REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PN-1070/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužiteljice ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Lovri Glušiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matana & partneri iz Zagreba, protiv tuženika SAM-KOL d.o.o., OIB: Samobor, Trg kralja Tomislava 6, zastupan po punomoćniku Frani Šturi, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 18. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 10.000,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 20.05.2024. do isplate kao i naknaditi joj troškove postupka u iznosu 1.746,46 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 16.03.2026. do isplate sve po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi, zaprimljenoj na sud 20.05.2024., i tijekom postupka navodi kako se 27.06.2023., u ugostiteljskom objektu tuženika naziva „U Prolazu“, dogodio štetni događaj na način da je tužiteljica prilikom odlaska u toaletni prostor u predmetnom prostoru pala te zadobila teške tjelesne ozljede radi kojih je bila hospitalizirana u Klinici za traumatologiju gdje je i operativno liječena. Opisuje kako se u toaletni prostor ulazi na način da se silazi s jedne stepenice koja nije bila uočljiva, niti je za postojanje iste bilo stavljeno kakvo upozorenje ili oznaka, a koja stepenica se nalazi odmah iza vrata označenih oznakom „WC“, koja vrata vode u prostor prema toaletima. Da predmetna stepenica nije bila propisno označena proizlazi i iz činjenice kako je tuženik nakon štetnog događaja, stavio upozorenja o postojanju stepenice pri ulasku u toaletni prostor pri čemu je istu i propisno označio. Budući da je tako pozicionirana i neoznačena stepenica, bez ikakvih upozorenja na postojanje iste, predstavljala opasnu stvar, tako je tuženik odgovoran tužiteljici za nastalu joj štetu i to kako neimovinsku na ime povrede prava osobnosti tako i imovinsku štetu na ime tuđe pomoći te troškova tuđe pomoći koja joj je pružana u Domu za starije i nemoćne u Buzinu u kojem je provela mjesec srpanj i dio kolovoza 2023..

1.1. Stoga tužiteljica prema zahtjevu u tužbi traži od suda da donese odluku kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi kako neimovinsku štetu tako i imovinsku štetu na ime tuđe pomoći te troškova smještaja u Domu za starije u Buzinu u ukupnom iznosu 10.000,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od utuženja do isplate uz naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu priznao činjenicu nastanka štetnog događaja kao i pasivne legitimacije međutim osporio je odgovornost, uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice, a time i osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u fotografije, medicinsku dokumentaciju tužiteljice, Račun br. 801-01-91 i br. 813-01-91, Univerzalni nalog za plaćanje i račun HP, Prijedlog za mirno rješenje spora, Izvod iz sudskog registra, Karton pacijenta, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŽPV, HP, KP, tužiteljice, zz tuženika ĐP, proveden je dokaz medicinskog vještačenja po sudskom vještaku Mr.sci.dr. GP koji je i usmeno saslušan te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužiteljice za naknadom štete nastale joj u štetnom događaju 27.06.2023. koji se dogodio na način da je tužiteljica prilikom odlaska u prostor toaleta ugostiteljskog objekta tuženika „U Prolazu“, a u koji se ulazi kroz vrata iza kojih se odmah nalazi stepenica sa koje se silazi, a koja stepenica nije bila ni na koji način označena niti je postojalo upozorenje na postojanje stepenice, pala zbog navedene stepenice, zadobivši tjelesne ozljede.

5. Budući da tuženik ne spori da je tužiteljica 27.06.2023. bila gostom ugostiteljskog objekta tuženika "U prolazu", ne sporeći niti činjenicu da je tužiteljica predmetnog dana pala u pred prostoru toaleta navedenog ugostiteljskog objekta to sud na okolnost činjenice nastanka kao i mjesta nastanka štetnog događaja, a time i pasivne legitimacije tuženika, nije niti provodio dokazne prijedloge niti je cijenio iskaze saslušanih svjedoka i stranaka u tom dijelu, već je valjalo utvrditi odgovornost, uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice, a time i osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva obzirom je predmetno po tuženiku sporno.

