorena nadležnost suda stvarno i mjesno nadležnog za tuženika kao osiguravatelja tužitelja. Ugovorena je tzv. prorogacijska klauzula o kojoj se nije prethodno pregovaralo niti je na navedenu odredbu osiguranik mogao utjecati jer je unaprijed pripremljena na uvjetima tuženika i s pravilom „uzmi ili ostavi”. Tužitelj je poljoprivrednik koji nema radno vrijeme, radi po cijele dane, a udaljen je od Zagreba 200 km i svaki odlazak je za njega financijski gubitak. S obzirom da udaljenost tužiteljevog boravišta od sjedišta tuženika objektivno ima učinak odvraćanja od vođenja spora. Tuženik kao financijski "jača" strana ima adekvatnu mogućnost angažiranja punomoćnika za zastupanje i u mjestu gdje je tužitelj pokrenuo spor, što znači da sporna odredba uzrokuje znatnu procesnopravnu neravnotežu stranaka. Ugovor je pregovaran, dogovoren i potpisan u uredu tuženika u Otoku. Šteta iz ugovora o osiguranju je nastala na području Općinskog suda u Vinkovcima. Ugovor se smatra potrošačkim ugovorom, a tužitelj ima status potrošača jer tužitelj kao vlasnik OPG-a nije trgovac i nije obrtnik, pa pravilno sud zaključuje da je stvarno nadležan općinski sud. Ukazuje se da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. ako su ispunjene temeljne pretpostavke da nije bila posebno pregovarana te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Predlaže se ukinuti rješenje i isto preinačiti i vratiti predmet na postupanje pred Općinski sud u Vinkovcima kao stvarno i mjesno nadležnim sud , sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih navoda, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u vezi čl. 381. ZPP- a, ovaj drugostupanjski sud je našao da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno upire tužitelj jer pobijano rješenje nema jasnih razloga o odlučnim činjenicama.

5. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud između ostalog navodi:

- da je tužitelj podnio tužbu radi isplate osigurnine

- da je policom osiguranja usjeva i nasada br. 469210007365 sklopljenom 28. travnja 2022. osigurao kod tuženika svoje poljoprivredne kulture od nabrojenih osnovnih rizika i od dopunskog rizika suše

- da je nastupio štetni događaj

- da traži obvezati tuženika da tužitelju isplati vezano za nastupanje rizika osiguranja iznos od 21.106,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2022. do isplate

- da je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti suda

- da prema čl. 47. st. 1. Zakona o parničnom postupku za suđenje je opće mjesno nadležan sud na području na kojem tuženik ima prebivalište, a prema čl. 48. st . 1. za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba opće mjesno nadležan je sud na čijem području se nalazi njihovo registrirano sjedište

- da nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda, pa je za suđenje u ovom predmetu nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženika

- da je uvidom u sudski registar za tuženika utvrđeno da tuženik ima registrirano sjedište u [adresa]

- da je uvidom u čl. 46. st. 3. Uvjeta za osiguranje usjeva, plodova nasada te ostalih proizvoda zemlje, utvrđeno da je istim propisano da se u slučaju da se ne uspije postići mirno rješenje spora, za sudske sporove je stvarno nadležan sud sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku, ukoliko ugovorne strane prilikom sklapanja ugovora o osiguranju sporazumno ne ugovore nadležnost određenog drugog suda.

6. Temeljem čl. 20. ZPP-a sud se može, u povodu prigovora tuženika, proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari. Sud se može proglasiti, po službenoj dužnosti, mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekoga drugog suda najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari. Temeljem čl. 21. st. 1. ZPP-a nakon pravomoćnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim (čl. 17. i 20. ZPP-a) sud će ustupiti predmet nadležnom sudu ili jednom od više izberivo nadležnih sudova. Temeljem čl. 46. ZPP-a ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika. U slučajevima predviđenim u ovom Zakonu za suđenje je osim suda općemjesne nadležnosti nadležan i drugi određeni sud. Temeljem čl. 47. st. 1. ZPP-a za suđenje je općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište. Temeljem čl. 48. st. 1. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište.

7. Tužitelj može izabrati nadležnost suda, pa je u pravu žalitelj kada navodi da se pobijano rješenje za sada ne može ispitati. Osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan može biti i neki drugi sud, ali o tome sud ne daje nikakve razloge, pa se rješenje u pobijanom dijelu ne može ispitati. Tužitelj je trebao dokazati da se radi o potrošačkom ugovoru, da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru, kojom je ugovorena isključiva mjesna nadležnost suda u mjestu glavnog poslovanja prodavatelja ili pružatelja usluga, treba smatrati nepoštenom odredbom ugovora ako su ispunjene pretpostavke: da nije bila posebno pregovarana te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Zbog navedenog nije moguće za sada provjeriti žalbene navode da je ugovorena tzv. prorogacijska klauzula, o kojoj se nije prethodno pregovaralo niti je na navedenu odredbu osiguranik mogao utjecati jer je unaprijed pripremljena na uvjetima tuženika i s pravilom „uzmi ili ostavi”, pa da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993.

8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će utvrditi sve relevantne činjenice, dati jasne razloge o istima, nakon čega će biti u mogućnosti donijeti novu i zakonitu odluka o prigovoru mjesne nenadležnosti tuženika.

9. Zbog svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti prvostupanjsko rješenje u točkama II. i III. izreke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

10. U nepobijanom dijelu (točka I. izreke) odluka prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena.

11. S obzirom da je ukinuto rješenje i predmet vraćen na ponovno rješavanje, ostavljeno je da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Velikoj Gorici 16. ožujka 2026.

Sudac

Vitomir Boić