Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Poslovni broj: Ps-4/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sutkinji tog suda Mirjani Urlić, u pravnoj stvari tužitelja Konzum Plus d.o.o., D [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupan po punomoćniku Marku Šebalju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika DU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Bojanu Filipoviću, odvjetniku u Makarskoj, radi iseljenja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 3. veljače 2026. u nazočnost zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 16. ožujka 2026., objavio i

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ŽU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Konzum Plus d.o.o., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Gradu Makarskoj, Obala Kralja Tomislava 1, OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u posjed, slobodan od osoba i stvari, ½ dijela zk.č.br. 258/3, u naravi zgrada mješovite uporabe (površine 151m2) i dvorište (površine 102 m2), ukupne površine 253 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji suvlasnički dio u naravi predstavlja stan u suterenu objekta koji se nalazi na adresi [adresa], a sastoji se od ulaza površine 6,67 m2, kuhinje+blagovaonice+dnevnog prostora površine 21,88 m2, kupatila površine 4,09 m2, spavaće sobe površine 11,82 m2, hodnika površine 6,70 m2, spavaće sobe površine 11,82 m2, spavaće sobe površine 13,75 m2, kuhinje+dnevnog prostora površine 17,95 m2, kupatila površine 4,95 m2 i natkrivenog prostora dvorišta površine 17,56 m2 (neto korisne površine 13,17 m2), ukupne površine od 117,19 m2 odnosno neto korisne površine 112,80 m2, a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe".

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.250,00 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 29. studenog 2022. navodi se kako je tužitelj suvlasnik nekretnine u ½ dijela i to zk.č.br. 258/3 u naravi zgrada mješovite uporabe (površine 151m2) i dvorište (površine 102 m2) ukupne površine 253 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Vlasnik drugih ½ dijela predmetne nekretnine je Grad Makarska. U naravi ½ dijela prethodno opisane nekretnine predstavlja stan u suterenu predmetne nekretnine, dok preostalih ½ dijela zgrade predstavlja dječji vrtić u prizemlju i u vlasništvu je i isključivom posjedu Grada Makarske. Tuženik koristi predmetni suvlasnički dio nekretnine - stana u vlasništvu tužitelja bez ikakvog pravnog temelja. Tužitelj se dana 08. rujna 2022. i 14. studenog 2022. obratio tuženiku dopisom kojim je zatražio da se tuženik obrati punomoćniku tužitelja radi predaje u posjed i reguliranja tuženikova statusa u poviše opisanoj nekretnini, ali se na isti tuženik oglušio.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se istoj protivio u cijelosti. Poriču se navodi pod točkom II. tužbe kako tuženik koristi predmetni dio nekretnine bez ikakvog pravnog temelja. Naime, tuženik je, još 21.03.2001. odlukom prednika tužitelja Primorje Prehrana d.o.o. za trgovinu Makarska, dobio rješenje kojim mu se dodjeljuje predmetni prostor u [adresa], citirano: „kao prinudni smještaj dok se ne riješi njegovo stambeno pitanje koje ga pripada“. Tuženik je svo ovo vrijeme pokušavao s prednikom tužitelja, pa i sa samim tužiteljem, regulirati svoje stambeno pitanje, no nažalost bezuspješno. Navedeni prostor, u kojem tuženik živi duže od 20 godina, zajedno s bolesnim bratom MU, kojem je i oduzeta poslovna sposobnost, predstavljao je staro skladište sa golim zidovima, koje je o svom trošku uredio upravo tuženik, da bi iz „golih“ zidova napravio prostor u kojem se može živjeti. Radi adaptacije skladišnog u stambeni prostor tuženik je dizao i kredite i uložio velika novčana sredstva, te je između ostalog i proveo sve instalacije za struju, vodu, radio je pregradne zidove, izgradio potpuno novo kupatilo, kao i sve ostalo što je potrebno da se iz skladišnog prostora napravi stambeni prostor, čak je morao i podmiriti nakupljene troškove električne energije od prednika tužitelja u iznosu od 12.600,00 kuna. Dakle, tuženik ne koristi ovaj prostor za stanovanje bez pravnog temelja, niti je u njega ušao bez suglasnosti prednika tužitelja, već je isti prostor odlukom prednika tužitelja dobio na korištenje radi stanovanja „dok se ne riješi njegovo stambeno pitanje koje ga pripada“. Obzirom njegovo stambeno pitanje nije riješeno – tuženik smatra da i dalje ima pravo na stanovanje u predmetnoj nekretnini, posebice uzimajući u obzir kako je ovo njegov jedini dom, u kojem živi i skrbi o bolesnom bratu kojem je oduzeta poslovna sposobnost. Tuženik ističe kako je predmetna nekretnina njegov jedini dom i jedini prostor za stanovanje, a pravo na dom je zaštićeno i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i njezinim Protokolima br. 1, 4, 6, 7 i 11, te Ustavom Republike Hrvatske, te bi udovoljavanje postavljenom tužbenom zahtjevu, koje bi u konačnici dovelo do iseljenja tuženika i njegovog bolesnog brata koji tu žive, a prije nego li se sa tuženikom pronađe alternativno rješenje u vidu njegovog stambenog zbrinjavanja, bi lo potpuno nesrazmjerno i neproporcionalno koristi koju bi od toga dobio tužitelj, kao tvrtka koja uspješno posluje dugi niz godina. Tuženik je očekivao kako će mu prednik tužitelja ili tužitelj konkretnim prijedlogom omogućiti ispunjenje rješenja njegovog stambenog pitanja, imajući u vidu situaciju tuženika, činjenicu da je isti uložio svoja sredstva u prenamjenu skladišnog u stambeni prostor, činjenicu da je isti podmirio troškove električne energije, kao i da cijelo ovo vrijeme isti podmiruje sve režijske troškove povezane s korištenjem nekretnine, a sve i imajući u vidu da je isti i umirovljenik sa mjesečnim primanjima u visini najniže mirovine (463,77 EUR). Zbog svega ranije navedenog razvidna je neosnovanost tužbenog zahtjeva, te se predlaže istog odbiti .