6. Iz iskaza saslušanih svjedokinja HP, KP koje su zaposlenice tuženika, zatim zz tuženika ĐP kao i tužiteljice, nedvojbeno proizlazi

-kako je pod pred prostora toaleta u odnosu na pod prostorije ugostiteljskog objekta iz koje se ulazi u sporan pred prostor, deniveliran, a koja denivelacija započinje odmah nakon ovratnika vrata koja dijele pred prostor od ostalog dijela ugostiteljskog objekta

-kako na ulaznim vratima u pred prostor toaleta nije bilo upozorenja na postojanje denivelacije ili stepenice, već je predmetno upozorenje stavljeno nakon štetnog događaja „oprez stepenice“

-kako predmetna denivelacija odnosno stepenica nije bila označena već je na istu nakon štetnog događaja stavljena upozoravajuća traka.

6.1. Naime, kako su o predmetnim činjenica saslušane svjedokinje kao i zz tuženika i tužiteljica iskazivali u suglasju, tako je njihove iskaze sud cijenio vjerodostojnima, a ranije opisane činjenice utvrdio između stranaka nespornim.

6.2. Nadalje, iako saslušane svjedokinje i zz tuženika nisu bili neposredni očevici samog pada tužiteljice, nedvojbeno iz iskaza saslušanih svjedokinja proizlazi kako su zatekle tužiteljicu u pred prostoru toaleta na podu kako je to i razvidno na fotografijama dostavljenima uz tužbu, slijedom čega sud nije imao razloga ne cijeniti vjerodostojnim iskaz tužiteljice i u dijelu u kojem je iskazivala kako je prilikom ulaska u pred prostor toaleta, ne očekujući da je pod istog u odnosu na pod prostora iz kojeg se ulazi u predprostor toaleta, deniveliran, pala zbog navedene denivelacije odnosno stepenice.

7. Iz fotografija dostavljenih uz tužbu, a vjerodostojnost kojih su u svojim iskazima potvrdile saslušane svjedokinja HP, KP, zz tuženik ĐP kao i tužiteljica, razvidno je kako denivelacija poda predprostora toaleta gdje je tužiteljica pala, započinje odmah nakon ovratnika ulaznih vrata između prostora ugostiteljskog objekta tuženika iz kojeg se ulazi u predprostor toaleta, a koja denivelacija, promatrajući ju iz pred prostora toaleta prema vratima, izgleda kao niža i uska stepenica.

7.1. Na ročištu za glavnu raspravu 18.02.2026. stranke su učinile nespornom visinu stepenice, odnosno činjenicu denivelacije za 7 cm, radi čega je kao neosnovan i odbijen dokazni prijedlog provođenja očevida na licu mjesta.

8. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedokinje ŽPV, budući da ista po uvidu u fotografije koje prileže spisu, nije prepoznala mjesto štetnog događaja koje je predmetom ovog postupka, kao mjesto svog pada koji se zbio 2018..

9. Sve navedeno jasno ukazuje na činjenicu kako pod pred prostora toaleta koji je deniveliran u odnosu na pod ugostiteljskog objekta iz kojeg se ulazi u pred prostor toaleta, a koja denivelacija započinje odmah po završetku ovratnika vrata, predstavlja opasnu stvar. Naime, logično bi bilo za očekivati da se po otvaranju vrata za ulazak u predprostor nalazi pod u istoj razini prostorije iz koje se ulazi ili u slučaju nemogućnosti navedene izvedbe podova u istoj razini, da je denivelacija izvedena na način da je izveden podest veće duljine kako bi prilikom ulaska u prostoriju osoba mogla barem zakoračiti na istu razinu poda kao u prostoriji iz koje dolazi. Kada se pri tome uzme u obzir da prilikom ulaska u pred prostor toaleta, u vrijeme štetnog događaja, nije bilo oznake upozorenja na postojeću denivelaciju, a niti je pri otvaranju vrata za ulazak u pred prostor predmetna denivelacija bila vidljivo označena, tada tako izveden ulazak iz ugostiteljskog objekta u pred prostor toaleata u vidu denivelacije poda odnosno stepenice visine 7 cm sa koje se silazi u pred prostor toaleta predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu ZOO),

