Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-10/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Vinki Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice UBE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Martini Radić Šunjić odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB: 51401063283, Spinčićeva 1, Split, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu broj Pr-1899/2023-10 od 16. siječnja 2026., dana 16. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o parničnom trošku sadržano u točki II izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu broj Pr-1899/2023-10 od 16. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu sastava odgovora na žalbu u iznosi od 187,50 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom na temelju priznanja suda prvog stupnja poslovni broj Pr- 1899/2023-10 od 16. siječnja 2026. suđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa] razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 710,00 EUR-a neto za razdoblje od 01.11.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos od po 10,00 EUR-a teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR-a na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena."

2. Navedenu presudu na temelju priznanja u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki II izrijeke, pravodobnom žalbom pobija tuženik zbog povrede odredba Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), navodeći da je trošak podneska tužitelja od 6. studeni 2024. uzrokovan isključivo krivnjom tužitelja i da se radi o neopravdanom trošku do kojeg ne bi došlo da je tužitelj poštovao ZPP odnosno tužbu uredno sastavio. Tvrdi da nema osnova dosuditi isplatu parničnih troškova na račun tužiteljičinog punomoćnika

– odvjetnika i da se time otvara mogućnost izigravanja eventualnih vjerovnika koji sukladno odredbama Ovršnog zakona stoje u redu naplate kod FINA-e, no nema saznanja da li tužiteljica bilo kome što duguje, je li njezin račun blokiran ili ne. Navodi da tužiteljica postavljanjem tužbenog zahtjeva glede isplate parničnog troška punomoćniku želi provesti ustup tražbine, odnosno cesiju, tako da svoju tražbinu koju ima prema tuženiku prenese na treću osobu – odvjetnika. Stoga predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da ukine točku II izrijeke u cijelosti i tuženiku naloži isplatu parničnog troška tužitelju bez specifikacija bilo kakvih i bilo čijih računa, podredno da u tom dijelu presudu djelomično ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1.Tužiteljica je u odgovoru na žalbu porekla navode žalbe i predložila istu odbiti kao neosnovanu, te traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 150,00 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu 37,50 EUR, što ukupno iznosi 187,50 EUR.

3. Žalba nije osnovana.

4. Odredbom članka 167. stavak 1. ZPP-a propisano je da se odluka o troškovima sadržana u presudi može napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari.

5. Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti budući da vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos 1.327,23 EUR (ranije 10.000,00 kn) sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.

6. Ispitujući zakonitost pobijanog rješenja o troškovima postupka povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi odredbe članka 381. ZPP-a i članka 467. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijano rješenje o troškovima postupka nije doneseno uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP - a na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici priznao trošak sastava podneska od 6. studenog 2024. jer se tim podneskom očitovala na navode tuženika iz odgovora na tužbu i isti je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, te je pravilno prema Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 138/23 – dalje Tarifa) priznata naknada za sastav tog podneska 75 bodova, uvećana prema Tbr. 46. Tarife za PDV 25%.

8. Odredbom članka 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a propisano je ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove.

9. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica u punomoći koju je izdala odvjetniku za zastupanje u konkretnom slučaju, odvjetnika ovlastila da primi novac i novčane vrijednosti, pa je na temelju takve punomoći odvjetnik ovlašten od protivne stranke primiti dosuđeni trošak. Stoga je prvostupanjski sud osnovano odlučio da se troškovi imaju isplatiti na račun punomoćnika tužiteljice, dok nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke o troškovima postupka tvrdnje žalitelja o mogućnost izvrgavanja eventualnih vjerovnika i cesiji.

10. Zbog svega navedenoga, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi odredbe članka 167. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku o parničnom trošku u stavku II izrijeke prvostupanjske presude na temelju priznanja, te odlučiti kao u točki I. izrijeke ovog rješenja.

11. Budući da trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 187,50 EUR nije bio potreban za odlučivanje o žalbi u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP -a, valjalo je taj zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki II. izrijeke ovog rješenja.

U Karlovcu 16. ožujka 2026.

Sudac

Vinka Vrančić