REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P Ob-573/21-40

Stalna služba u Trogiru

Obala bana Berislavića 1

Trogir

U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna Služba u Trogiru, po sucu Denisu Dučiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UF (ranije NF) iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ani Mahmutović, odvjetnici u Trogiru, protiv tuženika NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Vesni Marušić, odvjetnici u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3A, radi utvrđenja bračne stečevine i upisa suvlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 28. siječnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Ane Mahmutović, odvjetnice u Trogiru i punomoćnice tuženika Vesne Marušić, odvjetnice u Splitu, na ročištu za donošenje, objavu i dostavu presude održanom dana 16. ožujka 2026. godine;

p r e s u d i o  j e

I: Prihvaća se konačno postavljeni tužbeni zahtjev u onom dijelu kako glasi:

" 1. Utvrđuje se da nekretnina stan na drugom katu označen brojem 12, u površini od 46,73 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe s pripadajućom drvarnicom u prizemlju zgrade sagrađenom na čes. zem. 1097 ZU 12321 k. o. [katastarska općina] (zgrada [adresa]), predstavlja bračnu stečevinu stečenu u bračnoj zajednici između tužiteljice UF (ranije NF), OIB [osobni identifikacijski broj], i tuženika NF, OIB [osobni identifikacijski broj].

2. Utvrđuje se da je tužiteljica UF (ranije NF), OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasnica u 1/2 dijela stana na drugom katu označen brojem 12, u površini od 46,73 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe s pripadajućom drvarnicom u prizemlju zgrade sagrađenom na čes. zem. 1097, ZU 12321 k. o. [katastarska općina] (zgrada [adresa]), te je tuženik NF, OIB [osobni identifikacijski broj], dužan trpjeti da se temeljem ove presude izvrši prijenos prava suvlasništva na ime tužiteljice UF (ranije NF), OIB [osobni identifikacijski broj], u 1/2 dijela u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku NF, OIB [osobni identifikacijski broj], s osnova prodaje bračne stečevine i to nekretnine čes. zem. 8981/5 stambena zgrada 80 m2 ([adresa]), pomoćna zgrada 17 m2, dvorište 317 m2.ZU 3773 k. o. [katastarska općina], isplatiti tužiteljici UF (ranije NF), OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od = 33.344,66 EUR-a (slovima: tridesetitritisućetristočetrdesetičetirieura i šezdesetišest euro centi), uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 18. lipnja 2024. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev postavljen preinačenom tužbom u onom dijelu koji je postavljen na isplatu za više traženi iznos od onoga dosuđenoga iznosa odnosno za visinu iznosa od 6.655,34 EUR-a, kao i u onom dijelu koji je postavljen na isplatu zakonske zatezne kamate za razdoblje od 22. studenoga 2021. godine, pa do 17. lipnja 2024. godine.

III. Nalaže se tuženiku NF, OIB [osobni identifikacijski broj]. u roku od 15 (petnaest) dana od dana presuđenja nadoknaditi tužiteljici UF (ranije NF), OIB [osobni identifikacijski broj], prouzročene troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 12.352,50 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. ožujka 2026. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, dok se za više traženi trošak u iznosu od 1.647,50 EUR-a, zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda podnesena podneskom od 18. prosinca 2021. godine, tužiteljica odnosom na tuženika, ranije svog supruga, postavlja prvi kao glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja da nekretnina koja je označena kao stan na II katu označen br 12 u površini od 46,73 m2, koji se sastoji od svije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe s pripadajućom drvarnicom u prizemlju, sagrađen na čes. zem. 1097 (zgrada, [adresa]), upisanoj u ZU 12321 k. o. [katastarska općina], predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, svakoga za po 1/2 dijela, uz zahtjev usmjeren prema tuženiku na trpljenje upisa brisanja njegova upisanog prava vlasništva na toj nekretnini za 1/2 suvlasničkoga omjera i upisa prava suvlasništva te nekretnine za suvlasnički udio od 1/2 idealnoga dijela na ime tužiteljice, kao i što time postavlja supsidijarni kao podredni tužbeni zahtjev koji je postavljen za razliku od glavnog tužbenog zahtjeva i sa zahtjevom radi izdavanja naloga prema tuženiku za izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava upisa tužiteljice na jednoj polovini suvlasničkog udjela na navedenoj nekretnini, koju će u suprotnom zamijeniti o tome donesena presuda, te su oba postavljena tužbena zahtjeva kako glavni tako i sporedni postavljeni i radi određivanja brisanja zabilježbe zaloga upisanog pod poslovnim brojem Z-11463/14 od 11. studenoga 2014. godine (prvenstveni red upisa Z-9626/21) u iznosu od 250.000,00 kuna uvećano za ugovorne kamate i uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate na iznos troškova osiguranja i naplate predmetne novčane tražbine kao i ostalih nuzgredica koji je upisan u korist BA-COM TRGOVINA d.o.o., Dicmo, na 1/2 utvrđenog suvlasničkog dijela tužiteljice na predmetnoj nekretnini.

2. Tužbom unutar iznesenoga historijata tužiteljica navodi da su stranke sklopile brak 24. travnja 2010. godine, ali i da su prije samog zaključivanja braka stranke živjele u izvanbračnoj zajednici oko dvije godine, time da su u braku zajedničkim radom kupoprodajom stekli nekretninu kao bračnu stečevinu u tužbenom zahtjevu (glavnom i sporednom) opisani stan, a koja nekretnina samo da je formalno upisana kao vlasništvo tuženika i opterećena upisanim založnim pravom (upis pod poslovnim brojem Z-11463/14 od 11. studenoga 2014. godine) jer da je tijekom vremena tuženik bez znanja i odobrenja tužiteljice predmetnu nekretninu opteretio založnim pravom u korist treće osobe, a o čemu je tužiteljica tek imala saznanja kod podnošenja ove tužbe.

3. Tužbom se tvrdi da iako je nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva (kako glavnoga tako i sporednoga) upisana kao vlasništvo tuženika ipak da je stvarno riječ o bračnoj stečevini, jer da su stranke tu imovinu stekle radom, budući su obje stranke radile odnosno bile u zasnovanom radnom odnosu, tako da su po zakonu stranke i u jednakim dijelovima suvlasnici te bračne stečevine jer nisu drukčije ugovorili, pa da tuženik što odbija tužiteljici dati izjavu na temelju koje bi mogla uknjižiti svoje pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini-bračnoj stečevini u jednakim dijelovima, da time tužiteljica ima pravni interes za podnošenje ove tužbe kojom postavlja tužbeni zahtjev prvi kao glavni, supsidijarno drugi tužbeni zahtjev kao podredni za slučaj da sud ne nađe kao osnovan glavni tužbeni zahtjev.

4. U odgovoru na tužbu podneskom od 4. listopada 2022. godine, tuženik se u svemu protivi tužbi i osporava tužbeni zahtjev kako glavni tako i sporedni, s prijedlogom da se isti odbiju u cijelosti kao neosnovani.

5. Odgovarajući na tužbu tuženik navodi kako nekretnina (označena kao 38. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-38) stan na II. (drugom katu, označen br. 12. u površini od 46,73 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe, s pripadajućom drvarnicom u prizemlju, izgrađen na čest. zem. [katastarska čestica] zgrada, [adresa]) upisana u ZU12321 k. o. [katastarska općina], nije bračna stečevina parničnih stranaka, već da predstavlja u potpunosti vlastitu imovinu tuženika koju je ovaj stekao tijekom 2010. godine po osnovi kupoprodaje od treće osobe za kupoprodajnu cijenu od 30.000,00 EUR-a (tada ugovoreno u protuvrijednost u kunama) i koju cijenu da je tuženik isplatio u trenutku sklapanja označenog ugovora, odnosno 21. rujna 2010. godine, tako da iako je nekretnina formalno kupljena nakon što je sklopljen brak parničnih stranaka ipak da kao takva ne predstavlja bračnu stečevinu i da predstavlja vlastitu imovinu tuženika koja je kupljena od akumuliranih novčanih sredstava tuženika koje da je stekao dugogodišnjim radom znatno prije sklapanja bračne zajednice s tuženicom. Tuženik odgovorom na tužbu tvrdi kako je u zasnovanom radnom odnosu kod poslodavca već od 31. kolovoza 1994. godine, a da je u statusu obrtnika od rujna mjeseca 2000. do 20. prosinca 2018. godine pa da je nedvojbeno tuženik imao novčana sredstva za kupnju predmetne nekretnine budući je tužiteljica za razliku od tuženika zasnovala prvi svoj radni odnos tek 26. studenoga 2010. godine i to baš kod tuženika tako da u trenutku stjecanja premetne nekretnine nije imala novčana primanja, pa da prema tome, predmetna nekretnina nije stečena ni kupljena sredstvima iz zajedničkog rada parničnih stranaka već isključivo vlastitim sredstvima tuženika, posebno i što parnične stranke nisu niti živjele u izvanbračnoj zajednici prije zaključenja braka.

6. Ovim tuženik osporava tužbu i postavljene u tužbi tužbene zahtjeve radi utvrđenja da je nekretnina koja je predmet tužbe bračna stečevina i s tim vezane zahtjeve radi upisa prava traženog suvlasničkog udjela na predmetnoj nekretnini na ime tužiteljice i kao bespredmetnog zahtjeva za upis brisanja opterećenja nekretnine založnim pravom s usmjerenim prigovorom da ta nekretnina predstavlja vlastitu imovinu tuženika.

7. U tijeku ovoga parničnoga postupka tužiteljica je po održanom prvom pripremnom ročištu za prethodni postupak podneskom od 18. lipnja 2024. godine, precizirala prvi kako glavni tako i supsidijarno postavljeni kao podredni tužbeni zahtjev, objedinjujući ih u jedan konkretiziran zahtjev postavljen radi utvrđenja da nekretnina koja je označena kao stan na II katu označen br 12 u površini od 46,73 m2, koji se sastoji od svije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe s pripadajućom drvarnicom u prizemlju, sagrađen na čes. zem. 1097 (zgrada, [adresa]), upisanoj u ZU 12321 k. o. [katastarska općina], predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, kao i uz zahtjev za utvrđenje da ta bračna stečevina predstavlja suvlasništvo tužiteljice i tuženika svakoga za po 1/2 dijela, uz obvezu tuženika na trpljenje da se temeljem te osnove izvrši prijenos prava vlasništva tužiteljice u 1/2 dijela u zemljišnim knjigama ovog suda u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe, time iz ovoga tužbenoga zahtjeva izostavljajući ranije tužbom u glavnom tako i podrednom zahtjevu prethodno postavljeni zahtjev za određivanje brisanja zaloga na predmetnoj nekretnini upisanoga u korist treće osobe, ali ovdje i preinačavajući tužbu u tom dijelu, kojom je uz prethodno postavljeni tužbeni zahtjev radi utvrđenja nekretnine (stana položenoga u k. o. [katastarska općina]) kao bračne stečevine i određivanja s te osnove suvlasničkog omjera na istoj i upisa suvlasničkog omjera u zemljišnoj knjizi, sada uz taj zahtjev postavljeni tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 40.000,00 EUR-a, uvećano za zatražene zakonske zatezne kamate koje teku od 22. studenoga 2021. godine, u roku od petnaest dana, s osnova prava naknade prodajom od tuženika otuđenoga suvlasničkog omjera tužiteljice od 1/2 suvlasničkog udjela na nekretnini kao bračnoj stečevini parničnih stranaka označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZU 3773 k. o. [katastarska općina], što bi predstavljao stambenu zgradu 80 m2 ([adresa]), pomoćnu zgradu 17 m2 i dvorište 317 m2).