9.1. Naime, tuženik je, a sukladno odredbama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine" br. 85/15, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21) u vezi odredaba Pravilnika o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskog objekta iz skupina "Restorani", "Barovi", "Catering objekti" i "Objekti jednostavnih usluga" ("Narodne novine" br. 82/07, 82/09, 75/12, 69/13, 150/14 dalje u tekstu Pravilnik o min. uvjetima) te odredaba Pravilnika o zaštiti na radu na mjestu rada ("Narodne novine" br. 29/13 i 105/20 dalje u tekstu Pravilnik o zaštiti) bio dužan, a radi omogućavanja nesmetanog kretanja i gostiju, izvesti pod na način da isti nema izbočine, rupe ili u ovom konkretnom slučaju nagib odnosno denivelaciju pri čemu je, a prilikom izvođenja denivelacije poda u vidu neke vrste stepenice budući da ista nema propisanu visinu od minimalno 13 cm, bio dužan takvu denivelaciju i označiti upozoravajućom oznakom i natpisom, a što je tuženik propustio učiniti.

9.2. Kako je na fotografijama sačinjenima u vrijeme štetnog događaja razvidno da je tužiteljica na nogama imala obuvene sandale niskih i ravnih potpetica, dok je uz sebe imala ručnu torbicu, pri čemu je unatoč životnoj dobi od 73 godine u vrijeme štetnog događaja bila vitalna i kretala se bez pomagala, to je sud cijenio vjerodostojnim iskaz tužiteljice kako je uzrok njezinog pada, propadanje noge zbog neočekivane denivelacije poda pred prostora toaleta u odnosu na pod prostora iz kojeg je dolazila.

9.3. Stoga tuženik, koji svoju ugostiteljsku djelatnost obavlja u predmetnom objektu u kojem se dogodio štetni događaj, odgovora za štetu koja je tužiteljici nastala padom pri ulasku u pred prostor toaleta uslijed denivelacije poda u odnosu na pod prostorije iz koje se ulazi u pred prostor toaleta kroz vrata, a koja denivelacija nije bila propisno označena niti je o postojanju iste bilo postavljeno bilo kakvo upozorenje, sve to u smislu odredbe čl. 1063 u vezi odredbe čl. 1064 sve ZOO-a, za koju štetu na strani tužiteljice sud ne nalazi doprinosa u smislu odredbe čl. 1067 ZOO-a, a iz razloga kako je ranije obrazloženo (imala obuvene sandale niskih i ravnih potpetica te se kretala samostalno).

10. Provedeno je zatim medicinsko vještačenje po sudskom vještaku mr.sci.dr. GP, čiji nalaz i mišljenje sud prihvaća kao stručan i objektivan dokaz u ovom postupku. Naime, sudski vještak je tako temeljem pregleda tužiteljice te medicinske dokumentacije, sačinjene kako u vezi ozljeda iz predmetnog štetnog događaja, tako i u pogledu njezina ranijeg zdravstvenog statusa, jasno i detaljno već u pisanom dijelu nalaza obrazložio svoja utvrđenja u pogledu posljedica koje su po zdravlje tužiteljice ostavile ozljede koje je tužiteljica neminovno zadobila u predmetnom štetnom događaju, predmetno dodatno i detaljnije obrazlažući i svojim usmenim očitovanjem kojim je u cijelosti po mišljenju suda otklonio i prigovore tuženika kao neosnovane.

10.1. Iz nalaza i mišljenja proizlazi kako je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom vrata desne bedrene kosti te prijelom kirurškog vrata desne nadlaktične kosti koje ozljede su joj utvrđene po dijagnostičkoj obradi u Klinici za traumatologiju, gdje je zadržana na bolničkom liječenju do 14.07.2023. tijekom kojeg je operativno liječen prijelom vrata bedrene kosti i to ugradnjom totalne proteze dok je prijelom kirurškog vrata nadlaktične kosti zbrinut konzervativno i to postavljanjem imobilizacije. Po otpustu s bolničkog liječenja tužiteljica je liječenje nastavila kod kuće uz stacionarnu rehabilitaciju od 02.08. do 23.08.2023., uz dozvolu punog opterećenja od 31.08.2023., ali kretnje štakama još slijedeća 4 mjeseca, tako da je liječenje dovršeno 28.12.2023..