3. U tijeku postupka sud je izveo pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška], opomene pred tužbu pun. tužitelja upućene tuženiku od 14. studenog 2022., 8. rujna 2022., rješenja od 21. ožujka 2001., rješenja Općinskog suda u Makarskoj broj R1- 48/05 od 12. listopada 2005., rješenje HZMO, Područna služba Split Klasa: 140-02/22- 03/01136163953 od 30. rujna 2022., saslušanjem tuženika, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudske vještakinje za građevinu Katije Marče te pregledom njezina nalaza i mišljenja, pregledom rješenja Rz-98/2021.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka nije bilo sporno da tuženik stanuje u stanu , odnosno u dijelu nekretnine u vlasništvu tužitelja, da se je u isti uselio sa dozvolom prijašnjeg vlasnika i da ga je tužitelj pozvao da iz njega iseli.

Sporno je da li stan predstavlja dom tuženika, odnosno može li se tuženik osnovano pozivati na prigovor pravo na dom.

6. Uvidom u izvadak iz zk. broj 5403 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je u isti upisana kat. čest. [katastarska čestica], zgrada mješovite uporabe i dvorište, ukupne površine 253 m2, dvorište površine 102 m2, zgrada mješovite uporabe 151 m2 te da su kao suvlasnici upisani Konzum plus d.o.o. za ½ dijela, te Grad Makarska za ½ dijela.

Uvidom u opomene pred tužbu s pozivom na reguliranje odnosa od 14. studenog 2022.g. te 8. rujna 2022. utvrđeno je su napisane od odvjetnika Marka Šebalja i upućene DU, predmet dopisa je stan koji se nalazi na zk. č. br. 258/3 K. O. [katastarska općina], koja nekretnina je vlasništvo njegove stranke i koja se koristi bez ikakve pravne osnove te je stoga DU pozvan da se javi radi dogovora oko reguliranja statusa u navedenom objektu, odnosno radi predaje istog u posjed stranci.

Uvidom u rješenje sastavljeno dana 21. ožujka 2021. u [adresa] utvrđeno je da je na sastanku održanom 21. ožujka 2001. donesena odluka da se djelatniku Primorje prehrane d.o.o. DU dodjeli prostor u [adresa] kao prinudni smještaj dok se ne riješi njegovo stambeno pitanje koje ga pripada. Rješenje je potpisano od strane direktora SU te je pečatirano od strane "Primorje - prehrana d.o.o." Uvidom u rješenje Općinskog suda u Makarskoj broj R1-48/05 od 12. listopada 2005. utvrđeno je da se MU s prebivalištem u [adresa] potpuno lišava poslovne sposobnosti. Iz obrazloženja je razvidno da je privremeni skrbnik njegov brat DU.

Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu broj spisa: 356003 od 30. rujna 2022.g. utvrđeno je da se osiguraniku DU ŽU, počevši od 3. rujna 2022.g. priznaje pravo na starosnu mirovinu u iznosu od 3.332,00 kn mjesečno, u koju je uračunat dodatak na mirovinu. Umjesto ove mirovine isplaćivati će se najniža mirovina u svoti od 463,77 EUR-a mjesečno.

7.1. Dana 17. siječnja 2025. proveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke Katije Marče. Očevidom je utvrđeno kako se u predmetni stan ulazi kroz natkriveni dio za koji tuženik navodi da je on izgradio , isti je natkriven drvenim gredama i popločan. Ulazi se u dnevni dio za koji tuženik ističe da je prije bio dućan. U dnevnom boravku se nalazi kuhinja , nasuprot koje se nalazi kupaona. Na pod je postavljen laminat, zatim se nastavljaju sobe i to dvije sobe nakon kojih se nalazi kuhinja, drugi dnevni dio te druga kupaona. U produžetku dnevnog dijela nalazi se natkriveno dvorište. Tuženik navodi da se iznad njega nalazi dječji vrtić, a dok su iznad drugog dnevnog dijela na stropu vidljivi tragovi vlage. Tuženik navodi da ima svoje mjerilo za struju i vodu. Drugi dnevni dio je popločan, dok je pod u sobama također popločan. Iz dnevnog boravka također se može ući u treću sobu.

7.2. Vještakinja je dana 15. rujna 2025. dostavila nalaz i mišljenje.

U nalazu i mišljenju sudska vještakinja je navela kako je ukupna neto površina stana u suterenu iznosi 117,19 m2. Ukupna neto korisna površina stana u suterenu iznosi 112,80 m2. Koeficijent redukcije obračunava se prema Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN105/2015).

7.3. Nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke ovaj sud je poklonio vjeru, obzirom smatra da je isti izrađen stručno te u skladu s pravilima znanosti i struke, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi.

8.1. U dokaznom postupku izveden je dokaz saslušanjem tuženika kao parnične stranke.

8.2. Tuženik u bitnom je naveo kako je 1999. stanovao u nekretnini u vlasništvu Primorja, tamo gdje su oni držali građevinski materijal no ta nekretnina se prodala Konzumu. Naime, 2001. Konzum je kupio cijelu firmu Primorje. Tada je do njega došao SU, koji je u to vrijeme bio direktor Primorja, objasnio mu je da više ne može stanovati u toj nekretnini i ponudio mu je 2 nekretnine. Jedna nije bila prikladna, stoga je izabrao drugu, koja se nalazi na području [adresa], u kojoj i danas stanuje. Prije je to bio dućan od Primorja, to tada više nije bilo u funkciji trgovine. Poznato mu je da je taj prostor bio u vlasništvu bake od Ž, jednog mještanina, koji je tu nekretninu darovao Primorju uz uvjet da naprave školu. Kada je uselio u taj prostor, on je bio neprikladan za stanovanje, digao je kredit i postavio sve na novo, struju, vodu i opremio taj prostor za stanovanje. Napominje da se skrbi o svom bratu koji je 100% invalid. Na navedenoj nekretnini Konzum se uknjižio tek prošle godine. Kod ZU otišao je 2004. i dao mu ponudu da predmetni stan kupi za 80.000,00 kn, no dogovor nije postignut, nego unazad par godina su mu ponudili da isti otkupi za 90.000,00 kn. Nakon toga on više nije imao kontakata s njima, tuženik pojašnjava da niti su oni njega kontaktirali, a nije ni on njih, sve do prošle godine kada mu je upućen dopis kojim traže njegovo iseljenje. Nakon zaprimanja tog dopisa tuženik navodi da ih nije kontaktirao. Ističe da je u posjedu rješenja koje je izdalo Primorje - Prehrana. Kada je on 2001. ušao u prostor, tuženik ističe da se radi o prostoru veličine 4x3, 4x4 m2 u kojem prostoru je prije bio dućan, a iza te prostorije se nalazilo betonsko skladište, cijeli prostor je bio u betonu i on sam sve to očistio, postavio je nove podove, inkartao zidove, ponovno postavio struju i vodu, prostor je sređivao sve do u nazad par godina. U tom prostoru živi zajedno sa svojim bratom i oni nemaju nikakav drugi prostor za stanovanje, ta nekretnina predstavlja njihov jedini dom.