8. Sve ovo, i to smanjenje prethodno postavljenog tužbenog zahtjeva (kako glavnoga tako i podrednoga) sada na način da se po tome tužbenom zahtjevu, ovdje postavljenom kao jedinstvenom, zahtjeva utvrđenje bračne stečevine na prvoj nekretnini i utvrđenje odgovarajućeg suvlasničkog omjera iz te bračne stečevine i upisa u zemljišnoj knjizi bez zahtjeva za uknjižbu upisa brisanja založnoga prava na toj nekretnini koje je založno pravo i upisano na trećoj osobi koja nije stranka iz ovoga parničnoga postupka, kao i postavljenje tužbom uz ovaj zahtjev novoga zahtjeva radi isplate određenoga novčanog iznosa s osnove naknade otuđenog suvlasničkog udjela na drugoj nekretnini kao bračnoj stečevini, tužiteljica obrazlaže činjenicom kako su stranke u braku stekle i tu drugu nekretninu položenu u k. o. [katastarska općina] i to temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 31. srpnja 2018 godine, koja je isto kao i prva nekretnina upisna u vlasništvu na imenu tuženika iako bi po toj zakonskoj osnovi predstavljala suvlasništvo od po 1/2 dijela svakog bračnog druga jer da su stranke svojim radom i zajedničkim sredstvima, zajedno kupile tu nekretninu, a koju da je tuženik 22. studenoga 2021. godine prodao i predao u vlasništvo trećoj osobi, za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 66.698,32 EUR-a (što bi bila tadašnja protuvrijednost kupoprodajne cijene izražene u iznosu od 502.470,72 kuna). Tužiteljica ovom preinačenom tužbom tvrdi kako kupoprodajna cijena označena u predmetnom kupoprodajnom ugovoru nije označena u punom i stvarnom iznosu, već da je nekretnina prodana za iznos od 80.000,00 EUR-a i da je tuženik taj kupoprodajni ugovor zaključio bez suglasnosti, znanja i odobrenja tužiteljice pri tome da je sav primljeni iznos kupoprodajne cijene tuženik i zadržao za sebe, ne isplativši tužiteljicu iz dobivene kupoprodajne cijene, budući da su u vrijeme realizirane prodaje bračni odnosi bili trajno poremećeni, zbog čega tužiteljica od tuženika ovim zahtjeva isplatu polovine iznosa od one za tužiteljicu ostvarene postignute kupoprodajne cijene.

9. Prethodno kao i u odgovoru na tužbu tuženik se i ovom smanjenom od prethodnoga zahtjeva i sada preciziranom u svemu protivi u njegovoj osnovanosti iz istih ranije iznesenih razloga kao i što se iz istih razloga protivi preinaci tužbe sve to navodeći podneskom od 15. srpnja 2024. godine.

10. Iako se tužiteljica tijekom prethodnoga postupka izjašnjavala da u ovom konkretnom slučaju ne bi niti postojala preinaka tužbe jer da je iz istog pravnog osnova tužiteljica postavila zahtjev za još jednu nekretninu uz prethodnu tužbom obuhvaćenu za koju je kasnije saznala kao i za njenu prodaju zbog čega zahtjeva isplatu, a sve to stečeno kao bračna stečevina kao istoj pravnoj osnovi s koje se postavlja sadašnji tužbeni zahtjev, čemu se tuženik protivio smatrajući da je upravo riječ o preinaci tužbe postavljanjem novog zahtjeva uz već postojeći za što smatra da tužiteljica takvo procesno pravo nema, predlažući da sud o tome prethodno i odluči, to je raspravnim rješenjem ovog suda donesenim na pripremnom ročištu za prethodni postupak održanom 3. listopada 2024. godine utvrđeno da je podneskom od 18. lipnja 2024. godine tužiteljica preinačila osnovnu tužbu na način da je uz ranije (sada precizirani) tužbeni zahtjev tužiteljica istakla i drugi tužbeni zahtjev (toč. I. rješenja), te je dopuštena preinaka tužbe sukladno podnesku tužiteljice od 18. lipnja 2024. godine i to iz razloga što istaknuti drugi tužbeni zahtjev uz postojeći se odnosi na istu pravnu osnovu što je svrsishodno da se o istom raspravlja u ovom predmetu (toč. II rješenja), te je po tome tuženiku dopušteno da i u pogledu ovako dopuštenog za raspravljanje postavljenog tužbenog zahtjeva po preinačenoj tužbi može dati odgovor (toč. III. rješenja).

11. Naime, odredbom čl. čl. 188. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23- nastavno ZPP-a), propisano je da se u jednoj tužbi može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženika kada su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom. Ako zahtjevi nisu povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom, oni se mogu istaknuti u jednoj tužbi protiv istog tuženika samo kad je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva i kad je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka, dok je odredbom čl. 190. st.1. istoga Zakona, propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a odredbom čl. 191. st.1. ovoga Zakona, propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz već postojeći, pa kako su se u konkretnom slučaju ostvarile sve zakonske pretpostavke to je sud odlučio kao u gornje naznačenom raspravnom rješenju u pogledu ovako preinačene tužbe, sukladno odredbi čl. 190. st. 3. istoga Zakona, jer se tuženik nakon dostave tužbe protivio preinaci, time da je sud dopustio preinaku jer je ocijenjeno da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenja odnosa među strankama, protiv kojeg rješenja nije dopuštena posebna žalba, sukladno odredbi čl. 190. st. 9. toga Zakona.

12. Tuženik je po tome, podneskom od 19. listopada 2024. godine dao odgovor na ovako preinačenu tužbu u odnosu za novi postavljeni zahtjev uz ranije postavljeni, protiveći se i takvom zahtjevu u njegovoj osnovanosti, tvrdeći kako je predmetna nekretnina položena u k. o. [katastarska općina] i stečena tijekom trajanja bračne zajednice i prodana trećoj osobi za ugovoreni iznos uz suglasnost bračnih drugova, a da je ugovor o kupoprodaji zaključio tuženik kao prodavatelj jer je bio i uknjižen kao vlasnik, ističući da je osnovni razlog za prodaju nekretnine bila činjenica da je obrt za ugostiteljstvo i trgovinu u vlasništvu tužiteljice bio u financijskim poteškoćama tako da su se parnične stranke dogovorile da će se za podmirenje dosjelih novčanih obveza toga obrta koristiti sredstva upravo iz ostvarene kupoprodajne cijene jer da je i bila namjera tužiteljice da taj obrt zatvori i podmiri sve nastale dospjele obveze što da je kao takvo i učinjeno, pri tome u ovom odgovoru na ovako postavljeni tužbeni zahtjev tuženik opisno i specificirano prikazujući vrstu i opseg nastalih dugovanja navedenoga obrta za što tvrdi da su takva dugovanja time i podmirena za iznos od 53.220,92 EUR-a (što bi bila protuvrijednost dugovanja izraženih u kunama u iznosu od 400.992,99 kuna), dok da je preostali uprihođeni iznos potrošen za tekuće troškove obiteljskog domaćinstva i za uzdržavanje maloljetnoga djeteta jer da su stranke u to vrijeme živjele u zajedničkom domaćinstvu.

13. Ovakve tvrdnje tuženika tužiteljica osporava očitovanjem na pripremnom ročištu u prethodnom postupku održanom 29. studenoga 2024. godine, tvrdeći da je o tome netočan navod tuženika da je tužiteljica bila suglasna s prodajom nekretnine kao i time suglasnost da se takva sredstva koriste za podmirenje duga njenog obrta jer da iako kao upisana vlasnica toga obrta nije vodila poslovanje obrta, već da je takvo poslovanje u cijelosti vodio tuženik sve temeljem punomoći koji mu je tužiteljica za tu svrhu izdala tako da je time tuženik ovjerovljenom izjavom preuzeo i obvezu za sve obveze obrta po knjigovodstvenim papirima i zatvaranjem obrta kao i obvezu isplaćivati tužiteljicu kao vlasnicu obrta u iznosu od tadašnjih 5.000,00 kuna mjesečno koji bi se obračunavali kao trošak obrta, a čega se nije niti pridržavao.

14. Tužiteljica time ostaje kod ovako precizirane i preinačene tužbe, ostajući u potpunosti kod postavljenoga tužbenog zahtjeva iz podneska od 18. lipnja 2024. godine, predlažući da se isti zahtjev u osnovi i visini prihvati.

15. Tuženik time u svemu ostaje kod odgovora danih na ovako preciziranu i preinačenu tužbu, protiveći se u potpunosti konačno ovako postavljenom tužbenom zahtjevu, predlažući da se ovaj zahtjev odbije osporavajući njegovu osnovu i visinu.

16. U provedenom dokaznom postupku izvedeni su slijedeći dokazi: pregledani su vjenčani list Splitsko dalmatinske županije, Matičnog ureda [adresa], klasa:223-03/21- 003/524, Ur. broj: 2181-12-00-21-1 od 15. prosinca 2021. godine, Izvadak iz zemljišne knjige, Posebni izvadak, ZU 12321 k. o. [katastarska općina], izdan od Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split od 16. prosinca 2021. godine, Kupoprodajni ugovor sastavljen u [adresa] od 21. rujna 2010. godine, ovjerovljen od javnog bilježnika Petra Žanka sa sjedištem u [adresa], broj OV-8370/10 od 21. rujna 2010. godine, ovjerovljen u presliku po javnoj bilježnici Miri Rubić iz Splita, broj OV-937/11 od 8. veljače 2011. godine, Potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu, klasa: 034-04/22-03/6, Ur. broj: 341-18-05/8-22-53305 od 12. rujna 2022. godine, Potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu, klasa: 034-04/22-03/6, Ur. broj: 341-18-05/8-22-53307 od 12. rujna 2022. godine, Ugovor o kupoprodaji nekretnine sastavljen 31. srpnja 2018. godine, ovjeren od strane javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita, broj OV-6964/18 od 31. srpnja 2018. godine, ovjeren u presliku isprave po javnom bilježniku Iliji Šariću sa sjedištem u [adresa], broj OV-9665/18 od 31. srpnja 2018. godine, Kupoprodajni ugovor zaključen u [adresa] dana 22. studenoga 2021. godine, ovjerovljen od strane vršiteljice dužnosti javne bilježnice Danire Margete-Nuber sa sjedištem u [adresa], broj OV-8820/21 od 22. studenoga 2021. godine, Izvadak iz zemljišne knjige- povijesni prikaz za ZU 3773 k. o. [katastarska općina], izdan od Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Trogir od 8. travnja 2024. godine, Izvatke izvan KPI, šifra izdataka 34 od 9. listopada 2024. godine i Izvatke po vrstama od 9. listopada 2024. godine, Izvadak iz obrtnog registra Splitsko dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU Fondove i poljoprivredu od 9. listopada 2024. godine, Izjava ovjerovljena po javnom bilježniku Petru Žanku, broj OV- 8877/18 od 31. listopada 2018. godine, Izvadak iz zemljišne knjige za ZU 12321 k. o. [katastarska općina], izdan od Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split od 2. prosinca 2024. godine, izveden je dokaz; saslušanja tužiteljice i tuženika kao parničnih stranaka, pregledana je presuda Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-539/08 od 11. ožujka 2009. godine, zapisnik Općinskog suda u Trogiru, sastavljen u predmetu poslovni broj P-105/11 od 22. studenoga 2011. godine, Ugovor o kupoprodaji nekretnina sastavljen 4. siječnja 2019. godine, ovjerovljen po notaru [adresa] MF sa sjedištem u [adresa], broj OPU-IP:07/19 od 4. siječnja 2019. godine, Zemljišnoknjižni izvadak Općinskog suda u Banovićima, Bosna i Hercegovina, Rješenje Federalnog ministarstva financija Federacije Bosne i Hercegovine, Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine, Kantonalnog poreznog ureda Tuzla, broj 13-3/9-15-13-108/19 od 25. siječnja 2019. godine, zapisnik Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-105/11 od 9. ožujka 2012. godine, Rješenje Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj R1-50/10 od 7. studenoga 2013. godine, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: SF, EF, HF, te su pregledani Prijepis katastarsko-knjižnog uloška broj [broj ZK uloška] Federacije Bosne i Hercegovine, Kantona Tuzlanskog, Općine Banovići, broj: 04-30-4/19-3 od 3. siječnja 2019. godine uz Kopiju Katastarskog plana broj: 04-30-4/2019-4 od 3. siječnja 2019. godine, priložene kolor fotografije iz podneska tuženika od 14. srpnja 2025. godine, te je pregledan spis predmeta Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-105/11 (prileži u spisu predmeta).