Nadalje navodi kako su ozljede kao i posljedice koje je predmetno ozljeđivanje ostavilo po zdravlje tužiteljice isključivo produkt pada tužiteljice, a ne osteporoze koja joj je dijagnosticirana 11.04.2024. jer predmetno proizlazi upravo iz medicinske dokumentacije tužiteljice. Naime, da je tužiteljica već u vrijeme štetnog događaja bolovala od osteporoze te da je prijelom bedrene kosti posljedica osteporoze, a ne traume, tada bi takva činjenica osim što bi bila evidentirana u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice, bila i vidljiva tijekom RTG obrade koja je učinjena na dan štetnog događaja. Kako tijekom RTG obrade u vrijeme štetnog događaja nisu navedene promjene kostiju u smislu osteoporoze niti je navedeno da bi prijelom bio posljedica osteoporoze, pri čemu je u RTG nalazu od 31.08.2023. navedeno uredno stanje nakon ugradnje proteze, to je nedvojbeno kako je ozljeda prijeloma isključivo posljedica traume odnosno ozljede iz predmetnog štetnog događaja. Da je kojim slučajem u trenutku štetnog događaja tužiteljica već bolovala od osteporoze tada bi cijeljenje prijeloma bilo otežano i trajalo puno dulje. S tim u vezi ukazuje i kako se osteporoza manifestira na kosti kralješnice što dovodi do prijeloma u predjelu kralješaka, a u vrlo malom stupnju i kod drugih kosti, a što je slučaj i kod tužiteljice jer je istoj po postavljanju dijagnoze osteporoze 11.04.2024., utvrđena teška deformacija kralješaka.

10.2. Kliničkim pregledom osim subjektivnih tegoba u vidu bolova u kuku, nemogućnosti dužeg stajanja ili hodanja, sudski vještak utvrđuje kako se tužiteljica kreće samostalno bez pomagala, ali usporeno i oprezno, pri čemu nalazi smanjenu pokretljivost desnog kuka i desnog ramenog zgloba u odnosu na pokretljivost lijevog kuka i lijevog ramenog zgloba, uspješno podizanje na prste i pete, nemogućnost izvođenja čučnja u punomo opsegu, spušteno desno rame, a u visini desnog kuka nalazi se uzdužan svijetli ožiljak u razini kože duljine 10 cm.

Kod tužiteljice je, a uslijed zadobivenih ozljeda, došlo do smanjenja životne aktivnosti za ukupno 25% od kojeg postotka zbog ugradnje proteze kuka otpada 15% dok se 10% odnosi na zaostalu ograničenu pokretljivost ramenog zgloba u srednjem stupnju, pri čemu je zbog asimetrije ramena te otežanog hoda koji su uočljivi trećima uvijek, dok je ožiljak vidljiv samo ponekad, zaostalo naruženje srednjeg stupnja. Tužiteljica je trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju 5 dana, srednje jake bolove 10 dana te manje bolove 60 dana, zatim strah i to primarni koji je bio jačeg intenziteta koji je trajao do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, nakon čega se tijekom liječenja javio sekundarni strah jačeg intenziteta trajanja 4 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 6 dana te kasni strah slabijeg intenziteta 30 dana. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć po 4 sata dnevno od 14.07. do 02.08.2023. radi nošenja imobilizacije i korištenja pomagala kod hoda te nakon 23.08.2023. još 4 mjeseca po 2 sata dnevno zbog upotrebe štaka za sve kućanske poslove.

11. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir težinu ozljeda koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju koje su po njezino zdravlje, unatoč adekvatno provedenom dugotrajnom tijeku liječena, ostavile trajnih posljedica u vidu ograničene pokretljivosti kako desnog kuka tako i desnog ramenog zgloba što neminovno utječe na uobičajene poslove i radnje svakodnevnice (kretanje, čišćenje, obavljanje osobne higijene, odijevanje, obuvanje, saginjanje…), kao i u vidu zaostalog naruženja, a koje ozljede i liječenje su bili popraćeni strahom i bolovima, to je tužiteljici, uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, u smislu odredbe čl. 19 st. 1 i st. 2 i čl. 1046 sve ZOO, povrijeđeno pravo osobnosti. S tim u vezi, tužiteljici u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2 ZOO-a, pripada pravična novčana naknada u iznosu 12.000,00 eur.

