REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj Povrv-708/2021-13

U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu Marku Baraki, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Mateja Zurka, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Eos Matrixa d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 76674680107, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po generalnoj punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, Kleščićeva 7, protiv ovršenika TCF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 20. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Luke Škare, odvjetnika u Zadru i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu radi objave presude 16. ožujka 2026.

p r e s u d i o je

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Darije Grigillo-Ramljak u Zadru, poslovni broj Ovrv – 814/2020 od 19. listopada 2020., u dijelu kojim je naloženo ovršeniku sada tuženiku TCF OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju sada tužitelju Eos Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, isplati iznos od 90,85 EUR / 684,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2,77 EUR / 20,90 kn od dana 17.08.2019.,

- na iznos od 43,00 EUR / 324,00 kn od dana 17.09.2019.,

- na iznos od 17,20 EUR / 129,60 kn od dana 17.10.2019.,

- na iznos od 27,88 EUR / 210,00 kn od dana 17.03.2020.,

pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni trošak postupka u iznosu od 138,27 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom iznosu zahtjev tužitelja za naknadom troška u iznosu od 44,66 EUR odbija kao nesnovan.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj sada tužitelj, podnio je javnom bilježniku Dariji Grigillo-Ramljak u Zadru, protiv ovršenika sada tuženika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odnosno izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, radi naplate iznosa od 90,85 EUR / 684,50 kn s pripadajućim kamatama.

2. Javni bilježnik je donio 19. listopada 2020. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-814/2020.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi, ovršenik sada tuženik, pravodobno je podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, navodeći da zaračunate usluge nisu nikad bile aktivirane zbog tehničkih problema.

4. Ovaj sud je rješenjem gornji poslovni broj od 22. prosinca 2021., stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odredio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj u podnesku navodi da je temeljem Ugovora o cesiji od 20. listopada 2015. godine sklopljenog s društvom Hrvatski telekom d.d. postao vlasnik predmetnog potraživanja prema tuženiku. Ističe da je prijenos tražbine izvršen sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da za valjanost cesije nije potreban pristanak dužnika, već samo njegova obavijest, pri čemu navodi da je tuženik o ustupu potraživanja bio obaviješten tijekom pokušaja mirnog rješavanja spora prije pokretanja ovršnog postupka. Nadalje navodi da se predmetno potraživanje odnosi na dugovanje nastalo iz pretplatničkog odnosa koji je tuženik imao s društvom Hrvatski telekom d.d. na temelju zahtjeva za fiksnim uslugama od 29. srpnja 2019. godine za tarifni paket Max 3 Premium, uz minimalnu mjesečnu naknadu od 324,00 kn. Dugovanje se sastoji od nepodmirenih računa za srpanj, kolovoz i rujan 2019. godine, kao i naknade zbog prijevremenog raskida pretplatničkog ugovora obračunate računom od 29. veljače 2020. godine u iznosu od 210,00 kn, do kojeg je došlo uslijed neplaćanja obveza od strane tuženika. Tužitelj navodi da je navedena naknada obračunata sukladno članku 18. Općih uvjeta poslovanja, prema kojem je pretplatnik u slučaju prijevremenog raskida ugovora zbog svoje krivnje dužan platiti preostale mjesečne naknade ili naknadu u visini ostvarenog popusta, pri čemu je u konkretnom slučaju naplaćeni iznos za tuženika povoljniji. U odnosu na prigovor tuženika kojim isti ne osporava postojanje ugovornog odnosa već prigovara kvaliteti usluge, tužitelj ističe da takve navode tuženik nije ničime dokazao. Slijedom navedenog predlaže sudu da održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

6. Tuženik se u zadanom roku nije očitovao na prethodne navode tužitelja.

7. Sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava priloženih spisu, i to: izvod iz otvorenih stavki dužnika od 3. srpnja 2020. (list spisa 4), okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-08/2015 od 20. listopada 2015 (list spisa 20-28), aneks broj: 1 ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-08/2015 od 27. listopada 2017. (list spisa 29-32), aneks broj: 2 ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-08/2015 od 19. rujna 2019. (list spisa 33-37), 54. Dodatak Okvirnom Ugovoru (list spisa 39-42), račun za usluge Hrvatskog Telekoma (list spisa 43-44), specifikacija računa za mjesec veljaču 2020 (list spisa 45-46), račun za usluge Hrvatskog Telekoma (list spisa 47-48), specifikacija računa za mjesec srpanj 2019 (list spisa 49-51), račun za usluge Hrvatskog Telekoma (list spisa 51-52), specifikacija računa za mjesec rujan 2019 (list spisa 53-54), račun za usluge Hrvatskog Telekoma (list spisa 55-56), specifikacija računa za mjesec kolovoz 2019 (list spisa 57-58), Opći uvjeti poslovanja Hrvatskog

Telekoma d.d. (list spisa 59-117)

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu s osnova nepodmirenih računa za korištenje telekomunikacijskih, fiksnih usluga MAX3 Premium paketa, prednika tužitelja Hrvatski Telekom d.d.

10. Među strankama nije sporno da je tuženik bio u ugovornom odnosu s prednikom tužiteljem za prethodno navedenu uslugu, već je sporno je li tuženik iste koristio.

11. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

12. Prema odredbi članka 41. stavka 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17, dalje: ZEK) prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između operatora javnih komunikacijskih usluga i pretplatnika tih usluga uređuju se njihovim međusobnim ugovorom. Nadalje je stavkom 3. istog članka zakona propisano kako operatori javnih komunikacijskih usluga moraju temeljiti ugovore iz stavka 1. ovoga članka na općim uvjetima poslovanja i cjeniku usluga u skladu s odredbama članka 42. i 42. a ovoga zakona, a da svaki krajnji korisnik usluga ima pravo sklopiti pretplatnički ugovor na temelju objavljenih općih uvjeta poslovanja iz članka 42. i cjenika usluga iz članka 42. a ovog zakona.