17. Od drugih tijekom ovoga parničnoga postupka predloženih dokaza sud je iste odbio za izvođenje raspravnim rješenjem na ročištu za glavnu raspravu održanome dana 18. srpnja 2025. godine i to je odbijen dokazni prijedlog tužiteljice da se na glavnoj raspravi izvede dokaz traženja podataka od Jadrolinije d.o.o o visini najma obrta stranaka, kao i da se od obrta knjigovodstvenog servisa stranaka zatraže završni računi za poslovanje obrta „ [obrt]“ i obrta „ [obrt]“ za vremensko razdoblje za koje je taj dokaz i predložen ( toč. 1) jer je sud ocijenio kako takvi dokazi nisu dopušteni, budući su predloženi tijekom glavne rasprave odnosno izvan ročišta za prethodni postupak te je ocijenjeno da se ne radi o dokazima kojima bi se posredno utvrđivala neka relevantna činjenica iz ovoga predmeta niti je o izvođenju takvih dokaza prethodno bilo odlučeno za njihovo izvođenje, te je istom odbijen dokazni prijedlog za saslušanje predložene svjedokinje LF koja je predložena radi iskaza o imovnom stanju tuženika kao njegova bivšeg bračnog druga (toč. 2) jer je sud i ovaj dokaz ocijenio kao nedopušten iz razloga što je postavljen tijekom glavne rasprave izvan ročišta za prethodni postupak, a tužiteljica koja takav dokaz predlaže je znala ili prema okolnostima slučaja mogla znati da bi okolnosti imovnog stanja stranaka bile odlučne činjenice kod postavljenog zahtjeva za utvrđenje bračne stečevine pa je tužiteljica koja je takav dokaz predlagala bila prekludirana u predlaganju ovoga dokaza koji se prijedlog iz toga razloga ukazao nedopušten.

18. Svi ostali predloženi dokazi su tijekom stadija glavne rasprave izvedeni odnosno pročitani, time što sud nije pribavljao niti pregledao predloženi spis predmeta Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj Z-11463/14 jer je pregled toga spisa predmeta predložen na okolnosti ranijeg zahtjeva postavljenog radi brisanja zabilježbe upisa zaloga koji zalog na nekretnini koja je predmet ovoga postupka u međuvremenu brisan kao i spis predmeta Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-539/08, koji spis predmeta se odnosio na razvod braka parničnih stranaka jer su se o tome stranke suglasile odnosno stranke nisu zahtijevale da se ti dokazi izvode u tijeku glavne rasprave, odnosno od tih predloženih, a neizvedenih dokaza stranke su u tijeku glavne rasprave odustale.

19. Kako stranke nisu imale daljnjih predloženih dokaza za njihovo izvođenje, te kako su od ranije pojedinih predloženih dokaza stranke odustale odnosno pojedine je naznačene dokaze sud odbio za izvođenje dok su izvedeni svi drugi predloženi dokazi koji su određeni za izvođenje, to je sud uzimajući u obzir rezultate ovako provedenog dokaznog postupka provedenog na glavnoj raspravi, razmatrajući svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, odlučio kao u izreci.

20. Vezano za predmet ovoga spora s osnova postavljenih ovom tužbom tužbenih zahtjeva u pogledu onih dijelova kako su tužbom u uređenom i dodatnom zahtjevu i konačno postavljeni, ukazuje se da je ukupno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan

21. Predmet ovog spora u odnosu na prvopostavljeni tužbeni zahtjev je utvrđenje prava tužiteljice u odnosu na tuženike u pogledu nekretnine označene kao stana na drugom katu označenoga brojem 12, u površini od 46,73 m2 (koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe s pripadajućom drvarnicom) položenoga u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], upisane u ZU 12321 k. o. [katastarska općina] (anagrafske oznake i broja [adresa])- u nastavku teksta opisanoga kao stana položenoga u k. o. [katastarska općina], kao prava stečenoga s osnova bračne zajednice kao i s njim vezanoga drugopostavljenoga tužbenog zahtjeva radi utvrđenja suvlasničkog udjela tužiteljice s te pravne osnove na predmetnom stanu u zahtijevanom udjelu od 1/2 suvlasničkog dijela uz traženi upis takovoga zahtijevanoga za utvrđenje prava u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini.

22. Predmet ovog spora u odnosu na trećepostavljeni tužbeni zahtjev po preinačenoj tužbi u tom dijelu je zahtjev tužiteljice za isplatu traženoga od tuženika iznosa od 40.000,00 EUR-a, kao novčanog iznosa koji bi uprihodio tuženik s osnova prodaje nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], stambena zgrada 80 m2, pomoćna zgrada 17 m2 i dvorište 317 m2, upisane u ZU 3773 k. o. [katastarska općina] (anagrafske oznake i broja [adresa])- u nastavku teksta opisane kao nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], kao nekretnine koja predstavlja suvlasničku imovinu svake stranke u udjelu od po 1/2 suvlasničkog dijela stečene s osnova prava bračne stečevine.

23. S osnova prvopostavljenoga i s njim vezanoga drugopostavljenoga tužbenoga zahtjeva, ukazan je spor o takvom zahtijevanom pravu tužiteljice u pogledu nekretnine- stana položenoga u k. o. [katastarska općina] budući tuženik u svemu negira bilo kakvo za to traženo pravo tužiteljice za predmetnu nekretninu tako i pravo stečeno s osnova bračne stečevine i pravo upisa u zemljišnoj knjizi s te osnove, tvrdeći da predmetna nekretnina predstavlja vlastitu imovinu tuženika budući da bi je ovaj stekao vlastitim novčanim sredstvima iz vlastite štednje ostvarene prije zaključenja braka s tužiteljicom, pri tome negirajući da bi stranke prije zaključenja braka bile u takvoj emocionalnoj, obiteljskoj i ekonomskoj zajednici koja bi na bilo koji način predstavljala njihovu izvanbračnu zajednicu.

24. Tužiteljica suprotno tome svoj zahtjev opravdava tvrdnjom da je nekretnina položena u k. o. [katastarska općina], stečena u vrijeme trajanja braka stranaka iz sredstava uprihođenih radom bračnih drugova koja sredstva su kao takva stranke i akumulirale u štednju koja je usmjerena na kupnju predmetne nekretnine, još za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice koja da je trajala oko dvije godine prije nego je brak zaključen.

25. Odlučne činjenice koja za utvrđenje osnovanosti ovih dvaju postavljenih zahtjeva iz tužbe proizlaze iz priloženih i pregledanih isprava u ovom spisu predmeta.

26. Iz vjenčanoga lista Splitsko dalmatinske županije, Matičnog ureda Trogir, klasa:223-03/21-003/524, Ur. broj: 2181-12-00-21-1 od 15. prosinca 2021. godine, razvidno je da su stranke iz ovoga parničnog postupka bile u braku i da je brak stranaka sklopljen 24. travnja 2010. godine, te je iz presude Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-539/08 od 11. ožujka 2009. godine (sukladno potvrdi pravomoćnosti- pravomoćnom 12. svibnja 2009. godine), utvrđeno da je brak tuženika s ovdje trećom osobom, ujedno i tužiteljicom iz spisa predmeta Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-105/11, tom presudom i razveden, dok je iz zapisnika iz spisa predmeta Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-105/11, koji se vodio između tamošnje tužiteljice OF i tuženika NF (ovdje ujedno i tuženika) radi isplate radi ulaganja u posebnu nekretninu tamošnjeg tuženika, sastavljenom na ročištu za glavnu raspravu održanom 22. studenoga 2011. godine, razvidno je da je kao tamošnji tuženik izjavio kako je stvarno bračna zajednica koja je bila zasnovana s tamošnjom tužiteljicom iz toga postupka prestala tijekom svibnja ili lipnja mjeseca 2008. godine, što nije bilo sporno između tih stranaka.

27. Iz Izvatka iz zemljišne knjige, Posebni izvadak, ZU 12321 k. o. [katastarska općina], izdan od Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split od 16. prosinca 2021. godine, razvidno je da je za nekretninu položenu u k. o. [katastarska općina]- 38. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-38), i to satn na II katu, označen brojem 12, u površini od 46,73 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagavaonice, kupaonice, hodnika i lođe, s pripadajućom drvarnicom u prizemlju, izvršen upis na ime ovdje tuženika za cijelo, tada kao nekretnina opterećena uknjižbom založnoga prava u korist treće osobe kao vjerovnika novčane tražbine koja je tim zalogom osigurana, te je iz Kupoprodajnoga ugovora sastavljenoga u [adresa] od 21. rujna 2010. godine, ovjerovljen od javnog bilježnika Petra Žanka sa sjedištem u [adresa], broj OV-8370/10 od 21. rujna 2010. godine, ovjerenoga u presliku po javnoj bilježnici Miri Rubić iz Splita, broj OV-937/11 od 8. veljače 2011. godine, razvidno da je predmet toga Ugovora kupoprodaja upravo nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i da je ugovorna strana kao kupac upravo ovdje tuženik, koji je ugovorenu kupoprodajnu cijenu isplatio prodavateljici u iznosu od 30.000,00 EUR-a (u ugovoru u toč. I. pobrojane su sve pravne sumnje i eventualni pravni nedostaci po kojima je tuženik o tome upoznat ipak i bez obzira na takva upozorenja pristao na zaključenje toga ugovora). Iz izvatka iz zemljišne knjige za ZU 12321 k. o. [katastarska općina], izdanog od Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split od 2. prosinca 2024. godine, razvidno je da je za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], zgrada [adresa], u 38. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-38), i to satnu na II katu, označen brojem 12, u površini od 46,73 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagavaonice, kupaonice, hodnika i lođe, s pripadajućom drvarnicom u prizemlju, upisan tuženik uz upis zabilježbe ovoga spora

28. Iz priloženih potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, klasa: 034-04/22-03/6, Ur. broj: 341-18-05/8-22-53305 i klasa: 034- 04/22-03/6, Ur. broj: 341-18-05/8-22-5330507 od 12. rujna 2022. godine, proizlaze podaci na koje se tuženik u ovom postupku pozivao da je u stalnom radnom odnosu bio od 31. kolovoza 1994. godine do 30. kolovoza 2000. godine, te od 6. rujna 2000. godine do 20. prosinca 2018. godine bio u statusu obrtnika, dok je iz istih podataka razvidno da je tužiteljica bila u radnom odnosu od 26. studenoga 2010. godine do 8. studenoga 2018. godine, a od 9. studenoga 2018. godine pa do 3. prosinca 2021. godine bila u statusu obrtnika.

29. Iz ovih utvrđenja iz priloženih isprava, proizlazi da je za vrijeme trajanja bračne zajednice ovdje parničnih stranaka (brak stranaka je zaključen 24. travnja 2010. godine, a bračna zajednica stranaka bi prestala tijekom 2021. godine), tuženik na temelju pravnog posla (kao titulusa) realiziranoga 21. rujna 2010. godine, upisom u zemljišnoj knjizi (modusa) stekao vlasništvo na stanu koji je predmet ovoga postupka- opisno nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], po čemu je potrebno za takvu činjenicu primijeniti materijalno pravo za utvrđenje osnovanosti prvopostavljenoga i s njim vezanoga drugopostavljenoga zahtjeva iz tako uređene tužbe.

30. S obzirom na vrijeme stjecanja predmetne nekretnine (stana položenoga u k. o. [katastarska općina]) i s obzirom na pravnu osnovu koja se ukazuje relevantna za ocjenu osnovanosti predmetnih postavljenih zahtjeva o kojima se ovdje raspravlja za tu nekretninu, valjalo je primijeniti kao poseban pravni propis i to Obiteljski zakon („Narodne novine „ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07- koji se Zakon u konkretnom slučaju ima primijeniti s obzirom na promatrano razdoblje u kojem je predmetna imovina stečena). Odredbom čl. 258. ObZ-a, propisano je da izvanbračna zajednica žene i muškarca koja ispunjava pretpostavke iz čl. 3. ovoga Zakona, stvara imovinsko- pravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova. Što znači da kada nisu ispunjene pravne pretpostavke iz odredbe čl. 3. ObZ-a, ne bi mogle primijeniti odredbe obiteljskog prava, već bi se odnos izvanbračnih drugova trebao tumačiti prema općim pravilima građanskog prava, tako i da bi se za slučaj stečene imovine u odnosima osoba koje nisu konzumirale izvanbračnu zajednicu ili ukoliko postoje zakonske zapreke da se takva obiteljska, životna i ekonomska zajednica pravno karakterizira kao izvanbračna zajednica, tada bi se takav odnos mogao ocjenjivati prema pravilima iz ugovora o ortakluku koji je odnos kao takav propisan u odredbama zakona koji propisuje obvezne odnose.