Pri tome je sud raspravljao i utvrđivao sve činjenice navedene u tužbi, a koje u smislu odredbe čl. 1100 st. 2 ZOO-a, predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

12. Nadalje, nalazom i mišljenjem utvrđeno je kako je tužiteljici zbog nastalih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i to u razdoblju od 14.07. do 02.08.2023. po 4 sata dnevno te nakon 23.08.2023. još 4 mjeseca po 2 sata dnevno zbog upotrebe štaka za sve kućanske poslove, što ukupno iznosi 320 sati.

12.1. Međutim, budući da iz nalaza i mišljenja proizlazi kako je tužiteljica izjavila da joj po otpustu iz bolnice nitko od obitelji nije bio u mogućnosti pomoći jer su se nalazili u inozemstvu, a radi čega je u razdoblju od 14.07.2023. do 31.07.2023. te 01.08.2023. bila smještena u Domu za starije osobe Buzin gdje joj je pružena stručna pomoć, za koji smještaj je platila naknadu u ukupnom iznosu 1.101,10 eur i to prema

-Računu br. 801-01-91, iznos 905,00 eur

-Računu br. 813-01-91, iznos 196,10 eur,

kako je to iz navedenih računa razvidno, tako tužiteljici za navedeno razdoblje pripada pravo na ime tuđe pomoći od strane stručne osobe u plaćenom iznosu 1.101,10 eur.

12.2. Nastavno na navedeno, a uzimajući u obzir da je tužiteljica 19 dana bila smještena u Domu za starije te da je već 02.08.2023. smještena na stacionarnu fizikalnu terapiju Lječilišta Topusko kako je to razvidno iz medicinske dokumentacije, to je za navedeno razdoblje valjalo umanjiti trajanje tuđe pomoći određeno po sudskom vještaku, slijedom čega je tužiteljici bila potrebna daljnja pomoć u razdoblju od 23.08.2023., pa naredna 4 mjeseca po 2 sata, odnosno 240 sati. Kako cijenu sata tuđe pomoći i njege valja ocijeniti prema prosječnoj cijeni rada koja se postiže u djelatnosti u kojoj se pruža usluga medicinske pomoći (tako i ŽS Zagreb posl.br. Gž- 3805/23 od 19.12.2023), a ne prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije iznosila manje od 4,00 eur po satu, tako tužiteljici temeljem odredbe čl. 1095 ZOO-a, pripadalo pravo na iznos u visini 960,00 eur.

13. Slijedom navedenog, tužiteljici temeljem odredbe čl. 1100 i čl. 1095 sve ZOO- a, pripada pravo na naknadu neimovinske štete i tuđe pomoći u ukupnom iznosu 14.061,10 eur.

13.1. Međutim kako tužiteljica zahtjevom potražuje isplatu u manjem iznosu nego što bi joj po utvrđenju suda pripadalo, tako je temeljem odredbe čl. 2 ZPP-a, tužiteljici dosuđena naknada štete u ukupno utuženom iznosu 10.000,00 eur.

14. Na tako utvrđenu štetu tužiteljici, a sukladno odredbi čl. 1103 ZOO-a, pripada pravo na zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, a u odnosu na plaćene troškove od dana kada su ti troškovi nastali u smislu odredbe čl. 1086 ZOO-a. No, budući da tužiteljica potražuje tijek zakonskih zateznih kamata od utuženja odnosno od 20.05.2024., a ne od odštetnog zahtjeva niti od dana kada su nastali troškovi smještaja u Dom za starije Buzin, dakle traži od kasnijeg datuma nego što bi imala pravo, tako je istoj temeljem odredbe čl. 2 ZPP-a i dosuđeno po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a.

15. Odluka o parničnom trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku koji trošak je odmjeren sukladno odredbama Tarife o nagradi i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 dalje u tekstu Tarifa) prema vrijednosti spora.

Tako je tužiteljici priznat trošak za sastav tužbe, podneska od 06.11.2024., 06.10.2025., za pristup na ročišta 04.12.2024., 19.03.2025. za svaku radnju u iznosu po 200,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 1.250,00 eur kojem je pribrojen trošak vještačenja u iznosu 350,00 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu 73,23 eur te na presudu u iznosu 73,23 eur sukladno odredbi čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama, čime sveukupni trošak tužiteljice iznosi 1.746,46 eur. Tužiteljici su temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a.

U Zagrebu, 16. ožujka 2026.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice uz rj. o sud. pristojbi na presudu 146,45 eur

2. Punomoćniku tuženika