Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Posl. broj: R1 Ob-606/2025-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru po sucu Ivanu Poljaku, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Željku Palatinuštu, odvjetniku iz Virovitice, protiv I. protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623 i II. protustranke GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja izvanbračne zajednice, dana 16. ožujka 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je prijedlog u odnosu na I. protustranku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje povučen.

II. Utvrđuje se postojanje izvanbračne zajednice između predlagateljice ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i sada pok. GM, rođenog **.**.1966., preminulog dana **.**.1992., u razdoblju od mjeseca svibnja 1991. godine pa do 06. srpnja 1992. godine.

O b r a z l o ž e n j e

1. Predlagateljica ĆM podnijela je prijedlog radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice u kojem navodi da su ona i sada pok. EM, rođen **.**.1966., a poginuo dana **.**.1992., živjeli su u izvanbračnoj zajednici u kojoj je dana 06. rujna 1992. godine rođen sin GM. Zajednica života predlagateljice i pok. GM započela je nešto više od godinu dana prije njegove pogibije. Zajednicu života započeli su u BiH, no uslijed rata, predlagateljica je izbjegla u Hrvatsku te je živjela u [adresa], dok je pok. EM taj period do svoje pogibije proveo po ratištima kao pripadnik HVO-a. Da bi predlagateljica mogla ostvariti prava iz sustava mirovinskog osiguranja, nužno je da sud u izvanparničnom postupku utvrdi postojanje statusa izvanbračne zajednice između predlagateljice i pok. GM.

2. I. protustranka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u svom odgovoru na prijedlog navodi da za priznanje prava na obiteljsku mirovinu, temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju prema čl. 22. st. 3. pod članom obitelji koji ima pravo na obiteljsku mirovinu iz stavka 1 točke 1. navedenog članka 22. (udovica, odnosno udovac) smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice u valjanom trajanju utvrđuje se u izvanparničnom sudskom postupku. Dakle, u postupku priznavanja prava na obiteljsku mirovinu potrebno je priložiti, između ostalog, i sudsko izvanparnično utvrđenje postojanja i valjanog trajanja izvanbračne zajednice, stoga se ne protive da se ovaj postupak utvrđivanja statusa i trajanja izvanbračne zajednice provede po pravilima izvanparničnog postupka. Opreza radi, za sada se protive prijedlogu za utvrđenje izvanbračne zajednice. Protustranka smatra da se za utvrđivanje izvanbračne zajednice nisu se ispunili uvjeti pošto je pok. GM preminuo **.**.1992. te je sa predlagateljicom živio godinu dana, a ne tri kako zakon traži, iako je dijete rođeno nakon smrti GM, odnosno možda je ispunjavala uvjete za izvanbračnu zajednicu po Obiteljskom zakonu dok na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakon a o mirovinskom osiguranju proizlazi da na temelju naprijed navedenog Zakona točno u čl. 1. se navodi od kada se smatra izvanbračna zajednica po Zakonu o mirovinskom osiguranju, to iz razloga jer u trenutku kada je preminuo GM Zakon nije bio na snazi, odnosno Zakon je stupio na snagu od dana objave, tj. 28. ožujka 2008. godine, kojim zakonom je izjednačena bračna i izvanbračna zajednica što u ovom slučaju nije kao dokaz.

3. II. protustranka GM u svom odgovoru na prijedlog navodi da su svi navodi u prijedlogu točni o čemu ima saznanja i od majke i od bake te stoga predlaže usvojiti prijedlog njegove majke kao osnovan.

4. Na ročištu održanom dana 12. ožujka 2026. godine predlagateljica je povukla prijedlog u odnosu na I. protustranku, a kako sukladno odredbi članka 12. Zakona o izvanparničnom postupku za povlačenje prijedloga do donošenja prvostupanjske presude nije potreban pristanak protustranke Sud je riješio kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

5. Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u isprave sadržane u spisu predmeta te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka AM i ČM te predlagateljice i protustranke.

6. Izvedene dokaze Sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 2/07, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a).

7. Po ocjeni ovoga Suda, prijedlog je osnovan i to iz razloga kako slijedi.

8. Naime, uvidom u rješenje Osnovnog suda Odžak broj R-445-96 od 2. rujna 1996. godine utvrđeno je da je mlljt. GM rođen u braku GM i TM.

9. Nadalje, uvidom u Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Odžaku od 15. ožujka 2000. godine utvrđeno je da je nasljednikom iza pok. GM proglašen mlljt. sin ŠM.