31. S obzirom na ovakvu pravnu regulaciju koja proizlazi iz odredbi odgovarajućeg i u konkretnom slučaju primjenjivog, gornje citiranoga Zakona, valjalo je primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Opće pravilo koja proizlazi iz procesnog građanskog prava jeste da svatko tko se poziva na neku činjenicu ili tvrdnju, ukoliko je sporna, a ne radi se o pravima kojima se ne bi moglo raspolagati, treba i dokazati odgovarajućim dokaznim sredstvima time da se negativne činjenice i takve tvrdnje koje se na njima temelje ne dokazuju, s tim da je iznimka od ovoga pravila kada je riječ o općepoznatim činjenicama ili pravnim presumpcijama (predmnjevama) koje se smatraju kao takve i dokazane dok se ne dokaže suprotno tim zakonskim presumpcijama kao što je gornja zakonska iz citiranoga posebnoga zakona koji regulira ovu materiju i to presumpcija da imovina stečena u braku iz sredstava rada i vezanim za rad koja iz tih osnova proizlazi jeste bračna stečevina i to suvlasništvo bračnih drugova svakoga u jednakom udjelu, ali je dokaz protiv takve zakonske predmnjeve moguć, pa je tako riječ o oborivoj predmnjevi, ali teret dokaza je na onom tko tvrdi suprotno od onoga što je pretpostavka takve pravne predmnjeve, tako da je u konkretnom slučaju ovdje teret dokaza upravo na tuženiku.

32. Međutim, kada je riječ o postojanju izvanbračne zajednice, prema ovome posebnom gornje citiranom Zakonu prema odredbi čl. 3., kojom je odredbom propisano da se odredbe ovoga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, takav teret dokaza je na onome tko tvrdi da je takva izvanbračna zajednica postojala jer je Zakon ne pretpostavlja, već je potrebno utvrditi posebnom odlukom odnosno dokazati sve pretpostavke bitne za njeno zasnivanje i postojanje, a što je ovdje teret dokaza na strani tužiteljice koja se poziva na postojanje izvanbračne zajednice parničnih stranaka koja bi bila zasnovana prije braka u trajanju od dvije godine. Prema ovoj odredbi učinci izvanbračne zajednice odnose se samo na ženu i muškarca koji su slobodnoga bračnog stanja, te se priznaju pod zakonskim pretpostavkama, čiji učinci se odnose na pravo uzdržavanja te stjecanje i podjelu zajedničke imovine.

33. U konkretnom slučaju, pravomoćnom sudskom odlukom raniji brak tuženika s trećom osobom je razveden 12. svibnja 2009. godine, dok je nesporno da tužiteljica prethodno nije bila u braku, dakle ista je bila slobodnog bračnog stanja, dok za tuženika to nije bio slučaj, pa kako je sudska odluka o razvodu braka konstitutivna, to znači da je njome neki pravni odnos (u ovom slučaju bračni odnos) prestao tek njenim učinkom, dakle pravomoćnošću, to se nisu ispunile zakonske pretpostavke da je izvanbračna zajednica tužiteljice i tuženika mogla nastati odnosno započeti prije pravomoćnosti te konstitutivne odluke o razvodu braka, pa se s tim ukazuje da bi eventualni početak izvanbračne zajednice, koja bi kasnije bila nastavljena bračnom zajednicom (kada je sklopljen brak stranaka 24. travnja 2020. godine), tek mogla započeti 12. svibnja 2009. godine i od toga vremena bi se time mogao sagledavati obiteljski, a time i imovinski odnos stranaka, odnosno jesu li stranke u tom vremenu konzumirale izvanbračnu zajednicu i to u onim traženim njenim elementima, posebno sagledavajući učinke pravnih pretpostavki za postojanje i nastanak izvanbračne zajednice propisanih odredbom čl. 11. st.1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 103/15- nastavno ObZ- a/15, kao Zakona koji je kasnije stupio na snagu od onog Zakona koji je promatran za vrijeme nastanka toga odnosa, ali koji na drukčiji način regulira učinke izvanbračne zajednice), a kojom je odredbom propisano da se odredbe ovog Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, što sud smatra da se ovaj propis kao novi može primijeniti i u ovom konkretnom slučaju jer ima istu pravnu snagu i regulira isti sadržaj, ali na različit, ovako dopunjen način u odnosu na raniji ( lex posterior derogat priori) jer sama činjenica da bi životna zajednica neudane žene i neoženjenoga muškarca trajala određeno vrijeme i koja je nastavljena sklapanjem braka, bilo vrijeme kada bi se takvi obiteljski odnosi i s njim vezani imovinski odnosi mogli sagledavati kroz poseban propis koji propisuje stjecanje imovine bračnih drugova, s osnova bračne stečevine.

34. Stoga ovdje sud za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice parničnih stranaka može sagledavati samo vrijeme od pravomoćnosti sudske odluke kojom je brak tuženika s trećom osobom razveden, pa do vremena kada su stranke sklopile brak, budući je nekretnina ( stan položen u k. o. [katastarska općina]) stečena za vrijeme trajanja braka, iz čega proizlazi ona zakonska presumpcija 249. st.1. ObZ-a, ( upravo prema Obiteljskom zakonu („Narodne novine „ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07)- koji se Zakon u konkretnom slučaju ima primijeniti s obzirom na vrijeme stjecanja imovine i razmatranje prava iz osnove bračne stečevine), kojom je odredbom propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako drukčije nisu ugovorili. Dakle, odredbom čl. 247. ObZ-a, propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovine, dok je odredbom č. 248. ObZ-a, propisan o da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Upravo je vrijeme postojanja izvanbračne zajednice relevantno vrijeme koje bi se uračunavalo u trajanje bračne zajednice kako bi se ovdje, s obzirom na postojanje spora o imovini (koja bi imala biti stečena radom kako to tvrdi tužiteljica ili koja bi imala proizlaziti iz vlastite imovine kako to tvrdi tuženik) za nekretninu- stan položen u k. o. [katastarska općina], mogla ocjenjivati osnovanost ovako prvopostavljenioga i drugopostavljenoga tužbenog zahtjeva vezanoga za ovu nekretninu.

35. Iz iskaza parničnih stranaka po ovom pitanju proizlazi proturječnost kao i međusobna suprostavljenost. Proturječnost se nalazi u iskazu tužiteljice kada ista tvrdi da je stan položen u k. o. [katastarska općina] kupljen od strane tuženika tijekom 2012. godine, jer iz Ugovora o kupoprodaji ove nekretnine proizlazi da je isti kupljen od strane tuženika tijekom 21. rujna 2010. godine, kada je prema tome Ugovoru plaćena ugovorena kupoprodajna cijena od 30.000,00 EUR-a, te sud ne prihvaća iskaz tužiteljice u onom dijelu kada je istakla u iskazu da je njihova životna zajednica s učinkom izvanbračne zajednice započela 21. siječnja 2009. godine, jer je učinak pravomoćne sudske odluke o razvodu braka tuženika s trećom osobom nastupio 12. svibnja 2009. godine, tako da bi se tek od toga vremena takvu životnu zajednicu tužiteljice i tuženika moglo ocijeniti kroz učinak izvanbračne zajednice iako takvu životnu zajednicu tuženik izričito u iskazu negira tvrdeći da je tužiteljica živjela od tuženika odvijeno sve do zaključenja braka, osporavajući time da su stranke do zaključenja braka bile u izvanbračnoj zajednici, što se sudu u tom dijelu iskaz tuženika ukazuje u potpunosti neuvjerljiv. Naime, otac tuženika, ovdje saslušan kao svjedok SF i svjedok EF, kao susjed stranaka, je potvrdio u tom dijelu iskaz tuženika s tvrdnjom da tuženik i tužiteljica sve do zaključenja braka nisu živjeli zajedno, da je tuženik živio u obiteljskoj kući ovoga svjedoka gdje su stranke kao bračni drugovi kasnije stanovali na katu te kuće, a da je tuženica prije braka stanovala kod brata i nevjeste, sve to u istom mjestu u udaljenosti od oko stotinu metara, dok je ovdje saslušana svjedokinja HF, koja je snaha tužiteljice i poznanica tuženika, koja je parnične stranke i upoznala, iskazala da je tužiteljica kod nje i sada pokojnog joj supruga (brata tužiteljice) stanovala jedno vrijeme svega mjesec dana od onoga vremena kada je došla u [adresa] tijekom 2008. godine, kada je kratko vrijeme po upoznavanju tužiteljica stalno preselila kod tuženika te da je na stanovanje ova svjedokinja više nije primila zbog razloga što se vezi tužiteljice s tuženikom protivila zbog veće razlike u godinama i ranijeg načina iz obiteljskog života tuženika koji je osobno osuđivala.

36. Iskazu svjedokinje HF, sud poklanja povjerenja jer se jedino ona u iskazu izričito izjasnila o načinu funkcioniranja tužiteljice i tuženika u njihovoj uspostavljenoj vezi, koja je imala elemente kako emocionalne, tako i ekonomske zajednice, a što je mogla za to imati osobnih saznanja jer se s tužiteljicom i tuženikom kontinuirano u tom vremenu i družila i iste posjećivala te je izričito iskazala da nakon odlaska na stanovanje kod tuženika više nije niti htjela primiti tužiteljicu na stanovanje već je ista ostala trajno stanovati kod tužitelja u životnoj zajednici, dok su svjedoci SF i EF, na ove okolnosti životne zajednice samo paušalno odgovarali na način da se svjedok SF o tome izjasnio da bi tužiteljica samo posjećivala tuženika u njegovoj obiteljskoj kući, s tim da na to nije obraćao pozornost niti pratio njihov odnos niti je znao koliko bi tužiteljica ostajala kod tuženika, dok se svjedok EF u svjedočkoom iskazu o tome izjasnio da ne prati tuđe živote, tako da mu osobno nisu bile poznate sve okolnosti nastalih odnosa između parničnih stranaka.

37. Iz ovoga činjeničnoga supstrata koji proizlazi kako iz gornje naznačenih isprava kao i iz iskaza samih parničnih stranaka tako i saslušanih svjedoka, sud izvodi uvjerljiv zaključak da su parnične stranke već tijekom 2008. godine uspostavile emocionalnu vezu, koja je prerasla u izvanbračnu zajednicu sa svim elementima za njeno postojanje, ali s pretpostavkom njenog zasnivanja tek od 12. svibnja 2009. godine (pravomoćnosti sudske odluke o razvodu braka tuženika s ranijom suprugom), te da je ta izvanbračna zajednica parničnih stranaka nastavljena zaključenjem braka, da bi u tijeku bračne zajednice i to 21. rujna 2010. godine tuženik na svoje ime kupio predmetnu nekretninu- stan položen u k. o. [katastarska općina].