Navodi da je 1983. počeo raditi u Primorje prehrana i da je tamo radio do svoje mirovine. Zato što je radio u toj firmi 1999. su mu dali privremeni prostor, koji je koristio sve do 2001., kada je ušao u prostor u kojem sada stanuje. Napomenuo je da je Konzum cijelo vrijeme znao da se on nalazi u tom prostoru i temeljem čega se tamo nalazi.

8.3. Sud je poklonio vjeru iskazu tuženika, budući je isti životan, argumentiran i u skladu sa dokazima koji prileže spisu.

9. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži iseljenje tuženika iz dijela nekretnine u njenom vlasništvu, sve temeljem odredbe čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 243/12., 152/14. dalje: ZVDSP). Navedenom odredbom propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, s time da vlasnikovo pravo ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno.

Nadalje, odredbom čl. 162. ZV-a određeno je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

Tijekom postupka nije bilo sporno jesu li ispunjene gore citirane pretpostavke, odnosno nije bilo sporno da je predmeta nekretnina u vlasništvu tužitelja i da se nalazi u posjedu tuženika, već je bila sporna osnovanost istaknutog prigovora na dom.

10.1. Tuženik je istaknuo prigovor na dom te je sud u obvezi provesti tzv. test razmjernosti.

10.2. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako tuženik živi u spornom dijelu predmetne nekretnine od 2001., i da ista predstavlja njegov dom u smislu odredbe članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ br. 18/97., 6/99., 8/99., 14/02. i 1/06., dalje Konvencija). Navedenom odredbom Konvencije propisano kako svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja te je odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Nadalje, odredbom članka 16. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14., dalje Ustav RH) propisano je kako svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

Dakle, u predmetnom slučaju riječ je o sporu u kojem su suprotstavljena dva pojedinačna prava i to s jedne strane pravo vlasništva tužitelja, a s druge strane pravo na dom tuženika. Za pravilnu i zakonitu odluku u ovoj pravnoj stvari potrebno je staviti u međusobni odnos ova dva prava i ocijeniti koja od ta prava u konkretnom slučaju preteže, odnosno potrebno je ocijeniti je li zahtjev za iseljenjem tuženika neopravdano miješenje u njegovo pravo na dom.

10.3. U smislu konvencijskog prava, dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost, bez obzira na činjenicu je li to stanovanje zakonito ili bez ovlasti. Obzirom da tuženik 2001. neprekidno živi u predmetnom dijelu nekretnine, istu je uredio za život te plaća režijske troškove, odnosno s tim prostorom ostvario je jaku povezanost, predmetni stan predstavlja dom tuženika.

11. U postupku između privatno pravnih osoba, o čemu se i radi u predmetnom slučaju, mehanizmi ocjene – vaganja suprotstavljenih pravnih interesa, u pravilu su već utjelovljeni u domaćem zakonodavstvu koje propisuje odgovarajuće pravne lijekove i postupke koje je privatna osoba dužna poduzeti, odnosno pokrenuti radi zaštite prava na dom, pa u takvom postupku nije uvijek nužno da neovisno sud važe te interese. Potreba ocjene – vaganja interesa ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja.

12. Dakle, kada je riječ o privatno pravnim odnosima, država ima pozitivnu obvezu zaštiti ustavno i konvencijsko pravo vlasništva (fizičke i pravne osobe od nezakonitog posezanja trećih privatnih osoba u to pravo), osim ako je riječ o posezanju koje je utemeljeno na zakonu koje je u općem ili javnom interesu i koje je nužno u demokratskom društvu.

Kako bi se navedeno moglo utvrditi, potrebo je provesti test razmjernosti.

13.1. Test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja, kod čega je samo jedan negativan odgovor dovoljan da se radi o povredi prava na dom iz članka 8. Konvencije. Dakle, pored utvrđenja je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, potrebno je utvrditi i je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu.

