Poslovni broj Gž-205/2026-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženika 1. DT, [adresa], 2. ZT, [adresa], 3. BET pok. ŽT, 4. GT, 5. UT pok. PT, 6. TT pok. PT, 7. NT ud. pok. B, 8. ST, BTG, 9. CT, BTG, 10. VT, BTG, 11. JT pok. ŽT, 12. ST pok. D, 13. LT pok. D, 14. ŽT, Z, 15. ČT, Z, 16. ŽT pok. DTG, 17. UT, iz [adresa], Ob. Kr. [adresa], 18. RT, [adresa] i 19. ĆT, [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P- 256/2026-3 od 17. veljače 2026., 16. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice BT i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-256/2026-3 od 17. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužiteljice u toj pravnoj stvari.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a prvenstveno zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Sud je pogrešno primijenio čl. 83. ZPP-a smatrajući da se radi o neotklonjivom nedostatku stranačke sposobnosti, bez da je prethodno omogućio tužiteljici otklanjanje eventualnog nedostatka. Sud je ex officio zaključio da su pojedini tuženici preminuli, oslanjajući se na “općepoznatu činjenicu” životne dobi, bez provođenja ikakvog dokaznog postupka niti pribavljanja podataka iz matice umrlih. Tužiteljici nije dana procesna mogućnost da nedostatak otkloni, a i da su tuženici rođeni prije 131 godinu , tužiteljica nije detektiv pa da može pribaviti imena svih nasljednika tuženika. Tužiteljica je pokrenula postupak pouzdajući se u podatke iz zemljišne knjige, dok s druge strane sud raspolaže programima pomoću kojih ima uvid u podatke osoba, pa je mogao poduzeti i druge korake osim odbačaja tužbenog zahtjeva. Navedenim je povrijeđeno pravo na pristup sudu iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava. Sud pogrešno tumači institut nužnog i jedinstvenog suparničarstva. U parnicama radi utvrđenja prava vlasništva suvlasnici jesu jedinstveni suparničari, ali njihova smrt ne čini spor nemogućim, nasljednici stupaju na njihovo mjesto po samom zakonu. Ako je suvlasnik preminuo, pravo prelazi na njegove nasljednike. Sud je umjesto odbačaja, trebao omogućiti označavanje nasljednika ili imenovati privremenog zastupnika. Odbačaj predstavlja krajnju, najstrožu procesnu sankciju, koja se primjenjuje samo kada nedostatak nije moguće otkloniti. U konkretnom slučaju nedostatak je itekako otklonjiv. Zaključivanje o smrti samo temeljem godine upisa i procjene starosti predstavlja pretpostavku, a ne utvrđenu činjenicu. Odbačaj tužbe u situaciji gdje postoji stvarni zemljišnoknjižni spor i tužiteljica traži zaštitu vlasništva, predstavlja nesrazmjernu procesnu sankciju. Sud je bio dužan primijeniti blažu mjeru poziv na ispravak ili dopunu tužbe. Predlaže se da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje te predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) a u vezi s čl. 381. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da u istom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a niti je istim povrijeđeno pravo na pristup sudu iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, jer se odluka prvostupanjskog suda odnosi na pravno pitanje u pogledu kojeg pobijano rješenje ne odstupa od ustaljene prakse.

5. Sud prvog stupnja svoju odluku, između ostalog obrazlaže:

- da je tužiteljica podnijela tužbu protiv 1. tuženika DT pok. ŽT i dr., radi utvrđenja prava vlasništva na točno određenom realnom dijelu nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji je na skici lica mjesta 22. siječnja 2025. označen točkama A-B-C-D-A koju je izradila ĐT, mag.ing.geod.et.geoinf

- da je sud po službenoj dužnosti izvršio uvid u arhivski izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 8-18), iz kojeg je utvrđeno da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao sedmo zemljišnoknjižno biće