38. Ovdje se ukazuje kao sporno s kojim je novčanim sredstvima kupljena nekretnina- stan položen u k. o. [katastarska općina]. Tuženik u iskazu tvrdi da je sam u tom vremenu radio i kupio predmetnu nekretninu iz vlastitih uprihođenih sredstava s osnova rada budući da je od 1994. godine stalno zaposlen i da radi bez prekida, a od 2000. godine da postaje zakupnik ugostiteljskih objekata na brodovima Jadrolinije s vlastitim obrtom " SF" kao osnovnog poslovanja toga obrta, da bi od 2007. godine poslovanje toga obrta proširio zakupom ugostiteljskog objekta u [adresa] s kojim je poslovao punih sedam godina, dok je tužiteljica u tom ugostiteljskom objektu formalno zaposlena 28. studenoga 2010. godine, ali samo radi ostvarenja prava na zdravstveno i mirovinsko osiguranje, tako da tužiteljica nije imala prihoda kojima bi se kupila predmetna nekretnina, već upravo sredstvima koje je ostvario i akumulirao tužitelj kroz dugogodišnji period svog zaposlenja i prihoda iz vlastitog obrta naziva " SF". Međutim, iako tužitelj u svom iskazu tvrdi da je u tom kontinuiranom poslovanju mogao na godišnjoj razini uštedjeti između 20.000,00 EUR-a do 30.000,00 EUR-a, uvažavajući da bi prethodno podmirio sve troškove, o čemu se izjasnila i sama svjedokinja HF, iskazujući kako je tužitelj u tom vremenu stvarno ostvarivao veliku zaradu pred njom se o tome i hvaleći, ipak tuženik nije ovom sudu nedvojbeno dokazao da bi takva sredstva prije početka izvanbračne zajednice s tužiteljicom i akumulirao. Nema drugih dokaza da je tuženik takva sredstva posebno uštedio kao vlastitu imovinu za koju je u iskazu tvrdio da je bila akumulirana u iznosu od 70.000,00 EUR-a, a u tom dijelu je i kontradiktoran iskaz samog tuženika kada tvrdi da je predmetni stan položen u k. o. [katastarska općina] kupio upravo takvim sredstvima ušteđenim od svoga rada i poslovanja obrta " SF" kojeg je vlasnik i to uprihođenih prije uspostavljanja izvanbračne zajednice s tužiteljicom, jer iz sadržaja zapisnika koji je sastavljen u spisu predmeta tadašnjeg Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P- 105/11 od 22. studenoga 2011. godine, koji se vodio u pravnoj stvari tamošnje tužiteljice OF (ranije supruge tuženika) i samog tuženika radi isplate, tuženik navodio da je svoj ostvareni dohodak trošio za potrebe njihove bračne zajednice i potrebe njihova zajedničkog djeteta, tako da je cijeli ostvareni dohodak dijelio u potrošnji kroz godinu dana, u tom predmetu tvrdeći da iz toga razloga nije imao niti time ostvario štednju.

39. Kada se u međusobnoj vezi uzmu iskazi svjedoka koji su svi potvrdili da je tuženik cijelo to vrijeme bio zaposlen i ostvarivao zaradu te iskaz samog ovdje tuženika, nesumnjivo jeste da je u promatranom vremenu tuženik radio i ostvarivao zaradu od svoga rada kao i prihoda ostvarenih iz vlastitog obrta " [obrt]" koji obrt je ovaj osnovao sukladno podacima iz obrtnoga registra 22. listopada 2018. godine s prestankom obrta 3. prosinca 2021. godine, te je na taj način ostvarivao značajnu zaradu, o čemu je iskazivala i tužiteljica navodeći kako je tuženik u svemu raspolagao s tako uprihođenim novcem, tako i novcem koji je utrošen za kupnju predmetnoga stana i to kupljenim dijelom od novca koji je tuženik prethodno pozajmio prijatelju u iznosu od 50.000,00 EUR-a, koji je tijekom vremena i to u više navrata tek i bio vraćen tužitelju od utržka djelatnosti ugostiteljskog objekta njegova prijatelja kao i dijelom od zarade od ugostiteljske djelatnosti obrta u vlasništvu tuženika, sasvim je jasan zaključak da je u vremenu od uspostavljene izvanbračne zajednice s tužiteljicom pa do vremena zaključenja kupoprodajnog ugovora kojim je kupljena nekretnina i to stan položen u k. o. [katastarska općina], tuženik imao i ostvarivao takvu zaradu sredstvima koja proizlaze iz njegova rada u koja ulaze i ostvarena sredstva zarađena poslovanjem njegova obrta jer je riječ o novčanim prihodima koja proizlaze iz rada i vezana su za rad, a sredstva ostvarena iz poslovanja obrta su sredstva izjednačena sa sredstvima od rada jer po posebnom propisu koji regulira djelatnost obrta (Zakon o obrtu) obrt u smislu toga Zakona se smatra samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se tim poslovanjem ostvaruje (između ostaloga i pružanjem usluga na tržištu), što je ovdje i slučaj. U pogledu prethodno akumuliranih sredstava ostvarenih od rada tuženika, tužiteljica je iskazala da su ta sredstva namijenjena i utrošena u uređenju te adaptaciji nedovršenoga kata obiteljske kuće tuženika kao i za kupnju kuće u [adresa], koja je nekretnina isto predmet ovoga spora, što je razvidno da su ta novčana sredstva bila usmjerena za druge potrebe ove obitelji.

40. Suprotno tvrdnjama tuženika da tužiteljica nije ostvarivala nikakve prihode te da je tek nakon kupnje stana zasnovala radni odnos kod tuženika, o čemu je iskazivala i tužiteljica kako u tom promatranom vremenu nije ostvarivala zaradu, ukazati je da bez obzira na takvu činjenicu, doprinos tužiteljice sud ocjenjuje kao jednakovrijedan doprinosu tuženika u ostvarenoj zaradi tuženika koja je ostvarena radom i prihodima iz obrta tuženika. Tužiteljica je u iskazu navela da je tuženiku pomagala u ugostiteljskom objektu u [adresa], odrađivala sve potrebne poslove, pomagala i brinula o obitelji te radovima na ostalom imanju kod tuženika, o čemu je iskazivala i svjedokinja HF koja se sa strankama u to vrijeme i družila tako da su joj te okolnosti mogle biti osobno poznate. Ovaj doprinos tužiteljice je bio ostvaren kako za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, tako nastavljen u braku time da je razvidno postojala ekonomska organizacija obitelji na način da je o troškovima kako poslovanja ugostiteljskih objekata tako i potrebama obitelji prvenstveno odlučivao tuženik, dovodeći u ekonomsku zavisnost tužiteljicu, jer je i sam iskazivao da je davao tužiteljici onoliko novčanih sredstava za koliko je smatrao da su potrebni i isto tako da je tužiteljicu naknadno zaposlio samo za ostvarenje određenih prava koja proizlaze iz radnog odnosa bez isplate plaće, zbog čega tužiteljica ne može biti stavljena u neravnopravan položaj prema položaju tuženika u pravnom odnosu koji proizlazi kako iz statusa bračne zajednice kao i s njom vezanih prava tako i imovinskih prava koja su ostvarena u tijeku trajanja bračne zajednice i s njom izjednačene izvanbračne zajednice, koja ima sve one potrebne elemente koji se odnose i na samu bračnu zajednicu.

41. Kako iz svih ovih gornje navedenih dokaza proizlazi da je tuženik obavljanjem poslovanja obrta " [obrt]" čije se poslovanje u tom vremenu odnosilo na obavljanje ugostiteljske djelatnosti na brodovima Jadrolinije i jednog ugostiteljskog objekta u [adresa], u mjestu gdje su bračni drugovi živjeli prvotno u izvanbračnoj zajednici, a nastavno dalje i u bračnoj zajednici, te iz svih dokaza tako i iskaza kako parničnih stranaka i svjedoka, nesumnjivo proizlazi jasan zaključak da je poslovanje obrta "Kostović" koji je bio u tom vremenu u vlasništvu tuženika bilo takvo da je postojala značajna zarada, koju sam tuženik procjenjuje u godišnjem intervalu između 20.000,00 EUR-a do 30.000,00 EUR-a, uzimajući promotreno razdoblje od utvrđenog zasnivanja izvanbračne zajednice počevši od 12. svibnja 2009. godine, pa tijekom vremena do zaključenja braka 24. travnja 2010. godine, i tako do onog vremena kupnje predmetne nekretnine koja je ovdje predmet spora- stana položenoga u k. o. [katastarska općina] koja kupoprodaja je realizirana kupoprodajnim ugovorom od 21. rujna 2010. godine, upravo s kojom je zaradom u tom vremenu tuženik mogao kupiti ovu nekretninu, jasno na svoje ime, ali u namjeri i ostvarenoj volji (animusu) da u tom vremenu bude bračna stečevina i da je ta nekretnina kupljena upravo iz tih sredstava ostvarenih radom bračnih drugova, a ne odnosi se na one ostale zahvate koje je tuženik u tom vremenu daljnje usmjerio u ulaganja u vlastitu imovinu ili reguliranja dugovanja i ulaganja u poslovanje.

42. Stoga, sud ovdje nesumnjivo zaključuje, prema i u odnosu na sve okolnosti ovoga slučaja, da je u stjecanju te imovine jednakovrijedan doprinos stranaka iz ovoga postupka, te da je ostvarena kupoprodajna cijena u iznosu od 30.000,00 EUR-a jednaki doprinos kako tuženika tako i tužiteljice u kupnji predmetne nekretnine, pa bez obzira što je kupoprodajni ugovor zaključio samo tuženik i bez obzira što je predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana na ime i u vlasništvu tuženika, to je sukladno odredbi čl. 248. ObZ-a ista imovina koji su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, odnosno koja potječe iz te imovine, zbog čega je sud kao osnovan prihvatio konačno ovdje postavljeni tužbeni zahtjev radi utvrđenja da nekretnina stan na drugom katu označen brojem 12, u površini od 46,73 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe s pripadajućom drvarnicom u prizemlju zgrade sagrađenom na čes. zem. 1097 ZU 12321 k. o. [katastarska općina] (zgrada [adresa]), predstavlja bračnu stečevinu stečenu u bračnoj zajednici između tužiteljice i tuženika, kako je to i odlučeno kao u točki I/1. izreke.

43. Kako ovdje sud nesumnjivo zaključuje da su sukladno odredbi čl. 249. st.1. ObZ-a, a sukladno ovdje utvrđenom doprinosu bračnih drugova njihovi udjeli u jednakim dijelovima suvlasništva, jer nema dokaza niti su se stranke tijekom ovoga postupka i izjasnile da bi drukčije ugovorile niti je tuženik izvan svake razumne sumnje sudu dokazao da je ovu predmetnu nekretninu koja je stečena u braku kupio vlastitim sredstvima, odnosno sredstvima iz imovine koja bi predstavljala njegovu posebnu imovinu stečenu prije zasnovane izvanbračne zajednice, a kasnije i braka s tužiteljicom, što cjelokupno to promatrano vrijeme sud ocjenjuje kao kontinuirano trajanje bračne zajednice sve do njenog prestanka tijekom 2021. godine, tako da je prihvaćena zakonska predmnjeva da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici nekretnine koja predstavlja bračnu stečevinu, a kako je svaki suvlasnik koji je sudskom odlukom utvrđen u svojem pravu koje kao takvo temeljem sudske odluke proizlazi za upis takvoga prava u zemljišnoj knjizi, to je sud kao osnovan prihvatio konačno ovdje postavljeni tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužiteljica suvlasnica u 1/2 dijela stana na drugom katu označen brojem 12, u površini od 46,73 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe s pripadajućom drvarnicom u prizemlju zgrade sagrađenom na čes. zem. 1097, ZU 12321 k. o. [katastarska općina] (zgrada [adresa]), te da je tuženik time dužan trpjeti da se temeljem ove presude izvrši prijenos prava suvlasništva na ime ovdje tužiteljice u 1/2 dijela u zemljišnim knjigama ovoga suda, sve u roku od petnaest dana, kako je to odlučeno kao u točki I/2. izreke.

44. Po ovome valjalo je pristupiti razmatranju posljednjeg (u preinaci tužbe) postavljenog tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica od tuženika zahtjeva isplatu novčanog iznosa u protuvrijednosti od 40. 000,00 EUR-a, s osnova prodaje bračne stečevine i to nekretnine čes. zem. 8981/5 stambena zgrada 80 m2 ([adresa]), pomoćna zgrada 17 m2, dvorište 317 m2.ZU 3773 k. o. [katastarska općina], ovo uvećano za zakonske zatezne kamate koje se potražuju od 22. studenoga 2021. godine.

45. Odlučne činjenice koja za utvrđenje osnovanosti ovoga kao trećeg postavljenog zahtjeva iz tako preinačene tužbe proizlaze iz priloženih i pregledanih isprava u ovom spisu predmeta.

46. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine sastavljenoga 31. srpnja 2018. godine, a ovjerenoga od strane javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita, broj OV-6964/18 od 31. srpnja 2018. godine, ovjeren u presliku isprave po javnom bilježniku Iliji Šariću sa sjedištem u [adresa], broj OV-9665/18 od 31. srpnja 2018. godine, razvidno je da je ovdje tuženik s trećim osobama ugovorio kupoprodaju nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], upisanih u ZU 3775, čest. zem. [katastarska čestica], upisane u ZU 3773 i čest. zem. [katastarska čestica], upisane u ZU 3774, sve k. o. [katastarska općina], a u naravi što predstavlja stojnu kuću, čatrnju i okućnicu u [adresa], predio "Ogradica", za koje nekretnine je sačinjen geodetski snimak posjeda od 2. studenoga 2016. godine, izrađen od strane tvrtke "Reljef" d.o. Split, za ukupan posjed od 414 m2, te su prodavatelji tuženiku kao kupcu jamčili da su za građevinu stambene namjene izgrađenu na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] i građevinu pomoćne namjene izgrađenu na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], ishodili pravomoćnu uporabnu dozvolu za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. godine kao i pravomoćno rješenje o utvrđenju građevinske čestice od 24. ožujka 2017. godine.

47. Iz Izvatka iz zemljišne knjige- povijesnog prikaza za ZU 3773 k. o. [katastarska općina], izdanog od Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Trogir od 8. travnja 2024. godine, razvidno je da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], bila upisana na treće osobe, do 7. kolovoza 2018. godine kada je upisom pod brojem Z- 29259/18, izvršena uknjižba prava vlasništva na ime ovdje tuženika za cijelo temeljem Ugovora o kupoprodaji potvrđenoga kod javnog bilježnika u Splitu Ilije Šarića pod brojem OV-6964/18 od 31. srpnja 2018. godine, time da je izvršen upis ove nekretnine na ime treće osobe od 22. studenoga 2021. godine, pod brojem Z-46126/21 temeljem Kupoprodajnoga ugovora potvrđenoga od strane vršitelja dužnosti javnog bilježnika Danire Margeta-Nuber, [adresa], pod poslovnim brojem OV-8820/21 od 22. studenoga 2021. godine.

48. Iz Kupoprodajnog ugovora zaključenog u [adresa] dana 22. studenoga 2021. godine, ovjerenog od strane vršiteljice dužnosti javne bilježnice Danire Margete-Nuber sa sjedištem u [adresa], broj OV-8820/21 od 22. studenoga 2021. godine, razvidno je da je tim Ugovorom tuženik kao prodavatelj, trećoj osobi kao kupcu prodao nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu u ZU 3773 k. o. [katastarska općina], označene kao z. k. č. br. [katastarska čestica], dvorište 317 m2, stambena zgrada [adresa], 8 m2, pomoćna zgrada 17 m2, ukupne površine 414 m2 za kupoprodajnu cijenu ugovorenu u iznosu od 502.470,72 kuna (što konverzijom tečaja u sadašnju važeću valutu u RH prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za EUR iznosi 66.689,33 EUR-a). Istim ugovorom tuženik kao prodavatelj je jamčio kupcu da je nekretnina njegovo vlasništvo zacijelo, što je dokazivao izvatkom iz zemljišne knjige kao i da u trenutku sklapanja toga Ugovora predmetna nekretnina nije opterećena bilo kakvim uknjiženim odnosno neuknjiženim stvarnim ili osobnim teretima, te da ne postoje prava trećih osoba koja bi isključila, umanjila ili ograničila pravo vlasništva kupca.

49. Iz izvadaka izvan KPI, šifra izdataka 34 od 9. listopada 2024. godine i Izvatke po vrstama od 9. listopada 2024. godine, kao izvatka iz knjigovodstvene dokumentacije za obrt " U" prikazuju se obveze toga obrta koje su po tvrdnji tuženika podmirene tijekom razdoblja 2021. godine od ukupno 400.992,99 kuna (što je pretvoreno u važeću valutu visina vrijednosti od 53.220.92 EUR-a). Iz izvatka iz obrtnog registra Splitsko dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU Fondove i poljoprivredu od 9. listopada 2024. godine, razvidno je da je tužiteljica bila vlasnica obrta " [obrt]", [adresa], obrta za ugostiteljstvo i trgovinu s danom osnivanja od 22. listopada 2018. godine do dana prestanka obrta 3. prosinca 2021. godine, dok je iz Izjave ovjerene po javnom bilježniku Petru Žanku, broj OV-8877/18 od 31. listopada 2018. godine, razvidno da je tužiteljica kao vlasnica obrta " [obrt]" izdala punomoć ovdje tuženiku kojim se ovaj obvezuje podmiriti sve obveze prema obrtu, po knjigovodstvenim papirima, i prilikom zatvaranja obrta. Nadalje izjavom je deklarirano da će se s računa obrta " [obrt]" isplaćivati vlasnicu, ovdje tužiteljicu, mjesečno za novčani iznos od 5.000,00 kuna, koji se obračunava u troškove plaće obrta " [obrt]".

50. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina sastavljenoga 4. siječnja 2019. godine, ovjerenoga po notaru [adresa] MF sa sjedištem u [adresa], broj OPU-IP:07/19 od 4. siječnja 2019. godine, Zemljišnoknjižnog izvatka Općinskog suda u Banovićima, Bosna i Hercegovina, Rješenja Federalnog ministarstva financija Federacije Bosne i Hercegovine, Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine, Kantonalnog poreznog ureda Tuzla, broj 13-3/9-15-13-108/19 od 25. siječnja 2019. godine, te Prijepisa katastarsko-knjižnog uloška broj [broj ZK uloška] Federacije Bosne i Hercegovine, Kantona Tuzlanskog, Općine Banovići, broj: 04-30-4/19-3 od 3. siječnja 2019. godine uz Kopiju Katastarskog plana broj: 04-30-4/2019-4 od 3. siječnja 2019. godine, uz priložene kolor fotografije iz podneska tuženika od 14. srpnja 2025. godine, razvidno je da je 4. siječnja 2019. godine sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnina između ovdje saslušane svjedokinje HF i tužiteljice za nekretninu označenu kao čest. broj 869/1 u površini od 1.051 m2 (njiva 5. klase) i nekretninu označenu kao čest. broj 869/4, put površine 80 m2, obje upisane u ZU 982 k. o. [katastarska općina], Bamovići, za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 1.000,00 KM (konvertibilnih maraka) uz plaćanje poreznim rješenjem porezne obveze na ime ovdje svjedokinje, na kojoj se nekretnini nalazi prikazana fotografijom obiteljska kuća i kopijom katastarskog plana njen položaj.

51. Iz ovih utvrđenja iz priloženih isprava, proizlazi da je za vrijeme trajanja bračne zajednice ovdje parničnih stranaka (brak stranaka je zaključen tijekom 2010. godine, a bračna zajednica stranaka bi prestala tijekom 2021. godine), tuženik na temelju pravnog posla (kao titulusa) realiziranoga 2018. godine, upisom u zemljišnoj knjizi (modusa) stekao vlasništvo na nekretnini koja je predmet ovoga postupka- opisno nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], tako da je tuženik ovu nekretninu prodao 2021. godine trećoj osobi za ugovorenu kupoprodajnu cijenu u vrijednosti od 66.689,33 EUR-a, po čemu je potrebno za takvu činjenicu primijeniti materijalno pravo za utvrđenje osnovanosti trećepostavljenog zahtjeva iz tako preinačene tužbe.

52. S obzirom na vrijeme stjecanja predmetne nekretnine (nekretnine položene u k. o. [katastarska općina]) i s obzirom na pravnu osnovu koja se ukazuje relevantna za ocjenu osnovanosti predmetnoga postavljenoga zahtjeva o kojem se ovdje raspravlja za tu nekretninu, valjalo je primijeniti kao poseban pravni propis i to Obiteljski zakon („Narodne novine „ broj 103/15, 98/19, 57/20- nastavno ObZ-a/15, koji se Zakon u konkretnom slučaju ima primijeniti s obzirom na promatrano razdoblje u kojem je predmetna imovina stečena i otuđena). Odredbom čl. 35. ObZ-a/15, propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu, dok je odredbom čl. 36. st.1. ObZ-a/15, propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a odredbom st. 3. istog toga članka ovoga Zakona, propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

53. Nisu ovdje sporni označeni tužbeni navodi tužiteljice da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice u braku stekle nekretninu označenu kao čes. zem. 8981/5 stambena zgrada 80 m2 ([adresa]), pomoćna zgrada 17 m2, dvorište 317 m2, upisanu u ZU 3773 k. o. [katastarska općina], koju je tužitelj kao kupac kupio od trećih osoba temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 31. srpnja 2018 godine, odnosno da je tim Ugovorom kupio nekretnine označene kao čes. zem. 8983/2, čes. zem. 8983/3, čes. zem. 8981/5 i čes. zem. 8981/3, sve k. o. [katastarska općina], koje nekretnine su Prijavnim listom potvrđenim od strane nadležne ispostave državne geodetske uprave poništene i pripojene upravo sadašnjoj nekretnini oznake čes. zem. 8981/5, upisane u ZU 3773 k. o. [katastarska općina], na kojoj postoji stambena zgrada od 80 m2 (anagrafske oznake [adresa]), te pomoćna zgrada od 17 m2, dvorište od 317 m2- dalje kao nekretnina položena u k. o. [katastarska općina], te nije sporno da je ova nekretnina, na kojoj je prethodno bio upisan kao vlasnik samo tuženik, bračna stečevina stranaka svake za 1/2 suvlasničkoga dijela.

54. Sporno se ovdje ukazuje što bi tuženik bez pristanka tužiteljice predmetnu nekretninu otuđio i za koliki novčani iznos, budući tužiteljica tvrdi da je bez njenog znanja tuženik takvu nekretninu otuđio za iznos od najmanje 80.000,00 EUR-a, za što smatra da je takva visina stvarno ostvarene kupoprodajne vrijednosti kompatibilna vrijednosti same nekretnine u tom vremenu ostvarene prodaje te da je tuženik taj novac bez znanja i suglasnosti tužiteljice usmjerio na podmirenje obveza obrta u vlasništvu tužiteljice, a dio zadržao za sebe, koje takve tvrdnje tuženik negira, tvrdeći da je novac utrošio u obveze ugostiteljskoga obrta koji je bio u vlasništvu tužiteljice, a ostali dio za troškove obitelji, što sve tako u bitnom proizlazi i iz samih stranačkih iskaza.

55. Nadalje, iz iskaza tužiteljice kao parnične stranke se na ove odlučne, a sporne okolnosti, saznaje da je po njenim saznanjima nekretnina položena u k. o. [katastarska općina] kupljena od njihovih susjeda za 75.000,00 EUR-a, te da je bez njenog saznanja i odobrenja tuženik kuću sa zemljištem naknadno prodao bez da je isplatio tužiteljicu za njen udio, a u tom vremenu da je tužiteljica bila vlasnica obrta "Ivo" (obrta koji je obavljao ugostiteljsku djelatnost) o čijem je poslovanju u svemu upravljao tuženik tako i obavljao poslovanje i brigao o prihodima i rashodima toga obrta temeljem za to izdane mu punomoći tako da tužiteljica nije niti imala saznanja o financijskom poslovanju toga obrta, time da je sama donijela odluku o zatvaranju obrta, a da je tuženik od sredstava dobivenih prodajom te predmetne nekretnine podmirio sva dugovanja koja su bila evidentirana preko knjigovodstvenog servisa koji je vodio poslovne knjige za ovaj obrt, a što da mu je bila i obveza koja proizlazi iz ovlaštenja izdanog po pisanoj punomoći, tako da tužiteljicu nije o tome obavijestio.