13.2. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi kako je u konkretnom slučaju zahtjev tužitelja za predajom u posjed predmetne nekretnine odnosno iseljenjem tuženika iz dijela predmetne nekretnine utemeljeno na zakonu i to na gore citiranoj odredbi ZV-a, koja je jasna, predvidiva i dovoljno dostupna (sukladno zahtjevima izraženim u presudi M i drugi protiv Ujedinjene Kraljevine).

Zahtjev je usmjeren na postizanje legitimnog cilja i to zaštite prava i sloboda drugih, konkretno tužitelja, odnosno zaštite prava vlasništva u predmetnom postupku.

13.3. Prema stavu ovog suda na završno pitanje, odnosno je li ovakvo miješanje u dom tuženika nužno u demokratskom društvu, odgovor je negativan.

Naime, tužitelj je smetan u svom pravu vlasništva, isto ne može uživati u punoj mjeri kako mu je zajamčeno Ustavom i odredbama ZV-a, no kada se stave u omjer prava tužitelja i tuženika prema stavu ovog suda, u ovom konkretnom slučaju, preteže pravo tuženika.

Naime, tuženik je osoba u visokoj životnoj dobi, koja se brine o bratu kojemu je oduzeta poslovna sposobnost te koja prima najnižu mirovinu. Sa svojim primanjima isti nije u mogućnosti u mjestu u kojem živi, niti u okolici, naći drugi prihvatljivi smještaj. S druge strane radi se trgovačkom društvu koje je donedavno bilo jedno od najjačih trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj, koje u svome vlasništvu ima mnogo nekretnina te nemogućnost korištenja jedne od njih za to društvo predstavlja neznatan teret, odnosno zbog privremene nemogućnosti mogućnosti korištenja predmetnog prostora tužitelj neće pretrpjeti značajnu štetu.

Za istaknuti je da je tužitelj postao vlasnikom predmetne nekretnine u vrijeme kada je tuženik već živio u njemu, dakle isti je bio svjestan prilikom kupnje predmetnog poslovnog prostora na nemogućnost korištenja istog.

Ovdje također valja navesti da tuženik nije neovlašteno ušao u predmetni prostor, već je isti dobio predmetni prostor na korištenje i to rješenjem od prijašnjeg korisnika navedenog prostora i to pravo mu je omogućeno sve dok se ne riješi njegovo stambeno pitanje.

13.4. Dakle, nakon provedenog testa razmjernosti dan je negativan odgovor na posljednje pitanje, slijedom čega ovaj sud je stava da je prigovor na dom, a koji je podnesen od strane tuženika, osnovan.

14. U smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 57/11., 25/13., 70/19. , dalje ZPP), koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Na strankama je teret dokazivanja tvrdnji o činjenicama na kojima temelje zahtjeve te je dužnost i pravo stranaka predlagati dokaze radi dokazivanja činjeničnih tvrdnji (čl. 219. ZPP-a). Budući da iz rezultata postupka proizlazi da je tuženik osnovano podnio prigovor pravo na dom, to je primjenom čl. 221. ZPP-a, a u svezi s čl. 8. i 219. ZPP-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti, odnosno odlučiti kao u izreci pod točkom I.

15. Tuženiku, budući je u cijelosti uspio u postupku, priznat je trošak postupka primjenom odredbe iz čl. 154. st. 3., 155. i 164. ZPP-a. U tužbi je tužiteljica naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,01 kn, odnosno 1.327,23 eur, slijedom čega za svaku radnju pripada naknada u visini od 100 bodova.

Tuženiku je priznata naknada za slijedeće radnje: sastav odgovora na tužbu, te zastupanja od dana 10.1.2024., 10.4.2024., 17.1.2025. i 3.2.2026., dakle ukupno 500 bodova, što obračunato sa vrijednošću boda od 2 eur daje iznos od 1.000,00 eur. Na navedeni iznos valja obračunati i vrijednost PDV-a od 25 %, što daje iznos od 250,00 eur, što daje ukupni trošak tužiteljice u iznosu od 1.250,00 eur.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

Makarska, 16. ožujka 2026.

S U T K I NJ A:

Mirjana Urlić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

-u spis.