10. Presudom Općinskog suda u Virovitici broj P.573/98-5 od 11. studenog 1998. godine utvrđeno je da je pok. GM otac tada mlljt. GM.

11. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 23. travnja 2007. godine utvrđeno je da je GM priznato pravo na obiteljsku mirovinu koje pravo je ostvario prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz domovinskog rata i članova njihovih obitelji.

12. Iz iskaza svjedoka AM proizlazi da mu je poznato da su početkom 1990. godine u njegovo selo došli sada pok. EM i ĆM koju je on predstavio kao svoju buduću suprugu te je rekao da je ona trudna. Oni su po dolasku počeli živjeti zajedno kod Antinih roditelja, a nakon toga su otišli zajedno živjeti u jednu drugu kuću. Nakon što je njihovo mjesto "palo" uslijed ratnih događanja oni su morali otići iz Općine Modrići u Općinu Odžak gdje je u jednom trenutku saznao da je EM poginuo. ĆM je naknadno rodila i on je tek za 15 godina saznao da oni žive u [adresa] kraj [adresa] pa je nakon toga saznao što se sve događalo. Dok su živjeli u [adresa] u [adresa] EM i ĆM su u potpunosti živjeli kao muž i žena. EM i on su do početka rata radili u istoj firmi pa je njemu sve to bilo poznato. EM je sahranjen u Zoricama gdje je poginuo. Predlagateljica kroz ovo vrijeme skrbi o njegovom grobu. ĆM sada živi u novom braku.

13. Svjedokinja ČM u svom iskazu navodi da je poznala i sada pok. GM te predlagateljicu i zna da su prije rata živjeli u istom selu kao i ona i zna da se ĆM za GM udala, odnosno došla živjeti kod njega nakon nje. Njihov zajednički život nije se razlikovao od načina na koji su živjele osobe koje su živjele u braku. Kuća u kojoj su živjeli bila je od Antine mame. Koliko joj je poznato EM je poginuo kod Odžaka, a ĆM je ovdje nazočnog GM rodila nakon Antine pogibije. Naknadno je saznala da se tijekom ovog perioda o GM brinula ĆM. Zbog rata otišli su u izbjeglištvo tako da je sve navedeno saznala naknadno. EM i ĆM imali su namjeru da se i žene te su namjeravali imati i svoju obitelj i živjeti zajedno. Oni su živjeli u istom selu, ali nisu bili susjedi. Ovo je bilo jedno veće selo, no s GM i ĆM su bili u prijateljskim odnosima. Nije sada sigurna gdje su točno EM i AM radili prije rata, ali misli da je to bilo na tzv. pustari, odnosno farmi. Ne znam gdje je EM točno sahranjen.

14. Predlagateljica u svom iskazu navodi da se sa sada pok. CM upoznala u poljoprivrednoj firmi gdje su zajedno radili. Nakon što su imali odnose, pa je u mjesecu lipnju 1991. godine došla živjeti kod njega u [adresa]. Prvo su nekakvih mjesec dana živjeli kod Antinog očuha i majke pa su nakon toga unajmili kuću u kojoj su zajedno živjeli, a kuću su unajmili od nekoga iz sela, a se više ne sjeća imena. U toj kući su zajedno živjeli sve do mjeseca svibnja 1992. godine kada je počeo rat. Po početku ratu ona odlazi u progonstvo u Republiku Hrvatsku kod svoje sestre, a EM ostaje u selu, odnosno odlazi u rat. U mjesecu lipnju 1992. godine on dolazi kod njene sestre u Hrvatsku kako bi je obišao i vidio. U tom trenutku ona je bila u šestom mjesecu trudnoće. Nakon toga ja ga više nije vidjela jer on čim se vratio nazad u Bosnu je početkom mjeseca srpnja 1992. godine poginuo. U periodu od mjeseca svibnja do mjeseca srpnja, tj. do Antine pogibije on je njoj pisao pisma koja sada može pokazati. Navodi da su imali namjeru da se vjenčaju, odnosno da sklope brak, a u periodu u kojem su živjeli zajedno ta je zajednica u cijelosti nalikovala zajednici ljudi koji žive u braku. Kada je došla živjeti kod CM, odnosno kada su počeli zajedno stanovati ona je prestala raditi, odnosno radio je samo on te su živjeli zajedno od njegove plaće. Ona je kuhala, spremala i brinula o kućanstvu. Iz njihove zajednice je potekao sin GM. Da je EM ostao živ, oni bi nastavili živjeti zajedno sa sinom. Njihov sin se rodio dva mjeseca nakon pogibije oca. Dok su živjeli zajedno oni su se družili sa zajedničkim prijateljima te išli jedni drugima u posjetu, a isto tako i sa njenom rodbinom i sa njegovom rodbinom. EM je sahranjen u Zoricama kod Odžaka. Njihov sin i ona redovito obilaze grob od Ć. Kada je on poginuo bilo je ratno stanje i mjesto je bilo zauzeto pa je onda i sahrana organizirana u tajnosti, odnosno sahranjen je od strane ostalih suboraca i to u tajnosti. Ovaj postupak pokrenula je ne radi nekakve ostavinske imovine, već da bi pokušala ostvariti pravo na mirovinu iza pok. Ć. Sada živi u braku i to u braku koji je sklopila 1995. godine.