- da se na temelju zapisnika broj 109/1 uknjižuje pravo vlasništva između ostalog i 7. zemljišnoknjižnog bića u korist PT pok. DTG iz [adresa] za 5/20 dijela i dr. - da se pod rednim brojem 7. na temelju dosudnice 5. kolovoza 1913. pravo vlasništva PT pok. DTG uknjižuje u korist ovdje 4. tuženika KT, ad.5. OT pok. PT, ad.6. DT FT, pok. PT, ad.7. Vezijak NT ud. pok. B, bez naznake da se radi o malodobnim osobama te za tuženike ad.8. BTG, ad.9. DTG, ad. 10. DT VT, Josin, s naznakom malodobnosti

- da upis navedenih tuženika egzistira još od 1913., na temelju dosudnice od 5. kolovoza 1913.

- da pod pretpostavkom da su tuženici ad. 4. FT, ad. 5. OT, ad. 6. FT i ad. 7. Vezijak NT u vrijeme naprijed citirane dosudnice i upisa u zemljišne knjige bili punoljetni (odnosno imali barem 18 godina), sud utvrđuje da su navedeni tuženici, rođeni 1895. ili ranije, dakle u vrijeme podnošenja tužbe bi imali najmanje 131 godinu

- da je općepoznato da u Republici Hrvatskoj ne postoji osoba tako visoke životne starosti

- da sud zaključuje da tuženici ad. 4. KT pok PT, ad. 5. Bakija OT pok. PT, ad. 6. Bakija FT, pok. PT i ad. 7. Vezijak NT ud. pok. B u vrijeme podnošenja tužbe (10. veljače 2026.) nisu bili živi

- da prema čl. 221. st. 4. Zakona o parničnom postupku ne treba dokazivati činjenice koje su općepoznate

- da smrt fizičke osobe prije podnošenja tužbe predstavlja zapreku za vođenje parničnog postupka jer se radi o neotklonjivom nedostatku u smislu odredbe čl . 83. ZPP-a

- da je na zajedničkom sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 27. studenog 2019. prihvaćen zaključak (broj 10) po kojemu gubitak stranačke sposobnosti zbog smrti tužitelja ili tuženika ukoliko su tužitelj ili tuženik fizičke osobe prije podnošenja tužbe, je neotklonjiv nedostatak u smislu odredbe članka 83. ZPP-a

- da tuženici ad. 4. KT pok PT, ad. 5. Bakija OT pok. PT, ad. 6. Bakija FT, pok. PT, ad. 7. Vezijak NT ud.pok. B koji su umrli prije podnošenja tužbe, u ovoj pravnoj stvari, su trenutkom smrti izgubili stranačku sposobnost, a što je neotklonjiv nedostatak i razlog za odbačaj tužbe u odnosu na navedene tuženike

- da tužiteljica tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva na točno određenom realnom dijelu nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojoj pravnoj situaciji se postupak na strani tuženika može dovršiti samo na jednak način u odnosu na sve tuženike (suvlasnike) odnosno isti su nužni suparničari, a time i jedinstveni

- da u konkretnoj situaciji, kada tužbom nisu obuhvaćeni svi suvlasnici (koji su ujedno jedinstveni i nužni suparničari) jer tuženici ad. 4. KT pok PT, ad. 5. Bakija OT pok. PT, ad. 6. Bakija FT, pok. PT, ad. 7. Vezijak NT ud. pok. B nemaju parničnu sposobnost, a u tužbi nisu naznačeni njihovi pravni slijednici, sud je odbacio tužbu tužitelja.

6. Temeljem čl. 186. st. 1. ZPP-a tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (čl. 106.) glede stranaka. Nije osnovan žalbeni navod da sud raspolaže programima pomoću kojih ima uvid u podatke osoba, pa da je mogao poduzeti i druge korake osim odbačaja tužbenog zahtjeva. Suprotno tome, tužiteljica mora u tužbi naznačiti osobe protiv kojih se može voditi postupak. Također nije osnovan žalbeni navod da smrt u tužbi naznačenih tuženih, ne čini spor nemogućim jer nasljednici stupaju na njihovo mjesto po samom zakonu. Temeljem čl. 82. ZPP-a u tijeku cijelog postupka sud će po službenoj dužnosti paziti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njezin zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebno ovlaštenje kad je ono potrebno.