13. Prema odredbi članka 7. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom članka 219. stavka 1. ZPP određeno da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

14. Iz izvatka iz poslovnih knjiga (list spisa 4) proizlazi da tuženik ima dospjelo, nepodmireno dugovanje prema tužitelju u ukupnom iznosu od 90,85 EUR / 684,50 kn, a koje se odnosi na račune broj 50309007592398 s dospijećem 16. kolovoza 2019., broj 50309007592401 s dospijećem 16. rujna 2019., broj 50309007592410 s dospijećem 16. listopada 2019. i broj 50309007592460 s dospijećem 16. ožujka 2020.

15. Tužitelj nadalje osnovanost svoje tražbine dokazuje:

- obaviješću o realizaciji usluge broj zahtjeva 192685135/19 od 29. srpnja 2019. (list spisa 42), kojom se ovdje tuženik kao naručitelj, obavještava da je 29. srpnja 2019. podnio zahtjev za predmetnu uslugu na navedenoj adresi, uz naznaku osnovnih troškova ugovorenih usluga;

- računom za usluge Hrvatskog Telekoma za mjesec veljaču 2020. na iznos 27,88 EUR / 210,00 kn s dospijećem 16. ožujka 2020., (list spisa 43-44), sa specifikacijom računa za mjesec veljaču 2020 (list spisa 45-46),

- računom za usluge Hrvatskog Telekoma za mjesec srpanj 2019. na iznos 2,77 EUR / 20,90 kn s dospijećem 16. kolovoza 2019. (list spisa 47-48), sa specifikacijom računa za mjesec srpanj 2019 (list spisa 49-51),

- račun za usluge Hrvatskog Telekoma za mjesec rujan 2019. na iznos 17,20 EUR / 129,60 kn s dospijećem 16. listopada 2019. (list spisa 51-52), sa specifikacijom računa za mjesec rujan 2019 (list spisa 53-54),

- računom za usluge Hrvatskog Telekoma za mjesec kolovoz 2019. na iznos 45,78 EUR / 344,90 kn s dospijećem 16. rujna 2019. (list spisa 55-56), sa specifikacijom računa za mjesec kolovoz 2019 (list spisa 57-58),

16. Budući da tuženik nije osporavao da je zasnovao pretplatnički odnos s prednikom tužitelja za predmetnu uslugu, niti da je prednik tužitelja istu uslugu temeljem 54. Dodatak Okvirnom Ugovoru od 16. ožujka 2020. (list spisa 39-42), prenijeo na ovrhovoditelja sada tužitelja, isti je bio upoznat i s odredbama Općih uvjeta poslovanja Hrvatskom Telekoma d.d. za fiksne usluge, te je iste evidentno prihvatio. Stoga ukoliko se nije slagao s pruženom uslugom, sadržajem predmetnih računa i njihovom visinom, trebao je u propisanom roku podnijeti prigovor protiv istih u smislu odredbi Općih uvjeta poslovanja Hrvatskog Telekoma d.d. On tijekom postupka nije tvrdio niti dokazao da bi tako postupio, niti je predložio izvođenje bilo kakvog dokaza na okolnost da usluga nikad nije aktivirana zbog tehničkih problema, premda je isto bio dužan na temelju odredbi članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP.

17. Tužitelj je s druge strane ispunio svoju ugovornu obvezu . Stoga je ovaj sud stava da je tuženik dužan kao sudionik obveznog odnosa sukladno odredbi članka 9. ZOO-a u vezi s odredbom članka 41. ZEK, izvršiti svoju obvezu plaćanja utuženog iznosa za pruženu uslugu.

18. Tuženik je samo paušalno osporio vjerodostojnu ispravu, čiji sadržaj je tužitelj naknadno u parnici potvrdio. Nadalje, tijekom postupka nije dokazao da je račun podmirio niti da je eventualno podnio prigovor na izračun istog, a koju mogućnost je imao prema odredbi članka 50. ZEK.

19. Slijedom navedenog, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinačnog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog provedenog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP, ovaj sud drži da je tužbeni zahtjev osnovan za iznos glavnice od 90,85 EUR / 684,50 kn, te su uz isti dosuđene i zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavaka 1. i 2. ZOO. Stoga je valjalo sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP, održati na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi, u ovom dijelu.

20. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su – IV – 204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

21. Obzirom da se ovaj postupka nakon uloženog prigovora tuženika i stavljanjem izvan snage predmetnog rješenja o ovrsi smatra postupkom za izdavanje platnog naloga, to se o troškovima cjelokupnog postupka odlučuje sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP-a tek u presudi kojom se završava postupak pred sudom.

22. Tužitelju su sukladno odredbi članka 154. stavka 1. u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, priznati troškovi postupka za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23. , dalje: Tarifa) i to Tbr. 7. stavka 9. Tarife, kojim je propisano da za zastupanje u parničnom postupku u kojemu je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 EUR, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54), uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46), te opravdani trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR prema Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.), u vezi s Tbr. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23.), iznosi ukupno 138,27 EUR, dok je u preostalom dijelu tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadom stvarno nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 44,66 EUR kao nesnovan, budući isti nije dokumentiran.

23. Napominje se da su novčani iznosi u odluci dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.).

24. Imajući u vidu sve navedeno, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru, 16. ožujka 2026.

Sudski savjetnik

Sutkinja

Matej Zurak

Marko Baraka

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka ove odluke. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Ova presuda može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (članak 467. stavak 1. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po generalnom punomoćniku,

2. Tuženiku.