15. Protustranka GM u svom iskazu navodi da sve što su iskazivali svjedoci odgovara onome što je čuo po pričanju majke i bake. Na grob gdje je otac sahranjen redovito svake godine odlaze on i njegova majka. Njegova majka i otac su se namjeravali oženiti, odnosno sklopiti brak. Rođen je nakon pogibije oca jer je on poginuo u lipnju, a on je rođen u rujnu. Majka je sačuvala očeve stvari i njegova pisma kao uspomene na njega, kao i fotografije. Više ne živi sa majkom već živi u svojoj kući jer ima svoju obitelj. Koliko je njemu poznato majka se ponovo udala 1995. godine.

16. Odredbom čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

17. Po ocjeni ovoga Suda, iz ove zakonske definicije proizlaze četiri pretpostavke za postojanje izvanbračne zajednice: 1. postojanje životne zajednice, 2. da su partneri muškarac i žena, 3. da su partneri slobodni od bračnog statusa, odnosno nisu u braku, i 4. da zajednica traje najmanje tri godine, osim u slučaju rođenja zajedničkog djeteta ili sklapanja braka između partnera. Da bi izvanbračna zajednica proizvodila pravne učinke moraju kumulativno biti ispunjene sve ove pretpostavke.

18. Nastanak i prestanak izvanbračne zajednice kao životne zajednice potpuno je neformalan, znači nije precizno zakonski opisan i ta neformalnost čini bitnu razliku u odnosu na nastanak i prestanak braka koji je formalan i gdje je volja (lat. animus) partnera za nastanak i prestanak zajednice jasno očitovana kroz propisani postupak i pripadajuće isprave. Nadalje, zakonodavac nije uredio koji bi to točno elementi upućivali na postojanje izvanbračne zajednice ( npr. emotivni, imovinski, socijalni i dr.) i što se podrazumijeva pod terminom životne zajednice.

19. S obzirom na to, po ocjeni ovoga Suda, da li je postojala životna zajednica utvrđuje se, među inim, kroz to da li su izvanbračni partneri živjeli na istoj adresi tj. da li je postojala zajednica stanovanja u zajedničkom kućanstvu, postojanje njihove imovinske povezanosti u vidu zajedničke blagajne, zajedničko snošenje troškova života ili ulaganja, emocionalna, seksualna i općenito partnerska povezanost, kao i socijalni kontakti u vidu održavanja odnosa sa rodbinom (sa strane svakog od partnera) i zajedničkim prijateljima kao i zajedničko provođenje slobodnog vremena u vidu putovanja, izlazaka (priredbe, proslave predstave i sl.), rekreacije i sl. Isto tako, kao bitan segment navedenoga je i međusobna skrb partnera u slučaju bolesti i nemoći da to čine samostalno, kao što je to i izražavanje pijeteta, poštovanja i bliskosti u vidu organiziranja sahrane i odabira zajedničkog mjesta počinka (grobnica, grobno mjesto, spomenik i sl.).

20. Definirajući izvanbračnu zajednicu kao zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca zakonodavac je naglasio pretpostavku slobode od bračnog statusa, odnosno da niti jedan od partnera u vrijeme izvanbračne zajednice nije u već postojećem (pa makar i samo formalnom) braku. S tim u svezi za napomenuti je da su prema važećoj sudskoj praksi sudovi dosljedni u ne priznavanju pravnih učinaka zajednicama čiji partneri žive istodobno i u braku tj. osobama koje su u braku i istodobno u jednoj ili više izvanbračnih zajednica.