56. Iz iskaza tuženika kao parnične stranke se na ove odlučne, a sporne okolnosti, saznaje da je nekretninu položenu u k. o. [katastarska općina] kupio na svoje ime prihodima ostvarenim od poslovanja ugostiteljskog obrta " [obrt]" kojeg je bio vlasnik za iznos od 40.000,00 EUR-a s plaćenim svim porezima i drugim davanjima, s tim da je cijena ove nekretnine bila u tom iznosu jer je bila riječ o derutnoj ruševini koja nije bila u useljivom stanju u kojoj je stanovala starija osoba i da je nekretnina tada bila bez valjanih isprava vlasništva i zakonitosti građenja, što je sve te pravne nedostatke naknadno tuženik riješio, s tim da je postojao dogovor s tužiteljicom da se ova nekretnina proda za nešto veći iznos od 40.000,00 EUR-a s kojim su se novčanim sredstvima platile obveze obrta " [obrt]" u vlasništvu tužiteljici, nastale prvenstveno lošim poslovanjem toga obrta zbog izbijanja COVID epidemije, dok je ostali iznos potrošen na potrebe obitelji.

57. U odnosu na ove sporne, a povodom ovoga preostaloga zahtjeva za raspravljanje, odlučne okolnosti svjedoci nisu imali posebnih neposrednih saznanja već onih saznanja koje su posredno dobivali od samih stranaka, tako da se o tome svjedok SF izjasnio kako je ovu staru ruševnu kuću u k. o. [katastarska općina] tuženik kupio i prodao radi plaćanja nastalih dugovanja obrta koji je bio u vlasništvu tužiteljice, dok se svjedokinja HF izjasnila o toj nekretnini kako je tuženik predmetnu kuću prodao jer nije imao novaca za njenu rekonstrukciju.

58. U odnosu na ovako izvedeni iskaz stranaka vezano za kupnju nekretnine položene u Bosni i Hercegovini za što tuženik tvrdi da je nekretnina kupljena kao njegov poklon tužiteljici u iznosu od 30.000,00 EUR-a kao i ulaganja stranaka u tu nekretninu, tako i ona ulaganja tužiteljice u nekretninu koja je u vlasništvu oca tuženika za što tužiteljica u jednom dijelu stranačkog iskaza tvrdi da ih je imala, sud ne nalazi da su takvi podaci relevantni za razrješenje ovog nastaloga spornog odnosa stranaka jer se o istom ne raspravlja. Ukoliko je riječ o daru jednog bračnog druga drugom bračnom drugu, tada su sredstva koja su uložena u kupnju nekretnine i/ili ulaganja u imovinu bračnog druga i/ili imovinu treće osobe ona ulaganja koja se promatraju prema općim propisima obveznog prava, ali se predmnjeva prema pravilima koja reguliraju imovinske odnose bračnih drugova da su takva ulaganja, ukoliko su izvršena radom ili proizlaze iz rada ili imovine koja je nastala i vezana je za rad, u jednakim omjerima bračnih drugova, koji mogu takvo što zahtijevati (stvarnopravni zahtjevi ne zastarijevaju za razliku od obveznopravnih zahtjeva), pa tako i tuženik prema tužiteljici takav zahtjev može isticati, bez mogućnosti njihova uračunavanja u ovdje istaknuti zahtjev za isplatu, posebno što ovdje ne postoj niti istaknuti prigovor prijeboja.

59. Ovdje je odlučno za razrješenje sporno činjenično pitanje za koliki je iznos tuženik prodao nekretninu položenu u k. o. [katastarska općina] i je li za to imao odobrenje od strane tužiteljice i je li njenim pripadajućim udjelom koji je uprihođen prodajom nekretnine, koji je dijelom uložen u zatvaranje nastalih obveza ugostiteljskog objekta, a ostalim dijelom potrošen, tuženik raspolagao znanjem i pristankom tužiteljice ili samostalno bez njenog znanja.

60. Sud prema ovako utvrđenom činjeničnom supstratu izvodi zaključak, prema gornje opisanim pravilima o teretu dokazivanja, po čemu se ukazuje neosnovana tvrdnja tužiteljice istaknuta samo kao njena sumnja da je tuženik kupio nekretninu za iznos prodajne cijene veće od one koja je ugovorena Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 31. srpnja 2018. godine, već prihvaća kao uvjerljiv u tom dijelu iskaz tuženika koji je kompatibilan sa tako formalnim dokazom iz kojeg proizlazi podatak ugovorene kupoprodajne cijene iz toga Ugovora u iznosu od 40.000,00 EUR-a, tako se nadalje, ukazuje neosnovana tvrdnja tužiteljice i tu istaknuta samo kao njena sumnja da bi tuženik prodao predmetnu nekretninu za iznos od 80.000,00 EUR-a, odnosno iznos koji je tako veći od onoga iznosa kupoprodajne cijene koja je veća od one koja je ugovorena Kupoprodajnim ugovorom od 22. studenoga 2021. godine, već prihvaća kao uvjerljiv u tom dijelu iskaz tuženika koji je kompatibilan s tako formalnim dokazom iz kojeg proizlazi podatak ugovorene kupoprodajne cijene iz toga Ugovora u iznosu od 502.470,72 kuna (što konverzijom tečaja u sadašnju važeću valutu u RH prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za EUR iznosi 66.689,33 EUR-a).

61. U pogledu činjeničnog pitanja je li za prodaju predmetne nekretnine tužitelj dogovorio takvu radnju s tužiteljicom, budući su u tom dijelu u svemu proturječni iskazi stranaka, a svjedoci o tome nisu imali posebnih saznanja, niti što drugo proizlazi iz pregledanih isprava, valjalo je prihvatiti kao osnovanu tvrdnju tužiteljice da takvog dogovora nije bilo, sagledavajući sve ove okolnosti slučaja. Naime, u samom Kupoprodajnom ugovoru od 22. studenoga 2021. godine, uglavljeno je u čl. 6. da je tuženik kao prodavatelj jamčio kupcu da je nekretnina njegovo vlasništvo za cijelo, pozivajući se na podatke iz zemljišne knjige kao i jamčio da u trenutku sklapanja toga Ugovora predmetna nekretnina nije opterećena bilo kakvim uknjiženim odnosno neuknjiženim stvarnim ili osobnim teretima, te da ne postoje prava trećih osoba koja bi isključila, umanjila ili ograničila pravo vlasništva kupca, iako je znao da je nekretnina kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice s tužiteljicom, da je kupljena iz sredstava ostvarenih radom bračnih drugova i time mogao znati da tužiteljica ima zakonska prava na toj nekretnini upravo po osnovi bračne stečevine, u tom dijelu je i isključivši i kao sudionika toga pravnog posla jer je mogao pozvati da se tom pravnom poslu pridruži ili kao stranka (za svoj zakonom pretpostavljeni suvlasnički udio) ili barem da za takav ugovor kojim otuđuje nekretninu pridruži tužiteljicu kao sudionika toga pravnog posla da izda valjanu ispravu kojom će pristati na takvo otuđenje nekretnine, odnosno njenog zakonom pretpostavljenog udjela, što znači da je i prema prodavatelju, a i prema bračnom drugu, ovdje tužiteljici postupao nesavjesno, pa makar i u zabludi, koja je otklonjiva i kao takva ga ne opravdava.

62. Iz iskaza parničnih stranaka se nalazi da je organizacija unutar obitelji, a posebno kod poslovanja ugostiteljskih obrta kako u vlasništvu tuženika tako i onoga u vlasništvu tužiteljice, svu organizaciju vodio tuženik, oslanjajući se samo na one segmentarne udjele u organizaciji od strane tužiteljice koji su se svodili na kućanske poslove, roditeljsku skrb prema zajedničkom djetetu i/ili pripomoći u poslovima ugostiteljske djelatnosti kojima se obitelj putem obrta bavila, isključivši tužiteljicu iz bilo kakvih prihoda ostvarenih njenim radom (sam je tuženik iskazao da je tužiteljici davao novac kada ga je za potrebe obitelji tražila, da nije imala punomoć na njegovim računima za razliku od njega, da se sam brinuo o financijskim sredstvima obitelji, da nije poštivao ni onu preuzetu obvezu iz punomoći koju mu je izdala tužiteljica za obavljanje poslova obrta u njenom vlasništvu tako da je za cijelo vrijeme poslovanja toga obrta u samo dva navrata tužiteljici isplatio plaću), time je ne samo dovodeći u neravnopravan položaj u organizacijskog strukturi obitelji već u ekonomski zavisan položaj, tako da je sud izveo uvjerljiv zaključak da tuženik ne samo što tuženicu nije obavijestio o svojoj namjeri da nekretninu stečenu u braku otuđi već je nije niti obavijestio o sredstvima koja je uprihodio otuđenjem nekretnine niti se savjetovao s tužiteljicom u pogledu plasmana tih sredstava koja će se i gdje utrošiti, već je svojevoljno odlučio, pozivajući se na ovlaštenje iz punomoći, da značajan dio tako uprihođenih sredstava, za koje u iskazu tvrdi da ih je isplatio za ostvarenja dugovanja obrta u vlasništvu tužiteljice u iznosu od oko tadašnjih 400.000,00 kuna, tako da je i na taj način nesavjesno postupio prema tužiteljici kao bračnom drugu.

63. Ovdje je i indikativno, i to upravo prema onim knjigovodstvenim podacima iz poslovanja obrta u vlasništvu tužiteljice koje je sam tuženik za potrebe ovog spisa kao dokaz dostavio, da bi upravo obrt koji je bio u vlasništvu tužiteljice imao tako loše poslovanje za razliku od obrta koji je u vlasništvu tuženika, s nejasnim za sud obrazloženjem iz iskaza tuženika da je obrt u vlasništvu tužiteljice poslovao u ugostiteljskoj djelatnosti na većem brodu za što su iziskivani veći troškovi od onih troškova obrta u njegovom vlasništvu koji je zakup za obavljanje ugostiteljske djelatnosti imao na manjem brodu, u situaciji kada obrt tuženika nije imao nikakvih dugovanja za razliku od dugovanja obrta tužiteljice iako su poslovali na brodovima istog brodara i u istim okolnostima nepovoljnim za poslovanje kako jednoga tako i drugog obrta, s tim da je vidljivo kako se nisu dugovanja ravnomjerno rasporedila kada je obrt u vlasništvu tužiteljice imao dugovanja s naslova upisanih knjigovodstvenih usluga, naknada bankama, zakupa, obveza s osnova zdravstvenog i mirovinskog osiguranja radnika, naknada plaće s obzirom na beneficirani radni staž, te komorskih naknada i doprinosa i članarina tako i poreza i drugih tamo navedenih davanja, po čemu je za zaključiti da je i u ovom segmentu tuženik nedovoljno upotrijebio pažnju dobrog privrednika, dovodeći u nezavidnu situaciju tužiteljicu koja pravno odgovara trećima za nastale dugove kao obrtnik kako imovinom iz obrta tako i vlastitom imovinom, sve to sa samostalno izvedenim i nekonzultiranim s tužiteljicom zaključkom tuženika kako će od imovine tužiteljice koju ova ima vezano za nekretninu koja je stečena s tuženikom u bračnoj zajednici, otuđenjem nekretnine takva dugovanja podmiriti, kako iz svoga dijela tako i onoga udjela koji bi pripadao tužiteljici, sve to bez njenog znanja i odobrenja.

64. Prema odredbi čl. 37. st. 1. ObZ-a/15, pretpostavlja se da je bračni drug dao svoju suglasnost za poslove redovne uprave bračnom imovinom ako se ne dokaže suprotno, dok je prema odredbi st. 2. istog članka toga Zakona, propisano da je za izvanredne poslove na nekretninama ili pokretninama koje se upisuju u javne upisnike, promjene namjene stvari, većih popravaka, dogradnje, nadogradnje, preuređenja, otuđenja cijele stvari, davanja cijele stvari u zakup ili najam na dulje od godine dana, osnivanja hipoteke, osnivanja stvarnih i osobnih služnosti i tereta ili prava građenja na cijeloj stvari potrebno zajedničko poduzimanje posla ili pisana suglasnost drugog bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika, s tim da sukladno odredbi st. 3. istog članka ovoga Zakona, nepostojanje takve suglasnosti, ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe, dok bračni drug bez čije je suglasnosti poduzet izvanredni pravni posao ima pravo na naknadu štete koja mu je uzrokovana, međutim ovdje tužiteljica ne zahtjeva naknadu štete koja bi joj ovakvim postupanjem tuženika bila eventualno nanesena, već zahtjeva isplatu onih novčanih sredstava kojima je tuženik otuđenjem imovine kao bračne stečevine, što je sasvim sigurno izvanredni pravni posao, s tim njenim udjelom raspolagao očito nesavjesno u potpunosti isključujući tužiteljicu za traženje bilo kakvih suglasnosti, koja su zakonom definirana da se daju u pisanom i ovjerenom obliku.