7. Temeljno je pitanje iz žalbe je li sud ovlašten u postupku, tijekom kojeg je utvrđeno da je tužbom obuhvaćena u tom trenutku već preminula osoba na strani tuženika, takvu tužbu odmah odbaciti po službenoj dužnosti, odnosno radi li se o neotklonjivom nedostatku u smislu odredbe čl. 83. st. 5. Zakona o parničnom postupku ili je sud bio dužan pozvati tužiteljicu na otklanjanje takvog nedostatka u određenom roku.

8. Prema ocjeni ovog suda riječ je o pravnom pitanju u pogledu kojeg pobijano rješenje ne odstupa od ustaljene prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske i zauzetom pravnom shvaćanju koje je izraženo na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. srpnja 2021. broj Su-IV-16/2021-14, a koje glasi: „Ako je tužba podnesena protiv umrle fizičke osobe ili pravne osobe koja je prestala postojati riječ je o neotklonjivom nedostatku iz čl. 83. st. 5. ZPP zbog kojeg tužbu treba odbaciti (i ukinuti provedene radnje u postupku)“.

9. Polazeći od utvrđenja da upis tuženika egzistira od 1913., te pod pretpostavkom da su tuženici ad. 4. FT, ad. 5. OT, ad. 6. FT i ad. 7. Vezijak NT u vrijeme upisa u zemljišne knjige bili punoljetni (imali barem 18 godina), prvostupanjski sud utvrđuje da su navedeni tuženici, rođeni 1895. ili ranije , pa bi u vrijeme podnošenja tužbe imali najmanje 131 godinu . Sud navodi da je općepoznato da u Republici Hrvatskoj ne postoji osoba tako visoke životne starosti , pa zaključuje da tuženici ad. 4. KT pok PT, ad. 5. Bakija OT pok. PT, ad. 6. Bakija FT, pok. PT i ad. 7. Vezijak NT ud. pok. B u vrijeme podnošenja tužbe (10. veljače 2026.) nisu bili živi.

10. Polazeći od tih utvrđenja prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 83. st. 5. ZPP odbacio tužbu. Odredbom čl. 83. st. 1. ZPP propisano je kad sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak može otkloniti, pozvat će tužitelja da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti stranka u postupku. Stavkom 5. istog članka propisano je ako se navedeni nedostaci ne mogu otkloniti ili ako određeni rok bezuspješno protekne, sud će rješenjem ukinuti radnje provedene u postupku ako su zahvaćene tim nedostacima i odbaciti tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju daljnje vođenje parnice.

11. Kako su u konkretnom slučaju naznačeni tuženici umrli prije podnošenja tužbe, u trenutku podnošenja tužbe tuženici nisu mogli biti stranka u postupku u smislu odredbe čl. 77. st. 1. ZPP. Prema odredbi čl. 77. st. 1. ZPP stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba, dok je odredbom čl. 82. ZPP propisano da sud u tijeku cijelog postupka, po službenoj dužnosti, pazi može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku.

12. Budući da je tužiteljica podnijela tužbu protiv osoba koje nemaju stranačku sposobnost jer su umrli prije podnošenja tužbe, a koji nedostatak se ne može otkloniti, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 83. st. 5. ZPP odbacio tužbu tužiteljice.

13. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske odluke pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

14. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbacio tužbu, pa je slijedom navedenog ovaj sud sukladno čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučio kao u izreci ovog rješenja.

15. Postupajući temeljem čl. 380. t. 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

U Velikoj Gorici 16. ožujka 2026.

Sudac

Vitomir Boić