21. Nadalje, pretpostavkom vremenskog trajanja zajednice tj. da zajednica traje najmanje tri godine, a kraće samo ako je rođeno zajedničko dijete, po ocjeni ovoga Suda, zakonodavac je odlučio pravno zaštiti samo one zajednice koje su stabilnije i trajnije. Vremenski uvjet od tri godine trajanja odnosi se na zajednice u kojima nije rođeno zajedničko dijete, a ako se rodi zajedničko dijete izvanbračnih drugova neovisno o uvjetu od tri godine. Isto tako, pretpostavlja se da je riječ o trajnijoj i stabilnijoj obiteljskoj zajednici kada je ona nastavljena sklapanjem braka pa i u slučaju iako je trajala kraće od tri godine.

22. Odredbom čl. 11. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1 . istoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

23. Nadalje, za napomenuti je da se prema odredbama članka 8. Zakonu o nasljeđivanju izvanbračnom zajednicom smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka. Dakle, definicija izvanbračne zajednice po Zakonu o nasljeđivanju djelomično se razlikuje od definicije u Obiteljskom zakonu s obzirom na pretpostavku trajanja vremena koje se definira kao: “dulje vrijeme“, a ne tri godine kao što je to u Obiteljskom zakonu. Uz ono što je isto tj. slobodni bračni status, zajednica je trebala trajati dulje i prestati ostaviteljevom smrću, a trebale su biti ispunjene pretpostavke za valjanost braka (punoljetnost partnera, sposobnost za rasuđivanje, osobe izvan nedopuštenog krvnog srodstva i osoba slobodnog bračnog stanja – čl. 25. do 28. Obiteljskog zakona).

24. Sve naprijed navedeno, po ocjeni ovoga Suda, bitno je jer na temelju navoda predlagatelja iznijetih u prijedlogu može se zaključiti da je predlagateljica ovaj postupak pokrenula radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu iza sada pokojnog GM.

25. Naime, odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani su članovi njegove obitelji, a st. 3. istog zakonskog članka je propisano da se pod članom obitelji iz st. 1. toč. 1. ovog članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje 3 godine.

26. Odredbom čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku ali se u istoj ne navodi prema materijalnim odredbama kojega propisa, kao što to na primjer čini Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju koji u pogledu prava na zdravstveno osiguranje supružnika upućuje na propis o obiteljskim odnosima (čl.10. st. 1. t. 1.) ili Opći porezni zakon koji to pak također ne definira (čl. 15. st. 1.).

27. Imajući u vidu naprijed navedeno za napomenuti je da Sud u ovom postupku utvrđuje da li je postojala izvanbračna zajednica u slučaju predlagateljice i GM, a ne to da li je predlagateljica stekla pretpostavke za ostvarenje prava na obiteljsku mirovinu sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (čl. 22., 65., 67., 72. i dr.) jer će se te pretpostavke utvrđivati pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje u postupku u kojem će odluka iz ovog predmeta biti jedna od isprava kojom će se ispunjenje pretpostavki dokazivati kao što ista u tu svrhu može eventualno poslužiti i u nekim drugim postupcima.

28. Dakle, s obzirom na sve navedeno, po ocjeni ovoga Suda, u ovom konkretnom slučaju kada nije precizno propisano odredbe kojega materijalnog zakona primijeniti (npr. kao što bi to u ostavinskom postupku bila primjena Zakona o nasljeđivanju) primijenjuju se odredbe Obiteljskog zakona.

29. Prema tome, u smislu naprijed citiranih odredbi članka 11. Obiteljskog zakona u slučaju predlagatelja utvrđeno je da je predlagateljica sa CM tijekom predmetnog perioda živijela u zajedničkom kućanstvu da su međusobno bili u emotivnim odnosima te da su održavali zajedničke socijalne kontakte sa drugim osobama, da su zajednički skrbili i raspolagali sa imovinom koju su imali na raspolaganju, brinuli se međusobno jedan o drugome. Uz navedeno utvrđeno je i to da je njihova izvanbračna zajednica trajala u neprekidnom period dužem od godine dana, no u toj zajednici je rođeno zajedničko dijete GM te da za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku sa drugom osobom radi čega su u njihovom slučaju, po ocjeni ovoga Suda, bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama članka 11. st. 1. Obiteljskog zakona radi čega je Sud prijedlog smatrao osnovanim i odlučio kao u izreci ovog rješenja.

U Bjelovaru, 16. ožujka 2026. godine.

S U D A C :

Ivan Poljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ovoga rješenja.

Dostaviti:

- Pun. predlagateljice DM, odvjetniku

- I. protustranci Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje

- II. protustranci GM