65. Odredbom čl. 38. ObZ-a/15, propisano je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, pa je ovdje valjalo primijeniti institut stečenoga bez valjane pravne osnove kao institut obveznog prava jer je tuženik novčana sredstva koja je stekao otuđujući nekretninu kao bračnu stečevinu stekao u polovini tako stečene kupoprodajne cijene bez valjane pravne osnove koja po zakonu pripada tužiteljici i s tim novčanim sredstvima raspolagao izvan onog naloga koji mu je dan prema izdanoj punomoći tužiteljice ovjerene 31. listopada 2018. godine, kojom je tužiteljica opunomoćila tuženika da ovaj podmiruje sve obveze obrta koji je bio u njenom vlasništvu prema knjigovodstvenom stanju tako i prilikom zatvaranja obrta, ali se, prema njenom ciljnom tumačenju, ova punomoć odnosi na podmirivanje obveza iz redovnog poslovanja obrta, a nikako ne iz sredstava bračne stečevine odnosno udjela koji ima tužiteljica u bračnoj stečevini jer je punomoć dana da se plaća tužiteljici isplaćuje s računa obrta kojeg je ona bila vlasnica (što tuženik niti takav nalog nije ispunio).

66. Isto tako sudu je neuvjerljiva tvrdnja tuženika da je razliku od onog dugovanja koji je podmirio za obrt koji je bio u vlasništvu tužiteljice, ostala novčana sredstva ostvarena prodajom predmetne nekretnine iskoristio za potrebe obitelji uzevši u obzir da je bračna zajednica parničnih stranaka prestala tijekom 2021. godine, a tuženik je otuđio nekretninu prema Kupoprodajnom ugovoru 22. studenoga 2021. godine, tako da je neuvjerljivo da je s tužiteljicom dogovorio da se ostali novčani iznos nakon što je plaćeno dugovanje obrta koji je bio u njenom vlasništvu usmjeri na egzistencijalne potrebe obitelji, suviše toga kada se u tom vremenu uzmu prihodi tuženika i s tim vezana njegova izjava da je brinuo o svim potrebama obitelji koje je sam financirao svojim sredstvima iz ostvarenih prihoda od rada, što to sada odudara od ukazane potrebe da bi upravo tuženik u vrijeme prestanka bračne zajednice utrošio bilo kakva sredstva stečena otuđenjem nekretnine kao bračne stečevine za potrebe njihove obitelji.

67. Odredbom čl. 43. ObZ-a/15, propisano je da za obveze koje je jedan bračni drug imao prije sklapanja braka, kao i za obveze koje je samostalno preuzeo nakon sklapanja braka, a koje se ne odnose na tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice, ne odgovara drugi bračni drug, dok je odredbom čl. 44. st.1. ObZ-a/15, propisano da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom, a odredbom st.2. istog članka ovoga Zakona, propisano je da ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz suvlasničkog dijela bračne stečevine ili iz vlastite imovine jednoga bračnog druga naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom bračnom drugu pravo na naknadu tog iznosa iz njegova dijela bračne stečevine, odnosno iz njegove vlastite imovine, a sukladno odredbi st.3. istog članka toga Zakona, propisano je da se smatra da su bračni drugovi za obveze iz st.1. ovoga članka odgovorni u jednakim dijelovima ako nisu drukčije ugovorili.

68. U konkretnom slučaju ovdje je izvan svake razumne sumnje utvrđeno da je tuženik svojevoljno, ne tražeći pristanak tužiteljice kao tadašnjeg bračnog druga, izvanrednim poslovima uprave koje se odnosi na cjelokupnu nekretninu istu tu nekretninu koja je imovina stranaka u jednakim udjelima po osnovi bračne stečevine otuđio trećoj osobi, te je koristeći se izvan onih ovlaštenja iz punomoći za izvršavanje redovnih poslova upravljanja koje se odnose na poslovanje obrta koji je bio u vlasništvu tužiteljice, a što takvi poslovi strukturno ne ulaze u obuhvat redovnih poslova uprave unutar bračne zajednice, ne obavijestivši ni o tome tužiteljicu i bez njenog izričitog pristanka takva uprihođena sredstva koja proizlaze iz imovine s osnova bračne stečevine, usmjerio na drukčiji način od onoga zakonom dopuštenog načina odnosno izvan namirenja onih tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, pa je tuženik u obvezi takva novčana sredstva vratiti (isplatiti) tužiteljici s osnova njenog utvrđenog suvlasničkog udjela od jedne polovine koja joj zakonom pripadaju i koja sada predstavljaju njenu imovinu s osnova potrebe reguliranja i uređenja imovinskih odnosa bračnih drugova nakon prestanka braka, odnosno prestanka bračne zajednice jer bračni drugovi ovakav odnos nisu uredili sporazumno.

69. Budući je ovdje formalnim dokaznim sredstvima utvrđeno, jer drugim izvedenim dokazima nije doveden u sumnju onaj dokaz koji proizlazi iz ovjerene isprave i to Kupoprodajnog ugovora iz 2021. godine, da je tuženik nekretninu položenu u k. o. [katastarska općina], otuđio za novčani iznos u protuvrijednosti kupoprodajne cijene od 66.689,33 EUR-a, to je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici iznos od 33.344,66 EUR- a, s osnova njenog prava koje proizlazi s osnova bračne stečevine u toj imovini koje ima u jednakom suvlasničkom udjelu kojim je tuženik bez valjane pravne osnove raspolagao i utrošio, uz obvezu tuženika i za naknadu zakonom propisane zatezne kamate i po zakonom propisanoj njenoj stopi na taj dosuđeni iznos zbog zakašnjenja jer je tuženik takvu isplatu bio dužan tužiteljici izvršiti u vrijeme postavljanja takvog zahtjeva za isplatu odnosno od vremena kada je tužba u tom dijelu preinačena odnosno od 18. lipnja 2024. godine, od kada teku ovdje dosuđene zakonske zatezne kamate s osnova tako dospjele obveze za isplatu i zakašnjenja njenog ispunjenja, sukladno odredbi čl. 29. st.1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- nastavno ZOO-a), kako je to i odlučeno kao u točki I/3. izreke.

70. S obzirom da se u preostalom dijelu ukazao neosnovan ovaj tužbeni zahtjev iz preinačene tužbe postavljen na isplatu za više traženi iznos od onoga dosuđenoga odnosno za visinu iznosa od 6.655,34 EUR-a, kao i u onom dijelu kojim je tužiteljica zahtijevala isplatu zakonske zatezne kamate za razdoblje od 22. studenoga 2021. godine, pa do onoga vremena za koje sud zaključuje da je taj dosuđeni iznos dospio za isplatu, u tom dijelu je kao neosnovan ovaj tužbeni zahtjev odbijen, kako je to i odlučeno kao u točki II. izreke.

71. U pogledu zahtjeva stranaka radi naknade troškova proizašlih iz ovoga parničnog postupka, potrebno je bilo ocjenjivati sukladno konačnom uspjehu stranaka. Tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari postavila tri zahtjeva (prvi zahtjev radi utvrđenja prava iz osnova bračne stečevine i drugi zahtjev radi upisa toga prava u zemljišnoj knjizi koji su zahtjevi u svojoj povezanosti međuzavisni), tako da je u s obzirom na ova dva međusobno povezana tužbena zahtjeva sud iste sagledavao kao jednom zahtjevu u kojem je tužiteljica u cijelosti uspjela kako u spornoj osnovi tako i opsegu, tako da je u odnosu na ove zahtjeva tužiteljica uspjela u cijelosti (u obujmu od 100%), dok je u odnosu na postavljeni sporni treći tužbeni zahtjev iz preinačene tužbe, odnosno zahtjev za isplatu, tužiteljica uspjela samo djelomično (zahtjev je bio postavljen na isplatu iznosa od 40.000,00 EUR-a, a dosuđen je iznos po ovom zahtjevu od 33.344,66 EUR-a), što iznosi okvirni omjer uspjeha po ovom zahtjevu ( u obujmu od 83%), pa kada se zbroji uspjeh tužiteljice po svim zahtjevima iz ove tužbe, te usporedi s uspjehom tuženika, to se ima uzeti prosječni uspjeh tužiteljice u ovom postupku u omjeru od 91,5 %, koji uspjeh treba sagledati kod odlučivanja tužiteljice povodom zahtjeva za naknadu troškova nastalih iz ovog postupka.

72. Stoga je odluka o troškovima postupka donijeta primjenom odredaba članka 154. st. 2. i 155. ZPP-a, s obzirom na ovdje tako ocijenjen djelomičan uspjeh stranaka, a imajući pritom u vidu ovdje utvrđenu vrijednost predmeta spora, tužiteljici kao stranci koja je bila zastupana po punomoćnici iz reda odvjetnika sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj: 138/23- nastavno OT-a), priznat je trošak sastava tužbe i sastava najviše četiriju podnesaka potrebnih za izvođenje dokaza i raspravljanje (podnesak od 7. listopada 2022. godine, od 18. lipnja 2024. godine, od 10. travnja 2025. godine i od 25. srpnja 2025. godine- kojim je podnescima tužiteljica davala odgovor na očitovanje suprotne stranke, predlagala dokaze i uređivala tužbu) u visini vrijednosti od po 500 bodova za tužbu i za svaki taj obrazloženi i potreban podnesak (5 x 500 bodova), te troškova zastupanja za tri pripremna ročišta (održana 8. travnja 2024. godine, 3. listopada 2024. godine i 29. studenoga 2024. godine), te za pet ročišta određena za glavnu raspravu (održana 18. ožujka 2025. godine, 13. svibnja 2025. godine, 18. srpnja 2025. godine, 10. studenoga 2025. godine i 28. siječnja 2026. godine), u visini vrijednosti od po 500 bodova za svako to ročište u prethodnom postupku i u postupku glavne rasprave u kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili dokazi (8 x 500 bodova), kao i za pripremno ročište u prethodnom postupku određeno 17. srpnja 2024. godine i ročište za glavnu raspravu određeno za 11. prosinca 2025. godine - kao ročišta koja su odgođena prije raspravljanja, za svako to ročište u u visini vrijednosti od 125 bodova (2x125 bodova), što ukupno zbrojeno čini trošak ove stranke s osnova zastupanja u visini vrijednosti od 6.750 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u visini od 2,00 EUR-a čini opravdani trošak po osnovu zastupanja ove stranke u iznosu od 13.500,00 EUR-a, koji trošak je ovdje u tom iznosu utvrđen za tužiteljicu.

73. Uzimajući da je kao osnovan trošak tužiteljice utvrđen u iznosu od 13.500,00 EUR-a isti je trebalo umanjiti za onaj opseg u kojem ta stranka nije uspjela u ovom parničnom postupku, odnosno za 8,5 %, što uračunato ukupno sada iznosi trošak zastupanja tužiteljice u sveukupnom iznosu od 12.352,50 EUR-a, koji trošak je istoj i dosuđen u tom iznosu uz zahtijevanu zakonsku zateznu kamatu koja na taj dosuđeni iznos teče od dana presuđenja, pa sve do isplate prema osnovi i po propisanoj stopi sukladno odredbi čl. 29. st.1. i st. 2. ZOO-a, dok preostali zahtijevani trošak u više traženom iznosu od 1.647,50 EUR-a tužiteljici nije dosuđen jer je za taj iznos trošak ovog postupka neosnovano zatražen, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

U Trogiru, dana 16. ožujka 2026. godine

S U D A C :

Denis Dučić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave njenog prijepisa izjaviti žalbu. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

-tužiteljici po punomoćnici; Ana Mahmutović, odvjetnica u Trogiru,

- tuženiku po punomoćnici; Vesna Marušić, odvjetnica u Splitu,

- u spis

Po pravomoćnosti:

Porezna uprava-Ispostava Trogir- uz potvrdu pravomoćnosti